
Ovog lika najbolje opisuje tuljpa Ljutko iz Žasne i sedam patuljaka. Lik koji se ljuti kad mu kažeš da je golman jer nema ko drugi, lik koji se ljuti kad muzika ne svira njegovu pesmu iako nije dao bakšiš, ljuti se kad mu umre baba jer mu nije dala tog vikenda 500 kinti za tiket. Obično se kreće u društvu hejtera, ali većinom je nomad jer na kraju izhejtuje i tu bagru
- Matori šta ima, šta si se naduv'o tako?
- Ma pusti me, jebem ti ja žene ove proklete...
- Ostavila te ova tvoja a?
- Ma ne brate, rekla mi da joj se više svidja moja kosa bez gela.
- I zbog toga se ti ljutiš?!? Šta si bre nabacio tu muflonsku facu, jeb'o te gel, ajd' na pivkana.
- Ma idem ja kući brate...
Da sam ja Bred Pit bio bi Bred Pit, a ne Đorđe Lacmanović, izbeglica što nema ni za parizer sa povrćem. Elem, gorenavedeni vapaj koriste treneri i fudbaleri nakon utakmice, na konferenciji za novinare, kako bi podsetili prisutne da su imali određene šanse ali je sudbina imala drugačije planove. Jer da su tada dali gol, ko zna šta sve ne bi bilo. Moj kurac bi bio.
Da je Franc Rajhelt onomad, recimo, dao sve pare na trke pasa sigurno ne bi okončao život s' padobranom na leđima (jer ne bi im'o para za konstrukciju istog).
Da je Tomas Endruz metnuo više čamaca na "Takanik" možda bi Rouz i Džek krepali u toploj postelji, zagrljeni, a ne onako neljudski (bar Džek).
Da ga je moj ćale izvadio na vreme možda ne bi svaki dan gledao majmuna za kompjuterom.
Ali eto, živim i dalje, šta sad.
-Gosin Đurđeviću, eliminisani ste iz daljeg toka takmičenja od ekipe Čukaričkog Stankom, i to čini se potpuno zasluženo, vaš komentar?
-Ne bih se složio da je Čukarički dominirao jer je moj tim odigrao dobro prvo poluvreme, a naročito uvodnih šest minuta. I pogotovo bih naglasio onu šansu Zdjelara, kada je se oslobodio najbližeg čuvara i neometano šutnuo sa trideset metara. Da smo tada dali gol mislim da bi se utakmica nekako otvorila i da bi bilo mnogo zanimljivije za gledaoce, ali eto, čudni su putevi Božiji.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
-Ćofi, šta bi sa onom?
-Ništa seks, samo priča.
-Ispušio, a?
-Jebiga, glup sam ispao, priznajem. Mi se znamo još iz osnovne ali je tad bila dosta ružnija jebiga.
-Kol'ko ti baronišeš, e!
-Nije, majke mi. Pitaj koga 'oćeš. Ma bila mi se ona nabacivala i prošlo leto i bila neka šema ali nešto mi bilo iskrslo i jebiga... Da sam tada dao gol...
-Šta kenjaš?
-Iskreno, bilo 'vako: ostali nas dvoje sami kod Mareta dok je on s' ostalima otišao po vops i bacim ja neku spiku i sve, i taman da je nagovorim da odemo u sobu dođe Mare s pivom i jebiga, šta ću. Volim ja ženske al' pivo je pivo.
Formula se koristi kada te, već deveti put, sa pozivom da dođeš na njihovu usranu konvenciju, telefonom cima usplahirena, zagrejana pripadnica političkog podmlatka partije kojoj si pre šest izbornih ciklusa, dok smo još svrgavali diktatora, dao obećani glas, a partija te od tada, kao i sve ostale partije, dovela na ivicu samoubistva svojom glupošću, korumpiranošću i bespotrebnošću, i čijim si prethodnim zadihanim pripadnicama pri ranijim pozivima lepo govorio da te brišu sa te liste a oni te uporno zovu i zovu.
Konstrukcija koju su izmislile ziljawuse da bi izgledale manje ziljawo. Kad se povede rasprava o muzici, a ja od neke devojke cujem da slusa rok, odmah se odusevim. Na moju veliku zalost, u 90% slucajeva, ona nastavlja sa: Znas, ne slusam ja bas sav rok, samo domaci, evo npr Corbuuu, Bajaguuu, EKV-eee, cek da se setim jos...(ako uz sve ovo navede jos i Kerbeeer, dobra je!) Ne dao bog da nastavite raspravu u pravcu muzike, verovatno cete zavrsiti sa Stojom, Sekom i sl...
Inace, ne volim bas da upotrebljavam ziljawe konstrukcije, ali mi ovde nista drugo ne pada na pamet... Kaznite me!!!
Apsolutno nesvakidašnja pojava, poput Haleove komete, Čole u novinama, ženskog orgazama, Tesle pre otkrivanja indukcije, profesora na vežbama, Zvonka Bogdana u istoimenoj vinariji (tobože u Zvonkovom vlasništvu)...
Kad zagrmi na Svetog Savu, prvog Srpskog lekara i prosvetitelja, popovi to upisuju u crkvene knjige kao neviđeno čudo i mističnu pojavu, kojoj se ne prisustvuje dva puta u životu.
-Ćale, jeb'o sam sinoć.
-Sine, ljubi te tata, koliko puta moram da ti kažem da se ne važi ako gledas, nego moraš ti da ga utefter...
-Ma znam, jeb'o sam, baš, baš!
-O sunce ti jebem, idem da javim popu Miroslavu da upiše ovo.
Najlakši način razlikovanja stidljivog i namazanog deteta. Dok stidljivog klinca, kada nešto dobije od rodbine ili porodičnih prijatelja, keva mora da pita "Dobro, kako se kaže", namazani klinac se nasmeje i kaže "Hvala vam, stvarno niste trebali".
Korist je dvojaka, jer kako da ovako kulturnom detetu ne kupiš nešto i sledeći put? A i majka je ponosna, jer taj neko ko je dao poklon obično kaže "Jao što imate fino dete, kako ste ga samo lepo vaspitali", pa se često desi da klinja dobije nešto i od keve.
Bosanac je... Bosanac je tipični dobroćudni veseljak. Štono bi rekli - duša od čoveka. Vazda nasmejan, spreman za šegu, za dobru kapljicu i za druženje. Patentirao je sevdah. Zna kako da uživa za sve pare.
Kažu, Bosanci su glupi. Ne, nisu glupi, no su samo naivni. I to su naivni upravo zbog svoje dobroćudnosti, jer svakoga koga upoznaju vide kao jarana i kao najrođenijeg. Stave ga pored sebe za astalom, odnose se prema njemu kao da je život za njih dao. Loš čovek dobra dela okuži svojim rečima. Tako i naš Bosanac postade najednom glupak.
Bosanaca više nema. Posle prvog ispaljenog metka su nestali. Jednom kada nešto pukne duboko u srcu, kada se onaj jastuk što ga dušom zovemo raspori, tada više povratka nema. Rasturila se raja na sve četiri strane sveta. Rasturili su se zanavijek, iako su mnogi i dalje jedni pored drugih.
Oni što Bosancima i dalje sebe nazivaju, oni su i dalje dobroćudni, veseli i gostoljubivi. Zadržali su ono najbolje. Šta će, drugojačije ni ne znaju, a ni ne žele da znaju. Ono su što su i to se ne može promeniti. Samo, ima u njihovom osmehu nešto, u njihovom pogledu i njihovom smehu: ima neka nit, neki ton, neka sjena - sjena sećanja. To sećanje je spomenik koji niko u budućnosti obilaziti neće.
No, Bosanac će se uvek nasmejati onako gromko kako ume (specifičnim smehom dobričine) i udariće brigu na veselje. Šta će čovek drugo, no sevdačiti - problema će uvek biti, zato će i popit po još jednu - za sreću.
Čovek jedan, Sarajlija (onaj ko zna, taj će ovu reč "Sarajlija" odmah u sebi čuti onako kako je prave Sarajlije izgovaraju), zadesio se za vreme početka rata u Srbiji, na odsluženju vojnog roka. Ostao je tu, jer tako su se okolnosti pogodile (ćale njegov, vojno lice, dobio prekomandu tu; a, imali su tu i neke rodbine). Uvek je on bio Bosanac, za sve i svakoga - za prijatelje nove, poznanike, komšije. I nije ga bilo sram, nikada.
Uostalom, zašto bi, kada je likčina neviđena - drugarčina kakve nema. Ne možeš se na njega naljutiti ni kada vam se neki njegovi stavovi ne sviđaju, jer znaš da on niti išta loše tebi misli, niti išta protiv tebe ima. Što pomisli, to i kaže i kraj. Takav je čovek. Ali, popiće sa tobom još koju uvek i biće uvek čovek veći od najvećeg čoveka koga ste ikada upoznali.
Udari mu sin glavu prilikom pada. Čvoruga ogromna, al' ovaj ni da zaplače - suze jedne nema. Kaže mu ćaća: "k'o da ga Bosanac napravio!" i odmah se nasmeje. Uvek šega.
No, Srbin je i to će uvek biti. Zna ko su mu preci i šta je rodom. Ponosan je time i nikada neće po sebi pljunuti. Isto tako neće pljunuti na ono odakle dolazi i ono što je deo njega samoga. Jer, ako prezireš deo sebe, kakav čovek onda možeš biti?
Ultimativni ženski odjeb. Nema dalje. Nakon izgoverene rečenice, objekat (uglavnom muškarac), biva pasivno ubačen u škk režim rada, te je svaka dalja rasprava uzaludna. Veruje se da je nastao sredinom devedesetih, kad su bile popularne restrikcije i besparica, te je tu, izraz izgradio svoju vrednost. Večito uplašeni da će ih računi udariti po džepu, muškarci su dobijali fobije od otvaranja vrata frižidera, televizora posle ponoći i svetla u kupatilu. "Šta ćeš, Sloba dao benzin, ali cigare neće same da se kupe."
-Jelena, hoću da se viđamo i sa drugim ljudima...
-Ne može, to troši struju.
-Škk?
Oblik zavisnosti,slicno kocki.Naime,dok normalni ljudi zamene telefon tek kada im crkne,ili kad toliko omatori,da izaziva podmeh okoline zbog svojih gabarira ili nedostatka funcija ,bolesnici(u koje spadam i ja),non stop menjaju telefone,bez obzira na njihove funkcije.
Kao i svaki kockar,ovakva osoba ce pre ili kasnije da izgubi lovu,jer ce ga neko vec zajebati ili ce on to sam uciniti,kada bude dao nesto ispravno za neko govno koje ce da mu crkne za par dana.
Jebiga ,pocne kao zabava,pa kad se navuces,non stop pucas neku lovu ,te za novu bateriju,te kablic,te maskica....
Pokušaj da jedan tužan dogadjaj pretvorimo u paganiju i skaradu. Naime, jedna od redjih prilika da vidiš dalju rodbinu sa kojima sticajem okolnosti ti i tvoji ne održavate najprisnije kontakte, iako se ničim niste zamerili.
Da, hteli vi to ili ne, saznaćete sve aktuelnosti iz prve ruke - cenu žita, kako je rodio kukuruz, ko se po selu s kim jebao a nije trebao, gde je u stvari pogrešila reprezentacija Srbije na svetskom, ko nam kroji kapu, ko e u vladi koliko korumpiran i kakva se sad zavera kuje protiv Srbije po nekim mračnim prostorijama (Ljudi se nisu videli dugo, pa pošto su odneli sveću i peškir i stavili 500 dinara, izjavili sauešće, moraju i da se ispričaju)..
Da, neće vam promaći ni razgovori sredovečnih žena, od kojih će neke primetiti da nije dugo krečeno, da kisela nije dovoljno hladna i gomilu tračeva, saveta u vezi sa oblačenjem, pravljenjem kolača, postavljanjem prema pijanom mužu kad se u 3 noću vrati kući i još svakakve pikanterije..
Da, tvoji će primetiti ko nije plakao ili je plakao malo pored sanduka, ko je šta napisao na vencima, ko nije došao (zamerka za čitav život), ko se koliko ucrnio i koliko su ih odrapi za sanduk, venac, cveće, 50 litara čorbe i ostale potrebe da bi se obavio ovaj neprijatan dogadjaj..
E da, neko je i umro. Pokojnika će uglavnom pominjati bliža rodbina, dok će se roditelji ustrčati oko onih koji su došli da im ništa ne zafali, a ostali će samo konstatovati kako je pokojnik bio star čovk, došlo je i njegovo, bitno je samo da ide po redu i daj da pričamo o nečem veseijem, na primer fudbalu..
Kada sahrana krene iz dvorišta obavezno se razbija tanjir, formira se kolona koja ide sporo i koja se četo iseče u nekoliko manjih grupa i raštrka, zaustavi se saobraćaj, a oni koji prate pokojnika u poslednjio šetnji u početku ćute ili progovore nešto tiho, ali kasnije uz žagor nastavljaju razgovore koji su započeti još u kući ili dvorištu pokojnika.
Neko će svakako konstatovati kako sahrana ide sporo i kako bi moglo da se požuri, što će u onima koji nose krst i barjak na čelu (obično unuci) izazvati neodoljivu želju da im iste zabiju u srce na licu mesta.
Kolona staje kod svake kuće čiji je domaćin spreman da plati popu da otpeva kratku molitvu (da, zapamtiće se i pričati i ko je spustio sanduk ispred kuće a ko nije).
Na groblju se potrudite da ostanete povučeni kada krenu svadje strina, baba i tetaka oko toga da li sme da se prodje iza groba, da li preko groba sme nešto da se prenese ili bi u stvari i trebalo, i pokušavajte da zamislite da je popu u stvari stalo do pokoja duše dragog raba božijeg, da peva sa osećanjem i da ne razmišlja koliku cenu će da odrapi (postoje izuzetci, ipak sve redji).
Sahrana je tužan dogadjaj kada se zauvek rastajemo od nekog koga smo voleli i koga pokopavamo u hladnu, crnu zemlju.
Superlativ dobričine.
*
-Dao mi je Pera 100 evra.
-Ma dobar je on, dobričina.
*
-Dao mi Pera 1000 evra.
-Koja je on budala.
Prva balistička raketa na svetu koju su razvili nacisti 1944. i sa njom bombardovali London nekoliko hiljada puta. Originalno kreacija Vernera Fon Brauna, koji je u njenom građenju upotrebio robovsku snagu stotina ljudi, koja je dovela do smrti većeg dela iste populacije (što ipak Amerikancima nije smetalo pa ga nisu poslali na Ninberg). Braun je na osnovu njenih nacrta Zapadu dao mogućnost da izgradi interkontinentalne rakete sa bojevim glavama, a kada su Sovjeti lansirali Sputnjik, i mogućnost da pošalje prvog čoveka na Mesec...
Ultimativni, do jaja, kul, svrš u gaće pozdrav. Viši nivo od rukovanja. Znak da si sa nekim na jebem ti sestru u pičku. Nenadjebiv osećaj te obuzme kada njegova pesnica udari u tvoju. Imaš osećaj da ste sada kao Koja i Mlata, Divac i Paspalj, Čeda i jednorog, tetkica i vim. Ruku ne pereš dok ne počne koža da otpada sa nje, jer na njoj stoji trag početka jednog divnog prijateljstva. Mnoge pijane i besane noći u najavi. Crnkinje u Amsterdamu, Moldavke u Bugarskoj. Tuče u Budvi. Dodavaće ti loptu na fudbalu i kad niko neće. Dao ti je znak. Zajebancija počinje.
- De si brate :pesnica o pesnicu pozdrav:
- De si... (oh, moj novi najbolji prijatelj)
- Šaka mi prljava brate, pa da te ne isprljam...
29. novembar su slavili odredjeni iskonski komunisti kao moj deda koji je siroma žarko želeo dao ode kod ljudi na slavu i išao, a morao je da nadje povod i da ugosti ljude u svovoj kući. Tako je on i mnogi drugi ipak našao način da ostane socijalno prihvatljiv i da prodiskutuje politiku uz gledanje boks mečeva turnira Beogradskog Pobednika. Slava je najviše imala smisla i bila interesantna u vreme višepartijskog sistema pa sve do ukidanja praznika. Moj deda ne slavi više, živ je, nije to, samo su ubili taj praznik.
-Udri ga, to, to, leva, leva!
-E bre kad se izvidesmo na ovu tvoju crvenu slavu, aj živeli!
Znaš li, ti prijatelju što ovo čitaš, ima svega nekoliko stvari koje se nikada neće promeniti. Čovek je takvo biće, da hteo to ili ne, uvek će imati onog crva sumnje i nepoverljivosti prema osobi koja dolazi iz druge kulture, drugačijeg društva. U suštini, hteo bi on da prihvati tu drugu osobu, samo, deli ih zid.
Jebiga, loše je to. I svi su toga svesni. Ali su svesni i da i onaj sa druge strane tog zida ispred sebe ima isti taj zid. Nije tu stvar o kastama. Jednostavno, društvo te godinama truje pričama o tim drugima, o tome kako su oni ovakvi ili onakvi, znaš, truju te ljudi kojima veruješ, a koje su trovali ljudi kojima su oni verovali, i tako u nedogled. Jesi od njih kupovao pirate i jesu oni dali Hristo Stoičkova, ali znaš ti dobro prijatelju da oni zabijaju nož u leđa. To je postao aksiom. Verovatno je i Brut bio Bugarin. Jeste, jeste da nije religiozan ovaj lik, ali jebiga, vidiš šta rade po svetu, nikad ne možeš biti siguran ko je od njih zaista onakav kakvim se predstavlja. Dobar i fin dečko? Ma ne, nemoguće da je on napravio sranje. Auuuu.
Vidiš, svi mi znamo da stereotipi često nisu daleko od istine, ali isto tako, ne znamo da pored onih stereotipnih, postoje i oni koji malo iskaču iz mase. Znamo i ti i ja da je glupo nekoga okarakterisati kao ovakvog ili onakvog, iako ga ne poznaješ dobro, ali najčešće je potrebno da te taj neko po sred face raspizdi osobinom koja je kontradiktorna stereotipu, da bi joj ipak dao šansu da pokaže kakva zaista jeste. Samo, znaš, nisi joj ni za to dao priliku, jer si pun predrasuda.
"Stajali smo tamo na Kališu, negde na stepenicama. Pili smo pivo, pričali i zajebavali se. Bilo je tu mnogo različitih osoba. Većinu nisam poznavao ili sam ih znao ovlaš. Interesantno, u neku ruku, iz nekih priča, te ljude sam na neki način i poznavao. Ali opet, čudno je sve to.
Vreme je prolazilo, pored nas je prošlo par grupica ljudi. Ja sam ubijao četvrto pivo i nastavio priču sa par osoba koje su se našle pored mene. Sve ovo mi je bilo pomalo čudno. S jedne strane, gledam gomilu osoba koje su se ovde našle da zableje sa bićima koje ne znaju, a sa druge strane gledam one druge grupacije ljudi koje opet nemaju takvu priliku. S jedne strane, ni sam ne znam što sam došao ovde, i kada bih bio neutralni posmatrač u celoj ovoj priči, ovo bi mi bilo zaista neshvatljivo. Čak i sada jeste u dobroj meri. S druge strane tu sam, gledam one obične ljude i ne mogu da se otmem utisku da su svi isti. U meni se bore Vukajlijaš i čovek."
Definicija je napisana za takmičenje Tvoja definicija zvuči poznato.
Dijametralna suprotnost od tajsonke. Nemaš ti šta vidit', doslovno žena zmija. Identična neuhranjenoj šurenoj ćurki, ni u supu ne valja. Blijeda k'o krpa, bazen pijavica ne bi izvukao iz nje 0,3 ml krvi, 'nači kad bi joj čvarak dao, čvarak bi nju pojeo. Ne može se ni razmnožavat više, četkica za zube joj utihne vapaj za kurčetinom. Idealna za modnih revija, gdje su najbolje anoreksične mlade sudanke oboljele od hepatitisa, HIV-a i malnutricije i češke kurvetine na dopu.
-Zipa cupija, kako bi joj mališa ukrotio bibca, joj.
-Daj čovječe, pa ti bi vreću krompira naguzio, vidi kakva je, sto posto na dijalizu ide dva puta sedmično.
-Šta sereš, ne traže se više debele 'ćerke bestidnice bogatih industrijalaca 19. vijeka. Malokrvnost je jebozovnost.
-Pa vidi kakva je žlipava k'o švargla, jebote sunce.
-Ne kenjaj, odoh joj jedan dvojni C platit'.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Kafana "Kod Kumašina", slava Blagočasne Verige.
-Ćao mala, čije li si prase tanano, hehe?
-Je l' ti mene malo zezaš, ha?
-Ma ne, samo ti Seljačku Bunu citiram, obožavam poetične stihove.
-Hehe, takoc znači. Šta se radi?
-Evo, paprike zaliv'o, izvini zbog ove kaljavosti, al' mor'o sam doć' kumu slavu čestitat', inače vlasniku ove divne kafane. Će popiješ nešto?
-Možica, dupli vinjak s kišobrančićom.
-Kelner, podaj gospodi, meni i pivčugu ponesi. Izvini, ako sam nepristojan, al' što si tako žlipava? Da se zna meni si par ekselans.
-Manekenka sam, ali vjeruj ne daj da izgled zavara, mogu vepra ustrijelit' iz jednog hica s kilometar.
Lik kome su oči uvek veće od stomaka, arhigrebator, u stanju je da pojede pregaženog tvora, samo ako mu ga putari daju džabe, i da popije Frutela Cola koja je stajala otvorena šest dana na klupi pored terena za basket! Kažu da je jednom u životu dao pare kada je ekipa skupljala za sok... Sledećeg dana je dobio boginje! Nema ni braću ni sestre, pojeo ih je, a komšije i žive u strahu još od dana kad su mu izrasli mlečni zubi.
Prodavnica negde u kraju, tri druga preturaju po džepovima tražeći sitniš da kupe grisine! Bora pokušava da uhvati bolesnog goluba i ne odgovara na poziv drugova da se učipi!
Jerema: Jedi Đole jebo te bog, jedi!
Đole: Ma ne mogu više čoveče, slano ti ovo govno mnogo!
Jerema: Jedi molim te!
Bora pokušava da zgrabi kesicu!
Đjole: Ma ne mogu, šta si zapeo toliko??
Jerema: Ma jedi, samo on da ne jede majku mu jebem!!!
Ja Balaban a ti Vilja ,Sven Erikson kad bi Aston Vila.
S Mutuom sam lutao, dok te Klajvert ljubio,
Sa Figom sam cirkao,Kvarežma te imao,
ali bićeš moja ti Žili,Bilić,Riberi...
Zovem te Djilardino,kad bi snama Pirlo pio,
Kolina ti daje žuti i pita što se ljutiš..
Ja Balaban a ti Vilja sve bih dao kad bi Rože Mila ...
Ja Balaban a ti Vilja Sven Erikson kad bi Aston Vila...
Veliki skup jedara dorzomedijalnog dela slepoočnog režnja velikog mozga.
Prisutna kod viših primata, zadužena:
1. Da ti omogući intelekt dovoljan da ne budeš seljak i kreten.
2. Da ti usadi razumevanje da su ti definicije njesra.
3. Da ti omogući da ukapiraš onu definiciju kojoj si dao minus zato što je nisi ukapirao.
4. Da, putem n. vagusa izazove nagon na povraćanje kad se susretneš sa gomilom kretenizama oko sebe. (senzorni put).
5. Da ti objasni potrebu za erudicijom (to je ono kad želiš da saznaješ, da si načitan...)
Nedostatak amigdale, naziva se aplazija amigdale, kada ona može biti ili nerazvijena od rođenja (ili intrauterino), a postiže se i lobotomijom postnatalno (posle rođenja).
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.