
Situacija koja se javlja kada više ne znaš šta ćeš sa sobom, u toj meri da imaš osećaj kako tegliš nešto što ne postoji a, s druge strane, ne moš ni to da poneseš. Potpuno si izgubljen u koordinatnom sistemu prostor-vreme i "hvataš" sebe kako u bradu govoriš nešto po šablonu "šta-da-radim-kad-se-završi-magazin-in?", odjednom i sam shvataš da si potpuno otišao u ofsajd; da te strahove ne bi prevazišao čak ni da su ti roditelji kao malom svakodnevno kupovali kinder jaje a kamoli u trećem razredu platili jednodnevnu ekskurziju na obroncima Maljena.
Džak dosade je znatno teže poneti nego džak krompira. Krompir te iskilavi i tera na odmor ali sa pomešanim osećanjima umora i korisnog posla koji si obavio, ali džak dosade će samo da te krljoše kao Jovan Memedović u selima Zlatiborskog okruga sve što fina domaćica iznese na astal. Jednostavno nemaš predstavu i plansko razmatranje da li će nas sutra raspizdeti asteroid veličine dvospratnog autobusa, koji je juče bio dan, zašto je komšija Ranko jurio vrljikom komšiju Jovana, da ti je otac već dva meseca bez posla, zašto nam seku struju kad samo tri godine nismo platili račun, da li se smatra incestom silovanje svoje mangulice u oboru prvog suseda. Ma jeb'o majku, ništa te živo ne interesuje! Mrzi ga da živi. Ne jebe živu silu.
...Večeras je izvučena sedmica nakon skoro dve godine. Srećni dobitnik iz Mačkovog Kamena na listiću je imao sledeće brojeve: ① ④ ⑧ ⑭ ⑯ ⑲ ⑳...
...Uveliko se naručuju pesme na Radio Moravi...
ŠTO ME SADA TRAŽIŠ PORED NJIH TOLIKO
GDE SI BILA KAD SAM BIO NIKOOOOOOO...
Dare: Gnjidanka, pile moje, daj piće za celu kafanu!
Gnjidanka: Ah, vodi me odavde tamo gde nijedan čovek kročio nije.
Dare: Ese ti drogiraš? Što tebe da vodim, pičkalitimaterina?!
Gnjidanka: Šta men... Pusti me, nešto sam se zamislila.
Dare: Nego, Dragane, udari jedno piće. Sad kacam dobio kurce-palce mogu i da počastim.
Gagi: Ne mogu, ne pijem više. Kažu da od tog ne moš decu dimaš.
Dare: Ma jedu govna, bre, pa se mažu po glavi. Aj...
Gagi: Neću, koji ti je...
Dare: Što si kurac, pičko? Kakvog ja prvog komšiju imam, jeee.
Gagi: A kakav sam? Duhovit, pametan, interesantan.
Dare: Ti interesantan?! Pa od tebe je bolje društvo onaj... onaj, onaj Ciganin što prodaje jorganske navlake po kućama.
Gagi: Mrzi me da pijem. :trrr trrr trrr rrr: Halo. Aham. Ham. Am. M. Dobro. Aj.
Dare: Ko je?
Gagi: Moja žena. Kaže da nam gori kuća.
Dare: Šta?
Gagi: Hehe, 'ladno mi gori kuća. :smeh:
Dare: Ccc. Kakav si ti lik?!
Gagi: Uh, nešto me poteralo da pišam.
Dare: Pa idi pišaj.
Gagi: A mrzi me nešto.
Dare: Pazi... Ako se upišaš ovde...
Gagi: Dooobro. Odoh. :odlazi:
Dare: Jebotebog, dosadnog li čoveka. Pored njega i faca Muharema Serbezovskog podseća na izobilje vrlina interesantnog lika kome je sitno životno zadovoljstvo da hvata mušice i kida im leva krila. Grickalicom za nokte.
I kao što to obično biva, sve velike priče imaju tendenciju da budu nekako dosadne i obične sve dok ih neki preokret ne prevede u zonu slušljivih ili zanimljivih. Samo mali procenat ovih drugih se vremenom razvije u istinski velike priče tj. one koje se slušaju širom otvorenih ušiju pa tako i ova priča, ukoliko je pročitate do kraja.
Himeros bijaše iz normalne familije, kakve nalazimo na svakom ćošku, iza drvoreda, iza kontejnera, iz Lješanske nahije i tako. Majka, otac, dva brata i dvije sestre, živjahu mirno i posmatrahu život krupnim očima, a imadoše i farmu pilića a pored farme i prodavnicu dolje u selo gdje su prodavali raznoraznu robu široke potrošnje. Sve normalno, rekli bi neki, živi i muči se čeljade cijeloga života i tako skupiše pare neke besne roditelji mu te poslaše njega i jednu sestru na faks u Beograd. Bijaše tada pravilo, jedan sin na nauke, jedan sin na zemlju da ostane a jedan za navijača pa kad odraste da se sam opredijeli. Za sestre ne bješe pravila, rodiš ih i othraniš i daš im po sto eura da im se nađe pa ajd kud koja u bijeli svijet.
Ovo dvoje srećni i zadovoljni, ka đeca sa sela dođoše gore nikoga ne znavahu i sve nepoznato im bješe, vaistinu. Velji grad ka velji grad, ovo dvoje (Paška (sestra mu) i On) držahu se zajedno stalno. No, faks ka faks, malo Ceca, malo koks, malo momci iz Budve i upade Paška u neko društvo nedajbože kategorije. Koliko je trajalo to niko ne zna ali, jednog dana na povratku iz menze, Himeros zatiče u sobu sestru mu razvaljenu od koksa i što će kako će, uzima utoku i tri metka u vazduh pali (TAHA TAHA TAHA), počinje da je šamara i posle 34 šamara Paška se budi:
- A što ti je, krealju?
Himeros stade, zagrli je sav srećan.
- Paška, bez Nataše osta’, ako te ufatim još koji put da si našibana ovako oči ću ti iskopat jadna!
Tu Paška pade na koljena.
- Hiro, brate, ti znaš kako nam je bilo doma? Morala sam, brate, malo probat, malo se dignut’, ali evo, Ostroga mi, neću, evo, Ostroga mi, taknut bijelo više neću. Još samo sad u četvrtak imam žurku, svi paraši iz škole bit će tu, ajde sa mnom da se sprovedemo i evo brate najdraži neću više išta ticat bez Gabrijele ostala!
Hiro tu razmisli 22 sekunde.
- Aj vala.
Paška pada u trans od sreće.
Dođe i taj kobni četvrtak. Voze se oni u spačeka raspaloga od oca im i dolaze pred vilu đe se održava žurka. Uguraše svoj raspad od auta među merdže i bembare a Hiro, da ispadne faca, proizvodi zvuk alarma na kola „plik-plik“ i zaključava a Paška ga gleda onim pogledom koji govori „Ostroga ti??“.
Ulaze oni i nailaze na žurku koja je počela već iz najjače a Hiro se razdvoji od sestre jer nije moga da shvati taj beli svet te se sjatio tunake. Dolazi mu cura neka, nosi neki prah beli i veli:
- Oćeš da probaš sa mnom?
Hiro je tu nakautira iz okreta.
- Makse, kurvo!
Šibaše neka muzika njemu strana. Pokušavaše da se sabere i da se smiri no atmosfera ljudi ga sve više obuze. Ponudiše mu neke tabletice. Ču, ka’ kroz maglu:
- Brateee moj, uzmi, Ostroga ti, uzmi brate moj, da doživiš ovu žuraju u pravom svetlu brate moj!
Uze on.
Lom, pucnjava, kidanje, oduze se Hiro totalno, poče da fata i žensko i muško, popi par šaka u prolazu, čuje odnekud glas Paškin koja ga zove da je slika za fejs, počinje da povraća, po 2-3 cure koje ne znavaše, pade u nesvijest, crnilo, tuga, budi ga plač, otvara oči, oko njega familija, plaču, kukaju, niko ne može da progovori svima suze ne daju te najzad veli mu majka:
- Srećo majkina iznabadale su te dvije srčke već smo se bili pomirili i razglabali oćemo li u Lješansku ili na Čepurke da te kopamo!
Tu ih Hiro nekako smiri te izgovori ove riječi svete:
- I osvoji li Atletiko Primeru?
Pada u komu.
Hiro na fb četuje sa drugom:
Hiro: Brate, kako bi ove kurve, ove zmijuljine, pa što bi im radio nijesi svjestan!
Drug: E, brate?
Hiro: Znači, brate, ufatiću sad jednu iz centra, znam je odavno, znaš kakva pička, ufatiću je, nagrdiću je iz najjače, sve joj jebem!
Drug:Ajde jadan što ti je?
Hiro:Kako je igra Real?
Neko ko konstantno mori sa nekim nebitnim stvarima. Hoće da se istakne kao jaje. Misli za sebe da je Ničeov nadčovek a zapravo je jedan obični podčovek. Pati od Daning-Krugera.
Sinonimi su rakjevrej ili rakcigan.
Ok aj ovako moram sa tobom:
ajde slikaj neke pare ako imas kod sebe
ajde daj neku tvoju sliku ili kad si izasao i zezao se i vodio zivot
pozovi sada nekog da dodje i slikaj, prijace ti drustvo ali nista od ovoga sto pisem ti nemas to znamo svi.
Da jebem, i sex je nesto poprilicno dobro, odraz muskosti jebene i prija, jel si jebao ikada sem kroasana nesto? Znas li da jebes, imas li petlje da jebes, da startujes ribu? Pokazi neku sliku, barem poziv ili prepisku sa zenskom osobom, znam da nemas.
Jedem sta mi se jede jer imam da platim i sta je tu lose, tj meni je dobro ali tebi nije jer realno nemas, aj naruci neku klopu za 10evra ja cu da stavim strim ovde kako go radim sklekove i skacem ko majmun, nemas ni to, znamo svi, znas TI jebote!
I kako nisi luzer i kako da te ne gledam kao sisicu neku? Kazi mi kako, ajde iskreno kazi.
Samo u danasnjem danu sam se dopisivao sa ribama o kojima mozes ali bukvalno samo da sanjas do kraja zivota, ne zato sto sam le faca le mangup le vidi me vec zato sto sam musko i zato sto me cene zbog dosta toga.
Skrinsotovao sam i to. Ali je smesno da ti pustam linkove i slike riba koje su "poznate" lepe, pametne, mlade, snimke sa tv-a i ostalo kako se dopisuju sa mnom kada ces ti retard i onaj hrvat da tipa njima pisete nesto glupo, tj pravicete budale od sebe a i meni po neku komplikaciju.
Ti ces samo da vrtis guzobuljo pacenik i ostalo, jebene slinave sisice sa interneta.
U nedostatku riba,i preduge apstinencije, u jednom trenutku je moralo doći do eskalacije besa ostalih meštana sela, s obzirom da je Veliki Štrumf uvek vodio glavnu reč.
Veliki štrumf : Štrumfeta vidi što mi je Kefalo nabudžio motor, kupio sam kilo novih bobice na pijaci pola sam mu dao za ovo, jesi za jedan krug
Gurko : Idem i ja Veliki Štrumfe!!! Hoću i ja!!!
Štrumfeta : Hihihihih... pa ne znam... hihihihihi... Šta će na to reći Deka? A i nemam kacigu...
VŠ: Deka je otišao kod Bake Štrumf na jednu partiju, neće ga biti neko vreme... Nabavio sam superanatomski modelirane šlemove... Menjao sam se sa Lickom za ono pola kile što mi ostalo.
Mrgud: Mrzim matorog pedofila
Gruber: Jebaću mater tom matorom, samo da odradim leđa Ca !!!
Gurko : Grubere mogu I ja da krenem u teretanu?
Mazalo : Nabiću mu kist u dupe pa da vidim dal će da mu padne na pamet da sedne na motor
Kuckalo: Ima da mu zabijem klince pod nokte kao Malom Radojici, on će da se kurči tu pred njom
Gricko: Mljac, mljac, mljac… GRIC, GRIC!!!
Gurko: Gricko jel mogu i ja malo mljac mljac?
Kefalo : Pod svemirskom haljinom
Šarenom lopticom igram badmington
Čeličnom palicom svetlim k'o semafor
Otvorili su mi se novi horizonti… Imam nameru da stvorim novi utragenerisan svemirski modulator i da odletim na golubu, po mogućstvu belom, ne gotivim sive…
Licko: Pričam sa kućama, svađam se sa bojama
Obožavam stvari koje imaju rok trajanja …..Al su dobre bobiceeee... Lepo mi stoji ova crvena boja lica… …op op op…DO JAJA!!! Čekaj, ja nemam jaja? Nema veeezeeee, vidiiii bojeeee… Gargamele čemu ta konjska faca sa primesama ovčije tuge? Vidi mala maca, maca mac mac…
Režiser : Alooo ljudi, Štrumfovi, šta se dešava, daj da radimo posao... Animator daj još crtaj tamo neku sisatu plavušu, i sklanjajte mi Licka i Kefala iz kadra...
Bezbroj put izgovorena mantra na kraju reklame koju je prosečnom televizijskom gledaocu servirala neka mutna kompanija koja se bavi prodajom preparata za mršavljenje/potenciju ili protiv ćelavosti. Najčešće se može videti na sportskim kanalima, na tajmautovima i poluvremenima, gde neki proslavljeni glumac koji je odavno prošao zenit karijere svedoči kako je uz taj preparat rešio svoj problem.
Poluvreme, počinje reklamni blok na Sport klubu/Areni; Nikola Kojo i Žarko Laušević sede u bašti kafića i piju kafu dok iritantna muzika cepa u pozadini... Pored njih prolazi zgodna mlada devojka koju oni šeretski odmeravaju, a zatim se okreću ka kameri i počinju obraćanje gledaocu...
Žarko Laušević: Pamtite me kao Šmekera, Šilju, nekog ko je probio Murata na Kosovu... Ta vremena su davno iza mene i već dugo imam problem da nabodem bilo šta. :Kiseo osmeh:
Nikola Kojo: Tačno znam na šta misliš, Žarko. Ni ja nisam bio anđeo kada sam bio mlad, ali ta vremena kada je mali Miša skako na svaku ženu su davno prošla jer danas imam problema sa potencijom. :Tužna faca:
Žarko Laušević: Omatorilo se, druže moj. Ali to ne znači da zbog toga ne možemo više da uživamo! Uz novi preparat na našem tržištu, :vadi kutiju leka: Erektol ultima, konačno ponovo mogu da uživam u seksu!
Nikola Kojo: Uz Erektol moji problemi sa potencijom nestaju kao rukom odnešeni. A to nije sve! Od kako koristim Erektol moje erekcije su jače i duže traju!
Ustaju od stola, skidaju gaće i počinju da drkaju kurčeve ne bi li napaćenom gledaocu koji možda ima problem sa potencijom pokazali rezultate. Kamera ide zum krupan kadar na njihove kurčeve i javlja se narator u pozadini...
Erektol ultima! Preparat za potenciju... Rezultati su zadivljujući!
Majeutika je Sokratov metod "unakrsnog ispitivanja" dragih mu sugrađana Atinjana, da bi njihove zablude izišle na vidjelo i da bi ih daljim ispitivanjem natjerao da sami otkriju tj. porode istinu.
Automajeutika je pomalo mučan postupak primjenjivanja majeutike na samom sebi.
Često dovodi do iznenađujućih i poražavajućih zaključaka!
Evo u ovom primjeru ispitivač je superego*, na pitanja odgovara ego**, a kad drama dosegne vrhunce iz dubina psihe prolomaju se uzvici ida***:
SUPEREGO: Zašto sinoć nisam prišao onoj ribi što je stajala za stolom do nas i svo vrijeme mi se smješkala?
EGO: Bila je velika gužva, a bilo je i dosta mojih ortaka, ne znam kako bi oni reagovali da joj priđem i da me odbije možda bi se isprovaljivao.
SUPEREGO: Kad god iziđem uveče na takva mjesta bude gužva i budem sa ortacima, a sinoć sam bio lijepo raspoložen, malko sam popio, a nisam bio pijan, ta je cura bila raspoložena i svo vrijeme me gledala i osmjehivala mi se, a ja joj ipak nisam prišao. Zašto?
EGO: Zato što joj nisam prišao odmah, a čim joj ne priđem odmah, ona misli da sam kukavica, da se stidim, da sve radim smišljeno, a ne prirodno.
SUPEREGO: Da, ali ko da je to bitno, mogao sam pričati sa ortacima, zezati se, a poslije nekog vremena najnormalnije prići curi i početi neku normalnu priču da ni ne skonta da je startujem.
EGO: Ko bi se sjetio neke normalne priče, a uostalom 90% tih startovanja su paćenička a ima i boljih mjesta za muvanje nego u klubu.
SUPEREGO: To je samo izgovor!
EGO: Jest izgovor, pička sam i šta sad?
ID: JA NISAM PIČKA! JA SAM FACA, CAR, KRALJ, PRVAK U SKOKU U DALJ, TRSITELJ, JEBAĆU IM MAMU SVIMA!
EGO: Jes, jes, kako da ne...
SUPEREGO: Slijedeći put MORAM nešto odraditi konkretno!
ID: NEGO ŠTA, VIDJEĆE ONI S KIM IMAJU POSLA!
EGO: Dosta sam jebavo sam sebe, odo vidit u frižideru ima li šta dobro za pojest...
----------------------------------------------------------------------
* superego = "nad-ja" u Frojdovoj teoriji psihoanalize dio uma koji predstavlja našu savjest i internalizovane roditeljske, društvene i moralne norme
** ego = "ja" dio uma u kome se nalazi naša volja, odluke i identitet
*** id = "ono" dio uma u kome su naše strasti, nagoni i bazični porivi
Opaliti nekome šamarčinu.
Ne običan šamar jer to ne ide uz reč razvući, nego uber-šamarčinu celom, punom šakom, koja pukne tako jako da ljudi u okolnim zgradama misle kako se dogodio neki udes napolju ili neki huligan baca topovske udare što nije potrošio na tekmi.
Razvlačenje šamarčine ne ide iz lakta i ne udara se nekome ko ti je malo digao pritisak, nego ide iz ramena, ima ogroman radijus kretanja i koristi se samo kada te je neko toliko iznervirao. da želiš iz šamara glavu da mu otkineš.
- Ej Đole kad su te pustili iz murije?
- Pre čuku.
- Au tebreks, dobro je da su te pustili. Čujem da je haos bio. Mislio sam u Cezar da ideš garant.
- Ma jok bre. Mislim bio je šou i ne gine mi Palata za ovo, ali vredelo je.
- Pa šta je bilo to? Što toliko usra dečka?
- Zamisli indijanca. Udari mi auto na parkingu. Skroz mi sjebe zadnji deo. Neki klinci ga videli i kažu mi ko je. Ja nabavim broj preko nekih drugara iz njegovog Bloka i okrenem ga. Kažem mu lepo, batice šteta je sedamsto jura, opraštam ti što si zapalio, al 'oću keš do četvrtka.
- I?
- I magarac mi kaže da pušim kurac.
- Au.
- Meni roletna samo pala preko očiju. Posle minut me zove njegov burazer i kaže mi da siđem dole i sa njim se nađem, ima on repa pa će mi dati.
- Navlakuša?
- Ma jašta. Iscimam ja tu par likova iz kraja da siđemo dole. Oni se štekovali iza neke pekare, kad dolazi taj majmun, njegov burazer i još pet likova. Jedan kao drži ruku ispod jakne. Kad sam to video mislim da sam od besa sav počeo da se tresem. Još njegov burazer, onako šmekerski kaže kad sam već tu, da ja njima dođem pet glava, jer sam im sjeb'o branik i haubu.
- Greška u koracima.
- I to kakva. Ja znam da je signal za izletanje bande iza pekare bio "idemo bagro", ali toliko sam ispizdeo, da sam mu samo razvukao šamarčinu preko cele face. To je tako puklo, da su ovi odmah izleteli iz šteka.
- I?
- Hejsel.
(film po američkoj licenci, za srpsko tržište)
Padne tako nekom niko-i-ništa tipu da postane pisac. Dosadio mu ćelavi, brkati, grozni šef da mu svako jutro drži pridike. Daje spektakularan otkaz, nabija šefu u usta papir, frajerski odlazi među onim paravanima, iritatnoj koleginici udara cajper. Onda ode na neki tavan-mansardu-kuću u Sabanti, ponese staru pisaću mašinu jer nije fora da piše na kompjuteru, kuva kafe, razbaruši kosu, sav je u zanosu, opet kuva kafe, unajmi ženu koja će da mu čisti brlog i kuva podvarke i to je to. Al onda nastupi blokada, jer šta koj kurac on da piše kad je realno glup, smarala ga Ana Karenjina u srednjoj. On se onda nervira, gužva papire, kuva kafe, kanta je prepuna papira, opija se, ide u Kazino božemeprosti, zaljubljuje se u devojku koja mu pomaže, kuva kafe, ne zna šta će sa sobom. Odjednom se seti da napiše sve to što mu se desilo, prianja na rad, sav je u ekstazi, kuva kafe, dođe do kraja al ne lezi vraže! Ova krava otvara prozor da vidi bolje zvezdu padalicu ili ipak da se najebe majke deci što bacaju petarde ispod, napravi se promaja i odnese sve, ali sve listove sa stola u reku Lepenicu koja se odjednom pojavila ispod prozora. Vuče od reke(!) jebiga. Pisac trči, devojka takođe, kupaju se u Lepenici do članaka, kupe listove, kuvaju kafe, i odbacuju usput komad po komad odeće, došli već do Maršića, taman da se poljube al on udara glavom o kontejner koji su ubacila u reku(!) opet ona nestašna dečica s petardama mamu im jebem. I ode sve u Batočinu. On se onda budi u bolnici i kaže: možda sam roman izgubio al sam ljubav steko, ona kaže: i sve što si steko potrošiće neko, tu se ljube u smrdljivoj sobi punoj staraca, starkelje pare oči, upada sestra Antonija koja zgranuta stavlja ruku na grudi i kaže ijuuu! I tu je kraj i kreće neka njanjava muzika a dr Lovčević i dalje ne zna gde su njegove klompe i koje je boje sljezina:
kredits
Mladi pisac................................Miloš Biković (jebiga Bosiljčiću prestareo si)
Pralja, siroma al poštena...............Neka mlada glumica koja se jebala sa rediteljem (ispravka, kakva predrasuda, producent je bio u pitanju)
Nadkrani šef koji priča
a u kurac a u kurac......................Petar Božović
Piščev deda Solunac....................Đuza Stojiljković (nije umro)
Piščev najbolji drug.....................Neki isto iz Montevidea, onaj plavi
Reka........................................Nešto što teče kroz Kragujevac
Arkan.......................................Sergej Trifunović
Matija Bećković ..........................Predrag Ejdus
(odbija roman)
Šefica jebačica...........................Podmalđena Mirjana Karanović
Nikola Kojo................................Nikola Kojo
Zoran Cvijanović.........................Zoran Cvijanović
Slovenac turista..........................Zoran Cvijanović
Kritičar faca koji pomaže piscu........Dragan Nikolić
Ajd da ga ubacimo radi fore
možda mu poslednje hahaha...........Vlasta Velisavljević
Hrvat,
za proboj na tržište u hrvatskoj.......Neko iz Bitangi
Bosanac, isto..............................Emir Hadžihafizemir,omir,amir,aman,begović
Crnogorac, isto...........................Mima Karadžić
Makedonac, isto..........................E jebiga sad
Antonija....................................Emilija Popadić
Dr Lovčević................................Ivana Žigon
Kaskaderi: Bata Kameni, Zoki Stena, Zvonce Pigi, Mile Rambo, Sarma
Muzika,
Manjifiko i Željko Joksimović:
Ajde pišče stari lišče takni koljena mi više, izvodi: Manjifiko
Samo malo, malo, malo, ti meni nadođi, izvodi: Jami
Tu dolaze mladi momci Maršićanci i Kormanci, izvodi: Tozovac
Stara majka, majko mila, Milenija, izvodi: Tirke
Ima nešto u tome što nećeš da mi trljaš leđa, al ja se ne vređam, izvodi: Ž. Joksimović
Jedi govna pisac!, izvodi Marčelo
Režija: po želji, Dragoje Bjelogrlić recimo
Scenario: po želji, sva trojica kolko ih ima, ekipa koja zajedno loče
Producent, po želji, ali istog prezimena ko reditelj
Direktor fotografije, istog prezimena ko jedan od scenarista
Sponzor: Verko, do pola, (posle ga ispušio) nešto malo Fiat, ostalo Ministarstvo kulture
Kraj
U ovom filmu nije ubačen nijedan kontejner u reku(!) a da pre toga nije bio tamo, niti je jednom detetu zaista psovana mamica bezobrazna.
Trivija: Na snimanju Petar Božović pojeo Bogaoca, bio odložen Božić.
Izraz koji se koristi kada si baš u nekoj veoma zajebanoj situaciji i sve što možeš da uradiš je da sediš i čekaš kako će ona da se reši, a tvoj uticaj na rešenje te situacije je ili nikakav ili krajnje minimalan, dok posledice po tebe, u slučaju da krene na lošu stranu, mogu biti veoma pogubne.
Naravno, ukoliko se situacija reši na dobar način po tebe, onda dolazi do padanja kamena sa srca, zahvaljivanja Bogu za još jedno čupanje i do nekog osećaja koji, iako većina nas nikada nije lutala po pustinji, sigurno izgleda kao kada ti po onoj vrućinštini tamo preleti po licu hladan povetarac.
- Ej matori, što si bled tako? Koji ti je kurac?
- Ma brate, idi bre u kurac i ti i ova tvoja ideja da idem autobusom da budem manje sumnjiv muriji.
- Što brate, šta je bilo, ej sedi brate, baš si bled. Nego jesi sve doneo?
- Ma jesam bre al’ jedno 3, 4 godine ću kraće da živim. Zamisli ovo. Obavio ja sve. Pokupio sam 500 7.62, 250 7.65, 250 devetki, četiri tetke i dva heklera. Natrpao sve u torbu...
- A škorpioni?
- Ma jebali te bre škorpioni, nije ih imao, dobro je i ovo da je stiglo, slušaj me.
- Ajde.
- I sačekao ja lepo autobus, ušao unutra a puna mi torba tih sranja, sedim opušteno, nabio sluške i uživam, kad ono kod Opštine ulazi deset pandura u autobus. Gotova im taman bila smena pa krenuli u onaj njihov hotel izdrkani na Bežaniji i još ko za kurac, svi posedali oko mene. Jedan odmah pored, dva iza, dva na onom sedištu sa druge strane i ostali stoje i baš pričaju sa ovim što sedi pored mene, on je neka faca valjda ‘bem li ga.
- Au brate.
- Ništa me ne pitaj. Ja skinuo sluške, kao kuliram, a samo osećam niz kičmu kako mi curi znoj. Još k’o za kurac, ovaj ker što sedi pored mene, malo malo, pa me pogleda, a ja se tripujem, gotovo, provalio me. I na sve to kako se malo pomerim k’o da čujem da se oni meci sudaraju i samo čujem kling, klang. Ma katastrofa.
- Pa što nisi sišao odmah na sledećoj tamo kod Fontane?
- Ma zaledio sam se i samo sedim i kao nešto vrtim ruke i noge u zglobovima, kao idem sa fudbala, zbog torbe i to i kako se pomerim opet kling, klang.
- Matori, ja bi se usr’o.
- A ne nisam, samo da me jedan pita šta imaš u torbi i eto unapređenja a meni jedan duži odmor u popularnom letovalištu Zabela.
- Dobro je da te nisu izvalili brate, sve je okej.
- Ma nije kraj tu. Još me taj pandur pored što sedi pita: “Izvini dečko, jesi dobro, nešto si mi bled?”, a ja ni živ ni mrtav, srce samo što ne iskoči iz grudi kako lupa. Kao svih deset pandura da gledaju u mene i kao da se ni muva ne čuje. Znaš kakav trip.
- Pa šta si mu rek’o?
- Pa rek’o: “Igrao sam fudbal, pa sam se umorio, a malokrvan sam.”, ništa pametnije mi nije palo na pamet.
- Au koji si konj, pa gde ti to pade na pamet. I šta ti je rek’o.
- Ništa, kaže: “Jedi cvekle više, to je dobro za krvnu sliku” i okrete se dalje da priča sa ostalim pandurima. Idi bre u kurac, šlog da me strefi umalo.
- Kad su sišli mora da ti je kamen sa srca pao.
- Ma 'de nije brate. K’o u sred pustinje da mi je pirn’o ‘ladan povetarac.
Mnogo mi idu na kurac!
Otišao ja kod frizera pre neki dan. Ne volim šišanje samo po sebi, a kamo li kad se tome dodaju dosadne i pričljive mušterije i još pričljivija frizerka.
Tek što sam seo, ulaze pederast muškarac, trudna žena s bebom u naručju i hiperaktivno dete s žešće retardiranom facom.
Preskok par minuta.
-Znaš kako je Lazar pametan, pa to je preslatko. Pre neki dan kažem ja njemu Lazare, ajmo da se kupamo. A on ne voli da se kupa. On meni kaže neću kupaću se u ponedeljak. Lazare, samo da znaš ponedeljak je sutra.
Stalno pogrešim ovo z u Lazar, pa ću ga od sad zvati Aca. Ionako nemam pojma kako se mali zove.
Par minuta preskok. Ja se već uveliko šišam, uveiliko me svrbi cela faca a ne mogu pošteno da je počešem i uveliko mi se ukočio vrat. Aca je otišao s kevom da KUPIMO KIFLECE MAMA OCU KIFLICE.
-I zamisli okupao se u ponedeljak! Jeste da sam ga par puta podsetio, ali se nije bunio mnogo! Kakva pametnica!
Uleće Aca s KUPILI SMO BANANICE i prigladnom facom.
-A kiflice Aco?
-BANANICE SMO KUPILI ARGVUAH
-Aca čim je video bananice, nije hteo kiflice, pa to je preslatko!
Preskok par minuta. Kolko traje ovo šišanje bre? Zapravo se tad negde završilo, al moram da spojim neke prijatelje u ovu priču kao Acine roditelje.
-A ova mala, ona će biti genije! Ima šest meseci a već zna da kaže tata! Ajde, reci tata! Reci tata, tataaaa, ajde Majo, reci tata. Tata reci Majo. T-A-T-A. Reci tata.
-aoooaohmrljf
-AAAAAA bravooooo! Jeste čuli? Bravo Majoooo, bravoooo. Rekla si tata, bravo! Tata si rekla sama. Tataaaaaa.
-Jebem li ti mater retardiranu, pa oćeš ućutati više? Da se nosite u pizdu materinu i ti i Aca i Maja, ščuo? Maja misli da prestaješ da postojiš svaki put kad joj izađeš iz vidokruga, a Aca već pet minuta umače bananicu u dlake na podu! A žena ti je, iskreno se nadam, samo debela, a ne opet trudna. Ne znam da li bi svet izdržao još jednog debila. A ti sačekaj da razdrljam facu i da protegnem vrat, pa da završavamo.
Repetito est mater studiorum što bi rekli pogani Latini. Nema dobra dok ne zagrzieš muški i ne puštaš dok rezultat ne dođe. U programu života nebrojeno puta ulaziš i izlaziš dok ne krene. Jednostavno , bilo šta da radiš moraš skupiti određeno iskustvo da bi prešao neki nivo. Na kraju, eno ti Neše Sline, šta uradi od života, a da ti ne možeš. Nisi pokušao druže.
Odustajanje kao neprijatelj ljudskog roda mora biti izbačeno iz upotrebe od strane junačke maksime „ ne jebe lijep nego uporan“. Pa čak i kad ne uspiješ nakon milion pokušaja , sudbina će naći način da ti nagradi trud na nekom drugom mjestu.
Izlazim nasmijan iz „Bonela“ i kroz zadovoljan osmjeh pjevušim „Saki Saki Sale kupi mi sandale“ dok gledam novu akviziciju na mojim stopalima kako mi namiguju Bemine cipele od 64 konvertibilne marke i u tom trenutku presječe me ljupka faca žene koja mi je strah od odbijanja dovela u stanje gej aktiviste na saboru Krajiške pjesme u Drvaru, praviću se da je ne vidim ipak sam joj bio nebitan poput Brakusove emisije, nece skontati ...
-Ljubo, Ljubo! Zar me ne prepoznaješ, stani ej, to sam ja, Milijana!
-Mrš! Odabi oda me.
-'Aj bolan Ljubo, nemoj biti na kraj srca, nije sve tako crno.
-Kojeg srca, aždajo, srce si mi pojela uz kavu umjesto ratluka. I nije sve crno, naravno da nije, vidiš da se na meni vijori plava košulja k'o dres Lacija na Fernandu Koutu. Postao sam upravnik pošte i sad me zovu Ljupče, od milošte. Aaaa nije Ljubo više na šalteru...
-Svaka čast, drago mi je zbog tebe baš.
-Ne seri nije ti drago, boli te pička za mnom. Znaš da sam zbog tebe pokušao izvršiti samoubistvo pečatom, svu sam glavu izraubov'o, i sad imam ožiljke po glavi piše 70267 ZADNJA POŠTA BARAĆI. Jedva sam preživio kad si se poigrala sa mnom, pjesmu sam ti napis'o bio. Kravo jedna.
-Nemoj me vrijeđati, nisam to zaslužila, i kakvu pjesmu nedilje ti?
-Finu, u tri strofe, sve se rimuje, i sad je držim u fioci kad god mi je teško pročitam da vidim da može gore uvijek.
-Pa dobro, vidim preživio si, hehe.
-Jesam, i to Mileva mi donoslila krompirušu, na kockice krompir rezan, u med se stvara.
-A ko je Mileva, eto vidiš da si se snašao, nadam se da je bolja od mene, da te utješila.
-Nebitno ko je, bolje od tebe poljevalo za pitu pravi, a u svemu ste iste, i ona me sjebala načisto, postao sam alkoholičar, nisam za gaće na guzici imao koliko me sjebala. Pitu nisam mogao prežaliti.
-Ajooj pa nije valjda, a nisi ti alkoholičar ti si boem, to je nešto drugo.
-Srećo, boem se ne upišava u gaće koje nema, bio sam na dnu.
-Pa dobro, izvukao si se, oprem dobro.
-Jesam, našao sam Miru, mala k'o violina, ekonomiju završava, radi tu u kafani kod Brzog, neće bude roditeljima na teretu. Skačem na nju ko Adam Mališ, u dvije serije po 45 minuta, nekad i u sudijsku nadoknadu uđem. Šta je, ne vjeruješ? Skačem skačem. A ti kako si?
- A tebe kao interesuje?
-Tako sam odgojen , da brinem za druge.
- Pa dobro ni meni ne cvjetaju ruže, znaš bila sam...
- Zapravo ne interesuje me, ali nastavi pokušavati, ko se dimom ne nadimi ni vatrom se ne ogrije, aj dug ti uz put...
Nacin na koji se domisljati ljudi izigravaju sa neiskusnima.
Diskoteka, uzi centar grada, 2:00 posle ponoci. Ekipica cirka, lagano djuska uz uobicajenu konverzaciju o curama. Bane smislja kako da se osveti Pirgetu koji je pokusao da mu povali sestru pre nedelju dana (trba napomenuti da je Pirge izuzetno glup organizam sa izrazenim ganglionarno-lestvicastim nervnim sistemom):
-Druze, znas, ovaj, meni ne ide sa devojkama nesto, nisam bas recit kada stupim u konverzaciju sa njima. Jel moze malo da me poducis kako to ide, ovo ono, te opasne fore? A?
-Ne brini se ti nista, sad ce bata Pirge da te nauci to. Vidis onu malo tamo?
-Vidim. E znas, ona mi se svidja, pa sam te i zato pitao da mi pomognes malo. Reko mi je stariji brat da je njegov drug bio sa njom i da ona mnogo voli opustene momke, ono znas, koji mogu da je zasmeju, a ja ne znam bas neke dobre fore, zato mi ti trebas.
-Ma ne brini nista. Evo sad cu da odem tamo i pokazacu ti kako se to radi. (A u sebi se misli, hvala na savetu, sad bar znam sta da joj kazem).
Sav srecan, bata Pirge odlazi u lov sa osmehom na licu, i blagim sazaljenjem prema svom "neiskusnom" drugu.
Sutradan. Ista diskoteka, ista muzika, isto pice, iste tapete, ista ekipa za stolom.
Na Banetovom licu blagi vragolanski osmeh, na Pirgetovom kamena faca.
-I, bata Pirge, kako bilo sa Tajlandjankom?
-More 'supickumaterinu! Uvalio si mi musko, dete ti nerodjeno!
-Nego bata Pirge, ae malo da nam opises kako je bilo, ovo ono, a?
-Pa sta kako bilo, odem ja tamo, ovo ono, 2-3 klisea, pa pravac WC.
-(grupica) Iiiii?
-I ono lepo krenuli mi kako to sve ide vec redom, kad ja dole da podvatim, ono palamar od 4 santina u poluprecniku! Reko, dal me neko zajebava, kad pogledam joj u vrat, ono nema Adamove jabucice, ono bre kamila unatraske! Izleteo sam iz onog wc-a ko Coa onomad kad mu se sralo na Psihologiji u drugom srednje. Ima da ti vratim za ovo Bane, ima,ima...
-Crna dama, nema sta, dobio si mat u igri sa njom...
Prezime Rašovica bijaše poznato vazda u Crnu Goru iz sela Fundina, inače poznato po tome što su sjebali Turke davno, ali baš! Ugazili ih prebrutalno! E, tu se rodio Pero Mijajlov.
Od malena se viđe da je Pero prezgodan lik, ali ono baš prezgodan! Kad je iša u školu djevojčice su mu radile domaći svaki dan i davale pare za užinu, znači toliko je bio presladak, majka mu je pricala da će da ide u manekene, ali đe Rašovic da bude maneken?! Peškuljan Miajlo to nikako nije dava, a Pera realno bolio kurac. Bio prezgodan mišljase sve dokle ima takvo lice sve će bit u redu.
Dođe ta neka srednja, neki pubertet, svi sad mišljase biće tu bubuljice, đavoli, uništice se lice Perovo, ali ne druže, on nekako jos ljepši postade! Znaći, srednja pakao pakleni! Pričalo se da u Rašovica se nije rađalo takvoga jebača! Svaku noć druga. Svaka se lijepila za njega. Bila je neka nasavnica poluđela za njim, pa je jadni Miajlo mora da uskače da mu kaže: "Jesi u goru udario sine? Ne možes da uništavaš ljudima brak i posa!", a Pera realno bolio kurac ka i vazda.
I tako, pojeba je što se može pojebat, ali kako to obično biva kad si neđe dobar jako, ova druga strana ispašta. Naime, Pero nije učio nikako, i pane treći razred srednje. Obali ga jedna nastavnica što nije htio da je isklepinja i to Petra. Tu baš ono udari mu u psihu. Neka depresija ga ufati, nije želio u školu vise da ide, no fino natrag u Fundinu i ne izlazi iz kuće. Tu se zabrine selo za njega. Kako najljepši Rašovic bez škole? Muka, bruka! Te što ce Miajlo kukavac, idi zidaj, idi radi, idi kod nastavnika, da'ko ga vrate.
Poslije nekog vremena, odluče da ga ubače na vanredno, da Miajlo odradi koje kupatilo, izida nešto, samo da se Petar pojavi pred komisiju i reče koju riječ i pustiće ga. Znači, Miajlo to podmaza. To baš sve lagano. Ali! Petar ka petar... Na dan polaganja uzima đedovu frulu za pas i zaputi se put škole. Na putu sreće neku đevojku. Jebe je na brzinu i produžuje dalje. Dolazi pred komisiju i ovi mu vele kao "Rašovicu, ajde ti sad da vidimo što si naučio?", a Petar ni pet ni šes', nego fino vadi frulu, staje pred njih i veli "Ja sam ođe doša da sviram!". Počinje da svira nešto! Ahahahahahah! Kakav pakao živi!
Ovi u čudo! "Što je ova muka! Što se radi ovo ođe? Sprda li se neko sa nama?!" Zove ovaj jedan professor Miajla. Veli mu: "Ovaj mali ti se pomamio totalno!", ali Miajlo prekumi da ga pušte nekako, te ovi popuštiše, i eto, završi Petar nekako školu. Završi se i ta muka nekako, ali što će sad Pele dragi? Što da radi sad u život? Ali, ka što biva to u život, obično se bitne stvari dešavaju u san, te Petar jednu noć sanja opet onu đedovu frulu.
Sanja je nešto kako mu đed sa frulom dolazi i veli: "Petre, ovamo gore nema ovih ljekova, pa ti provjeri ima li ih dolje. Ako ih ima dobaci mi ih." I Petar taman da počne da traži, probudi se, i kad se probudi viđe da je sav u znoj nekakvi ledni. To mu je bio znak!
Sjutri dan uzima frulu. Bježi od kuće i kreće na putovanje. Silazi dolje u Podgoricu na stanicu. Imade neki dinar kod sebe i veli ovome što vozi autobus: "Vozi me dokle možes za ovo.". te ga ovaj pogleda i reče: "Druže, idi kupi kartu," ali to Petar ne šće da čuje, no mu odsvira nešto na frulu, a ovaj vozać samo da prestane rece mu: "Aj ulazi. Vozim te, samo prestani molim te." Ovaj sav srećan uđe, sjede pored neke male i sa njom u priču. Čuo sam da je jeba u autobus, ali to sad nezz koliko je tačno, mada znajuci Petra sve je moguće.
Kad ga je izvoza ovaj sa autobusom, silazi neđe u Pipere. Dotle je ima para. Sad petar nikad nije bio u Pipere, ali mišljaše: "Sigurno je sudbina što sam ođe doša." Uze onu frulu i opet poče da svira. Svira on pola sata, ono nista. Svira još pola sata, ono baš opet ništa. "Što je ova muka?" pita se on: "Aj još jedanput da sviram. Možda treća sreća." Kad on poče, kad odjednom, dva metka prozujaše pored njega. Ovaj ne znade što bi, samo se bači ulijevo, kad ono opet još dva metka. Ovaj kukavac zajauka: "Što je muka?! Druže! Ko puca?!" Kad ovamo samo čuje glas nekoga: "A ŠTO SVIRAŠ TO, JADAN! ZNAŠ LI DA SJUTRA MORAM NA RABOTU RAK TE RAZIO?!", te se tu Petar pridrža, i izvinu se čoeku sa prozora. Ovaj kad ga viđe koliko je lijep, zamalo ga šok ne strefi, te se samo povuče u kuću. Petar tu malo šokiran svime ovime pomisli da nije možda sudbina da se probije na scenu sa frulom i u tom trenutku dokle to razmišljaše udari ga pijani taksista.
Tuga, nevjerica. Petar sav izlomljen, kukavac crni. Faca nagrđena, pakao pakleni.
Budi se u bolnicu. Ne zna đe je. Ne zna što je. Kukavac crni...
Pored njega majka spava, te je on rgnu i veli joj: "Alo! Što je ovo? Đe sam?!", ova se probudi pa se ozari: "O, sine moj! Sunce majkino! Sreco majkina! MIAJLO! MIAJLO, DOĐI OVAMO JADAN NE BIO! PETAR SE PROBUDIO!" Te uđe mu i otac, tu svi oko njega srećni, presrećni, te mu ispričaše što je bilo. Udario ga neki ajvan, slomio ga baš, i što je najteže, bilo da mu saopšte, lice mu nagrdio. Ali, na svačije iznenađenje, Petar ne bijaše šokiran, nego samo reče: "Hodevardi divlji paša, strašnom vojskom Kuče hara! Ilikova kula Raša, hoće Turčin da obara. Lete tuci niz orluje, Goga Rašov zaždi kulu, bježi paša jadikuje, ucvijeli mnogu bulu. Turske vojske poglavari u toj kuli izgorješe, ovakvi su za njih dari, neka Turci manje griješe!"
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
- Hvataj ovo što ti budem bacio i znaćeš šta ti je činiti. Čekam te u Gornje Vutrovo.
… u nastavku defke nećete saznaćeti…
da l' je autor još više otišao u kurac,
zašto je Перовић izbačen sa časa,
šta se desilo na vašarskom susretu autora,
ko se ljubavisao u stratovariusovom žbunu
ko će biti pobednik u NKV…
- Jebem te u ruke te bagaljive. Kako ću sad da dohvatim ovaj kur…
-Zdravo bato.
-AAA! Debeli pacov, upomoć!!!
-Ne plaši se dečače, ja nisam kao drugi glodari, ja sam džentlmen.
-Pa, jok, nisi Splinter, jebo te Jova Mikelanđelo.
-Hoćeš li da pozovem doktora da ti gurne jajca u šteker.
- E, nemoj još ti da mi staješ na žulj, nego ajde gurni mi to da mogu da vidim šta je.
Samo što je počeo da kotrlja nešto nalik na džezvu, poče da izbija neki gusti dim. Pacov poče da se trese k'o da pojeo neki pokvareni mišomor a ja se samo zakašljah.
- Zdravo momče, sigurno i ne znaš ko sam ja, ohohoho. Dolazim niotkuda i ne idem nikuda,a evo me ovde. Ja sam…
- Duh iz lampu!!!
- Bra'o, tri bambija za tebe. Požuri, reci dve želje moram da se vratim na okretnicu, požuri.
- Kao prvo, izvuci me odavde a kao drugo, želim da me prebaciš direktno u G. Vutrovo.
- Nema problema, šaljem dvojicu durade nešto. Palim, ajde ćao.
Hmm, duhovi komentari, šta li je sad smislio?
… nakon pola sata od razgovora, otvaraju se vrata podruma. Pošto je malo mračno ne vidim baš najbolje ali siguran sam da vidim jednog omanjeg čoveka koji se polako ali sigurno šunja oko LP. Poznat mi je lik ali ne mogu da se setim odakle. Sad je konačno iznad doktora. Ubiće ga sigurno. Poklopio sam uši jer ne želim da čujem ništa.
Aaa? Ne, ubistva nema, oni se raspravljaju naveliko ali ne čujem ništa jer sam daleko. Čujem da doca pizdi.
- Pustiću ga, jebo ti pas mater, i tebi i pečatu!!! Serem vam se u birokratiju!!!
Zycloneee, vodi ovog ludaka u pizdu materinu, Zoki nam preti inspekcijom.
U tom trenutku osetih jaku promaju i vetar poče da me nosi. Auuu, kako je moćan osećaj. I am in the air, I am in the air, Đurđoooo…
Osećam se kao banos bananos.
…letimo već pola sata…
Daj bar da uzmem da pročitam neke novine. Da vidim šta ima ovaj ombre u džepu. Ihh, novo izdanje Kosmopolite, al' ajde šta je tu je pa barem naslove diščitam. ''enemyofthefreeworld-feljton'', ''Pedofili, Remac i Gonzo pušteni na slobodu, Mala Vidra(15) traži pravdu'', '' Faca Faca, poznat po pogrebnom preduzeću, spalio Đenku'', ''Mr Testis, akademik, optužen za falsifikovanje nastavnih planova i programa u -PDF- formatu'', ''Još se ne zna gde je simeSrbin… СМаркан ne želi da da intervju???'', NN(ne'amnadimak) počinioc uspeo je da pobegne policiji… mole se građani da ako spaze crni auto marke (….Krajsler…) registarskih oznaka |Nana Og| da obaveste najbližu pol.stanicu''…
Еее, Бого moj, gde sam ja bio!!!
- Zyclone, hoćemo li brzo stići? Pripišalo mi se.
- Evo, još malo pa će granica a tamo ima drva koliko hoćeš pa se izmočaj.
- Ne pišam na drva a pogotovu ako je Храст…Agrrr, ne mogu više da izdržim, jedva čekam da… :spazih osobu na oblaku: Atifeee, Atifeee, šta radiš tu na nebu i odakle ti krila? Nije valjda da…
- Đe si ba, š'a ima? Jesam, rahmetlovan sam i sad kuliram.
- Super mi izgledaš ovako, nije loše. Što bar ne radiš nešto kad si već dobio krila?
- Menijesamodosadno a i čekam Đenku pa da letimo zajedno.
Napokon granica a gužva u pičku materinu kol'ka je al' sam se bar olakšao kao čovek.
- Zyclon se poziva na čelo kolone. Zyclon se poziva na čelo kolone. – ču se sa zvučnika.
Ko li nas je spazio svaka mu čast!
- Momcovi, pa gde ste vi, čekam vas već dugo. – reče carinik.
- Srklslk, pa, pa ti si…
- Nego koj moj, nisam više električar. Oko moje vidi sve, zato su me i postavili tu, a i bolje mi je, veća je zajebancija. Ajde prolazi i lepo se provedi, druga dimenzija čuda čini.
Pređosmo granicu, zahvalio se vetru i krenuh kuda me noge nose.
Hm, kakvo mesto, baš je veselo. Kako je ovde dobro, vazduh miriše, ptičice cvrkuću, ma milina Božija. Evo ga i jedan slikar, namestio platno i crta pejzaž.
- Dobar dan.
- Zdravo mladiću. Molim te pomeri se malo u stranu, bacaš mi senku. :pomerih se: Hvala.
- Lep crtež, mlada damo, ako mogu da primetim.
- Drago mi je. Ja sam Goga, VanGoga.
Predstavih se i ja, malo popričali i krenuo dalje. Simpatična devojka.
Nailazim na plantažu. Ne mogu da verujem, pa ovde se gaji… Ugledah tablu sa natpisom SZTR ''boysie & Spavalica'' i sve mi je bilo jasno. Uđoh da vidim ima li nekog kad začuh glas: ''Zgaziš li me, jebaću ti mamu!'' Gledam levo, desno ali ne vidim ko mi priča.
- Dole sam, ćoravi.
- Auu, na šta ti ličiš! Jesi li ti strašilo ovde?
- Na žalost, jesam. Ćuti, nije mi lako da izigravam zlog maslačka, jebiga. Gazda me je postavio da plašim ptice. Mada, oni su sada na odmor otišli, tu su ti samo Jamajčanin i Torima. I eto tak… Alo, breee, prestanite više da pasete travu!!! Sejo, stvarno si govedo a i ti drogirana veverice, aman više! Sad ću pozvati Penzionera opet da se žalim! Nema više smisla to što radite.
Pomerih se u stranu da ne slušam svađu i spazih radnike kako pevaju.
''Evo dobre vuuu, za batice, ceee, i sekice, ceee, za bakice, ceee, i dekice, ceee, za mamice, ceee, i tatice, ceee… evo dobre vuuutrice.''
Ja: Dobro bre Jamajčanine, vadiš li ti te smešne cigare iz usta?
Jamajčanin: Ne,:uvlači dim: a i što bih kad gazda boysie rek'o da možemo da se poslužimo kad god hoćemo. Hoćeš li da ti smotam:vuče dim: jednu buksnetinu da probaš?
Torima: Ccc, budalo jedna, umesto da ga pitaš da l' je umoran ili gladan ti ga pitaš to. Ne obraćaj pažnju na njega. Pusti ga u kurac, samo se zajebava :pogleda u njega a jamajčanin se kezi i opet uvlači dim: i ne radi ništa. Neozbiljan je puno. Jesi li gladan? Imam neki spanać u frižideru.
Ja: Nisam stvar…
J: E, Torima, da ne zaboravim, zvao te je malopre neki drug, kako reče da se zove… Kosta, Draško, Paja, Pera, tako nešto.
T: Drug Raja?
J: Apiš ga za jaja!
T: Majmune jedan drogirani!
Ja: Ljudi odoh ja a vi nastavite sa radom i zezanjem, ajde ćao.
Tek sad kontam šta je srklrkl mislio kad je spomenuo dimenziju. Skroz o'tkačeno! Sviđa mi se ovo mesto, ali baš pravo.
Nailazim na školu ''Mihajlo Pupin''. Ne bih da ulazim ali gledaću iz offa.
............ to be continued............
Tvoja je dužnost i obaveza da siluješ po parku. Zašto? Postoji više razloga za to:
1. Mora neko i to da radi.
2. Život je samo jedan i tvoja dužnost je da ga učiniš zanimljivijim.
3. Toliko puta si gledao na filmu kako progone glavnog lika, i nadao si se da će se izvući. E pa vreme je da se staviš u njegovu poziciju - to je pravedno.
4. Redovan seks je zdrav i dobro utiče na normalno funkcionisanje tvog organizma, produžava život i čini te srećnijim.
Svako može da siluje po parkovima, ali to nije ono što ti želiš - želiš to da radiš kako treba, da o tebi pišu i govore, da te feministkinje mrze, žrtve uživaju dok ih trsiš, da postaneš legenda koja će se uvek izvući, kako bi i idućeg dana nastavio da izvršavaš bludni teror. Jednom rečju želiš da budeš profesionalac, i ja ću ti u tome pomoći sa nekoliko korisnih saveta.
1. Priprema:
Sutra se probudi kao i obično. Izljubi sve ukućane, zagrli ih, i ako baš moraš poželi im i dobro jutro, jer nećeš ih videti neko vreme. Rutinski kreni na posao kao i svakog dana do sad, ali umesto tamo idi u banku i stavi kuću pod hipoteku, jer trebaće ti sredstva za život, opremu i u najgorem slučaju dobrog advokata. Kako bi zaštitio svoju porodicu više im se nećeš javljati niti ih posećivati - to je za opšte dobro.
2. Radna uniforma i rekviziti:
Svaki prekaljeni silovatelj iz parka zna da mora misliti i na žrtvu, te mora ostaviti dobar utisak (to ne podrazumeva da moraš imati milosti). Tvoj zaštitni znak biće crni, kožni mantil ispod kog ćeš nositi pantalone koje se lako i brzo otkopčavaju. Omamljivač je neophodan, kupi neki na struju, nismo u kamenom dobu pa da žene udaraš motkom u glavu - imaj stila. Kupi i neki egzotični vibrator ili neku drugu upečatljivu igračku, pravila to ne nalažu ali ti budi inventivan.
3. Alat:
Poželjno je da imaš pozamašnu močugu koja će delovati nemilosrdno, i na sam pogled uterivati strah u kosti. Želiš da budeš legenda čije će ime ostaviti dubok trag u istoriji. Ako te priroda nije obdarila, to ne treba da te spreči u izvršavanju svog cilja - kvantitet nadomesti kvalitetom i izdržljivošću.
4. Predostrožnost:
Obavezno obrati pažnju na to da ne pogrešiš lokaciju i odeš u gej park. Stavljaj dva kondoma jer bolesti ne biraju, napadaj u mraku i kada su manje gužve - nemoj nedeljom, tada su parkovi krcati a i nedeljom se ne radi. Nemoj silovati maloletnice, za to se ide u zatvor a i proizvode neobično mnogo decibela kada vrište (ne na travu, u novoj sam trenerci upomoć AAAAAAA!).
5. Taktika:
Iskusni vuk pažljivo bira zaklon iz kog će da napadne i deluje. Nauči da se stapaš sa žbunjem i korom drveća, izvežbaj manevar čučanj-klupa-skok-žena, budi u dobroj kondiciji kako te ne bi uhvatili ukoliko budeš prinudjen da bežiš, i posle bludnih radnji se sredi i mirno udalji sa mesta seksualnog opštenja kao da se ništa nije dogodilo. Napadaj sa ledja, na prstima, odlučno i brzo. Nemoj da siluješ na svetlu kako te ne bi videli.
6. Odstupnica:
Posle odredjenog vremena shvatiće kako se zoveš i ko si u stvari. Porodica će na tebe biti besna jer će ih banka izbaciti na ulicu, pa će sa policijom svesrdno saradjivati. Sklonište potraži kod neke starice za male pare, sa komšijama budi uljudan i prijatan, i odaj utisak najobičnijeg radnog čoveka. Ako te pitaju, radiš treće smene u jednoj fabrici, ništa upadljivo i zanimljivo. Promeni ime, ako može Ratko da jebe pola sveta, možeš i ti našu zatucanu i nesposobnu policiju.
7 .Ostali saveti koji će ti dobro doći:
Babe sporije reaguju i teže se brane, lakše ih je savladati, ali ti želiš da budeš profesionalac, faca, i zato zajebi babe i skači samo na mlado i zgodno. Što duže istraješ, mit o tebi biće veći. Menjaj metode i lokacije, i nemoj žrtvama oduzimati novac i nakit - nisi klošar, ti si klasa - prva liga trsitelja. Ako te uhvate, uzmi dobrog advokata, a u zatvoru napiši knjigu kako bi po njoj bio snimljen dokumentarni porno film sa Rokom Sifredijem, koji će ti doneti potreban novac za nastavak karijere po izlasku iz zatvora.
Srećno.
"Jebeš praznike!"
To je prvo što je rekao. Bio je fin, kao i uvek do tada. I posle toga je uvek bio fin. Fino se najebao majke svima kad god je za to imao prilike. Sada je pogotovo imao razloga za nečim takvim. Kako je hladno vreme došlo tako se i obim posla u sve posrnulijem preduzeću smanjio. Plata je kasnija dva meseca, najavljeno je da će novembarska biti prepolovljena, a decembarske verovatno neće ni biti. Prođe Sveti Nikola, ide doček, a zatim Božić i onaj Pravi doček, Naš! Ženi trebaju ženske stvari. Deci trebaju dečije stvari. Njemu treba puno rakije da se obeznani.
Istina je da je sam i da nema ni žene, a kamoli dece, da živi na tavanu porodične kuće, da ga svako jutro bude golubovi i da mu ćale tokom svakog obroka kenja. Zato je samo rekao: "Jebeš praznike!" ustao od stola, obuo cipele, obukao iznošenu perjanu jaknu, izašao iz roditeljske mu kuće i uputio se putem od kabistra, usput psujući imenom i prezimenom ministra. Prvo vojnog, posle obrazovanja, onog bez portfelja i onog preskakača.
Svratio je do lokalne radnje koja nije "Lidl", već je "Pere Istine mehana", bircuz u kome pošten, radni čovek može naći utehe u brlji sumnjivih sastojaka i još sumnjivijeg kvaliteta, kao i privida ljubavi od strane krčmarica po tarifi "daj šta daš". Seo je za šank, rekao gazda Peri da otvori novo poglavlje i da će mu sve što popije, pojede i pojebe od tog trenutka, pa sve do fajronta, ispltiti istog dana kada mu legne prva zaostala plata. Pera, čija gostiona nikada nije imala fajront, je bezizražajnog izraza lica samo klimnuo glavom, na praznoj strani upisao njegovo ime, datum i vreme, te mu potom sipao jednu čašicu od 0,03, potom drugu, treću, a onda se smorio i ostavio mu ceo litar. Častio ga je sa 0,8 litara izvetre kisele koja mu se vukla od Svetog Ilije, kada mu ju je zatražila neka rđa od čoveka rekla da ne pije i ne jede masno.
"Jebeš praznike!"
Ponovio je to na pola flaše. Pogledao je ka prozoru u kome je video svoj odraz. Hteo je da pljune u tom smeru. Predomislio se jer mu je baš tada zazvonio telefon. Majka zove, brine se jer je kasno. Nonšalantno je odbio poziv, nasuo još jednu čašicu, drmnuo je i iz jednog gutljaja popio. Sipao je sledeću i onda je opet krenuo sa gustiranjem. 31. je decembar, 14:30 na časovniku, a njemu se ne slavi kao drugima - njemu se uopšte ne slavi. Cilj mu je da pije dok se ne usere ili makar obeznani toliko da mu faca izgleda preparirano kao kod redara koji je prdnuo glasno u trenutku kada je počeo da odgovara na učiteljicino pitanje ko je odsutan.
Došla je Rada, pitala ga kako je. On je samo nezainteresovano podrignuo. Sela je na stolicu pored njega, pitala ga da li će je častiti pićem. U svoju čašicu je sipao malo rakije, dodao joj, te potom nagrnuo iz flaše i popio ostatak. Rada ga je pogledala uvređeno. Znala je da od budala koje tu obitavaju i koji se užele malo rvanja u toaletu u stilu "Omaldinske radne akcije 1974" može sve da očekuje, ali ne i ovo. Dobijala je šamare za loše pušenje, dobijala ih za dobro pušenje, dobijala ih bez ikakvog razloga, ali je u tome bilo barem neke emocije. Ovaj odvratni nihilizam kojem je upravo bila izložena je bio šok za njeno, u biti, nežno i krhko biće.
On je podigao ruku, pucnuo glasno prstima kako bi gazda Perinu pažnju dobio, a potom kažiprstom napravio dupli krug. Pera je klimnuo, dogegao se do šanka, polusavijen posegao za novom staklenom litarkom koju je potom stavio ispred njega. Staru flašu je brzo sklonio, za svaki slučaj. Rada je ponovo zatražila pića. Peri je klimnuo kratko i odsečno. Ovaj mu je isto tako odgovorio i na šank stavio još jedu čašu. Nasuo je u obe i ostavio ih. Rada ga je gledala, on nju jok. Samo je piljio pravo. Rada je počela da pije. Pio je i on.
Uglavnom su pričali sa njom, govorili kako je ona previše dobra za to mesto i kako će je izvući odatle i napraviti poštenom ženom. Posle guženja u smrdljivom toaletu su plaćali račun za piće, meze i dodatne usluge. Sutra je nisu ni poznavali kada su pili prvu jutarnju kafu u podne. Uveče joj ništa više nisu pričali, samo bi joj govorili: "Dolaz!" dok su se klimavim koracima vukli u pravcu vrata na kojima je rđavim slovima pisalo "WC".
On je ćutao, nakratko zaškrgutao zubima pre nego što bi u sebe sasuo još otrova. Prijalo mu je. To je bilo gorivo za njegovu vatru koja je plamtela kao najgrandioznija salemska lomača. Taj požar ga je iznutra celog uzeo, zagrlio ga kao najgracioznija ljubavnica koja je iskreno volela grozotu njegovoga bića i potpuno joj se predala. Zato mu nije trebala niti Rada, niti bilo koja Perina mučenica - samo je ova mutna tečnost imala ono što mu je trebalo.
Podne i veče su odmicali brzo, pevalo se, igralo, dupence konobaričino štipkalo. "Dogodine u Kninu!" je neko povikao. "Tako je!" - odgovarali su. Pera ih je prekrštenih ruku gledao. Svaku razbijenu čašu kao dodatni trošak zapisivao. Može sve da se radi, što da ne, ali sve mora i da se plati. Razbijena čaša, piksla i konobarice vilica. Nema murije, nema suda, ali ima da te boli više nego šut u muda.
Pera je pogledao u Radu koja je tužno gledala u njega. Džaba sedi samo, para biti neće. Nesuđena mušterija samo pije i preda se bulji. Plaši se ona, plaši se i Pera. Zna mu strica i kakva je to, kada dobrano popije, bio zlica. Ima koga da zove ako bude belaja, al' dok on dođe ima da u kafani bude zateknuta celokupne klijentele pogibija.
"Jebeš praznike!" Razdrao se i sveg glasa. Ustao je naglo, uhvatio Radu i bacio je na najbliži slobodni sto. Dok je otkopčavao pantalone, slobodnom rukom je uzeo flašu. Grlić u usta, kitu u Radu. Teslačio je dok je radžu na iskap ispijao. I gazda Pera i klijantela su nebo i u čudu gledali. Čula se samo Rada kako mazno stenje. Kako je kapljice nestalo, tako se i sa rabotom prestalo. Masa je od oduševljenja zapljeskala, ime mu glasno uzvikivala, legendom ga nazivala. Na rukama ga ponesoše, od jednog kraja do drugog ga vodiše. On je samo kao Patrik Zvezda tupo gledao u lusterske sijalice nadajući se da su to svetla lomača u daljini.
Nije to ni osećaj, više strašna pomisao i zebnja. Bojazan da se u svakom trenutku, apsolutno svi, razbijaju od jebanja. Svi, sa izuzetkom vas.
Sedim tako kući, lepim sličice, Sverir Ignason izvučen po petnaesti put, no big deal, gledam svoja posla, planiram da stavim onaj čaj sa osamnaest biljaka, puštena kompilacija white noise od osam sati, tražim neki svoj zen posle dugog dana, i evo je:
Kao strela, prođe kroz glavu ta užasna misao. I dobar deo nje ostane u lobanji zariven, na duži period.
Neko se bre sada jebenda. Ne, precrtaj to. Svi se u ovom trenutku jebendaju. Precrtaj. Ne mogu svi, ovi ljudi na ulici koju gledam kroz prozor (a moraš panično da pogledaš kroz prozor kada dođu ovi momenti da vidiš da li je svet još uvek tu) se očito ne jebu. Ali su na putu kući, gde će to da rade. Komšija zaštitar iznad mene sada prca. Upravo sada prca onu njegovu dupatu. Skinuo je neku retardiranu seriju sa njom, tipa neki Kvantiko jebeni i na pola epizode je rešio: ''Hej, zašto ne bih ovu guzičaru malo trpao''. Likuša sa trafike gde kupujem papirne klonove Sverira Ignasona je upravo zatvorila i otišla kući, ne da kuva ručak za sutra, ne da briše prašinu, nego da se neotesano, napatvoreno, neobuzdano kara, da joj neki sasvim prosečni kurac glupavo ulazi u pičku, kilometar kurca po odnosu, dobro, ne kilometar, ali svakako daljina koju sam pešačio od škole do kuće kao klinac, a nisam blizu živeo.
Kako pada noć, misao je sve intenzivnija. Jer noć je, tradicionalno, doba za kresanje. Apsolutno sve ribe sa kojima sam bio, koje sam muvao neuspešno, koje sam želeo, upravo u sebi imaju meso, solidni komadi mesa u svim njihovim šupljinama, a to nije moje meso. Pre samo par godina sam im slao sms-ove gde ih zovem na piće, epilog: Ovog trenutka stenju pod težinom nekog drugog čoveka, šta to radiš čoveče, pa dosta si ti to radio, daj sad malo ja. Ne daje. Ni ne obraća pažnju na mene dok ne svrši. Posle me samo onako pogleda podrugljivo, kao što pogledaš nekog kada mu zalepiš najbrutalniju bandžu na basketu, a previše si velika faca da bi vikao ''BANANAAAAA, OBRIŠI SEEE'' kao orangutan.
I ne samo one, žene. Svi moji drugari sa posla, iz škole, likovi sa vukajlije upravo imaju žestoke seksove. Autor Debilko i Moronko ima seks sada. Sverir Ignason, taj vikinški nadčovek razbija svoja čelična muda o neko dupe.
Krene mi krv u glavu, vrućica neka, lice mi ima milion stepeni, odem da se umijem. Skucam par bromazepama. Jedan sažvaćem i progutam. Drugi se otopi pod jezikom. Pustim osmočasovno zujanje fena na jućubari. Ošamarim se konsekutivno jedanaest puta, jer to je moj srećan broj.
Pogledam kroz prozor. Svet je i dalje tu. I ljudi su tu. Sada izgledaju malo manje pohotno. Kriza je prošla.
Do sledećeg puta.
Momenat kada drugarica ćerke dođe u drugarsku posetu. Tada na scenu stupa otac, vođen starosnim, fizičkim, seksualnim i mnogim drugim frustracijama i pokušava ostaviti utisak alfa mužjaka, nad mlađanom ćerkinom drugaricom, a - ko zna, možda i u nadi da umasti stari brk osušen dugogodišnjim rutinskim pristupom emotivnom i seksualnom životu.
Tu na scenu stupaju priče o mačoističkom odrastanju, opaljivanju velikom broja devojaka, ali, pak, upakovane u neki društveno prihvatljiv obrazac ponašanja. Cilj toga je popravljanje percepcije u očima sagovornice u želji da se postigne nekakva lična satisfakcija. Naravno, veoma je bitno sam dijalog držati na ivici pristojnosti, ali opet zadržati ili možda osvojiti epitet starog mačora, koji još uvek zna znanje.
Pak, ako razgovor ode u neočekivanom smeru, do moga, možeš je jebati!
Tata, mama, ćao!
- Zdravo, srce tatino, kako si?
Super, nisam mogla da dočekam da dođem kući, baš neki smor bio danas. Inače, večeras dolazi Andrea, ona drugarica iz odeljenja.
- Je l' to ona lepo mala crnka što ide na gimnastiku?
Aha, samo, tata, molim te, nemoj biti namćor! Pričala sam joj kako si veoma zanimljiv i da si bio prava faca dok si bio mlađi, barem po onome što mi je mama pričala.
- Ljubavi, ne da neću biti namćor, nego... ma, videćeš!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
(DING-DONG)
O, pa, dobro nam došla! Andrea beše?
- Da, čika Vojo, kako ste vi?
Bio sam vrlo dobro, al', kad te videh, sad sam odlično!
- Jelena mi je mnogo pričala o vama, kao i gospođa Vera, kaže da ste pravi dasa!
Nadam se da nije sve!
- Kako to mislite?
Ništa, ništa, nešto ja trabunjam! Jelena je u kupatilu, biće tu za koji tren, hajdemo mi u dnevnu sobu da se raskomotimo. Daj mi jaknu da je obesim o čiviluk!
- Izvolite...
Što ti je lepa majičica! Baš ti dovodi do izražaja to lepo lice...
- Hvala, hvala, pravi ste kavaljer!
Evo, izvoli, sedi! Reče mi Jelena da se baviš gimnastikom?
- Aha, idem od desete godine...
Mora da si... veoma rastegljiva....hm, ovaj, mislim, mora da si veoma fleksibilna i da se sad svim sportovima možeš lepo baviti!
- Pa, znate, mnogi ozbiljni sportisti u drugim sportovima su gimnastikom počeli da se bave, pa posle krenuli na druge sportove.
Da, znaš, ja sam u svoje vreme, onako rekreativno, išao u teretanu...
- Stvarno?!
Stvarno, bio sam baš lepo građen, po plaži u Makarskoj su za mnom besnele Hrvatice. Jednom su se čak pobile!
- Ozbiljno?!
Da, da, čista istina, ali Jelenina majka je pobedila i, vidiš, sam me zauzdala. Da sam tad to znao, ne znam ni da l' bih se oženio... mislim, bože, šta pričam! Nego, imate li kakve momke?
- Pa, znate, čika Vojo, gledamo i tražimo, ali kao što možete pretpostaviti, ovi danas su baš klinci, a znate, ja bih volela nekog malo zrelijeg, koji poznaje žensku dušu i psihu, nekog ko je preživeo mnogo štošta...
Znači, da nisam ovakao osedeo i malo oćelavio imao bih šanse? Šalim se ja malo, nemoj da se ljutiš!
- Znate, čika Vojo... kažu da su ti muškarci sa osedelom kosom i malo proćelavi oni sa viškom testosterona i da su oni...
Šta?
- Dobri ljubavnici...
Uuu, ovaj... ozbiljno?
- Aha. Nego, kaže mi Jelena da vi dobro znate matematiku, pa sam mislila, ako vam nije mrsko da meni... i Jeleni, naravno, pomognete? Glupo je da plaćamo časove, a u vama imam... pardon, imamo, sve što nam treba?
Pa, ovaj, sredićemo nešto, ali da budeš dobra... u učenju!
- Čika Vojo, kako da vas ne poslušam kad tako lepo zamolite. Nego, zamolila me Jelena da prenoćim večeras kod vas, da joj pomognem pred test... naravno, ako vama ne smeta?
Khmhhmmmm... ovaj, pobogu, nema problema, naravno, sve super, nema problema!
- Je l' vam dobro?!
Ma, ok sam, samo sam se malo zagrcnuo, ovaj čips mi izgreba grlo!
Sveto trojstvo javnih preduzeća. Vjerovatno jedini ljudi koji zapravo i opravdaju svoju platu, zato je i najmanja. Oni sve znaju, u sve se razumiju, a nerijetko su najbolje osobe u preduzeću. Oni su raja. U stranim ambasadama to su špijuni. Na bilo kakvoj proslavi preduzeća, pravi ljudi za uhvatiti se u kolo ili se napiti sa njima.
O čistačici je sve manje više rečeno u kultnom filmu „Majstori, majstori“.
Što se portira i domara tiče, oni su kao Velja i Mrka, nerijetko se svađaju oko čistačice, ali kad treba popiti, zapjevati, sve razmirice padaju u vodu.
Došao sam u 6 na posao, našao Miću, otišli smo u kotlovnicu da smirimo po koju mlaku ljutu prije kave. Smirili po 3 komada. I na kavu. Poslije kave i uz kavu još po 3 i dobro nam , taman da cirkulacija proradi.
Pili smo kavu do 9. Malo razmjenjivali informacije, ko je čiju sekretaricu, gdje, kad, ko je kome napravio patku. Tračali smo i mladog računovođu, udarila mu žena embargo na alkohol, otkad je na radničkim igrama pišao za šankom i jurio izvršnog zbog kašnjenja topolog obroka, htio da ga zguzi, i opet ga žena sjebe . Fakultetlija, šta ćeš, bezmud obični.
Dođu nam na portirnicu i pripravnici, na časove seksualnog vaspitanja.
Ama, ta djeca su seksualno opterećena , eno onaj jedan neki dan za čistačicu povika da je nekav milv, milf, koji kurac već, veli to matorka, da bi je rado opalio. Ja 'nako kontam:“ E moj mali, za staru kosu stari brus ide, da joj navuče žicu. Uostalom, vidiš da joj guzica sitni biber melje, satrala bi te k'o fap žabu.“ Opet , onoga drugog interesuje kako onaj glavni sa svojih 130 kila trese onu svoju čarobnicu, kad je duplo manja od njega.“Joj sine, ti si građevinski inžinjer, a nemaš veze sa fizikom, jeb'la te nedlja tako glupa, pa poluga boktejebo!“ – „Ne kontam, Milorade kakva poluga?“—„Vidi mali on kad nju pritisne onolikim stomakom, pupak na pupak, njoj pička odmah iskoči brdu, more jebeti lakše nego ti“!
Reklo bi se da će dan da teče standardno dok nisam otišao na bankomat da dignem nešto para. Jebem ti sunce, umalo me nije srčka strefila. Na računu samo petnestina plate, a polovina mjeseca. Jeb'o ga sunce krvavo i bankomat i ko ga izmisli i karticu, kad je ja ponesem pa p'jan vadim pare,u onom neznanju, pare samo cure, rekao bi – nemere ih nestati. Vratio sam se na portirnicu, potegao rakije iz litra, kad me Mićina mrka faca u korijenu sasjekla, a on ignorišući prošao pored mene sa metlicom i smetljarom.
-Mićo(ulazi s vana), šta je reći, ko zavadi, kuda ćeš sa smetljarom i metlicom?
- Daj lopatu za snijeg i brezovu metlu, nalij vrele vode, neko nam se osro ispred preduzeća, govno ima deset kila, smrzlo ne mo'š mu pera odbiti. IZLAZI NAPOLJE ŠTA ME GLEDAŠ!
Kad sam vidio govno prenerazio sam se. Ne mogu vjerovati da ono može iz ljudske guzice ispasti.
Pijačni je dan. Ljudi pun kurac, pletu po gradu k'o mravi. Žene zvrndaju. Djeca u školu, djeca iz škole, prolazi i komšinica koju sam jurio. Ja savio glavu od sramote, pravim se da ne znam nikog. Dok vrelom vodom polivam govno da se otkravi, smijem se simbolici događaja, dal' od muke ili komedije nije ni bitno. Otkravljeno govno ima najgori smrad koji se može naći u prirodi. Dabogda ga munja pogodila, prva koja sinula ozgo, i kad se zna ovako posrati. Konačno smo gotovi.
Mića zove serkretaricu generalnog...
-Reci direktoru da smo završili „ono“, ja i Žare.
- Koje? Trebate mi reći, da znam prenijeti.
- Treba tebi 30 centi, rekao sam ti, nemoj nervirati, ako mi dođe žuta silovaću te. Zdravo.
3 je sata valja se i kući polako...
Dužnost i potreba vašeg postojanja je da budete smeli i vrli terač uz kurac vascelom svetu. Za takvo ponašanje i delovanje postoji više razloga:
- mora i to neko da radi
- život je jedan, i moraš ga učiniti zanimljivijim i dinamičnijim
- većina greši, nije u pravu i postaje manipulativna masa koja je krenula u provaliju
- ako si potkovan znanjem i nekim naročitim talentom (književnost, muzika, gluma, slikarstvo..) imaš veliku šansu da budeš zapamćen kao istorijska ličnost neobičnog kova.
No, teranje uz kurac nije jednostavno, mora se shvatiti ozbiljno, i tvoj prijatelj to jest ja, ću ti pomoći sa nekoliko nesebičnih i veoma korisnih saveta, kako bi postao profesionalni terač uz kurac:
1. Rani početci:
- Sa teranjem uz kurac potrebno je krenuti od najranijeg doba, kada se tvoja ličnost gradi i kada ulaziš u svet na velika vrata. Dakle, prvo teraj uz kurac roditeljima, babi i dedi, i učiteljici u školi. Nemoj da jedeš boraniju, svinjsko pečenje, pihtije i sve ono što ti ne prija - batine su neizbežne, ali one će samo ojačati tvoju volju i karakter. Ne odustaj u početku, ovo je tek prva prepreka. Ako svi budu trenirali fudbal, ti nadji neki neoičan sport za sebe. U školi se obavezno protivi matematičkom stavu da je 1+1=2 i nadji neko objašnjenje za taj stav od kog nećeš odstupati. Budi obešenjak ali nemoj sedeti u zadnjj klupi, i idi u ćošak u svakoj prilici.
2. Pubertet:
- U pubertetu nemoj da propušiš kao vršnjaci, jer i njima treba da teraš uz kurac i da ih nazivaš šabanima. Kada dodje red na alkohol, svi će se baciti na svetlo pivo, vinjak, pelinkovac i vodku. Ti se baci na tamno pivo i rum. Rakiju nemoj da razblažuješ sa vodom, i izlazi na mesta gde tvoji vršnjaci neće da idu jer nisu popularna. Kada nadješ prvu devojku, teraj joj uz kurac dokle god bude imala živaca da te trpi, i budi prava teška debelokožna muška gnjida.
3. Srednja škola i odrastanje:
- Nikako nemoj da upišeš srednju školu koju ti preporučuju roditelji (na kraju ćeš verovatno ispasti pametan zbog te odluke). Kasni na čas, ali ne na prvi nego na drugi, pošto na prvi svi kasne. Teraj uz kurac nastavnicima tako što ćeš bežati sa časova, a obešenjacima tako što na nastavi nećeš praviti sranja. Čitaj knjige, pošto danas niko ne čita iako se svako hvata za par naslova o kojima nema veze, ali mu zvuče kul. Ako ćeš da sviraš u bendu, sviraj bas-gitaru i loži se na Sida Višiza, i pljuj po ostatku vršnjaka koji se loži na Sleša, Kleptona, Santanu i Pejdža. Ako nose majice sa aplikacijom benda koji gotive, ti nosi košulju i šešir.
4. Kasniji adolescentski period:
- Uvek budi za one koji su manjina, dok ne postanu većina. Otvoreno iskazuj stavove kako su gej brakovi na mestu, kako Kosovo nije srce Srbije, pišaj po Djokoviću i samom tenisu, i hejtuj sve moguće aktuelne uspehe naših reprezentacija u ekipnim sportovima, na koje se ljudi brzo nalože jer nemaju puno radosti u životu. Nemoj da pljuješ crkvu, jer sad svi pljuju crkvu ubedjeni da je to kul. Slušaj ska jer većine slušaju nešto drugo. Odaberi neki fakultet koji nije ekonomija, turizam, sport, geografija i struja, i na svoje veliko zadovoljstvo piči dalje. Padni godinu, ali ne prvu nego drugu.
5. Za vukajlijaše i ostale:
- Zvanično veličaj Surovog i Blek Hola kad god si u prilici, jer njih najviše autora pljuje, a raspali po nekima koji su kul. Kada na definiciju daš plus ili minus, obavzno ostavi suprotan komentar. Veličaj postere jer svi pišaju po njim, i pišaj po bezveznim temama na forumu koje izazivaju dosta pažnje i koje sakati autori otvaraju jer nemaju čim drugim u životu da se zanimaju (a ovakvih tema ima mnogo). Korišćenje fejsbuka svedi na minimum i na tom polju teraj uz kurac negativnim komentarima na slike i statuse. Televiziju nemoj uopšte da gledaš. Ako te zovu u rat nemoj da ideš. Oblači se kao klošar i bez fazona jer svi se trude da imaju neki svoj fazon. Budi nekul jer svi nastoje da budu kul. Pij čaj a ne kafu.
6. Kanalisanje:
Od p.n.e. pa sve do danas, brojni terači uz kurac su ostavili dubok trag u istoriji i svoje ime u njoj upisali zlatnim slovima - počevši od Sokrata i Diogena, preko Marka Kraljevića, Malog Radojice, Starog Vujadina i Jovanke Orleanke, pa do Pikasa, Dalija, Džejmsa Dina, Morisona, Pistolsa..Baci se dakle na neku umetnost, pravi svojevrsne skandale kada ih niko ne pravi, i pljuj po jeftinim domaćim i mtv kurvama koje ih prave jer nemaju šta drugo da prodaju. Ako budeš istrajan, uporan i uneseš neku novinu i kvalitet u to čime se budeš bavio, zgrnućeš pare, postati popularan i više nećeš biti terač uz kurac, čudak, papak..Već faca, inteligencija u malom, bićeš zvezda, kul..E onda teraj svima uz kurac, daj sve što imaš u dobrotvorne svrhe i zaputi se u neku planinu da čuvaš ovce i pišeš poeziju.
7. Srećno.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.