Prijava

kažem ti ja, dušu izgubio gore

ko je iznad tebe gore leptijebem, jos malo pa si u polarnom krugu?

nije... tebi se dusa smrzla tamo, led, meni pricas nesto :)

BALADA O IRELEVANTOVOJ MAJCI
Totalni mi ponudio pare
Molio me on, pogleda mrka
Kaže nemoj nikom reći care
Moja mama da svinjama drka
Nasmejah se lako ispod brka
Zablesnuše zubi ispod desni
Rekoh može tebra nije frka
Al da je jebemo ja i Mesni
Kite da nam ko kobaje krka
Iz pičke da joj maknemo plesni
U dupetu da joj bude strka
Mamu ćemo ti jebat ko besni
Šutit ćemo da svinjama drka
Kružić dok joj tovarimo tesni

Tvoja majka je zaboravila da čita, piše i govori baš kad si ti počeo da se izražavaš na bilo koji način.
Zašto?
Nema šta da nauči od tebe.

ovo gore je nenadjebivo, ne može ovaj smrdo ni da prismrdi, jebem li mu mamu.

Moj današnji posao je gotov

mic drop

Obojici:
Odustanite od sebe zbog opšteg dobra sa kojim vi nemate nikakve veze!

POGIBIJA VUKOVA
Vukajlijo sve su pale maske
Stiže tatar iz daleke Saske
Knjigu nosi, vrećetinu vuče,
Selam Vuče, od Saskoga Uče
"Vidar Vuče, vreme ti se bliži
Vidar Vuče, kite se naliži
Izdaše te gorske sitne tice
Lažeš, lajkaš, jamljaš tuđe lice
Imaš Vuče sedam dugih dana
Oprost traži od svojih jarana
Ko junaka da te pamti raja
Ne izroda kano što je Straja"
Čita Vuče, otvori se vreća
Puna glava, dobra beše seča
Tu su Oksford, Kasper, Mae Mae
I još dvesta raznorazne raje
Vidar Vuka što ljubiše bratski
Sve poseko silan Učo Saski
Kano guja ljuta kmeči Vuče
Kada vide zulum Saskog Uče
Ali znade da pomoći nema
Učo reko - završena tema
Kad se mrije, više nema briga
Spali Vuče tri tovara knjiga
Iz prvoga doksovanje štrči
U drugom je koga Filip mrči
Tovar treći beše i najveći
Prepun on je simpovanih reči
Došlo vreme, dosta bilo bruke
Uze Vuče topuza u ruke
Sa visoke Fruške srpske gore
Hitnu topuz u Jadransko more
Vukajliji besedio Vuče
"Danas mrijem od zuluma Uče
Kad moj topuz iz mora izađe
Simp ovaki opet nek se nađe"

Odličan, sledi

VIDAR VUČE I SIROTA GRDOBA

Vidar vuče i sirota grdoba

Uvod i prvi čin

Pismo piše švabijski kadija,
Vidar Vuku bijela artija
Svakom retku rimu nadenuo,
Stih za stihom kano lira teče,
“Vidar-Vuče, meni kita puče
Da ti oprost dajem u dese’cu
Ovo šaljem jer me vino tuče,
Jebem li ti dete u kreve’cu”
Čita Vuče, zadrhta mu brče
Oko rosi, prsa mu se grče.
Negol rano epilog ja dade,
Najpre valja zaplet da se znade.
Zvižde jajca rimom da se diče
Praštajte mi slobodnije priče

I AGOVANJE

Vidar Vuče dve materi ima
Jedna beše što ga izrodila
Odgojila, nikad okajala
Druga beše što ga orobila
Sarukom mu pamet obavila
Od Pirota prokleta grdoba
Kadima je Ivka ta spodoba
Kašto kletvom ko kamdžijom puče
Prelomi mu kičmicu u pruće
Otraga su kavgu vojevali
Danas Vuče paže je njen mali
Lutkarski su zulum priredili
Pred avlijom starog Vukajlije
Ja li Vuče vlašad zajebava
Ja li Ivka srdžbu razbacuje
“Aman, aman!” raja im nariče
“Medet, medet! Ako boga znate!”

A med’ rajom svakojaka sveta:
Tu je silni arslan Kamen-aga,
Što je lane bunu priredio
Pošto priđe kadija je švapski
Jarana im Plidunjana mlada
U jarugu negvom okovao
Uz rame mu Majstor Karo stoji
Što na kurcu nosi kabanicu
Pod kožuhom sakriva glavicu
Uz rame mu i Mesni i Sreto
Prvi serdar što lutcima meće
Potonj guslar što redom presreće
U glas viču naprotiv zulumu
Bijele im se grla promukla
Ture Mujo, Kosovac Rumeni
U zenici svjetlica zaigra
Podigoše kuke i motike
Harbe, sablje, svijetlo oružje
Uze kogođ štogođ imadoše
Na raskršću trpeza okrugla
Časom su je sofrom okitili
Zametoše ljutu sprdačinu
Da ne velim zbilja diskusiju
Što li valja činit sa zulumom?

Biće:

II LUTAK

III INTIMUS

IV SMARAČ

V KOB

Red je da se sačeka ban Vuku i odban Avvi da bi sve bilo zabeleženo

Неће се десити,1 али солидна епска народно-вукајлијска поезија

^1 Под условом да је све фер

Brat nam kači tizere ovde, jebo GRR Martina, ovako se radi

Бол болује Каменова љуба,
Љуба Камен-аге капетана,
Да ли пише Камен капетане,
Да ли пише, хоће ли то проћи?

А говоре два лутка љута,
Луци Мујо-мемед аге,
На Вукајлији пољу бијеломе,
Нити пише Камен-капетане,
Нити пише нити ће то проћи,
Нит га лајкуј, нити га проверавај,
Но рани лутке нове, те шаљи у војску,
Вукајлија се умирит не може.

Banovali te a

A jesi bio malo jeziv batke