Izbori 2016.

  1. Teške teme, al' ajd' da vidimo šta znamo:
    Prvi izveštaji iz domaćih izvora su jako šturi. Tu su nepoznati autor Slova o knezu Lazaru i grupa izvora koju istoričari zovu starijim letopisima. U pitanju je 5 sačuvanih letopisa koji imaju isti osnovni tekst, ali odstupaju u nekim podacima. Kako bilo, svi ovi izvori govore da je bitka izgubljena božanskom kaznom zbog srpskog bogatstva i oholosti. Jedino Pećki letopis govori o nekakvoj izdaji na Kosovu, ali jasno daje do znanja da je božanska volja ta koja je odlučila bitku.
    Noviji letopisi su dosta racionalniji. Cetinjski i Studenički letopis otvoreno govore o bežanju dela vojske, jedino nisu sigurni da li je bežanje posledica straha ili izdaje.
    Konstantin Filozof, bugarski pisac i jedna od najvažnijih ličnosti srpske države 15. veka, dvoranin despota Stefana, piše o nekakvom blagorodnom ratniku koji je oklevetan, i koji je ubio Murata da bi sprao ljagu sa sebe.
    (nastavak u sl postu)

  2. Pa da li je moguće da mi je opet progutan post jebem ti boga

  3. Ratnik je ostao bezimen, što je zanimljivo, jer KF po pravilu ljude koji nisu najvišeg društvenog ranga uopšte ne zove po imenu, već piše o njima baš u ovom maniru ("neki tamo...")
    O izdaji piše tek Konstantin Mihailović (pogledajte ko je na Vikipediji, ne mogu opet da kucam jbg). On za Kosovo piše da je deo vlastele "gledao kroz prste" dok je bitka išla, te su prišli Bajazitu kad je pobedio, na šta ih je Bajazit dao ubiti, jer kad su knezu Lazaru bili neverni, što bi njemu bili verni. Mihailović je uvek trpao ono što je čuo od narodne tradicije među Srbima i Turcima, te ne mora da znači da je u pravu, pogotovo što je ovo samo jedan od primera kako je nesloga razlog što su Osmanlije osvojile tolike zemlje. A problem je i što ne navodi vlastelu poimence.
    Sad treba videti i neke strane izvore
    (nastavljam u sl postu)

  4. lolo eno seltik i granjka bistre sa posterdžijama u komentarima

  5. Цар

    Pa da li je moguće da mi je opet progutan post jebem ti boga

    Je l moze stecan-hak da izvadi situaciju u ovom slucaju?

  6. Delo vizantijskog pisca Duke je prevedeno u Italiji, s tim što je italijanski tekst tri puta obimniji od originala, jer je anonimni Italijan Duki prilepio još nekoliko dela, od kojih neka nisu sačuvana. On kaže da je posle prvog uspešnog srpskog napada se pročulo da se despotov "kapetan" Dragoslav Probiščić pobunio protiv kneza, te se bosanski vojskovođa Vlatko Vlađević povukao sa bosanskim trupama (njih 20.000).
    Ovde se pominju mnogi elementi mita o Kosovu kakav vam je poznat- podrobne pripreme Lazara, Muratova prepiska s Kobilićem, večera, zdravica, ubistvo Murata i pogibija slavnog viteza.
    No ova dvojica velikaša, Probiščić i Vlađević, nigde se drugde ne pominju na Kosovu. O Probiščiću nemamo apsolutno nikakvih drugih vesti, dok je Vlađević nešto zanimljiviji slučaj
    (nastavak u sl postu)

  7. Ne može stecan hak, drukčiji je problem jbg.

    Elem, Vlađević je bio vazal bosanskog oblasnog gospodara Pavla Rađenovića i samim tim Tvrtkov vlastelin. Čak je i savremenik bitke. No njegovi posedi se nalaze u Vlađevici kod Rogatice, a tu su se nalazili posedi jednog mnogo jačeg vlastelina, vojvode Vlatka Vukovića. Čak ima jedan dokument u čijem prepisu su zamenjeni njih dvojica (Tvrtkova povelja Dubrovčanima iz 1378, prepis iz sredine 15. veka). Mavro Orbin pominje Vukovića.
    Zanimljiv je ipak, jedan detalj iz Vlađevićevog života, koji se provukao u Kosovski mit. Kad je gradio sebi nadgrobni spomenik, Vlađević je prihvatio molbu svog vojvode Miotoša i sina mu Stjepka da budu sahranjeni kraj njegovih nogu. Isto to je, po kosovskoj legendi, Miloš Obilić tražio od kneza lazara.
    (nastavak u sl postu)

  8. Dubrovački pisci Feliks Petančić i Ludovik Crijević Tuberon iz 16. veka ne znaju za ikakvu izdaju, ali znaju za herojstvo nekog vlastelina. Putopis Benedikta Kuripečića, koji je 1530. prelazio Kosovo, beleži klevetu i herojstvo nekog vlastelina. Isto beleže još dvojica francuskih putopisaca, Filip Difren-Kane i Žan Pomern Forezjen.
    Prvi put je Vuk Branković javno prozvan kao izdajnik u delo Kraljevstvo Slovena od Mvra Orbina (štampano 1601). U dva različita poglavlja, Orbin kaže kako je Vuka otrovala tašta, a onda kako ga je ubio Đurađ Balšić. Svi ostali dubrovački pisci će koristiti Orbina.
    Što se tiče načina ubistva Murata, tu ima toliko verzija da ne vredi o tom ni pričati. Eto, ja mislim da sam odgovorio na sve.

  9. Inače da dodam još jednu stvar, da vas ne lažu tupavci sa Vikipedije, pročitaćete na mnogo mesta po netu da je odred Hrvata pod Ivanom Paližnom učestvovao na Kosovu. Paližna sigurno nije učestvovao u boju, jedini koji se pominje jeste "ban Ivan" u izvorima. Ban Ivan je zapravo hrvatski ban Ivan Horvat, koji je doista bio saveznik Lazara i Tvrtka protiv ugarskog kralja Žigmunda (sva trojica su bili ugarski vazali, ali su smatrali da je Ladislav Napuljski legitimni kralj), ali je on u ovo vreme bio povučen u Bosni i ako je stvarno ratovao, mogao je ratovati jedino odredima iz Bosne ili Srbije.
    Ali je ban Ivan odmah po Kosovu napao Mačvu i Belin nameravajući da ih zauzme za sebe, tako da je malo verovatno da je učestvovao u samoj bici.

  10. Imam jednu glavicu što oće da tetovira Obilića na plećki, moraću da mu prosledim ovih par postova.

  11. Il nek tetovira, pa nek kaže ljudima da je tetovirao neimenovanog vlastelina iz spisa dubrovačkih i francuskih putopisaca.

    Oj, Kosovo, Kosovo, zemljo moja voljena, zemljo slavnih vitezova, Lazara i neimenovanog vlastelina iz spisa dubrovačkih i francuskih putopisaca.

  12. Znaš kako, treba razlikovati tradiciju i istoriju. Mi istoričari kao drvimo kurac šta je stvarno bilo, ali tradicija je ono što se računa i što održava narod. Možda Miloš nikad nije postojao, ali kad ti roditelji i okolina iznova i iznova nameću taj mit kao moralni uzor, ostane ti to negde u malom mozgu čitav život. Nestvarni Miloš je očuvao srpski identitet, mi stvarni istoričari služimo samo da trošimo državne pare i svađamo se međusobno

  13. Idi reci arkanu da obilić nije postojao.
    Šta je pičko, frka?!

    Ili ceci makar, možda joj vrate pare koje je dala zbog obilića. Nemoj da lažeš tu, razumeš? Lažovčino jedna, isključujem te sad.

  14. hahah znam lika koji je tetovirao scenu iz filma o boju na kosovu.
    ladno lik skrinšotovao lauševića i platio da mu ga istetoviraju.

  15. Au brate, hvala na iscrpnom odgovoru

  16. cek sad polako da iscitam, s razumevanjem џД

    edit

    Procitao. Reklo bi se ukratko, malo pouzdanih izvora a previse nagadjanja.

  17. Neše, ima jedan sličan primer, kad su u CG (onoj iz 19. veka) ustanovljavali medalju Obilića, nisu znali kako da naprave Obilića, i na kraju natakarili Njegoševu glavu s nekom šubarom i eto ti Obilića.

    Skauzere, takva ti je cela istorija Srba. Nama je ostalo jaaako malo izvora, a i ono što je ostalo je neadekvatno istraženo, posebno za periode poput onog kojim se ja nameravam baviti (16-18. vek). Udžbenici koji se bave tim periodom toliko su puni neistina, da bih mogao da ispišem nekoliko strana ovde samo o tome.

Rekli o sajtu

Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!

Biznisblog · 26. Decembar 2007.