- sbanovan
Hahahaha
- sbanovan
Gledaj, Che-Vu... Kad se covek ne prilagodjava sredini, nije mu ni bitno kakva je sredina. Ja prosto, prosto ne bih mogao da, da zivim, da zivim tako ali, ali ali to ne znaci da, to ne znaci da ja ne mogu da pokorim i Novi Zeland. Cisto da ti dokazem da je ljubav jedino sto vredi braniti na ovom svetu.
- sbanovan
Jer mi smo, mi smo najbolji i najhrabriji, ali, ali vasi sebicni i bolesni razlozi vas sprecavaju da, da to, da to uvidite
- sbanovan
Jer sto vise, sto vise imam licnosti u glavi, to mi je svakako, svakako zabavnije i lakse da, da postignem, da postignem delirijumska stanja. Ali to svakako ne znaci da, da sa mnom, da sa mnom nije, nije moguc, nije moguc dogovor bilo, bilo kakve vrste.

Dragi Bohore, ne zamaraj se sa mojim duševnim stanjem. Ja sam sa radom završio pre 6 godina, imam dovoljno i sada su mi vreme i porodica najbitniji. Svaki dan se osećam zahvalno što sam ovde a ne u Srbiji, jer realno mislim da sam mnogo slabiji karakter od nekih istaknutijih pojava recimo ovde, jebi ga odrastao sam sa srebrnom kašikom u ustima šta sad. I onda dodjem ovde da gledam psihološko propadanje stratimira, poslovičnu balkansku suludu samouverenost zapate ili odanvno prslog ali još uvek trvdoglavo gordog bombaša i svakodnevno sam iznova uveren koliko sreće imam. Ta sredina u kojoj živite je jednostano užas, ma cela Evropa je jedna trula jabuka. Sramota me je što sam rodjen na severnoj hemisferi, ali teši me što nije bio moj izbor.
Zaista imam nula želju da dodjem čak ni u obilazak parohije, daleko bilo da gajim neku nostalgiju i nedostajanje. Pacifik je velik, najveći, veći i jači i od Rusije. I opija me svojim lepotom, zavodi me. Pacifik je prepička koja mi se nabacuje, Evropa je skrndelj baba koju sam pedalirao i zaboravio. I ovaj forum me svakodnevno podseća koliko moram da budem zahvalan što nisam u tom vašem glibu, u toj vukojebini.- b
haha prso čovek

Ne mislim na prirodu kao reke, šume, more, biljke i životinje. Mislim na životnu sredinu, na okruženje, društvo. Evropa je odavno krenula pogrešnim putem, putem pohlepe u tutkanja problema pod tepih. I to je uslovilo okruženje u kojem se danas radjaju i odrastaju deca tamo.
Užas. Često plačem kad mi misli zalutaju na tu stranu.
Užas.
