Prijava

E ne dam da umre ova tema.
Evo jedne satirične pesme o Idolu naših dana.

Pozdravi iz Monte Karlovca

Ja sam bogat, ja sam lep,
do pete mi dubok džep,
u svemu sam pravi as
i najviše volim vas.

Na suncu se izležavam,
a u mekoj svili spavam,
prolio sam mnogo znoja
da to bude sudba moja.

Kada stojim na balkonu
k'o na carskom da sam tronu,
mnogo volim kad me vole
oni koji kliču dole.

Ja sam pravi srpski sin,
ponosim se ja sa tim
i nek svako ima prava
da me takvog obožava.

Obećavam vama lično,
trudiću se nesebično
da osvojim sve na svetu
i pokorim svu planetu.

Svi trofeji uvek biće
samo vama posvećeni,
a čekovi s nešto siće
idu u džep samo meni.

Da obraza svog ne blatim
porez ću da uvek platim,
ali ne u Beogradu
već u Monte Karlu gradu.

Na zemlji je tamo raj,
njihovo je malo Daj,
u rukavu to je kec
da u džepu bude Zvec.

Odande vam pozdrav šaljem,
punog srca, punog džepa
volite me vi i dalje,
budućnost je naša lepa.

Poljupce iz Monte Karlovca
vam šalje iskreno vaš ...

Ова Нешина занимљива. :)

Елем, јуче нажврљах за неки' 15 минута.

Покретна трака исписује речи палих бораца,
Први пу са дозом тешког схватања,
Још једна жртва црног лептира
Харонов џеп отежава.
Слика удаљених предела пролази данима,
Разарања древних градова постављају темеље вечних кошмара,
Шинска возила приносе жртву непознатим бићима,
Даљина као оштрица сече смисао живљења
и шаље ме у наручје порока.

Још једна ноћ проведена над нотама старих домова,
Само да ми зачини отворене ране,
Још једна ноћ и страх од осврта,
Осећај у мене упртих погледа,
Тешка осуда и уједи гладних џукаца.

Кренем назад, а не знам куда,
Оно што тражим је негде далеко,
Можда у рају, а можда поред пута,
Емоционална уцена, растројство у лудило претвара,
Осећај у мене упртих погледа,
Тешка осуда и уједи гладних џукаца.

Сам попут старих вукова.

Nešo lijepo si opleo po znamo već svi kome, počinje na N. :)

A ova Remeova mi nije sasvima jasna.

Elem, evo jedna moja, impresionistička, i nije baš pjesma, više kao pjesma u prozi.

Iziđoh na Fejsbuk,
rodila se Kalina,
ponosni otac se smije,
kači slike na Fejsbuk!
Prijatelji komentarišu i lajkuju.
Pročitah vijesti,
poginulo 22 djece,
Belgija i Švajcarska u šoku!
Sad ne znam da li da tugujem za ovih 22 što poginuše,
il da se veselim sa Kalininim ocem,
i stotinama drugih veselih očeva i majki,
što kače slike svoje djece na Fejsbuk.
Ili da zanemarim i jedno i drugo,
i da učim za svoje ispite,
vježbam vlastite mišiće,
izlazim sa svojim prijateljima,
i saspem pivo u spostveni želudac?
Odluku sam već donio, a da toga nisam bio ni svjestan,
napisavši svoju ličnu pjesmu.

Nije loše Jovo, čini mi se da si mogao još nekoga da dodaš u pesmu, malo je likova.

Evo sad i jedne moje pesme upravo napisane.

Najtužnija etno-metno hip hopa cupa pesma socijalnog karaktera

Svaka svađa s mojim tankim novčanikom
završi se tužnim i očajnim krikom
jer bih hteo bih jahtu, helikopter mali,
po mogućstvu vilu na nekoj obali,

ali, ali, ali, ali aliiiiii

imam samo ružnu i sjebanu javu,
nemam ni za duvan, a kamoli travu,
dođe mi da tražim ponekad od roma:
„ braćo Romi udelite samo kinte loma.“

Auuuu, auuuuu, a a, a a uuuuu,

zavijam ko čopor vukova s planine
kad kupujem samo proizvode Kine,
skockan sam po zadnjoj tibetanskoj modi
hodam putem što me u pakao vodi.

aj, aj, aj, aj aaaaaaaaaaj.

suza suzu stiže kad se neki baja
provoza kraj mene sa ribom do jaja,
a ja mogu samo na slici da gledam
takvu ribu i nabudžen Pežo tristasedam.

O yeeeeeeeaaaaaahhhhh.

Evo novog zajebničkog poduhvata koje smo sačinili zajedno ja i sin moj.
Ideja je moja, realizacija uglavnom njegova, moj je refren.
Dakle, serbian real anderground folk hop je novi pravac u muzici i opisuje svakodnevne muke sa kojima se susreću zemljoradnici
u srpskim selima.
Baj d vej, traže se nove ideje za ovu vrstu muzike, pa ako imate neku slobodno predlažite.

Serbian real underground folk hop song

NRW:

Izadjem ti ja u baštu posle podne.

Da obidjem moje herbalije rodne.

Ali kad sam brate došao ja donde.

Vidim ja lopova kako herbalije odne.

Odma je pobego,znam da nema muda,

to je brate bila krtica iz huda.

NesaDeBeli:

Crni sine iz dubine,

sredicu te kad tad.

Ajde sada duvaj sline,

jer si pravi nigga smrad.

NRW:

Za herbalije dade ja toliku kintu,

ta krtica tebra,u lošem je tripu.

Uzeo ja pušku,totalni je raspad,

sa ženu i komšiju,smišljam kontra napad.

Na moj mozak pada,svašta tebra meni,

setio se nešto,pa mislim u sebi.

Sad ću da te sredim,ti mali nigga smrade,

ja ću ti u gajbu,bacati petarde.

Ali mali nigga smrad,preživeo njesra,

kako je pobego,brate stvarno ne znam.

Posle toga probao,još hiljadu stvari,

all mali nigga,sada petu buksnu vari.

NesaDeBeli:

Crni sine iz dubine,

sredicu te kad tad.

Ajde sada duvaj sline,

jer si pravi nigga smrad.

NRW:

Pukli su mi živci,u roku od dva sata,

bacio kašikaru iz drugog svetskog rata.

Ubiću ga makar se zavuko u rupu.

Ako mi ne uspe,tužiću ga SUP-u.

Ali nisam neki ortak,koji zove caje,

pošto sam nosio,"** da Police" maje.

Šta da sa njim radim,neam više ideje,

kad me vidi nigga i njuška mu se smeje.

Sada se šepuri kao neki paun,

ali šta da mu radim,to je "mole" underground.

NesaDeBeli:

Crni sine iz dubine,

sredicu te kad tad.

Ajde sada duvaj sline,

jer si pravi nigga smrad.

Seoski aberi

Malo selo, al' puno abera
što se šire gore neg kolera,
svako svakom silne mane nađe,
al' nikada niko svoje
i tako baš svakog dana
životi se pričom boje.
Nekom manje nekom više
laži život obojiše
i sa kišom i bez kiše
nad selom se duge postaviše.
Laži lete kao letnji dani,
niko nikog od laži ne brani,
dodaju se začini po volji
da laž ima ukus ponajbolji.
Ako jadan prdneš na kraj sela
na drugom si usran kao bebče milo,
ne vredi ti pravdanje ni pravda
valjda narod znade šta je bilo.
Peri gaće od narodne priče
nema veze što se to ne tiče
tog naroda ni zdesna ni sleva
najebo si kad te ščepa Radio Mileva.

On line deseterac

-Bože mili čuda velikoga
gde to ide raja u grupama,
da li ide da ruši dahije,
da li ide rasprodaje naći
ili ide da se samo druži.

-Ne, ne ide da ruši dahije,
ne, ne traži neke rasprodaje
nego traži da se samo druži.

-Gde se druži ta svetina jaka,
horda muška, horda devojaka?

-Ka fejsbuku ide silna raja
malo ide, a malo se slika,
kupatilo, mesto omiljeno
svih tih malih foto umetnika.

-Što bih vol'o da nestane neta
zbog takvijeh to i nije šteta,
sigurno bi crkli od nervoze
da ne kače nove WC poze.

Ko razume, shvatiće ...
---------------------------------------------------------------------
Majmunska pesma

Uvek neki majmun tobom gospodari,
ponaša se oholo i stalno ti preti,
u državi majmunskoj tako stoje stvari,
ne može se više normalno živeti.

Majmunska je narav zloćudna i preka,
ne možeš im reći ti mišljenje svoje
jer budalom prave svakoga čoveka
i najviše vole kada ih se boje.

Zato ljudi dragi banane u ruke,
postanimo majmuni dok smo jošte živi,
kao ljude čekaju nas baš paklene muke
jer i bez krivice majmunu smo krivi.
-----------------------------------------------------------------------------------------------

Libertatis non existere, unumquodque est illusio.

Podeseća me pomalo na pesmu "Uljez", nase pesnikinje Vesne Vukelić Vendi...

Uljez mojom dušom gospodari,
tera me da radim razne stvari

Uljez, uljez mi se uvuk'o u cveće,
lepo, lepo mu je, da izađe neće

Ајооој, Нешо, шта ти реклааа...

nije moja al sam je prepisao

idu prvo strofe pa refren, a muzika je bas gitara-bas gitara, pa onda klavijature kao omekšivač

zabranjeni peškiri:
ja sam rođen tada i tada neću više biti sv,svl...svladan
tokom dana ja sam ddada
kad uznem peškir sada moja ruka tako mlada
izgoreti neće
evo tebe druže drugi peškir da se kreće

a ja čarap stalno nosim patepitam što te kosim
što te kosim draga moja ljubim tvoja govn.. ne, to je iz druge pesme
ljubim tvoja srodna..
onda ide nastavak, nastavak možda malo mućka:

sada spavaš draga na peškiru kose glada
kosenada da sam prosjak jasam prosjak to je mldllakašž

to je bio refren..

SATIRIČNO LJUBAVNA PESMA

Naša ljubav satirična priča,
a mi glumci u toj ludoj priči,
satiremo zdušno jedno drugo,
kuća naša na bojište liči.

Bojno polje ne donosi slavu
kao meci kad lete tanjiri,
a pogotke direktno u glavu
ocenjuje nepristrasan žiri.

Na prozoru našem vrapci stoje,
od smeha im niz kljun suze liju,
kod njih tako ludi ne postoje
pa se smeju: “ Ha- ha, ćiju ćiju “.

Kad se smire podivljale strasti
poljupci su kao bensendini,
ono dalje ja vam necu kasti
jer to zivot zanimljivim čini.