Prijava

ako to misli da si ti, i sve ostalo misli da si ti, zasto to nisi ti, kad si ti ustvari samo misao o tebi?

Ali ti me misliš da si ti, jbg. Umro si. Kopija je nastavila život.

jebi ga, nije covek kamen pa da se ne menja. promena nije nuzno losa, kakva god da je...

ako to misli da si ti, i sve ostalo misli da si ti, zasto to nisi ti, kad si ti ustvari samo misao o tebi?

Kelte, pitanje je krajnje filozofsko,a ne praktično i tehničko. Sa tehničkog stanovišta teoretski rešivo, sa filozofskog, opet rešivo, ali negativno: to jednostavno nisi ti. Meni će biti drago ako jednog dana kad budem umro moji bližnji budu imali repliku mene, ali znam da mene samom sebi ništa neće moći da zameni.

ako ogranicis postojanje na zatvoreni rpostor tvog tela, da, onda to nisi ti. ali ako malo bolje pogledas i vidis da si ti skup puno samostslnih celija koje zive svoj zivot u zajednici, umiru i radjaju se, i da ti danas nisi ista materija kao ti pre 20 god, onda mozes da kazes da je ogranicenje jedinke na jedno telo cisto materijalno, posto drugacije ne moze da funkcionise (za sad).

samim tim, ako pogledas sebe kao skup energije, materijie i celija koji se menja vremenom, gde se neka materija odvaja, nova kaci za tebe, i slicno, gde je onda tu ustvari granica onog sto si ti? i da li je ona bas toliko jasna?

treba se redefinisati pojam jedinke ako hoces da posmatras ovo sa filozofskog stanovista. da se filozofija malo osavremeni novim naucnom otkricima.

Hehe, ne treba meni ni filozofija ni nauka da bih imao osećaj identiteta i osećao šta jesam. Ja ne znam i niko to ne zna racionalno, ali intuitivno svi znamo. A što se tiče filozofije i nauke i osavremenjivanja, često baš filozofija da nauci okvire za razvoj njene misli, sto puta se to desilo.

Hehe, ne treba meni ni filozofija ni nauka da bih imao osećaj identiteta i osećao šta jesam. Ja ne znam i niko to ne zna racionalno, ali intuitivno svi znamo.

to sam hteo da cujem. dakle, ako zadrzis osecaj identiteta, to i dalje jesi ti? kraj price.

ako nova jedinka zadrzi taj osecaj, to si i dalje ti.... to je to. nema veze sa telom i materijom od kog je izgradjeno. to je i onako promenljva stavka i sad...

celte, reci mi, nevezano za ovo, sad mi pade na pamet

da li postoji neki nacin da se izmeri potencijalna energija informacije?

nesto slicno na fazon, imas branu punu vode, ona ima potencijalnu energiju na racun gravitacije, i ti kako je koristis izvrsavas rad neki i prenosis tu energiju na nesto sto ti je od koristi

da li se tako moze izracunati i koliki ti je rad potreban za stvaranje neke informacije koja ti potencijalno moze kasnije koristiti? jel ima nauka taka neka?

EDIT:
mislim, ako imas neki prazan mikrokontroler lako je izracunati koliko ti treba elektricne energije da spustis program na njega, tj da kopiras, al mene zanima i koliko kosta i koliko rada treba i energije da se taj program napravi? pa da ga kasnije uporedim sa energijom koju stedi masina u kojoj je taj kontroler na racun tog programa unutar njega

ako nova jedinka zadrzi taj osecaj, to si i dalje ti.... to je to. nema veze sa telom i materijom od kog je izgradjeno. to je i onako promenljva stavka i sad...

Opet ti kažem... Misaoni eksperiment u kome ta jedinka i ti nastavljate da postojite istovremeno govori da se identitet kao subjektivni osećaj ne može preneti. Tu onda postoje dva subjektivna identiteta: tvoj i njen, koji su u jednom trenutku u slični, ali nisu jedan identitet, kao što su dve subatomske čestice, recimo elektrona, identične, i možeš ih uvući u onaj quantum entanglement, pa se ponašaju isto na milijardama kilometara razdaljine, ali oni ipak nisu jedna čestica, već dve. A tehnički, ti bi rešio filozofsko pitanje uspavljivanjem jedne od jedinki, ili anihilacijom tog elektrona? Malo suviše nesuptilno za rešavanje filozofskog pitanja.

ne, al ima nekih koji pokusavaju da mere inteligenciju, sto mu dodje kao neka tezina informacije, kao sposobnost nekog sistema da odrzava neizvesnost buducnosti tog sistema.

znaci, aj da kazemo ako neka informacija ima veci potencijal da u buducnosti menja stvari na vise razlicitih nacina, da ima vecu potencijalnu energiju...

previse dimenzija...zavrtelo mi se u glavi

Opet ti kažem... Misaoni eksperiment u kome ta jedinka i ti nastavljate da postojite istovremeno govori da se identitet kao subjektivni osećaj ne može preneti. Tu onda postoje dva subjektivna identiteta: tvoj i njen, koji su u jednom trenutku u slični, ali nisu jedan identitet, kao što su dve subatomske čestice, recimo elektrona, identične, i možeš ih uvući u onaj quantum entanglement, pa se ponašaju isto na milijardama kilometara razdaljine, ali oni ipak nisu jedna čestica, već dve. A tehnički, ti bi rešio filozofsko pitanje uspavljivanjem jedne od jedinki, ili anihilacijom tog elektrona? Malo suviše nesuptilno za rešavanje filozofskog pitanja.

dobro, sa ovim se slazem, u pravu si. Ali dobra stvar je da sa sadasnjim izgledom coveka, je nemoguce ovo resiti, pa bio to prljav ili cist nacin.

za ovo bi trebao da se redefinise pojam coveka, kao skupa informacija. da u jednom trenutku ego postane slobodan i nezavisan tvog tela, zasebna jedinka. jako kompleksna informacija.

u tom trenutku, se menjaju stvari. tako pocesmo ovu pricu, sa vestackom inteligencijom.

i da dodam, ne mislim da je ovo nuzno losa stvar. zivot se definisao i redefinisao kroz istoriju, priroda ga menja.

verujem da je lako napraviti racunicu za energiju potrebnu "preneti kamen ad tacke A do tacke B" i izmeriti energiju za "preneti kamen ad tacke A do tacke B koristeci tocak"

kad oduzmes te dve energije dobijes "energetski potencijal" informacije "tocak je dobar za prenosenje stvari sa tacke A na tacku B"

...e sad koliko je ta informacija kostala energije da se napravi, koliko godina evolucije itd, to nisam siguran kako bih izracunao

Eto sad je pitanje šta je čovek. Suviše veliko apstrahovanje bi bilo reći da je čovek skup informacija sadržanih u njegovom mozgu. Mislim, moguće da sve što postoji na ovom svetu i jeste skup informacija na nekom nivou, ali šta je onda informacija, i postoji li nešto što se zove informacija bez onoga ko treba da posluži kao recipijent te informacije? Ako ne postoji, čemu služe sve one stvari koje niko ne vidi i koje nikad niko neće videt?i :)

zanimljivo posmatranje sose. i svodi se na razmisljanje dal je manje energije potrebno da radim ovo ili da smislim kako da radim ovo sa manje energije :)

ako me pitas, zavisi i od toga koliko ce cesto to da bude radjeno. ako nesto znaci, kroz istoriju evolucije, stvari se ponavljaju, tako da mi se cini da sa dobrom verovatnocom mozes da kazes da je uvek bolje uloziti energiju u poboljsavanje neceg nego u cist rad. svaki visak energije to jest.

Eto sad je pitanje šta je čovek. Suviše veliko apstrahovanje bi bilo reći da je čovek skup informacija sadržanih u njegovom mozgu. Mislim, moguće da sve što postoji na ovom svetu i jeste skup informacija na nekom nivou, ali šta je onda informacija, i postoji li nešto što se zove informacija bez onoga ko treba da posluži kao recipijent te informacije? Ako ne postoji, čemu služe sve one stvari koje niko ne vidi i koje nikad niko neće videt?i :)

valdemare, ja mislim da su ustvari informacije i ideje ono sto je zivo u prirodi, a da je ono sto mi vidimo kao zivot samo fizicka manifestacija koja odrzava te ideje u zivotu :)
glavne i najjace ideje su prezivi, razmnozi se, iz kojih se radjaju ostale, u zavisnosti od sredine u kojoj treba da se prezivi. te nove ideje se itekako bore medjusobno...

covek mu ko i svaka zivotinja dodje nesto sto je za sad najbolje u prenosenju postojecih i stvaranju novih , malo kompleksnijih ideja.

ove najjace ideje se automatski, genima utiskuju u svaku novu jedinku, a covek ostale uci kroz zivot, sa ciljem da napravi neke nove.

i niko se ne zapita zasto je to tako? :)

nema jebene sanse

svaka nova ideja bi da uhvati sto je moguce vise neurona i materije da rezoniraju sa njom. i sto bolje doprinosi ovim dvema idejama, zivota, koje bi ustvari mogle na samo jednu da se svedu - rasiri se, to bolje prolaze.

samim tim, vestacka inteligncija je samo kprak u evoluciji prirode. mozda cak i mogucnost da priroda postane svesna sebe, i krene da se siri po svemiru :)

Valdemar

Eto sad je pitanje šta je čovek. Suviše veliko apstrahovanje bi bilo reći da je čovek skup informacija sadržanih u njegovom mozgu. Mislim, moguće da sve što postoji na ovom svetu i jeste skup informacija na nekom nivou, ali šta je onda informacija, i postoji li nešto što se zove informacija bez onoga ko treba da posluži kao recipijent te informacije? Ako ne postoji, čemu služe sve one stvari koje niko ne vidi i koje nikad niko neće videt?i :)

https://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/t1/1623694_10201268601669273_845599530_n.jpg