
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Nije ni ovde ništa bolja situacija. Tamo je bar vlogerisanje zastupljeno, pa svako može na taj način da se nekome obrati za pomoć.
Ovde toga nema. A takva deca o tome ne mogu da pričaju sa roditeljima ili prijateljima.
Lakše je izjadati se nekom strancu, nego nekome koga znaš.
Колико год ми било шит то што су га дирале силеџије у школи, мислим да је испао пичка, јер самоубиство није начин да се изађе из лоше ситуације. Тотално геј начин да решиш проблеме.
Иначе, увек ми је било фасцинантно то америчко злостављање у школама и дечје дозвољавање силеџијама да се иживљавају. Нпр. саставни део њихове културе је да се четвртаци у средњој школи ижиљавају над првацима тако што их туку палицом по дупету. То је обавезан ритуал (онај њихов rite of passage), ако те не претуку по дупету, не можеш да сазриш. И то је као нормално. Иначе, феномен је живописно описан у филму Dazed and Confused. Мислим, виђао сам и ја насиље у српским школама, али се не сећам да су некога држали за ноге и руке тако да му глава буде наопачке у ВЦ-шољи док му пуштају воду. То Американци зову Swirlie и сасвим је уобичајен начин злостављања слабих и немоћних ђака. Или можда тога нема код нас зато што су нам по школама махом чучавци? :)
Jebiga jeste, imao je mnogo šansi.
"Whatever doesn't kill you, makes you stronger."
To je njihov fazon. Ovog je očigledno ubilo...
Подсетило ме на ово:
http://www.southparkstudios.com/clips/155505/butters-arrives-at-camp
лолол
А јесте дечко дебил.
Jebiga, jeste to ogromna greška, ali opet, potrebna je ogromna grabrost da bi se to učinilo. Jednostavno nije više mogao da živi na takav način. A zna se da su tinejdžeri gori od žene tokom PMS-a. Svašta im prolazi kroz glavu.
Susretao sam se sa takvima kao šro je on, pa čak i gorim.
Jednom sam sprečio druga da to uradi.
Drugi put se naljutio na majku jer mu nije dala da izađe napolje uveče. BTW, živi na petom spratu. Kada je majka ušla kasnije u njegovu sobu, videla je otvoren prozor i stolicu ispod, a njega nigde. Počela je da vrišti i da ga doziva.
U tom trenutku je on izašao iz ormara, nasmejao se i rekao da se samo šalio.
Nije prošlo mesec dana, poslala ga je u Beograd, da živi sa ćalom.
EDIT: On je dileja, očigledno.
Ali hoću da kažem da deca jednostavno nekada ne vide nijedan drugi izlaz.
Mislim da je tajna u tome što čitave svoje akademske karijere nisam video operativan vodokotlić. Gledali valjda Nikad Izvini pa poisključivali i demontirali da se deca ne povrede.
- A ko je spominjao vodokotlić?
- Pa gospodin Labus.
:))
Strašno. Šokiran sam onim što sam odgledao. Zato što sam se donekle i pronašao. I mene su izuzetno i svakodnevno maltretirali u školi, niko nije bio na mojoj strani, a najgori su bili moji roditelji koje je bilo blam što sam slabić i ne umem da se odbranim i nisu hteli da čuju za moje probleme. Onaj fazon "snalazi se sam".
Bio sam na pragu da se roknem hiljadu puta. Jednom sam čak i jednu nogu preko prozora na spratu prebacio. Ali sam je vratio jer sam pička. Nisam mogao to da uradim, iako mi je hiljadu puta padalo na pamet.
Koliko god bilo pičkasto, šta da radi osoba koju svakodnevno maltretiraju, koju svi gledaju kao na najveći blam u školi kome svi mogu da rade šta hoće? Osoba za čije žalbe roditelji nemaju sluha (istina, išli su par puta da intervenišu i sa nastavnicima i sa učenicima, ali ništa, posle ih je nerviralo kad im se požalim), pa ja sam svaki bogovetni dan iz osnovne dolazio uplakan jer me je neko izvređao i/ili istukao. Korišćen sam kao žrtveni jarac svaki Božiji dan. Sećam se kada zbog krive kičme nisam mogao da se mnogo savijem, a mene nastavnica fizičkog krene da zajebava "aaaaaa, oklagija", što su druga deca jedva dočekala.
Najgore mi je bilo u osmom razredu kad sam imao razrednu koja ne samo da nije ništa radila kad joj se požalim, već se i smejala kad bi me zajebavali na njenom času. Jednom sam do te mere ispizdeo na nju da sam skočio da je ošamarim, ali sam se iskontrolisao. Došla je preko direktorke da radi, tako da bi žalba bila mlaćenje prazne slame.
I, eto, šta čovek da uradi tad? Ja sam morao da čekam da se sav taj košmar završi i da krenem u srednju, što dalje od debila koji su mi zagorčavali život. Šta biste vi uradili na mom ili mestu onog gore dečka?
EDIT: Da dodam: nisam homo, već sam bio maltretiran jer sam bio slab i nisam se uklapao u društvo budala i prostaka.
То.
И искрено се надам да ЛГБТ заједница неће почети ову причу да ескплоатише.
Ali hoće.
Jok neće
Slažem se al stranac nikad ne može da ima takav uticaj kao neko blizak ,i ne treba dete da se žali roditeljima već roditelji treba da primete da nešto nije u redu sa detetom o tome pričam ako dete ima dovoljno pažnje i razumevanja od nekog bliskog neverujem da će ikad pričati sam sa sobom u kameru
Ovde toga nema.
Hvala bogu dok god je tako ja ću smatrati da smo i dalje normalno društvo uprkos brojnim problemima.Dok god komuniciramo uživo a ne pričamo sa monitorom i šurnest anonimnih slova na ekranu
EDIT ovo poslednje se odnosi na pričanje o ozbiljnim problemima ne o ubivanju vremena na netu lolo
Tako ti je to, kad malo pogledaš nazad nije ni bilo načina da ti neko pomogne osim da te ohrabri da pomogneš sebi sam. Ni roditelji ne mogu ništa svojoj nevaspitanoj deci a tek učitelji i nastavnici mogu da im duvaju.
Sećam se imao sam i ja sličnih problema, mnogo sam se selio kao mali i često menjao škole, uglavnom sam se dobro slagao s decom po manjim sredinama. A onda sam došao u Bg pred kraj petog razreda kad su se društva već odavno formirala. Uz to, bio sam godinu dana mlađi, sitan i slabo uhranjen, takođe i fino dete, nisam hteo da psujem i pisao vrlo naivnu poeziju - savršena meta.
Posle kad sam u srednjoj malo posmatrao stvari iz druge perspektive i premotavao film bilo mi je jasno i da sam štošta mogao drugačije da uradim pa da ne bude tako, bilo bi dovoljno samo dve nijanse manje da idem ljudima na kurac i sve bi bilo ok. Mnogo bi mi značilo da je bio neko da mi kaže šta da radim... iako nisam siguran ni da bi poslušao, ko što rekoh bejah bolid.
Ajd bar sam imao olakšavajuću okolnost da se nisam žalio i kukao okolo, to je nešto najgore što možeš da uradiš i cenilo se čini mi se što nisam. Posle u sedmom razredu flipnem jednom prilikom i nekom liku izbijem zub, nije se nadao. Posle je bilo ok, dobiješ ti za to al ti ipak napravi neku tampon zonu da možeš da dišeš, ne eksponiraš se preterano i možeš da živiš u sreći i veselju.
Do srednje sam skontao šta sam radio pogrešno i tamo sam se lepo postavio od početka, manje srao i tako to. Tu sam se generalno fino slagao s ljudima i družili smo se posle godinama i nakon završetka srednje, išli čoporativno u izlaske, na rekreaciju, roštiljanje, zajedno slavili slave, ispraćaje, svadbe...
meni ne smetaju, ne sviđa mi se njihova ideologija i opredeljenje, ali šta je tu je. njihov izbor
A story of my life. :)
Dvojica se tako smuvali.
A na gej temi smo.
Ajm džast sejing.
Primetio sam da sve manje ljudi zanima šta ti seješ, imaš li neku teoriju zašto je to tako?
Hahahhaa Kostiču
Stićko, 'si pogled'o svoj avatar možda skoro? :)
DM FTW!
Што неки људи на сајту тако смарају Костића, кој' курац?
Ето, мене занима, фино вас ујебао.