Prijava

Kad god odem na neko putovanje, budim se u sred noći i imam tripove. Jebem li ga zašto, ali priviđaju mi se crni, dim koji izlazi iz zemlje i tako to. Tek posle par sekundi ukapiram da tripujem.

једном сам имао трип да сам добио неку полну болештину. јебо сам у петак (са кондомом, дакле макс протект) ал се сутрадан ништа није десило већ тек у недељу. фазон устајем и идем да пишам кад оно 10ак црвених туфни на главићу. ја се ту усерем и одем да се истуширам да би намазао нивеу као прву помоћ док у понедељак не одем на преглед. устајем у понедељак кад оно кренуло да се повлачи. реко ај нећу да идем данас да видим шта ће се десити и сутра буде још боље, а следећи дан се већ повукло. после сам сконтао да сам тад користио дурекс перформа по први пут (има у танкеру за сперму величине малог нокта неку крему која ти паралише нерве за дужи ужитак) и да сам вероватно осетљив на ту крему + моје некупање после и сутрадан већ тек у недељу (јер нисам излазио изкуће већ штребо а нисам се осећо лоло)

o jebem vas, zakopali ste moj post od 34 minuta murš!

al' si slagao sad šomi, kao krema iz dureksa, kao jebeš, guro si ga u mravinjak pa te izujedali mravi zoofile!

Ja mislio ti utripovo da si jebo!!! A ovako boli te kurac XD

guro si ga u mravinjak pa te izujedali mravi zoofile!

LOLOLOL :D

Kajtezzz
A ovako boli te kurac XD

па и болео ме. и сврбео. у исто време!

Ја једном кад сам се напио ишао до ве-цеа да пишам и погледам се у огледало - ништа. Ја машем пред огледалом, опет ништа. Ја се ту утрипујем да само ја немам одраз јер сам видео друге људе који су пролазили у огледалу. Онда сам се изнервирао и отишао да се жалим ортаку што му огледало не ради.

Bili ja i ortak kod ortaka.... Sedimo mi tako na teveu neka serija i scena u kojoj neki klindža skače po krevetu a ćale mu ispred nosa drži neku knjigu koju ovaj mali mora da pročita. I onda moj ortak kaže "mali ma wh" ja u neverici, gledam njega gledam teve reko je l' moguće da je ovaj toliki zaludjenik da za klinca koji ne gleda u knjigu kaže da ima wh, sedim ja tako još dobrih 3min gledam u teve i razmišljam JEBENO KAKO kad pogledam u komp a ono brat od tog ortaka kod kog smo došli sedi, pika cs a prtiom mu je uključen wh.

Pre neku noć ležim, muči me nesanica, tu sam negde između jave i sna, ali ne mogu da pređem. Ono svetlucanje pred zatvorenim očima krene da mi se oblikuje, i mene gleda, odjednom, iznutra, životinjsko oko. Pre vučije nego ovčije. Ne trepće, samo gleda, oko kao da ga gledam sad uživo. Uplašim se, otvorim oči, nema oka. Zatvorim, eto ga ponovo. Skočim, upalim svetlo, gledam okolo, moja soba, ništa posebno. Ugasim svetlo, legnem, zažmurim, eto njega ponovo. Gledam ja njega, gleda ono mene, jeza da te uhvati, i tako petnaestak minuta. Upalim onda svetlo, uzmem knjigu i do jutra nisam spavao. Svašta...

Kacam imala temperaturu, non stop me iza zatvorenih kapaka gledalo užareno Sauronovo oko! Valdo me poceti na to! Brrrr!

Onomad kad sam precvikao prst na sarki, pocelo da mi se pojavljuje nesto crno pred ocima i poceo sam da se teturam po stanu samo da legnem negde, da ne oborim nesto tako slep. Ukcenjao sam se danikad vise necu progledati, kad sam konacno progledao, bio sam toliko srecan da sam isao po stanu i gledao sve sto je moglo da se vidi :D. Brus mi je kasnije objasnio da mi se usled prevelikog bola resetovao sistem.
Sada mi je ostao samo crni beleg ispod nokta da me podseca na taj dogadjaj.

Имам трипове кад је светло угушено негде да могу да гледам кроз ствари. Ал не кроз зидове и то, него лупам кроз оловку ил тако нешто тање. На тренутак нестаје, неам појма.
И увек кад читам, кренем да читам онај прочитани ред. Ретко кад ме усере да убодем следећи.
Није жешће, ал оно, јебига.

Jednom sam se vraćao polupjan iz grada, idem ulicom onako polako, kad ugledam crnu mačku. reko marš u kurac, i kako sam prolazio pored nje otvorila se kapija i ona ušla unutra. ja se okrenuo na trenutak i skontam da nikog nema u tom dvorištu. kapija se otvorila sama. e sad, da l' od vetra il' ko zna čega, nemam pojma.
sve u svemu, ja tu počo da trčim, bla bla.
sutradan opet u grad, vraćam se kući, polupjan opet, crna mačka stoji s preke strane i opet ulazi u neku kapiju, a u dvorištu opet nikoga.
i tako sam se opet istripovao i sad se stalno tripujem i molim boga da ne naletim na jebenu crnu mačku jer ću je išutirat na licu mesta

Peroviću mislim da je vreme da batališ piće :)

E sad ste me podsetili na najcudniji trip koji sam imao.
Naime, lezim ja na krevetu gledam TV, neki aerodrom 3d pezentacija neka, i u tom trenutku neki rodjak zvoni na vrata, ja naglo ustajem dodjem do vrata i nesto me pitao i ja u sekundi se iskljucim, i prebacim se na taj aerodrom kao da sam tamo i letim nesto nemam pojma i cujem zvuk kako me nesto doziva, u stvari on zove mene, gleda jel mi dobro, i ja onako polako dosao sebi, gledam gde se nalazim.Posle mi je rekao mi je da sam samo stajao sa otvorenim ocima, gledao u tacku i ljuljao se kao da cu da padnem, sva sreca da sam se drzao za gelender inace bi sigurno pao.
Nikad droge koristio nisam, mislim da mi je bio nizak pritisak i naglo ustajanje me preseklo. Ako ima neki doktor da objasni ovo?

Leg'o ja jednom posle bazena da odspavam. Budim se i vidim da je 7 sati, sumrak napolju. Izađem napolje i vidim matorce kako opušteno piju kafu, ja ih pitam "koji je danas dan", oni će "nedelja", te kontam da su zato kući. Kad ono, dođoše autom neki naši rođaci i ja gledam auto u neverici misleći "DAL SU NORMALNI OVI, ŠTA ĆE U 7 UJUTRU OVDE", da bih posle nekoliko minuta provalio da je veče.

Inače, ovo je možda najčešći trip koji nema ko nije doživeo.

Заспао једном а десна рука ми висила са троседа иза главе све време док сам спавао па је потпуно утрнула. Кад се пробудио онако сањив кренуо да устанем кад видим нема ми десне руке, пробам да је померам кад оно ништа се не дешава. Требало ми једно 5-10 секунди да провалим шта је у питању, усро сам се жив.

Ја сањао да идем тако кроз град са Курилићем, највећим краљем у историји света(зна га Комерцијални предах исто), и он ми наклапа нешто о Курану и ми се тако зајебавамо, причамо о музици и тако, и улазимо у моју улицу, и тамо једно дрво које се дели на два дрвета, које се заправо налази у Дунавском парку ал се магично преместило у моју улицу, и тамо стоји нека девојка, и следећа сцена, ми причамо, девојка је цар, и питам је како се зове, иако сам већ некако знао да се зове Емилија, и она каже Емилија, и ја кажем ЈАО ПА ЈА ТЕБЕ ЗНАМ, а не знам је, али у сну сам је познавао, и тако ми се распричамо, и после њој дође ћале колима и одвезе је, она ме пољуби у образ за растанак фак јеа и оде с ћалетом. И ту се ја будим. И онда кад сам се пробудио јебено палим ЈЕБЕНИ ФЕЈСБУК, И ВИДИМ ЈЕБЕНИ ЗАХТЕВ ЗА ПРИЈАТЕЉА ОД ЊЕ. Исто се зове Емилија, исто изгледа, исто прича, исто је царина и испоставило се да иде у моју школу и све то, а ја је до дана данашњег нисам видео у школи иако знам да постоји и има је на списку за стипендије на зиду ал је ниједном нисам видео и не знам који је разред.

И да, вероватно иде на Вукајлију, јер користи лололо и сличне ствари. И пише ћирилицом. Тако да је врло могуће да ће да ме отпише као неког манијака ако види ово лолол пошто сам само у сну причао с њом а то је било пре него што сам сазнао да она постоји.

Што је најгоре, и даље је нисам видео јеботе, а ово је из поста од пре месец-два

Auuu Džordi ti nas sve zajebo sa tripom.
Inače čit'o sam negde da čovek ne može da sanja lica koja nije nikad video, dakle možda si je dan pre tog sna video u nekom prolazu na sekund ona bacila oko na tebe i odma počela da te traži na fejsu lololo