Prijava

Da, legendarna defka, ovekovečena jedna takva veličina.

Da joj dadne pet godina dana
staru krpu i kesu dukata
pa da ranom zorom jadikuje
kad od baba nemase vremena
nego sama za divanom osta
za divanom krvavim dinarom
taj se posa nece osladiti
bapska govna i pisacke ljute
pa i nekog dedu smezuranog
to je njena muka svekolika
prati pa i strugati morase
kosmopolita mlada usedelica

Put putuje Čaveze delija
Vozom brzim, gvožđurijom ljutom
Na leđa je džitru uprtijo
Put belog se grada uputio
Na VOSOVU polju velikome
Gde mješinu u mrežu šutaju
Da udari muku na veselje
Kad je bio kod grada velikog
Jedno momče na vrata zaglavi
Te je šćelo glavu izgubiti
Al besedi čaveze vojvodo
Pomer der se ti nesrećno momče
Ja ću tebi portu otvoriti
No ti spremi sedamdeset kinti
Da ja sendvič ljuti pazarujem
A to momče beše deli-Žajke
On isuče dvije novčanice
Jedna Stevo, a druga Njegoše
Uze Čavez te papirne novce
Te otvori tu železnu portu
Te iskoči Žajke naglavice
I otiđe starome mesaru
'rani svirca, pak šalji na vosku
Srbija se umirit ne može

Vakcinisan Melkior

Osu se nebo noćno zvezdama,
I Zvezda Crvena titulama
Teglama silnim nema punjača,
Samo jedno dete Melkiore
I ono vitko mlado zaspalo
Budi ga lepa Cara sestrica:
„Ustani gore, ti Melkiore !
Tegle ti silne prazne ostaše.“
„Neka i, lepa Caro, ne mogu;
Hotuli su me vakcinisali
Stari Celte mi ruke držao
Zapata me fajzerom trovao

Vino pije Tilmo Zlatiborac,
Vranca tuče, rakiju doljeva,
Oko stola svakojake raje,
U nedrima guja poigrava.
Kad se Tilmo nakitio vina,
poče pijan raju razgledati
Krčmom hodi uzduž i popreko
Dugo nije Ture izlagalo
Lažljiva mu zinula guzica
Mira duši šejtan mu ne daje
Pusta mu je čadjava mehana
U bjelome gradu sakrivena
Krčmarica mlada Marijana
Svakojake goste udomila
Za sofru je tri ata zaklala
Tri zaklala a dva oždrebila
Placentom je goste naranila
I debelim mesištem kobiljim,
Bjela leba, kisele turšije
Pred Tilma je rado pospremila
Pa mu vako stade kazivati:
“Zlatiborče sura orlušino,
Ne goni mi goste po mehani,
Ne dovodi pijane drugove
Već ručavaj i kući pohodi
Silan junak ovde će da sedne,
Gost čestiti iz dalekih dvora,
Na glavu je kalpak natuknuo,
Ne bi li ga uštve prepoznale,
Njegov mirni konak naružile,
Zle glasine avlijom širile,
Znam te kurvo, sitni pilićaru,
Ti ćeš prvi na njega nasrnut,
Ljubiti mu skute od brokata,
Slatke laži glasno prosipljući,
A zorom se u svet odvrgnuti,
Kojekude oglas postaviti,
Da se Tilmo takvijem junakom,
Preko noći milo bratimio.”
Pogleda je Tilmo razgaljeno,
Pa joj vako ljuto odgovara,
“Da bog da mi kosti istrulile,
Ja odavde ne mičem ni pedlja,
Dok mi njega ne pokažeš živa!”
Zamisli se mlada Marijana,
Ja li smije megdandžiju izdat,
Ja li valja Zlatiborca srdit,
Čelo gori, obrazi joj rude,
Znade ona da bez Tilma kletog,
Neće biti slanoga sudžuka,
Nit pršuta suvijeg planinskog,
Čime rani goste i svatove.
Veli zato njemu Marijana:
“Čast položi, ruku mi ispruži,
Da ga nećeš silom bratimiti,
Žalim mlada krepaću od blama,
Robin ime, od Persija rodom,
Iz gospodske kuće Van-Persija,
Preko stola upravo ti sedi,
Pod kalpakom brk mu zaigrao”
Dade lako Tilmo obećanje,
Dade lako k’o mletačka kurva,
Čim pohodi Robin na počinak,
Ne odole Zlatiborac pjani,
Ne odole, pojuri za njime,
Da ga sledi do odaja tamnih.
Stiže Tilmo junaku pred soblje,
A njegove tik uz rame behu,
Jedan duvar dva sveta razdvaja,
Prvi slavan, drugi slavoljuban.
Učine se Zlatiborcu milo,
Da predstavi sebe megdandžiji,
Pogled baci krišom na Robina,
Ote mu se širok osmeh beli,
Pod dolamom nabrekla kurčina,
Prevari se Robin junačina,
Prevari se, ujede ga guja,
Uzvrati mu pogled poprijeko,
Klimnu bradom Tilmo megdandžiji,
Pa on leže u odaje bjele,
Beogradske čadjave mehane,
Otopli mu oko srca beše,
Pijan poče sanak zasnevati,
Snevati i rukobluditi.
Stade Robin pred vratima muklo,
Klimnu bradom da budalu smiri,
U odaje svoje mirno zadje,
Učini se njemu Zlatiborac,
Kao kakav ljuti muželožnik
U jastuk on uze plakati,
Gorke suze gromko proljevati.
Od straha je bolan osedio.

Hahah, bravo, Filip Višnjić ponosio bi se

Hahaha koliko je ovaj jebac genijalna glava

Oprastam ti zlatiborac zore-gusle.mp3

Odlicna pjesna Vlado

Beli golub mi na ruku sleće
Nikad ga Melkor izdati neće

Sve dok se sunce po nebu kreće
Nikad ga Melkor izdati neće

I kad na meni naraste cveće
Ni tad ga Melkor izdati neće

Melke jesi mi ti poslao neki vudu? Tek što sam kliknuo da pošaljem ovo sranje, uhvatio me grč u nozi, oplakah umalo. Nije hrišćanski vudu bacati.

Nisam brt, mogu ti poslati teglu jednu da se mažeš, leči sve.

Melkov čudotvorni džem

Koliko je bolilo, pristao bi i da sipaš izravno s izvora, samo da pomogne. Nisam duži grč imao u životu.

Daj adresu u inbox i šalje brat Melxelenciju brzom poštom, etiketa pečat sve, nema laži nema prevare.

Melkemičar proizvodi - Svršeno je s boli.

Da nije bilo Melkovog džema, ovaj džem ne bi bio danas na mom stolu.

Hahahaha zaredali ste par postova, iskido sam se