Prijava

Treba li čekati da se ima kvatro fantastiko: završen faks + stan (ili bar mogućnost da se isti iznajmljuje) + posao i dobra plata + kola, da bi se reklo sudbonosno da ili se ta rabota može i ranije obaviti, paralelno sa sticanjem kvatro fantastika, i da se zajedno i postepeno sa ženom kućiš i snalaziš?

Većina ljudi misli da treba zadovoljiti ta 4 uslova prije stupanja u brak, ili bar većinu od onoga što u te četiri stvari spada.

Međutim, u današnja netradicionalna vremena, zašto bi jedna tradicionalna institucija, poput braka, morala imati tradicionalno značenje?

S obzirom na to da se danas i onako ljudi razvode dosta često, zašto se ne bi onda i brakovi sklapali dosta ranije i bez zadoovljenja svih tih uslova?

Npr. zašto se brakom ne bi prosto ozvaničila neka duga i ozbiljna veza sa nekim do koga ti je stvarno stalo, a vi ne morate odmah nakon toga počinjati živjeti zajedno i sami sebe izdržavati. Može i dalje da bude sve kao i prije potpisivanja tog papira, a da potpisivanje samo označava volju i čvrstu odluku da se u budućnosti gradi zajednički život.

Npr. znam dosta jako dugih i lijepih veza koje su propale. A da su ozvaničene, možda bi opstale.

Sad me interesuje, da li je održiva jedna potpuno nova ideja, koja bi se sastojala recimo u ovome:

Nađeš konačno neku curu koja ti stvarno leži i baš se slažete i ide vam. I ta veza traje recimo godinu dana. I ti još ideš na faks, i ona još ide na faks. Nemate para, nemate stana, kola i svega ostalog, ali imate potencijal da to imate u budućnosati.

I vi prosto svoju namjeru da gradite zajedničku budućnost, svoj izbor, ozvaničite brakom, nakon čijeg sklapanja sve ostaje po starom, i dalje idete na faks, i dalje vodite studentski život, živite u domu ili sa starcima, ona sa svojim ti sa svojim, dok se ne steknu uslovi za ostvarenje zajedničkog života. Ali sve vrijeme se zna da ste vi u braku. I da namjeravate u budućnosti živjeti zajedno, imati djecu i tome slično. I naravno vi ste u vezi.

Zašto to pitam? Zato što su duge veze, gotovo uvijek osuđene na propast, a baš te duge veze su često sa osobom koja nam najviše odgovara i bile bi super da su pretvorene u brak. I onda nakon 5-6 godina jedne takve veze ona pukne, onda se smuvaš sa nekim bez veze, samo na osnovu privlačnosti, i odmah ide ženidba, jer si već u takvim godinama, i onda cijeli život, ili bar do razvoda imaš bezvezan brak.

A da si se oženio sa onom ranije, onda bi se znalo da imate ozbiljne namjere i ta veza vjerovatno ne bi pukla.

I još nešto, ranije stupanje u brak bi možda smanjilo broj starih momaka i cura.

Mnogi čekaju na ostvarenje svih tih uslova, i na kraju jedino što dočekaju jesu 40-e ili čak pedesete, a oni još nisu u braku, nit ima šta na vidiku.

P.S. To se naravno sve odnosi samo na ozbiljne i kvalitetne veze, ne zagovaram to da čim se smuvaš bilo s kim, odmah se ideš ženiti.

Oće Jovičić da se ženi!

Јовичићу , како ти на памет падају овакве теме , јебем ли га ?

Moji su bli na faksu kad su se uzeli. Ćale ga nije završio, keva ga je završavala malčice duže.

Гајба и редовна плата. ако може. Ако не, из петних жила повучеш да може. Мени би нпр било жао да родим дете а да не могу да му приуштим све што су мени моји.

Pade mi na pamet jer je Džimi pomenuo da ima ženu. A mlad je relativno. Sad ne znam jel stvarno oženjen, ili je riječ "žena" upotrebio žargonski za curu, ali i prije toga sam razmišljao o ovome.

A i imam neslavnih primjera u porodici, ujak u petoj deceniji neoženjen, tetka u šestoj neudata.

Moji su se upoznali kao studenti, dvoje su se tako smuvali a moja prva sećanja su bila iz njihovog studentskog doma, nije poznato da li za tako nešto više moraš da budeš hrabar ili lud. Nijedno nije završilo faks na kraju ali kad se sve sabere i nije loše ispalo, verovatno se ponekad kaju, nekad im je i može biti i drago al ko ga jebe, džabe plakati nad prosutim mlekom.

Sva životna lepota je baš u tome što nemaš pojma kako će stvari da ispadnu. Samo jedno je sigurno, niko se na samom kraju ne kaje što nije više radio ali mnogi se pokaju što nemaju kome da ostave ono što su stekli pa taman to bila koliba i tri ovce.

Е овако , ако нађеш цуру која те воли а волиш и ти њу , жени је па у том тренутку немао једне паре у џеповима. Јесте да је ово патетични клише ал' џабе ти што ћеш касније зарадит паре ако си пропустио једину љубав у животу. Не вјерујем у ону стару српску "Барем жена има колико оћеш" капирам да се човјек заљуби само јадерд у животу.
ПА ЗАР НИШТА НИСТЕ НАУЧИЛИ ИЗ ОНЕ БАЛАШЕВИЋЕВЕ ПЈЕСМЕ , МАЈКУ МУ !?

ЕДИТ

Прочитах овај пост , сам себи изгледам ко неки педерко. Лолок

А ко други но Јовичић. Женидба да, али пошто се с њом обично подразумева инстант производња деце, у том случају не. Мораш имат бар донекле извесну будућност за то...

Лол, економски проблеми се неће решити. Биће све горе и горе.

Evo sad sam ispravio štamparske greške iz prvog posta. Inače baš sa zanimanjem čitam vaša razmišljanja, a najviše bih se priklonio "pederko"-stavu Šerloka Holmsa :-)

nijesam ti čitao uvodni post jer ne mogu da vjerujem da toliko ima da se piše o tome. odgovor na pitanje je DA, NARAVNO, NIKAKO DRUGAČIJE!

E pa da si čitao uvodni post možda ne bi bio tako siguran, jer nisam bez razloga ovo pitao, iako se mnogima na početku čini da je odgovar jednostavan i takav kao što si ti napisao.

Ćuti vamo! Oženio sam se ima dvije godine. Odali smo šest godina. Pozavršavali škole, još se zajebavali dvije. Imali smo posao i žena i ja kad smo se uzeli. Auto imamo, moj kredit, stan imamo zajednički kredit, čekamo bebu, nije na kredit - rata plata sistem. Iskreno, sad mi je žao što se nisam ženio i ranije, jer sam spisko bogaoca na zajebanciju dok sam momkovao. Sad imam puno više obaveza i sikira nad glavom, ali mislim da nikad u životu nisam bio zadovoljniji.

Da li se treba ženiti bez onih uslova? TREBA, jer ko predugo čeka, ode biološki sat u pičku materinu, pogotovo kod žena. Naravno, podrazumjeva se da se moraš odreći nekih privilegija samačkog ili slobodnjačkog (svaka varijanta u kojoj ne dijeliš finansije s nekim) života, a i da budeš spreman da radiš neki lošiji ili slabije plaćen posao. S vremenom se pretvoriš u ono što možda sad kao slobodan prezireš ili od čega se užasavaš, ali bolje sa 20-30 godina nego poslije. Kasnije to puno teže legne.

simpatični mladiću Jovičiću, mož da pišeš koliko hoćeš o tome ali život obično demantuje sve druge varijante. a ja sam se do sada poprilično naživio. tako da odoh da pročitam uvodni post pa ti se javljam.

ma kako oćeš, koćeš da se ženiš, ženi se, konećeš, mojne.

ostajem pri prvom izjašnjavanju. tačno je da su duge veze često osuđene na propast ali su onda takve, po definiciji, i trebale da budu osuđene na propast jer im je to bilo suđeno. mada, ja sam dosta kasno počeo da ljubavim, tek nakon ispunjenja par stvari iz naslova. a opet pozdravljam i zajednički život bez stupanja u brak, znam dosta takvih slučajeva i ne vidim nikakav problem tu. i sam sam par puta živio tako, prije ženidbe.
poenta je u ovome da ako dvoje žele da imaju svoj život onda se to mora dešavati u svojih četiri zida bez uticaja sa strane, kako finansijskih tako i svih ostalih. nije ni to garancija da će uspjeti ali varijanta malo ćemo kod tvojih a malo kod mojih ne može da uspije. vidio sam to puno puta.

Moji su se upoznali kao studenti, dvoje su se tako smuvali a moja prva sećanja su bila iz njihovog studentskog doma, nije poznato da li za tako nešto više moraš da budeš hrabar ili lud. Nijedno nije završilo faks na kraju ali kad se sve sabere i nije loše ispalo, verovatno se ponekad kaju, nekad im je i može biti i drago al ko ga jebe, džabe plakati nad prosutim mlekom.

Чек, ако сам добро разумео, ти си настао у студентском дому и прве месеце живота тамо провео? Кул!

Pade mi na pamet jer je Džimi pomenuo da ima ženu. A mlad je relativno. Sad ne znam jel stvarno oženjen, ili je riječ "žena" upotrebio žargonski za curu, ali i prije toga sam razmišljao o ovome.

Немам жену званично, ал' ко да имам. За месец дана нам је 5 година.
Да, мислим да су потребна материјална средства за заснивање породице, уколико желимо да то буде срећна породица. Ко каже да је довољна љубав за срећну породицу, тај јебено сере и не знам у ком свету живи. Кад бих сад имао довољно пара, одмах бих се бацио на репродукцију и узгајање деце. Међутим, по некој мојој рачуници, за одгајање здравог детета је тренутно у Србији потребно минимум 400 евара месечно. Значи, ако хоћеш 2 детета, ти и жена треба да имате плату по 700 евра минимум (притом да не изнајмљујете гајбу). Што је, оно, привилегија у Србији.

ЕДИТ: Јбт, поштапалице из говора преносим и на тастатуру.
:лупа себи шамар:

Da ne pametujem mnogo, treba čekati povoljnu situaciju ali ne preterivati, ako nemaš stan, nemaš jbg, bitno da oboje imate stabilan posao, pa kućite kuću od nule. Ali bez sigurnog posla nikako, zašto mučiti eventualnu novorođenčad.
Pal Mal mislite o tome.