
Muškarac heteroseksualnog opredeljenja koji je dobio ovaj homoseksualni naziv zbog toga što je očigledno nekoga mnogo iznervirao ili mu nije dao to što mu je ovaj tražio . Uglavnom su to ljudi koji pred trenutak kad postanu pederčine budu nekom najbolji ortaci . Imaju i osobinu da nastave da ljudima pomeraju dupeta jer su posle prvog puta kad su i dobili ovaj naziv primetili da im se svidja da to rade i da budu takvi . Pederčina može biti svako i može to postati u svakom trenutku bez nekog posebnog truda ...
Aca-Običan lik iz kraja
Gile-Buržuj
Vujo-Apsolutno nebitan lik
Aca : "Gde si Gile šta ima ? "
Gile : "Evo brate ništa ... Kod tebe ?"
Aca : "Ma smaranje isto , evo nešto se tu cimam da završim ..."
Gile : "A šta to imaš da završiš ?"
Aca : "Ma ne pitaj,neka lova mi fali...Aj mi pozajmi brate 200 evra?"
Gile : "Auuu,brate pa nemam,potrošio sam na moru oko 2500e pa sad nemam kod sebe trenutno ništa keve mi "
Aca : "A imaš ali nećeš da daš znam te brate ceo život bili smo najbolji ortaci ..."
Potom se Aca u kraju sretne sa Vujom :
Vuja : "Gde si Coa brate ša ima?"
Aca : "Ma ne pitaj smorila me ona PEDERČINA od Gileta..."
Vuja : "A što brate , zar vi niste najbolji ortaci ?"
Aca : "Ma kakvi najbolji ortaci , PEDERČINA mala ima pare a neće da ih da,mamu mu pedersku ja malo!"
LOL :)
Simbolični naziv za osobu kojoj je buđelar bliži srcu nego pameti jelte. Kad mu daš priliku za dobru pijanku ili has, ekscitacija ćelija u organizmu dostigne nivo zasićenja da će svaku paru istresti ne bi li pokazao svoj drugarizam na delu i ostale kerefeke. Dao bi ti i poslednju kintu za kurvu samo ako si ti brale srećan, iako nije jeb'o ništa od poslednjeg rata. Ljudina, čovek, drug bre! Sinonimi za budalu kojoj je tuđe mnogo, draže nego svoje malo.
"Slavče, gde je Časlav?"
"Saće dođe. Rek'o sam mu da je Miljenko zakl'o svinju i pojeo je u roku od tri dana sa porodicom, pa će da dođe da zalijemo".
"Je l' plaća?!"
"E... A što ga zovu Časlav, jok ti ćeš da platiš."
Još jedna varijacija na temu ''Bog je prvo sebi bradu stvorio'' kojom pametan svet odbija zahteve alavih popova; naravno, izraz se odomaćio i koristi se za sve lepe stvari koje prvo rezervišemo za sebe pa tek onda ponudimo deo i drugima.
- Brate, kad ćeš već jednom da mi namestiš upoznavanje sa komšinkom Zozom?
- Pravo da ti kažem, nešto mi se i ne mili da te primim u komšiluk... znaš kako kažu naši stari: ''Što u kuću treba popu se ne nosi''.
Izraz koji si koristi u opštinskim, beton ligama a služi kao znak da lopta treba da se ubaci u šesnesterac u vidu centar šuta.
- Ćero, eve me picni je u kazan!
:tup:
- Ja dete jom jebem njeno, dao bi ga ja da je bilo preciznije samo malo...
- Dao bi, kad bi lopta imala dršku...
Kriza je. Kako u svetu tako i kod nas, pazi se na svaki dinar.
Ipak na neke stvari ne treba žaliti para. Zaletećeš se i kupiti kopiju nečega, i ma koliko ona primamljivo i našminkano izgledala, kad tad će se ta ista stvar raspasti u tvojim rukama a ti ćeš se jesti za guzicu što nisi dao makar još malo više para pa da ti ta stvar traje duže.
Jer da se ne lažemo, nećeš svakog meseca kupovati istu stvar iznova i iznova.
zvrrrr....zvrrrr
-Halo?
-Halo, dobar dan, da li je to prodavnica auto delova "polovnjak"?
-Da, izvolte?
-Interesuje me imate li desni far za Juga 89 godište?
-Naravno gospodine, imamo 2 modela, kragujevački on vam košta 5500 dinara, i imamo kinesku kopiju ona vam je 1300 dinara.
-Aha, a ta kopija jel ona paše ono što kažu 1 na 1?
-Bez problema, evo jutros nam je stigao nov kontigent direkt brodom iz Nanpinga.
-Odlično, pošaljite mi odmah jedan poštom.
7 dana kasnije, far namešten, jugo na putu, vlasnik zadovoljan, piči radio
♫♪Otišo je u tuđinu odma posle rata, nisam dugo vidijo napaćenog brata đe si đe si svi pitaju zate, što te nema napaćeni brate!!!♫♪
-OP! Murija! Pojas tu je. Mobilni sklonjen, brzina prilagođena, aj da vidimo šta oće.
-Dobar dan gospodine, saobraćajnu i vozačku molim.
-Izvolite. Da nisam prekoračio brzinu možda? Ili pretekao preko pune linije, hehe?
-Ne,ne. Ništa slično. Recite mi da li ste pili nešto danas?
-Nisam.
-Jeste li sigurni?
-Siguran sto posto, ko što sam siguran da je volan okrugao a asfalt pun rupa Mrkonjiću Bekutu ti jebem.
-A koliko već vozite?
-Pa krenuo sam iz Subotice za Beograd, vozim nekih sat vremena već.
-I ništa niste primetili usput?
-A šta bih to trebao da primetim?
-Da vam je ispao desni far koji ste posejali negde na autoputu pitajbogagde.
-........... JOJ KINESKU VAM MAJKU JEBEM!
Ostvarenje nekog životnog sna od koga smo digli ruke, ali negde je ostao mali žar nade koja je tinjala. I sada se to potpuno neočekivano ispunjuje, sve si video, sve si doživeo i ispunio si svoj život, dao mu smisao i nije ti žao da napustiš ovaj svet. Ma, i samo shvatanje da će ti se to ispuniti je dovoljno. Bolje je otići u tom trenutku sreće nego dozvoliti da prođe neko vreme, to padne u zaborav i nemaš se čemu više nadati, misliš.
- Dragi, čitala sam dosta po netu i svi se stručnjaci slažu da posle nekoliko godina braka treba malo poraditi na seksualnom životu, uneti neke novine, igrati se, eksperimentisati, biti malo i perverzan. I zato sam rešila da ti večeras nema spavanja. Prvo dobijaš kompletnu oralnu obradu od mene, a zatim imaš malu pauzu pa krećemo dalje. Sve ćemo da probamo, svaku perverzijicu koja nam padne na pamet, nije problem ni anal.
- E, sad mogu i da umrem!
Starogrčki filozof, najbolji Tukididov frend. Viđan je često u društvu i sa Epikurom. Klitemnestra ga je prosto obožavala. Klitomah, za razliku od njih, nije mogao da ga vidi očima. Eratosten je bio njegov vatreni pristalica, dok ga Gejus mlađi nije baš mirisao. Satirus peripatetičar se kleo u njega. Kao pravi junak, Heraklit je dao svoj život u bici kod Salamine. Svojim delom izvršio je dubok uticaj na rimske stojke Pubijusa i Sextusa, kao i na rimskog junaka Markusa Kurcijusa.
Najveća moguća zabluda mlade muške populacije između 16 - 25 godina. Da li ih na to tera ekonomska crna rupa ili ćale alkos, pitanje je kojim treba da se zamlaćuju drugi, a ne mi.
Kao prvo, jedini posao koji mogu da nađu jeste tegljenje cementa, degustacija novog otrova za deratizaciju solitera, lov pčela vazdušnom puškom, vantelesna oplodnja ženki komaraca u Marinkovoj bari, kastracija kunića pincetom, utovar uglja na vozovima tegljačima i slični, vrlo privlačni poslovi. Sve će to naš junak raditi po veoma privlačnoj dnevnici, a to je 654 dinara po danu.
Kao drugo, gore navedeni će tom prilikom tešiti svoju dušu da će u avgustu otići u Paraliju, navatati Šveđanku, kupiti nov telefon i novu grafičku, a u realnosti će samo ofarbati dlanove u boju bakra, a dušu u crno.
On se vodi mišlju da to što nije pao na avgust ili što je dao uslov u junu, treba "zaliti" i upropastiti sebi leto radom preko neke zadruge. Ne, mladi junače, ne. Posveti se sebi. Širi blud, nemoral i narušavaj javni red i mir. Realno, mnogo ćeš se lepše osećati kao takav, bez para, nego kao Junior Osemenjivač mladih veprova diveloper. Tu titulu bi zaradio kao član neke zadruge....
-Juuuu maćori, pazi sad. Dao uslov, upisao drugu godinu, budžet naravno, sad da navatam neku zadrugu, vidim na netu, nasmejani neki tipovi je reklamiraju...pa, onda keš, to ću odma' na račun da bacam, da mi se ne izvuče kinta, a onda Grčka, pa ribe, pa Ikspirija nova, jao, jao, jaoooo!!!
-Čekaj, buraz... ti si stvarno to istripovao ili si se navukao na neki ujdo? Koja zadruga? Sine, imaćeš žuljeve kao oni što rade na šljunkari u Han Pjesku, a keša kao Rumun što prodaje one ekspres lonce po kraju... dakle, ništa. Daj ne loži se, keve ti. Bolje ajd' s' nama večeras na borbu gusana, idemo kolima, a tamo one seljančice, možda i padne nešto.
Dve osobe koje se ne razdvajaju jedna od druge,a nisu u emotivnoj vezi.Isto razmišljaju,imaju iste interese,a ipak su tako različite,a tako iste.Sve varijante su podjednako učestale (muško-žensko,muško-muško i žensko-žensko).Jedan bez drugog su kao pivo bez alkohola.Obično su glavni zajebanti u društvu,ali samo ako su zajedno prisutni,jer jedan bez drugog ne funkcionišu.Moto - ,,Tebi (odnosi se na SSB 2) bih dao i sredinu palačinke."
Težak duduk. Hronično nesposobna osoba. Kamen bi pokvario.
- Gde su ona klešta što sam ti dao?
- Koja klešta?
- Mala crna, pre dva minuta sam ti ih dao!
- Nemam pojma.
- Ti bi i nacrtao koze izgubio! Stano, rodila si idiota!
Štedi na cifri. Ne, ne...Nije to maksimalna iskorišćenost funkcionalnosti. Ne, nije ni što manji ulog za što veću upotrebnu vrednost. To sigurno nije racionalan tip kome nije teško da odvoji vreme za vaganje, poređenje i krajnji izbor što isplativijeg.
To je osoba koja neće da plati 500,00, kad ima za 470,00. Zašto bi dao 2.600,00 kad može i za 2.100,00. Pa i 11.900,00 je mnogo, s obzirom da se da naći i za 10.500,00.
"Oćemo na piće do grada, vidi al je udarilo lepo vreme?"
"Ma jok brate..."
"Što bre! Biće ti Milica na kafi sto posto...Taman da malo baciš rovca..."
"Ma koji kurac da dajem 150 dinara za onaj Pago od 0.25, kad za te pare mogu da kupim litar i po đusa u Maksiju!"
"Ništa brate odoh ja do grada, pa ako vidim Micu reći ću joj da svrati do Maksija da se vidite..."
Uz "biću ti najbolji drug", jedna od najčešćiš načina da deca nagovore nekog glupog drugara koji je izneo svoje grickalice/čokoladu/loptu, a u početku im nije dao ni da omirišu. Data osoba koja poseduje to bogatstvo kao što su npr. čokolade, se razneži i pomisli da je to čast da tuđa keva pohvali njegovu dobrotu, a u stvari alavi drugari gledaju na svaki mogući način da se dočepaju "Simke" koja mu je kao zakovana za ruku bila do izgovorenih reči. Grebatori koriste parolu "snađi se".
Džafer: A bre Demire, če mi daš malko tu belu čokoljadu?
Demir: Hah, Džafere! Ta ti je dobra! Pa naravno da neču.
Džafer: A molim teee.. Makar kockicu..
Demir: Ama bre ja jedem belu čokoladu da i ja jedanput budem musav. Ovako kad jedem crnu, niko ni ne vidi da sam je jeo.
Džafer: Ali meni je mama rekla da se samo sa tobom družim.... Biću ti najbolji drug, obećavam.
Demir: Hmm...
Džafer: Ozbiljno.
Demir: Pa dobro. Evo ti jedan red, ali da čutiš i nikom ne pričaš da imam.. Inače ču da ti jebem sestru Sladžu..
Džafer: Ona je več isprcana batice, i to još otkad..
Nesuđeni pisac ili stidljivi lik koji svoje frustracije svakodnevnog života iskaljuje na blogovima, društvenim mrežama ili ne dao bog, Vukajliji. Nešto kao propali intelektualac, pošto poseduje dva grama mozga potrebna da sklopi dva i dva, ali proces primene naučene jednačine u stvarnom životu ne funkcioniše, jer dotičnom jednostavno nedostaje kako da sklopljeno znanje iskaže i tako ostaje u zapećku društva kao fin čo'ek al' nesposoban da kaže šta želi. Nešto kao nelord na kraju, al' u blažem obliku.
"Pišam bolje no što govorim"
Jebiga, da bi uspeo kažu treba ti 5% talenta, 5%sreće i 90% rada, to ti je opštepoznata stvar. E, sad samo retki je slede i zato od njih nastaju veličine.
Dok mnogi bleje, trućaju, oni veliki rade, nerviraju se, ali zato sve to dolazi na naplatu, tako odjednom, ali sa razlogom kao posledica onoga što su činili u prošlosti. Oni postaju lavovi, zvezde, mnogi im se dive iskreno ili lažno, nije bitno, mnogi ih vole, jer su oni zvezda vodilja...
Sa popucalog betona, možda nekog seoskog druma stigli su do cilja, ali i dalje guraju napred, ne znaju za strah, uzimaju sve što se uzeti može... oni su pobednici koji ne znaju za poraz, reč luzer nije im poznata!
I onda u tom pobedničkom nizu desi se slučajna greška koja ništa ne znači, neće ih izgurati sa tog puta...ali ne lezi vraže...frustrirana, neostvarena masa koja im se lažno divila time sada zadovoljava svoju sujetu...Naravno veliki nastavljaju dalje jer njima taj jedan pad ništa ne znači, dok oni neostvareni takođe nastavljaju dalje zadovoljni što je i onaj kome zavide i lažno se dive pao bar jednom!
Kao da je Bog želeo da zadovolji sve, da svima pomogne...pobedniku je dao sve, a onima koji nisu uspeli dao je bar mrvicu o kojoj će da pričaju narednih xyz godina.
Ispred seoske kafane razgovaraju dva druga iz kraja uz pivce:
Đoka: U brate, da si video kako je Riberi polomio kičmu Mesiju jednim driblingom, znači ne verujem !
Proka: Jes vala, baš volim što ga je poslao po burek! Smorio je više Mesi, te neke reklame, te emisije, postavio ga je Riberi na mesto!
Đoka: Da znaš da je tako! Šta je on bre umislio da je najbolji igrač! Jeste kurac!
Nju greju na utakmicama, mnogo loši igrači. Jer je ipak! Samo važno učestvovati. Ili možda ne.
- Kako bilo na tekmi?
- Ma nije loše.
- Pa jel ste pobedili?
- Ma jesmo.
- E super, koliko si koševa dao?
- Ma dao moj kurac, grejao sam klupu. Pipnuo sam loptu samo na poluvremenu.
Jebeno zanimanje. Ljude koje ne treba potcjenjivati. Treba imati konjske živce dok komuniciraš sa derištima uživo u programu, živaca da ne opsuješ mater derletu kojem moraš par puta ponoviti nešto da bi uopće obratio pažnju na tebe, ili dok ga samo slušaš kako razvlači riječi dok pokušava da nešto kaže. S jedne strane je razumljivo da se mora spustiti na nivo prosječnog osmogodišnjaka, ali nije to tako jednostavno i zabavno. Plus što moraju od sebe praviti budalu dok su na TV-u pa su možda i svjesni toga (jer i kada pokušavaju biti smiješni- slabo da su), moraju hvaliti sponzore svako malo, imati strpljenja i osmijeh na licu, iako im je možda dan loš kao što svima može biti.
Koliko je njihovo zanimanje jebeno, toliko se može vidjeti kako djeca odmalena uče nefer igranje kako bi dobili igračku kao nagradu. Frustrirajuće zanimanje.
Interaktiva igrica „Hugo“: scena dječiji uređena, zeleni stiropor koji predstavlja travu sa nacrtanim cvijećem do pola zida, od pola zida plavi striropor- nebo, narandžaste ptičurine po njemu na čijim krilima piše „BH Telecom“, sa strane kartonsko drvo sa onim istim ptičurinama kojima je mrsko letjeti uz pokoju nataknutu KiKi bombonu, do drveta improviziran bunar od bureta u kojem se nalazi hrpa razglednica i pisama dječurlije koja žele da učestvuju u igri, u koji će voditelj pasti pred kraj emisije da izvuče igrače za narednu emisiju. Na suprotnoj strani se nalazi sto u obliku gljive za kojim će stojati voditelj.
Uz najavnu muziku ulazi voditelj u studio: obučen u neki šareni, blesavi komplet, našminkan kao klaun, pozdravlja debilnim glasom sve gledaoce i raduje se još jednoj emisiji s „našim mališanima“, nada se da su svi oprali ruke kada su došli kući iz škole, piškili pa opet oprali ruke, ručali, ispisali domaću zadaću, jer je tek tada vrijeme za igru; također se nada da su im stigli navijači i da će to večeras biti ludo i nezaboravno veče.
V: Ćao, ćao mališani!! Vaš Mario Ario Rio Io O je opet s vama u još jednoj emisiji „Hugo“! Nadam se da ste do sada došli kući iz škole, oprali ruke (pokret rukama kao da pere ruke), ručali, ispisali domaću zadaću, i spremili se da oslobodite Hugolinu i njene male Hugiće! Ja sam spreman, a spremili su me naši dragi sponzori bez kojih ni vi, ni ja, ni čitava država, ne bismo sada mogli spašavati Hugolinu, i zato ćemo im se zahvaliti: BH Telecom kao generalni sponzor, Čokolino, i KiKi bombone! Naši dragi sponzori su omogućili nagrade svima vama, i zato im trebamo biti zahvalni do kraja života! Hvala vam naši dragi sponzori! Prije nego počnemo sa oslobađanjem Hugoline i malih Hugića, pogledajmo jedan džingl!
(Nakon par minuta)
V: Ah, tu ste, dobrodošli nazad... ja sam se malo zanio jedući ove KiKi bombone koje su jaaaaako ukusne i trebate ih jesti jer su ovo najbolje bombone na svijetu... :kamera približava kesu bombona: ...No, dobro, idemo do našeg prvog igrača... To je Tarik iz Tuzle...
(Pokušava se uspostaviti telefonska veza sa Tarikom, čuju se neki šumovi, glasno disanje, šuštanje u slušalicu)
V: Halo, Tarik!
T: Halo.
V: Dobro veče Tarik! Čuješ li nas?
T: :disanje u slušalicu:
V: Halo...
T: Halo.
V: Tarik, tu si! Šta ima Tarik?
T: Ništaa...
V: Hoćeš li nam reći nešto o sebi?
T: :disanje u slušalicu:
V: :šuti i bogara u sebi:
T: Ja sam Tarik... Dolazim iz Tuzleeee... Imam osam... osam godinaaaa, i (guta pljuvačku) idem u Osnovnu školu „Centar“ u Tuzliii iiii....
V: Dobro, Tarik, reci nam ima li kakvih navijača kod tebe?
T: Imaaa....
V: Da ih čujemo!
(prolamaju se dječiji glasovi; vrištanje; neko se glupira; ćaćino navijanje kasni za ostalima)
V: Jao, pa mnogo si navijača doveo! Super, oni će nam svi pomoći da oslobodimo Hugolinu... Jesi li spreman Tarik?
T: ....
V: Halo, Tarik, jesi li spreman da oslobodiš Hugolinu?
T: Jeesam...
V: Odlično, reci koji ćeš broj od 1 do 4?
T: Dvaaaa...
V: Pod brojem dva: Hugo Taxi... Idemo, pritisni peticu i započni igricu!!
T: (pritišće dvije tipke telefona istovremeno)
V: Daj mi pet, Tarik! (pokazuje u kameru pet prstiju)
T: ....
V: IDEMO PETICA!!
(Tarik končano stišće peticu i započinje igricu.)
Dok se na početku redaju traumatične scene otmice Hugoline i njihovih malih Hugića, voditelj pita Tarika da li mu neko pomaže, na šta Tarik odgovara sa: „Ne pomažeee... Hoćeš li mi ti pomoći Marioooo?“, na šta mu Mario odgovara sa: „Pa u redu, može mala pomoć.“, misleći u sebi: „I Bog je odustao od tebe.“
(Za vrijeme igre)
V: Idemo desno! Šestica, šestica!
(Tarik prekasno pritišće 6. Hugo pada u vodu sa balvana.)
V: Opaa, ode jedan život Tarik. Kasno si stisnuo šesticu, ali nema veze, imaš još dva života, moraš biti malo brži, OK?
(Tarik šuti.)
V: ....OK. Idemo ponovo... Lijevo, stisni četiri! Četiri Tarik!!
(Tarik uspijeva pritisnuti 4 na vrijeme, i Hugo skače na balvan.)
V: OK, idemo sada šest... šest!! ŠEST!
(Tarik dvaput pritišće 6. Hugo se zapliće međ' neko granje, i ostaje visiti govoreći: „Sreća pa nosim tregere.“)
V: Tarik... trebao si šest jednom stisnuti... Idemo još jedna šansa.
Tarik ne progovara. Čuje se neko šaputanje s njegove strane veze, igrica je nastavljena, tipke se pravilno pritišću na vrijeme, Hugo skače k'o lud po balvanima, ne sapliće se, igra Moonwalk po balvanima- ćaća je očito preuzeo kontrolu nad igrom.
Voditelj i dalje daje upute, ali više nisu ni potrebne. Hugo jebač stiže na obalu, odlazi u pećinu u kojoj je vještica zarobila Hugolinu i Hugočurliju, povlači kanaf broj 2 i oslobađa ih. Igra je završena, Tarik je pobijedio.
V: ...Bravo, Tarik, super si odigrao! Čestitam! Tvoja nagrada je Ekšn men sa punom opremom koju je omogućio naš sponzor BH Telecom, i koji je također opremio Ekšn mena, i tebe i tvoje roditelje i bez kojeg ne bismo imali hljeba u ovoj državi. Je l' ti se sviđa?
T: Sviđaa... A je l' mogu ja dobiti one puzle od 1000 komada?
V: Ti bi puzle... Režija, šta kažete?
(U sebi: Ti puzle? Ne moš šes' stisnut' kak' treba a da sklapaš puzle Bog ti pamet dao, jedino ako te ćaća nije naveo da to tražiš, ipak je on igr'o, i njegova je nagrada...)... Režija se slaže da dobiješ puzle jer si oslobodio Hugolinu i male Hugiće! Jesi li zadovoljan Tarik?
T: Jeeesaam... Je l' mogu da pozdravim?
V: Naravno, samo malo brže jer nas čekaju još dva igrača...
T: Pozdravljam maaamuu, tatuuu, seeeku, nanu, djeda, svoju drugu nanu i djeda, tetku i tetka u Doboju, rodice Aaaamelu, Seeelmu, Belmu, rođake Bakira, Aaamira, svoje prijatelje Amera, Deeenisa, Alena, svoje prijateljeeee iz raaaazreda, učitelj'cu, svoje navijaaaače, sve koji me poznaju, vas u studiju i režiji, i Hugu, i Hugolinu, i male Hugiće...
V: Hvala puno Tarik, i mi tebe pozdravljamo! Da čujemo još jednom navijače!!
(Navijači vrište, režija prekida vezu prije nego su se izvrištali do kraja)
V: :duboko udiše i izdiše: ...Eto to je bio Tarik, a sada idemo do našeg sljedećeg igrača...
Dva obavezna pitanja medju klincima kad jedan drugom nešto prodaje.Onaj koji kupuje pita koliko tražiš da sazna koliko to košta jer neće prvi da pita da ne bi dao preveliku ili premalu cijenu.Drugi klinac uvijek daje odgovor:Ne znam,koliko nudiš,jer ne zna ni sam koliko ta stvar vrijedi i boji se da ne da preveliku ili premalu cijenu i da mu ovaj ne odgovori:jebi se puno je ili da samo šuti i da ga zajebe i jeftino kupi
A:E vidi kako moćan dres imam
b:Oš prodat?
A:Hoću
b:Koliko tražiš
A:Pa ne znam koliko nudiš
Ovom frazom Vam prosečan Srbin objašnjava koliko je neki čovek dobar. Posle nje obično sledi "On bi ti dušu dao da može... duša od čoveka."
U prevodu - to je čovek koji uvek čašćava, daje sve za društvo i sve ostale aktivnosti pomaže finansijski. Naravno, moralne vrednosti sa ovom frazom obično nemaju nikakve veze. Dakle, može da bude najveći ološ, ali Vam daje sve, te stoga mora da bude "Dobar k'o 'lebac", jer nije u redu psovati ruku koja te hrani.
Obično su to rođaci ili prijatelji iz inostranstva, ali ima i dežurnih "dobrica".
Vrh evolucije, za one koji veruju u istu odnosno najbliže što čovek može da se približi Bogu, ako verujete u Boga.
U njemu je sve što je dobro. Na dugom putu razvoja evoluirao je iznad žene a takođe i iznad gejeva ili metroseksualaca ili kojih već -alaca.
Njega nije ga blam da opere sudove ali ni da pogura kolica puna cementa.
Ume da napravi odličnu klopu a isto tako da se u restoranu naždere mešanog mesa ili pečenja.
Može da sluša operu ali i da lomi čaše od kristala u kafani.
Može da odgleda bilo koju seriju sa devojkom ili ženom ali i da ode na fudbal da se krlja sa ortacima.
Razume se u vina ali preferira pivo.
Pročitao je dosta knjiga ali iskreno više voli film.
Ume i da se poigra sa decom i da ih vaspitava.
Što bi stari rekli, za sve ga dao Bog.
Od blata će nas pravite.
Orthodox Celts je srpski bend koji je nastao 1992. godine. Izvodi irsku folk muziku sa blagom aromom rocka. Na pocetku karijere su izvodili irsku folk muziku (Star of the county down, Rocky road to dublin), a kasnije su poceli da izvode svoje (Green Roses, The Celts strike again, Drinking song). Tekstove im radi frontmen Aleksandar Petrovic (Aca Seltik), a muziku violinistiknja Ana Djokic. Inace, ovaj bend je veoma popularizovao irsku muziku i dao povod za osnivanje jos nekih bendova tog zanra kao sto su Tir na n'Og i Irish Stew of Sindidun.
Albumi:
Orthodox Celts (1994)
The Celts Strike Again (1997)
Green Roses (1999)
A Moment Like The Longest Day (2002)
One Two Five (2007)
Bice jos :D
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.