Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Ne diraj premijera molim te. On se bori i za tebe i za mene i za nasu decu
Kako ko gleda. :P
Ko je ovaj covek sto planetom hara s reketom u ruci rekorde obara..
Ko je ovaj covek sto nam srca sledi kada inat tera sam sebe pobedi..
Ko je ovaj covek sto po svome tera u penziju salje slavnog Federera..
Ko je ovaj covek sto ne zna za salu predavanja drzi Rafi i Nadalu ...
Ko je ovaj covek znas ga dobro svete zbog njega sva deca kupuje rekete...
Ko je ovaj covek sto pamti korene koji tako cesto Srbiju pomene...
Ko je ovaj covek uzdignute glave,na grudima nosi orden Svetog Save......
Ko je ovaj covek za milost ga mole...On za milost ne zna to je SRBIN NOLE
bravo nole kapa dole
Ko je ovaj covek sto pamti korene koji tako cesto Srbiju pomene...
Kaće odban?
MEHEHEHEH
Ja i dalje čekam
TUYNO BRT
Jbt znas kako mi je
Tuga !
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Od strane keve kad te nije puštala na igralište.
Zaključa vrata i proguta ključ.
Zhajk-kishni chowek
Закључавам тему. Појј