
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Neopravdano zanemaren žanr. Kratke priče iliti pripovijetke.
A idealan za ovo današnje ludo i brzo vrijeme.
Značajan dio proznog stvaralaštva otpada na pripovijetke, a o njima skoro niko ne govori, priča se samo o romanima.
Priče i ako se pomenu, pomenu se u kontekstu zbirke priča, gdje se izgubi značaj svake pojedinačne priče. That's a shame.
Zato ovom temom pokušavam ispraviti tu krivu Drinu. :D
Da krenem.
Danas sam pročitao od Ive Andrića priču "Knez sa tužnim očima". Interesantna fantastična priča, teška za protumačiti. Mislim da ima 2 glavne poruke, s jedne strane se kritikuju ljudi koji traže hljeba preko pogače, a s druge strane se kritikuju oni koji na osnovu samo jednog osobitog kvaliteta koji posjeduju pomisle da su neka veličina.
Još 2 od Andrića pročitao (imam "Sabrane pripovetke" u 1 tomu):
Ćorkan i Švabica - interesantna priča o sudbini malog čovjeka, zaluđenosti ženama, i određenoj vedrini koja nastupa kad se neko skroz pomiri sa sudbinom. Takođe dobar portret bosanske mahale u doba Turaka, prikaz jednog svijeta koji više ne postoji.
Pobjednik - Više filozofska kraća priča, bavi se fenomenom pobjede i pobjednika, na primjeru cara Davida