
Svrš za naše novinare, uglavnom iz Blica i 24 sata, koji najviše na svetu vole da objave neku takvu priču, koja neki određeni postotak naše populacije dovodi do mentalne ekstaze jer zaboga, neki najnebitniji stranac, poremećeni Amerikanac koji pešači po Evropi, ili neki opaljeni Japanac koji putuje preko celog sveta biciklom je rekao kako je Srbija do jaja zemlja.
Da zlo bude veće, to nije neki članak koji se pojavi na nekoj žnj strani novina i nije članak koji je veličine dva, tri reda. Oni to tutnu na naslovnu stranu sa sve slikom nasmejanog strendžera koji ni sam verovatno ne može da veruje da je on, potpuno nebitni radnik u perionici automobila u Albukerkiju, toliko bitan da je u nekoj zemlji na naslovnoj strani. Mislim, ajde da je neki poznati batica u celom svetu, da je neki uspešan lik, pa da kažeš, dobro, lepo je pročitati šta on misli o nama, nego neki golja iz neke jebene selendre, kojoj ni ime nismo znali do tada.
Zamislite posle toga kakvo on ima mišljenje o nama. Da je ovo neka uboga zemljica gde oni, veliki Ameri ili odakle god da su, kakvi god da su u svojoj zemlji, dolaze na naslovnu stranu samo ako spomenu obične kurtoazne stvari tipa, klopa je do jaja, rakija je do jaja, žene su vam do jaja i posle ode kući sa tim novinama i pokazuje ortacima uz džoks, kako je on bio baja među domorodcima.
Sve nešto zamišljam koliki bi bol u kurcu osetio američki novinar da štampa šta neki Srbin, koji je doš'o tamo da obiđe Ameriku bicklom, misli o njihovoj zemlji, hrani, ribama i alkoholu. Ni u lokalnim novinama neke najnebitnije selembare u Americi ne bi izašao.
SRBIJA JE DIVNA ZEMLJA I DOLAZIM OPET
Tom KLuni, momak iz Amerike na proputovanju biciklom kroz Evropu, zastao je da uživa malo u čarima neše divne zemlje, a novinarima Blica je odlučio da odgovori na par pitanja samo zato što je potpuno fasciniran onim što je ovde video i iskusio, pa želi to da podeli sa svima.
Novinar: Zdravo Tome. Odlučio si da ostaneš jedan dan duže u Srbiji nego što si planirao. Zbog čega.
Tom Kluni: Pa prvo mi je pukla guma, a onda su mi neki ljudi što liče na naše crnce ukrali bicikl, ali pojavio se Premijer vaše zamlje i vratio mi ga, ali nije zbog toga. Ovde se osećam savršeno. Toliko prirodnih lepota, toliko pozitivnih, gostoprimljivih ljudi, nisam nigde video. Ovo je predivna zemlja.
Novinar: Znači preporučićete Vašim prijateljima da dođu ovde?
Tom Kluni: Svakako. Već sam ih pozvao preko svog Tviter profila i objavio sam na fejsu koliko sam samo oduševljen Srbijom.
Novinar: Hvala. Ima li nešto što bi Vi izdvojili kao posebno lepo ovde?
Tom Kluni: Pa prvo bih izdvojio predivne pejzaže dok sam dolazio do vašeg glavnog grada. Kao sa neke slike su, a onda sam dolazak ovde u grad, koji je kao neki mali Njujork. Pun života, ljubavi, emocija i sreće. Jednostavno sam šokiran.
Novinar: A da li ste malo videli šta Beograd nudi u smislu provoda?
Tom Kluni: Da, da. Preko dana sam bio na jednom mestu i jeo, kako ih vi zovete ćevapčiće i neku salatu, a onda sam jeo i pasulj. Divna jela. Posebno mi se svidela i rakija koja je lepša od bilo kog Škotskog viskija.
Novinar: A šta mislite o ženama u Srbiji?
Tom Kluni: Divne žene, nigde nisam video takve. Nasmejane, prate modne trendove, lepe i razlikuju se od ostalih žena u zemljama kroz koje sam proputovao jer ih krasi neka predusretljivost i neka živina. Ma srpske žene su najbolje. Sada moram da idem, ali jedva čekam opet da dođem. Pozdrav svima.
.
.
.
Tom Kluni: Ej brate vidi što sam izašao u novinama. Naslovna bato.
Džordž Kruz: U jebote, dodaj mi taj džok. Jesi to uradio nešto, spas'o neko dete ili neki podvig si napravio.
Tom Kluni: Ma jok bre. Domorodci k'o da su prvi put videli Amerikanca u životu. Naslovna strana, slikanje i premijera sam video. Znaš kad ću ovde Baraka da vidim. Nikad bre.
Čarli Braun: Koja je to zemlja bre?
Tom Kluni: Sibirija čini mi se, 'bem li ga.
Čarli Braun: Pa 'oćemo da idemo tamo sledeće godine?
Tom Kluni: Ma koji ćemo kurac tamo? Bolje na Havaje da odemo. Dobre pičke, dobra klopa, a i onaj havajski rum izuva. A havajćanke kurve stare, jebu se za deset dolara.
Džordž Kruz: Ma i to što kažeš. Jebeš Sibiriju.
Većina stvari u ovim brdovitim predjelima na kojima obitavaju naši narodi stoji u naopakom poretku u odnosu na čitav svijet. Politika, sport, kultura, obrazovanje... Čast izuzecima koji pokušavaju da naprave razliku (što im obično ne polazi za rukom, sem ako nisu LGBT aktivisti), ali situacija će uvijek biti između crne i stvarno tamne sive. Međutim, u jednoj stvari se slažemo sa svim Zapadima i Istocima. U pojmu slobode.
Šta zapravo znači "biti slobodan"? U idealnom svijetu, raditi ono što hoćeš, kad hoćeš i kako hoćeš. Ili ne. Imati svoj izbor, ne bojati se osuda drugih, te se izražavati kako god nam volja. Nema nikakvih obaveza, dužnosti, tako tih sranja. Lenčariš koliko ti duša ište, hrana raste na granama, voda ti se sama sliva sa listova u usta i tako dalje i tako dalje...
Za razliku od gore pomenute obećane zemlje, u stvarnom svijetu sloboda se skupo plaća, a ko plaća ili rizikuje sve ili već ima sve. Oni koji rizikuju sve obično završe sa nekim instrumentom u rukama i kartonskom kutijicom od orbita ispred, tražeći svirkom poneki dinar da bi se prehranili. Ili izvode neki drugi performans. Šta znam, nisam odavno šetao Knez Mihajlovom ili Zmaj Jovinom. ALI! Oni imaju slobodu da rade šta god hoće... Sve u granicama zakona naravno. Spavaju gdje hoće, pričaju gdje hoće, seru gdje hoće, jebu gdje hoće i ko hoće. A ako se nema toga, nije problem opaučiti nekog predstavnika reda i zakona, istrpjeti par slomljenih rebara i provesti kišnu noć sa krovom nad glavom i sve četiri gore navedene privilegije. Tako su birali.
Sa druge strane, sloboda koju je kupio čovjek koji već ima sve, kupio ju je činjenicom da već ima sve. Lova do krova, Lamborghini i Mercedes u garaži, žena ko avion, dječica rok zvijezde... Ako ko šta i pogriješi, nema veze, para vrti gdje burgija neće. Za njih nema gore pomenutih zakonskih ograničenja, a tatica će da izvadi sina drogeraša iz zatvora i prije nego što isti do zatvora dođe. Lijepo zar ne? Samo pojedinci imaju takve privilegije i izvlače se, recimo on, možda on, a on, ko zna, možda jeste možda nije...
A šta da rade obični ljudi? Ništa, i oni imaju slobodu, ali i kredite, djecu koja idu u školu, posao na koji ne smiju da kasne, šefa koji ih ne podnosi jer su iz druge stranke, stranke koje se ne podnose, auto koji troši gorivo i kome trebaju popravke, roditelje oko kojih treba voditi računa... A sve to sa minimalcem. Zaista je zadivljujuće strancima kad čuju sa kojim parama mi sastavljamo kraj sa krajem. A šta ćeš, tu si se rodio, gledaj da ideš dalje, negdje gdje za prosječnu godišnju platu možeš da kupiš stariju tipu BMW-a ili novog Golfa sedmicu, a ne ovdje gdje za prosječnu godišnju platu ne možeš ni račune kako treba da poplaćaš.
Da ne dužim dalje, postoji sloboda i za prosječne ljude, ali ispada da jedina sloboda koja nam ostaje, nije ništa drugo do nadgrobni spomenik. Ali nakog sveg rada i truda, da li vrijedi? Neka to kaže citat sa jednog krajputaša u primjeru...
"Konačno slobodan!"
(sa krajputaša)
Omiljena hrana internet trolova. Trolovi uglavnom idu sami u lov na hepo kocke, jer mogu da konzumiraju neograničene količine istih i zbog toga se retko udružuju u grupe. Taktika lova je na nekoj datoj temi iskazati dijametralno suprotan stav od opšte prihvaćenog. Kroz gomilu postova trol polako uočava ko je hepo kocka i loži ga dok se ovaj ne zapali.
RANDOM PRO-METAL POSTER
TROL1: Mali je ogrezo u satanizmu. A vidi u onoga na avatru pentagram....
HEPO KOCKA 1: Ej, šabke, nismo satanisti, i to je jedan lep bata.
HEPO KOCKA 2: Princip je da ima puno stereotipa i preubedjenja o metalcima - najtipicnije je ovo,da su svi sektasi,da se ,,drogaju",Sleja,sotonjare,itd...
TROL1: A kao nisu?
HEPO KOCKA 2: Sudeci po tvojim zivopisnim komentarima po raznim posterima,zakljucujem da veceg retarda odavno nisam video.
TROL1: Izgleda da si skroz pao pod uticaj Nečastivog. Što će ti pentagram đavolji na avataru?
HEPO KOCKA1: Ne kapiram te. Moze da ima bilo kakvu sliku, nije tvoj problem.
TROL1: Kako nije? Takvi kvare srbsku omladinu. A i ti imaš te đavolje simbole. Pokajte se.
HEPO KOCKA1: A sta ti slusas ako smem da znam? Mozda Grand ili neki bla-bla-truc pop?
TROL1: Ne slušam te sekte i metalike. To je muzika đavolja. Ja slušam samo srbsku muziku.
HEPO KOCKA1: Ja sam ranije slusala pop, i onda dodjes skenjan kuci, pustis neku skenj pesmicu i onda lepo padnes u depresiju. A ovako pustis neku power metal pesmu, o'ma veseo.
TROL2: power metal. jel to ono što vas tera da se ubivate?
TROL1: To te Nečastivi obmane, tebi je i dalje loše. dobićeš ti želju da ideš po grobljima. A taj power metalika je najgori. JA sam gledao video kad ubije kravu.
HEPO KOCKA 3: E, vidi ovako nisi kompetentan da pricas o necemu o cemu blage veze nemas. Ja sam licno metalac a mrzim Metaliku...
TROL1:Tu priču prodaj nekom drugo. Ja sam ispred Obraza držao predavanje o štetnosti onog metalike Sleje.
HEPO KOCKA 3:I samo da znas... Ni jedne ribe se ne kresu kao goticarke ;)
TROL2: To se tako jebu jer je sotona ušao u njih! Takve nikad neće moći dobre majke da budu, a i da kuvaju ne znaju.
TROL1: To su grešnice sinko. Obuzmu ih demoni pa vrše blud.
NORMALAN LIK: Аууууу какви тролови лолололлолололоо
(preuzeto i preradjeno sa sledećeg postera: http://vukajlija.com/zabava/posteri/80113 )
Kad lepotici zver pretvore u princa.
Nakon godinu dana koji su obilovali patnjom, bolom, čežnjom, besom, prezirom, mržnjom, radoznalošću, nedoumicama, empatijom, strašću...Lepotica baca poslednji pogled na svoje srce i ono viče - to je to, ta nezgrapna, neprivlačna zver je taj, jeste da je ružan i svet na njega gleda sa prezirom ali on je tvoja srodna duša i tu nema sumnje, voleće te, paziti i štititi do kraja života. Nema više šta da se nećkaš. Lepotica prelama, u fazonu - nek se jebu i otac i braća iprinc na belom konju i ko šta kaže, prilazi mu i stavlja ruke na njegova ramena, hvata njegov pogled pun čežnje i očekivanja, dodiruje zastrašujuće lice i spušta nežni poljubac vezivanja. Sledećeg trenutka počinje da se dogadja nekakva metamorfoza, zver se menja, veliki bljesak i, pred njenim očima, pojavljuje se baršunasti Robert Patison iz tvajlajt sage. Lepotica stoji u šoku i neverici.
- Šta je sad ovo koji kurac?
- Draga to sam ja, znaš, zla veštica, pretvorila me je u ono odvratno čudovište i trebalo je da me neko zavoli baš takvog, ali sad je sve u redu, znaš, ja sam princ i...
- Kakav more kurčev princ, nisam pristala na ova sranja. Vraćajte mi moju zver.
- Ali...
- Nema ali debilko, nećete me prevariti. Gde je ta veštičara?
Pojavljuje se veštica.
- Slušaj vamo gaduro, da si ga vratila u prethodno stanje ovog momenta.
- Ali...
- Nema ali, vraćaj mi mog dlakavog rmpaliju sa šapama dok ti glavu nisam otkinula.
Frazeologizam koji je neizostavan u rečenici kojom se želi manifestovati mana nečega što je naizgled idealno.
Alatka koja nalazi primenu u situacijiama kada subjekt dočarava lošiju stranu nekog svog poteza, kao i gubitke pri istom.
-Bate, kolko si platio gume za Mečku?
-Dva soma.
-Dobra cena, bate.
-Ma jebeš ti to kad moraš da se cimaš do Bubanj potoka.
-Važi, bate.
-Čuješ ti, nemoj da te bat lupi dizalicom po labrnji! Ajde begaj mi sa očinjeg vida, radim!
_____________________________________________________________________
-Ala je dobra cupi ova Tamara, prosto kurac da ti se digne.
-Jebeš ti to kad joj je ćale murkan.
-Pa šta?
-Da te pitam, jel bi ti bio srećan da ti neko kara ćerku? Ja da sam murkan, tom šatro jebaču bi prebio bubrege pendrekom. Kad bih video još da je ćoman, momentalno bi ga strpao u prdekanu.
-Aaa, jes vala. Ne treba se igrati.
-Za tebe ne znam, ali isuviše sam mlad da bi proveo dane gledajući kako me crnci jebu u čmarni kolutić kada se, nevin, sagnem da uzmem sapun na tuširanju.
-Ne drkaj više u gaće, maćori. Moram priznati da mi je žao tvog mozga, uništenog od strane američkih filmova.
Ko zna, možda je unutra sapun...
______________________________________________________________________
-Reci što se Pera javio da nam pomogne oko farbanja.
-Jebeš ti tu pomoć kad ću ja posle morati da ga častim pivom.
-Velike on ima kapacitete...
-Treba tu para...
Ponedeljak veče ja i kolega odmaramo od učenja(kao učili smo) i šetamo po gradu ko muve bez glave. Listamo imenike tražimo kakvi žena, što ružnije po mogućnosti jer se trude kad se jebu(tako kaže kolega Pero, dok ja već ne mislim tako). Sve kombinacije istrošene, čak popušišmo i neki čevap, desi se jbg. Sijeli u neku baštu da popijemo pivo, da skontamo još šta. Malo kao i zagoralo se, pa je stanje već alarmantno. Zaokupljeni svojim problemom i prisjećanjem na bolja vremena( od prije neki desetak dana), nismo ni primjetili da su do nas prifurale dvije plavuše(dobre uf). Trgli smo se kad smo čuli :''ćao momci'' i tu počinje priča koja malo podsjeća na pjesme ''Zabranjenog pušenja'' o Pišonji i Zugi.
Bile su to dvije Slovenke, palo mi je na pamet da ću te noći otkriti da li je mit da su to najbolje jebačice na Balkanu. Navodno ta jedna ima stan tu, msm porijeklom je naša, ali tamo rodjena(ako pročita prepoznaće se, ma zaboli me) ma i ona je njihova, a toj drugoj neki naš karindža staru,pa su sa njim i došle navodno. I jeli one bi da nas dvoica njih vodimo u provod. Nebi one nas ni zvali nego Ponedeljak je, u gradu na prvi pogled nema ništa već bilo blizu 12h, nema ni na svaki drugi. Bacili smo svoje mozgove na novi zadatak, gdje sad sa njima! U stan neće, a biilo je predloženo. I mi smo relativno novi u gradu nismo imali puno ideja, pa smo se vozali okolo, tukli neku beze priču.. Nego da ga ne tupim više, da skratim priču odemo u neki bezveze lokal koji radi 24h, ali ono brate tuga. Čisto kontam jbg popijemo nešto i na gajbu i udri. Kad ne lezi vraže dodje konobar( seljak mamu mu jebem) i traže one cijedjenu naradžu, gledam ne vijerijem, gleda i konobar ne vijeruje ni on. A gdje i da vijerujemo pola dva je već, tu ja već vidim da su one malo spojile na masu. Kaže konobar: ''Imam naradžu, ali je nebi sad cijedio da si me rod'la!''(seljak mamu mu opet). Predložim ja da se pije neki alkohol(bolje da sam ćutao) naručim sebi štok, Pero naruči pivo i one po DUPLI ČIVAS,a mene duplo preseiječe. Računam ja da sam se zajeb'o, ali još ne znam tačno koliko. Ide konobar nosi vijerovatno dva dupla štoka(nije lud da sipa čivas),pivo i štok, bitno je šta je na računu. Ja jadan to jutro platio teretanu i već lagano razvlačim pare za tu sedmicu i onako kiselo pružam 20 maraka konobaru. A on (mamu mu jeb..) kaže:''Trideset i dvije brate!''. Onako posran vadim još koliko fali, i u sebi mu psujem mater, kao da je on šta kriv mozda se ugradio koju marku, al' i ja bi na njegovom mijestu. Sjedam., znojim se, računam sta ću jesti do kraja sedmice, imam još cenera i nesto siće, a daleko je Petak. Prekide me krava kaže na toj miješavini srpskog i njezinog pederskog jezika : ''Jest ovdje piće jeftino, ne!''. Reko : ''jes, ja jeftino'' Aj što me jebe, al' što uši zavrće? Privuče se ta noć kraju nekako, Pero još par puta dizao ruku da zove konobara, ali sam ga vaspitno udrio nogom ispod stola i on se predomislio. One nisu zvale konobara iako rekoše da je jeftino, Slovenci su to. Ja sami dalje srao nešto, kenjao, ali sam bio vidno potresen. One su se došaptavale nesto na slovenskom i kikotale ko nenormalne, baš se pitam šta je bilo smijšno.
Popije se i dosta više para, ali se bar napije pa se i ne žali.Tako da će se ova tura na žiljave čke pamtiti do kraja života. Odgovor na pitanje: ''I jel' bilo sta poslije?'' znate i sami, da je bilo nebi bilo ove priče. Mozda nije smiješno, ali je smiješno koliko je tužno!
Napomena:
Svaka sličnost sa stvarnim likovima i dogadjajima je isključivo namijerna!
Hronicna ili periodicna bolest, koja izaziva ozbiljne psihicke probleme i frustracije i kao takva je vrlo opasna po narusavanje mentalnog zdravlja mladog coveka.
Kada kao kriterijum uzmemo starosnu strukturu licnosti, razlikujemo: adolescentsku, androfilsku i gerontolosku nejebicu.
Adolescentska se odnosi na mladu populaciju, a uzrok problema je najcesce nemogucnost duzevremenskog pronalazenja partnera usled cega se javlja i profesionalni nedostatak spike prilikom cega lice nije u stanju da ostvari bilo kakav kontakt sa osobom suprtnog pola. Ukoliko je rec o hronicnom obliku moguca je prisutnost depresije.
Androfilska se vezuje za muskarce zrelije dobi. Tu spadaju osobe od 30-50 godina. Uzrok ovog tipa nejebice je uglavnom nemogucnost seksualne adaptacije u adolscentskom periodu, te osoba ima probleme sa otezanom konverzacijom koja je posledica nedovoljne seksualne ili komunikacione prakse u mladjim danima. Melanholija je ocigledna i na visokom nivou.
Gerontofilska se odnosi na osobe starije dobi, tj muskarce od 50 godina pa na dalje. Cest razlog ovakvog stanja je nemogucnost da osoba na bilo koji nacin dozivi erekciju. Ukoliko se pak kao razlog navodi nemogucnost pronalazenja seksualnog partnera onda je ovde rec o akutnom, progresivnom, malignom oboljenju koje je u poslednjoj fazi. Procenat ljudi koji je doziveo ovaj stadijum vrlo je mali. Ovakvi ljudi su skloni suicidnim namerama i sadistickim mastanjima o silovanju, sto je medjutim cest slucaj i sa prva dva tipa nejebacke populacije.
Ako gledamo duzinu vremenskog perioda u kojem osoba prozivljava nejebicu onda nju delimo na: kratkotrajnu, periodicnu, hronicnu i malignu.
Kratkotrajna se javlja u vidu nedostatka seksa od 7 -30 dana. Neki autori ovakav vid posta cak ni ne smatraju nejebicom, ali posto postoji velik broj ljudi koji je ovo okaraterisao kao gore navedenu, uvrsticemo i nju. Ona je uglavnom pristutna kod jebacke populacije ili momaka koji imaju redovan seks, ali su sticajem okolnosti apstinirali kratak vremenski period. Uprkos tome oni su skloni kukanju kako nista ne jebu a prisutni su i depresivni momenti.
Periodicna nejebica je nesto tezi oblik od kratkotrajne te se ona ogleda u nedostatku seksualnih aktivnosti od 6 meseci do godinu dana. Pretezan broj momaka adolescentskog uzrasta svrstava se u ovaj tip. Psicicke posledice mogu da budu dosta izrazene, zbog toga jer osoba nije navikla da se nosi sa statusom nejebaca. Osobe ovog tipa su i dalje zagrejani za akciju i prepoznatljivi su po agresivno seksualnim nastupima prilikom susreta sa devojkama. Masturbacija je vrlo ucestala.
Hronicna nejebica je pretposlednji stadijum nejebackog cemera koji je karakteristican za momke u adolseceniji koji nisu imali seksualne odnose od 3-10 godina. Velik deo mladalacke dobi spada u ovaj reon. U ovoj fazi osoba pocinje polako da gubi seksualni nagon i da se ne obazire na stvari seksualne prirode pokusavajuci da ih potiskuje. Prisutna depresija gotovo ucestala. Moguce su povremena sizofrena cepanja u vidu neuroze usled potisnutih seksualnih nagona koji povremeno naviru na povrsinu. Neke osobe su u ovoj fazi sklone silovanju kao jedinom nacinu da zadovolje svoj libido.
Maligna nejebica je najtezi oblik ove bolesti. Rec je o akutnom oboljenju sirokih razmera koje zahvata sve delove mozdanih funkicija i negativno se odnosi na sve segmente zivota. Osobe koje imaju ovaj oblik nisu opstile od rodjenja. Najcesce je u pitanju tinejdzerska ili adolescentska populacija, ali se kao zrtve povremeno javljaju i ljudi u godinama. Najcesce simptom jeste potpuno zanemarivanje seksualnog zivota usled razocaranosti zenski rodom ili nekog drugog razloga. Masturbacija je takodje vrlo retka pojava u ovoj fazi.
Ili drugacije receno, "ne jebe lep nego ujdoman"
Naime radi se o dva različita koncepta postojanja. Jedno je postojati u egzistencijalnom smislu, a sasvim drugo u ontološkom.
Egzistencijalizam se na istoku poistovećuje sa obmanom svesti ili takozvanom "Maja" prevarom. Ono što mi nazivamo stvarnošću, je egzistencijalno. Ili nepostojeće. Projekcija koja nema svoje mesto u eshatologiji, u punoći i realizaciji bica.
To ti je kad imaš metu koju gadjas sa 500 metara daljine. Pucas jednom, ništa, drugi put, opet kurac, treći, deseti, hiljadu puta, ništa. Al tamo negde oko tri hiljade osamsto šezdeset i petog pokušaja, pogodiš metu, i to u centar. E sad egzistencijalno ti si neki luzer i nemač pojma. Neka jadna slika čoveka kome ništa ne polazi iz ruke, i koji ne može pogoditi metu. Poraz bi bio manji kad bi probao jednom, ne ide, pa odustao ko ćovek ali ne, ti bas moraš da se usereš do dna.
E vidiš, to ti je sve egzistencijalno. Intelektualna gimnastika i emocionalni naboj koji u krajnjoj meri ne postoje. Ono sto jedino važi tu, jeste ontologija. A ontologija je binarna. Jesi pogodio ili nisi. Jesi. Onda je to to.
Poznavao sam jednog programera koji je davno radio kod nas, zvao se Biser. Ličio je na žabu, baš ono bukvalno, sto posto je imao neki endokrinološki poremećaj ili nešto sa genetikom, kao što recimo hipofizni patuljci koliko i da izgledaju normalno imaju taj neki neprirodni izgled i uvek podsvesno deluju kao nakaze. E, ovaj je i bio nakaza. Nisam nikad u životu video ružnijeg čoveka, i kad god se setim njega vizuelno, uvek me prođe neka jeza od tog žabljeg pogleda. Da skratim, bio je ružan ko kurac. Visine nešto ispod 170 cm, noge u obliku slova O kao da je celog života jahao bačvu. Kad se svemu ovome doda deformitet prstiju na rukama, onda je slika potpuna. Imao je srčane mane, pa je pio neke lekove svaki dan. Vozio Hondu i nešto se ložio na bajkerski lajfstajl. Intelektom se nije isticao nikako, tako da je bio potpuna suprotnost jebača.
E taj lik ti se bacao na sve što je žensko bez izuzetka. Godine, lepota, pamet, sve je to bilo za njega nebitno. Nije ga bilo briga jeli prepička ili skrndelj, ima li šanse ili ne, sve su to bile nebitne pojedinosti. On je bio dužan da proba kod svake, bukvalno svake žene koju je susretao tokom svakodnevnog života. I sad dolazi ono najinteresantnije. Jebo je. I to uveliko. Uvek je sa sobom vodio neku curu koja možda i nije bila prepička, ali daleko od toga da su sve bile ružne. Taslačio je sasvim solidne devojke, I što je zapanjujuće, menjao ih redovno. Imao je dve-tri stalne samo za tršenje, a u isto vreme pružao ljubavne usluge starijim damama u firmi. Toga nismo bili svesni jer su one to krile, kao da ih Biser jebe ma daaaj, Bože sačuvaj, kako je to ispod nivoa, pre bi umrle nego što bi tako nisko pale i takav neki attitude, i kad smo to saznali sasvim slučajno, ispostavilo se da ta nakaza pruža redovni "maintenance" ne jednoj a dveju gospođa u malo poodmaklim godinama.
Bacao je udicu na sve sto se kreće, a procenat realizacije verovatno mu nije bio veći od 0.1%. Da, bas tako. Od hiljadu potencijalnih, jebo bi jednu. Bilo je tu u firmi nekoliko lepih dečaka koji ni su ni sanjali da jebu nešto te kategorije sto je Biser šetao svaki dan i kurčio se.
E sad, u suštini, tu su ta dva koncepta postojanja. Jedno je egzistencijalna realnost, nakaza od čoveka, mogao bi slobodno raditi u cirkusu. Pogledi puni prezira, odbijanja, dobacivanja, otvoreno ponižavanje, ismejavanje kolega i sav negativni bullshit koji je taj čovek trpeo na sebi. I lepo su to istočni opisali, to ne postoji. Nema svoje samostalno postojanje u vidu objektivne realnosti.. Nema ni kao subjektivizam, jer onog koga se tiče boli patka. Obmana svesti, prevara.
Ontološka realnost: taj je bio jebač, trsitelj, krešimir.
Potpaliti. Otprilike, baciti krvoločnom keru kosku da se zanima dok ti neopaženo možeš proći pored njega, sve i da si mutant mačke i ptice obavijen živim mesom, pa još u teranju. Prosto i jednostavno metod odvlačenja pažnje, a što je još češće princip "divide et impera", te se samo povučeš unazad, prigrliš kokice i gledaš kako se dvoje kolju.
B92: "Na teritoriji celokupnog Balkana primećena pojava stonoga mutanata koje ujedom žrtve ujedno polažu larve u ranu. Kasnije se larve rašire putem krvotoka, te direktno utiču na truljenje genitalija. Na "Klinici za infektologiju i tropske bolesti" zbrinuto je više desetina građana, a petnaest je do sada, na žalost, preminulo. Slavica Đukić Dejanović kaže da nema mesta panici!"
-Ovo je kraj sveta, mnogo smo grešni. Treba svi da se pokajemo ili ćemo biti zbrisani. Idem sutra na mošti patrijarha Pavla da se pomolim, jedino nas to može spasiti!
-STONOGE MUTANTI?! 'Ajde ljudi nemojte lupati, pa ko još može da veruje u ovo?
-Ne bih ja to tako olako shvatala... nikad ne reci nikad, šta ako tebe zadesi tako nešto?!
-Kao i uvek, opet nas je američki mač stigao! Saće muslimani, naša braća, da im jebu kevu...
-Slušaj ti, ako je tebi musliman brat, meni nije... pre bih da me pojedu bube živog, nego oni da me brane! Srbija!
A u međuvremenu:
Litar ulja 250,ooLitar goriva 200,oo...
_______________________________________________________________________
M: Some jedan, opet kečevi na polugodištu. Opet moram da ti plaćam časove matematike! Pa koliko je učiš, postao bi Pitagora do sada.
S: A dobro kevo, ajde polako, pomoći će mi Jovanovićeva. E, kad smo kod nje, pozdravio te njen ćale baš onako od srca!
T: Šta ima on da te pozdravlja, jebem li ti sve živo i mrtvo! Oboje ću da vas odrobijam! Pa jel ja toliko radim da se ti ženo kurvaš, a ti majmune mali skupljaš kečeve.
S: Kad reče kečevi, sreo sam Žiću kockara, pita kad ćeš da mu daš pare sa pokera, kaže da si takav antitalenat da to nije video u životu! Priča da si prvi put mislio da u špilu ima pet kečeva, al' si zavalj'o sat 'ladno!
M: POKER? Pa ja živim sa secikesom kriminalcem, deset dana nemam mesa u kući, a gospodin se kocka!!! Idi sine napolje, saću ti uštrojim oca!
Za sve koji nisu procitali prvi deo, savetujem da prvo njega vide
http://vukajlija.com/komsin-stojadin/133256
A evo nastavka naseg milog komsije i njegovog dugogodisnjeg vernog i odanog mezimca.
Taman ste dosli iz skole, doneli na uvid novu kuku, naravno ne iz muzickog ili iz likovnog, nego iz matematike, ili ako ste neki dunster za jezike, onda tako otprilike iz nemackog, sto ni angela merkel licno ne bi popravila kod debele, guzate profesorice.
Ali nije ni to najveci problem...samo vam je krevet u glavi... jos od jutros, na jedno oko spavate, najradije bi se samo najeli kao izbeglica, nekog nadrkanog rucka,koji zamisljate jos od jutros, i strovalili u krevet na popodnevnu dremku, od cirka 3 sata... puna dva tanjira pasulja sa kolenicom(onako slanom, pa socnom) smirena, na to casa hladne kisele vode i polako se gegate do sobe, i samo zamisljate kako padate u dubok san... sve ide po planu... lezete... i opet dolaze one dve pomenute gospodjice iz prvog dela...samo sto sada nemaju lepeze, nego odma krecu na stvar....
kad odjednom.... kao da nazirete nesto sa pocetka ulice da se priblizava ne nekom velikom brzinom... a zvuk sve jaci.... jos jaci....grrrrrrrrrrr.....
nije moguce....
GRRRRRRRRRRRRR........ auto staje.... muk nekoliko trenutaka... ma cini vam se sigurno...halucinirate od jutros....
GRU vratima! ! trgnuli ste se i pomalo uspravili... cujete starog,vazda dobrog Radojka..... hrrrrrrrrrr ....PU!!!! (pljuje zelenu tvorevinu nejgove usne duplje pored svog mezimca...
ma jos halucinirate sigurno....
SLAVICEEEEE....(komada 3 do 4 puta...) slavica se odaziva....
donesi mi gedore dole, nesto hladnjak kao da je produvao....
koje geeeedore??? (frekvencija, ovaj put poslepodnevna od 200000mhz)
one sa police, jebem te ja, koliko ih imas u kuci !!!
NEMOOOOOJ SE DEERRRATI cujem te!!!
u tom trenutku se osecate kao da pocinje da vas zvace prezivar neki i cekate da vas sazvace, proguta pa vrati... na ponovnu terapiju...
evo ih radojko...jel' ove??
te, te, daj ovamo!
(radojko,uzima gedore, podmece staro satorsko krilo pod prednji deo svog mezimca, na blizi retrovizor kaci tranzistor, a bas krece pesma od silvane, dusa je boli... mene boli i dusa i glava, pa se ne derem kao ona, nabijem je na antenu, i njega i kineze sto su mu prodali taj tranzistor, jace od ciganskih kola sto perije prodaju.
prepoznatljiv zvuk.... CUK CUK CUK... nocas me dusa boli(radojka pogadja pesma izmedju leve i desne komore srca)....CUK CUK teeeeeesko je....CUK CUK
SLAVICEEEEEEE!!!
polako odustajete od svega, i pomisljate da dignete ruku na sebe, jer vidite da od spavanja nema nista,razmisljate da prodate mladju sestru za neke pare, i pobegnete na island...
sta je sad?????
donesi mi onu rakiju, nesto me zgaravica stegla !!
i ti i rakija... evo sa'cu !
Stize rakija, taman u trenutku kad je silvana zavrsila svoje izlaganje... pocinju gruzanke devojke...
"leeepe li su nano, gruzanke deeeevojke...(CUK CUK.... pa ubrzano...cuk-cuk-cuk-cuk-cuk...struze po mozgu...)deeeevojke iz gruze lepe su ko ruze...
nateze pristiglu velikomucenicu, i cuje se ono cuveno....uuuuuuuhhhaaaaa...dooooooobra!!! ala sam je udesio, najbolja je ove godine....par sekundi tajac... uuuuuuuh... ODLICNA!!
u tom trenutku, skacete iz kreveta, uzimate patike i loptu, i zamisljate da ste roberto karlos i da mozete radojka da pogodite medju rogove, pa nek onda popravlja stojca, ako hoce do mile volje... od tog svega vam ostaje samo lopta, naravno, pa je uzimate i idete na obliznji teren, u nadi da makar malo popraviti ovo posle podne...
"oooo, mali, kako je?? jel' slusa tata??"
"zdravo komsija! (u sebi besni, a ne smete nista da mu kazete, jer je caletu namestao antenu prosli cetvrtak, i pomagao je kad ste topili cvake zimus, pa znate da ce vas cale izribati ko kupus, ako budete srali nesto)
slusa, slusa...
"a... jel' jebes nesto?? a? A? eee...ja sam u tvojim godinama gurao macora gde sam hteo...dok nisam ovu slavicu nasao... posle mi je macor promjaukao.... (seretski smeh)...al' nije radojko jos za baciti...
a ova mala sa treceg sprata?? (sad bi ga najradije onog gedorom udarili po sred cela, samo da mozete, ali jbg, zivot nije prava linija) a?? A? vidim ja kako ti nju gledas...aaaaa....svaler si ti stari...e da znas kako smo tvoj tata i ja...(he he he, kao bolje da ne znam, da razmisljam, jebe mi se bas,imali jednu kafanu, i kao sve ribe su samo njih dvojicu arbajtera gledale, jesu ali juce)samo napadaj, ne jebu lepi nego uporni(vazda dobijete neki mudar savet...)
idem ja komsija...
ajde, ajde...i nemoj samo da ja dodjem, a ti iza zgrade da si uvatio komsinicu Lidiju....(opet seretski smeh)
i nastavlja... sit kaaaafano....cuk cuk cuk.... da Bog da se... CUK CUK...
Kevo, mogu ja da zovem drustvo u subotu uvece pre grada?? da ispeces neke kolace, ja cu kupiti nesto da pijemo? svaki vikend smo kod nekog, i na mene je dosao red...
kad si to mislio??
pa uvece, oko 9...mozda do 11,necemo duze..
u 9?? pa kasno je... u 11 svi vec spavaju...komsiluk ce se buniti!!
( o pa da vam jebem mater svima !!!!)
Još jedan vid srozavanja običnog čoveka (jebote, kolko ja mrzim ovaj izraz, al ajde, ne umem da upotrebim drugi da bi objasnio) na još niže grane nego što je bio do tada.
Prva pretpostavka: Taj običan čovek nije Amer (a ako je Amer, onda se preskače druga pretpostavka, i prelazi na sledeći pasus).
Druga pretpostavka: Običan čovek radi po principu "video da Amer nešto radi i prikazuje, pa ajde to onda mora da je kul".
Dalje, svaka od tih serija ima obično bombastično prezime glavnog lika u svom naslovu, i kast se sastoji od glavnog lika koji je mnogomnogomnogo pametan, zajeban, ultrainventivan, da bi mu i Nikola Đuričko mogao pozavideti, a za Zorana Kesića i da ne čampri), a oko njega su obični smrtnici: rigidni šef, mlađani provaljivač i mlađana zagrejana na glavnog (klate muda tako dve, tri sezone, valjda čekaju i da se glumci zaljube jedno u drugo, pa onda padne okrlj).
I onda oni brate, tako rade, ovaj glavni proverava i pročešljava, rešava slučajeve, psihologiše, računa i koreniše, čak se i u ljubav razume (baš je on stigo da ljubaviše, ako je tolko dobar stručnjak, morao je da štreba, ne ide to jedno s drugim)...
Ali kako se ovaj "običan čovek" srozava?
Lepo, u seriji se vidi da ti za ulogu vrhunskog doktora, detektiva, pisca, profesora, jebača i psihologa treba mnogo. Prosto se ubedačiš, kad vidiš kako samo ovaj što mu je u naslovu serije ime može da reši to.
A još kad ga scenaristi nagare da taj takav brilijantan mora da ima i neku manu (gudra se; žena mu se kurva jer on ne obraća pažnju na nju/muž joj se kurva jer žena nema vremena da mu opegla - doduše nisam video da su žene naslovi, tako da izbacujem ovo iz definicije; sastavlja modele vozova; nema sreću jer on mnogo dobro vidi kako ljudi umeju da pojebuju jedni druge, pa se sam jadan ne osmeljuje na bilo kakve odnose i sl) I onda ti brače (o.č.), lepo vidiš da ni njemu nije lako.
"I bogati plaču...teku im suze biserne" što bi rekla Cace.
1. Brojevi (izuzetak od imena u naslovu) - Neki matematičar, uz pomoć podudarnosti trouglova sprečava dilera kokaina da digne u vazduh Baraka Obamu.
Falinka: Ćale mu je nenormalno dosadan.
Rezultat kod o.č. : Zajebi me bre, kako neko može da bude matematičar, svaka čast ovome.
2. Haus (autor prati i ceni ovu seriju, ali vreme je i da njoj dođe jkra) - Neki doca, koji uz pomoć loptice skočice, leči crnca od promaje, plus se razume u međuljudske odnose bolje od voditelja Eksploziva.
Falinka: Ćopa, plus običan narod nikad neće shvatiti da su mizantropi mnogo dobri ljudi.
Rezultat kod o.č. : Zajebi me, ne može čovek da bude doktor pa to ti je...bolje ja da nastavim sa sudokuom.
3. Kasl (ona Kejt je Srpkinja, inače) - Neki sacpi, koji treba da piše bestseler uz pomoć dijagrama i policijskih tehnika, pa visi u policiji, i onda, uz pomoć slovenske antiteze rešava dvostruko ubistvo lokalne domaćice u Harlemu.
Falinka: Mnogo, mnogo je usamljen, žena mu je ljadro i Stana mu ne da. Bar za sad.
Rezultat kod o.č. : Da napišem knjigu, treba mi mnogo! Ko jebe pisce. Odustajem.
4. Bilo koji psiholog (nešto Tim Rot, i onaj Henk Azarija i jebem li ga) - Neki šrink, pročita te za dve sekunde, zna šta je Hitlera i majku Terezu navelo na blud.
Falinka: Obavezno je ludak.
Rezultat kod o.č. : Man me psihologije, nastavljam uz horoskop i rakiju da rešavam pitanja. Ko je od studiranja psihologije i društvenih nauka video leba?
5. Bilo koji detektiv (Maršal, CSI, Poaro) - Jebote, ne da ovi Ameri imaju pametne kapose.
Falinka: Žena ti postavlja ultimatum: "kuća ili poso", a ti nisi Ekrem Jevrić i još mnogo toga.
Rezultat kod o.č. : Jebote kolko sam ja glup, ja ne bi ništa shvatio...kmeeeee
Autor očekuje serije o:
vrsnom ekonomisti, borcu protiv globalizacije i niskih kamatnih stopa na zapise državnog trezora;
mesaru koji umetnički kolje i usput analizira praseću dušu;
rialiti šou zvezdi koja je i duhovita i lepa, i elegantna i ostalo...
Ukratko: Jebu nas na svakEm ćošku.
Šekspirovska dilema mučenika koji je zatekao lopova kako mu obija stan ili auto.
- Ijao, pogle' mamlaza! I šta ćemo sad?? Da mlatim, normalno! Hehehe, lepo zvuči, ali stani malo, razmisli. Školovan si čovek, kulturan, razumeš se malo u zakon koji je baziran na uzvratiti istom silom, pa pažljivo razmotri opcije. Umlatim ga, on me tuži jer nije on mene prvi napao i? Najebem pred sudom gore nego za razvod. Da promislim malo bolje o onome "... il' ne biti", koje su mi tu mogućnosti. Dakle:
a) zovem muriju. Time dobijem krompir jer je brava jeftinija od njegove dnevnice. Ne jebu to da rade.
b) sačekam da završi svoj pos'o, pa onda zovem muriju, pristavim kaficu (a i to pod uslovom da mi ne drpi ni džezvu ni šporet) i napravim popis inventara koji mi je odneo, možda to malo i začinim. Ne kršim zakon, to je OK, ali trpim štetu, a murija često ne može da nađe ni kurvu u javnoj kući pa je pitanje kako bih prošao. Nesigurna investicija.
c) pustim ga da upadne unutra i popakuje šta ga zanima, pa ga onda zatvorim sa svim tim i zadržim dok panduri ne dođu. E, kurac i to, samo panduri imaju pravo da "liše slobode", ovo bi moglo biti protivpravno i opet samo mogu da ga dudlam sam sebi. Jebiga, ne trpi država konkurenciju. Autogol i to. Mislim da ću odabrati opciju koja je pod
d) pustim ga da odradi sve, pratim ga ili se već nekako snađem da saznam ko je i gde živi, pa ja odem tamo i obijem njegovu kuću. Sve po zakonu jer sam mu uzvratio istom merom, vratiću svoje stvari i još možda ponešto i zaradim, a nije loše ni što ću i ja moći bar jednom u životu da iskusim kako je to kad te zakon, za promenu, štiti.
Dragi moji,
posle puno razmišljanja, premišljanja i ostalih vidova ispijanja velikih količina piva, odlučio sam da i pored ogromnog pritiska većine zemalja sveta da to ne činim i nekoliko vrlo maštovitih pretnji smrću od država sa prostora Balkanskog poluostrva, ipak napišem i četvrti, nikako poslednji nastavak "Stereotipa po nacionalnosti". U isto vreme, razlog ovolike vremenske pauze između trećeg i trenutnog dela ove značajne istorijske studije, upravo leži u činjenici da sam zbog burnih reakcija svetske javnosti nakon izdavanja jedinog ali ekskluzivnog primerka Trećeg Volumena bio primoran da se povučen na sigurno, bezbedno mesto, na kome će moja revolucionarna glava nekako ostati pripojena sa ostatkom tela. Odatle vam, uostalom, sada i pišem. U atačmentu vam šaljem novu lista omraženih nam naroda i narodnosti sa ključem razumevanja te iskonske ali opravdane mržnje. Nadam se da ćemo se uskoro videti, dragi moji. Čuvajte se od ovijeh vrućina i slušajte vaše majke. I ako se meni nešto dogodi, Stefan Kostić je.
Vaš Тх___
Tip mržnje koji osećamo prema čuvenoj kraljevini "s onu stranu" Lamanša nikako se ne može svrstati u red onih svakodnevnih, uobičajenih, klasičnih hejtova. Pre svega, on je relativno skorije prirode, odnosno datira iz vremena naše inficiranosti komunizmom i čuvenog slogana "Amerika i Engleska biće zemlja proleterska". Doduše, nije pomoglo ni to što je tadašnja srpska kraljevska porodica iz ratom zahvaćene zemlje i sa koferima punim zlata zapalila upravo na teritoriju gorepomenute monarhije. I uopšte ta čitava stvar sa monarsima ( NE sortom leptira; prim.prev.)...Koji su, bre, oni kurac pa da ih ja slušam i pokoravam im se?! Uostalom, neka im njihovi dabldekeri, zagušljivi pabovi, Bitlsi, fudbal sa sve Dejvidom jebenim Bekamom, prokleti čaj šurnaest puta dnevno i kraljica koja nikada ništa teže od šešira nije podigla! Mi smo, bre, ruska gubernija!...pardon, REPUBLIKANCI. Za sada, barem...
Francuski pederčići. I muslimani. I crnci. I modni kreatori. I francuska kujna. I Asterix&Obelix. I Žak Širak, krv mu nepristrasnu jebem! I David Guetta. I fudbalska selekcija čamuga. I Ajfelova kula. I "vidi Pariz i umri". I smrdljivi sirevi. I Toni Parker smuvao jebenu Evu Longoriju! I "La vie en rose". I lepe žene...pardon, NAJRUŽNIJE ŽENE NA SVETU. I slovo "R" kad pričaju. I profesorka francuskog iz osnovne, kurva raspala! I "Impresionisti". Et enfin, c'est fini.
- IRSKA
Zeleno, zeleno, zeleno, zel...a, da. Celt je već objasnio neke stvari...
- ŠPANIJA
Pre nego bilo šta kažem - ustanite. Jer treba ustati i odati priznanje tako moćnoj i staroj zemlji koja je i pored svojih unutrašnjih problema odvojila vreme da stane i na stranu nas sirotana ne priznavši samostalnu državu Kosovo! E, Španci, stvarno ste SRBENDE! Imate do jaja muziku, igrate najbolji fudbal na svetu, pičke vam uopšte nisu loše ( kada bi vam računali i one "kolonizovane" preko Atlantika, zajebali biste i našu ženskadiju! ), paelja je baš hranjlivo jelo a i pinjata - jer zvuči k'o da je vaša - nije loš trip! Oprostili smo vam i to što ste kraljevina i to što ste zagriženi katolici i to što je Barselona pukla i to što nas redovno prangijate na sketu. Po pitanju bikova smo, pak, i dalje neodlučni. Jebiga - jebu nas ove iz Orke. Uglavnom - Te Quiero, Espana!
Glavni krivac za neuspehe naše fudbalske reprezentacije na svim fudbalskim frontovima. Barem po iskusnim fudbalskim stručnjacima.
EURO 2000 (Ispali u četvrtfinalu)
- Ma mogli smo i više, nego naišla ova smena generacija, gledaj ih klince svi, ovi klinci Stanković i Kežman tek treba da se razviju, idemo na svetsko, 100%. Kad dođu nova deca ehehe.
Svetsko Prvenstvo 2002 (Nismo se ni kvalifikovali)
- E da smo dobili Slovence ovde, sad bi išli u Japan, Kinu, 'de već, Jebem Liga. Al' dobro, smena generacija, nije se još Kežara uigrao, sad kad dođu novi klinci, čuo sam da je ovaj mali Vidić o-pa-san. Menjaće on Jugaru dostojno
EURO 2004 (Čik pogodi, kurac!)
- Au jebote, ubi nas ova smena generacija. Pa Azerbejdžan i Vels, jebemućer. Al neka, videće oni kad dodje ovaj mali Žigić da ih lomi. Gle'aj ga kolki je. A Keža otiš'o u Čelsi, saće svi imaju fobiju od njega. Ehehehe. A tek Vučinić! Naše Crnogorče kad krene...
Svetsko Prvenstvo 2006 (Poslednji na turniru)
- Auh, ova nova generacija nas ubi. Pa ko je zvao ovog Dudića rukometaša, šupičku. Ovog Kežmana više nikada! Ama ni-ka-da. Dobro, dobro, videće oni našeg Vidaru, dečko otišao u Mančester. Jednog dana ima da bude kapiten onom Gigsu, videćeš, keve mi. Smena generacija dolazi!
EURO 2008 (Kvalke - bio onaj retard selektor)
- Eto su ti klinci, jebo me pas da me jebo! Jebem ti generacije i ovog ludog Španca ko ga napravi! Al pokazaće njima Kuzman, Bane i Koki, jebaće vas oni. Videćete kad dođe smena generacija. Jaooo Kežmane gde si sad? Crnogorci gde steee?
Svetsko Prvenstvo 2010 (Grupe)
- Jebem ti Australiju, pola naših ljudi igra tamo. A u pičku materinu, srediće to Mister sve. Stiže nova generacija. Kad mali Ljaja i Sulejmani krenu da cepaju, videće ti ganci ko smo i šta smo!
EURO 2012 (Ič)
- Kad će bre više smena generacija? Prokleti Slovenci, mamu im jebem austrougarsku, uvek nas oni jebu. Alo rođače, gde su ti Sulejmani, Đuričić i Ljajić E? Videće svi kad dođe smen... MA KURAC ĆE DA VIDE! Od nas nema nikad ništa!
Nije baš poza, to je više stil kretanja kroz tržni centar dok žena bez trunke savesti na tebe kači kesice, kese i kesurdače. Jebiga, nije dala da ostaneš kod kola da ih čuvaš od zloglasnog pauka, a zna se da se žene slušaju bez pogovora, jeb'o ih ćaćin ćaća.
-Dragi, 'ajd svrati ovde. Vidiš da je veliko letnje sniženje, a taman mi treba par sitnica za odmor.
-Nemoj me zajebavati? A ja baš pomislio da nisi videla... ooo, moje naivnosti...
-Znaš da ja imam oko za te stvari... hihihihi...
-Čudna jada od Mostara gradaaaa...
-Molila sam te da ne pevaš ta sranja dok si sa mnom u kolima... Daj mi one dve kartice.
-Ne! Te kartice ne smeju da se koriste. Kamata na njih je katastrofalna, pored rate za auto, samo mi to fali. Ni za živu glavu. Ne dam i tačka.
-Nećeš da daš tvojoj ženici? Ja sam mislila da ti mene voliš...
-Da, da. Veruj, mnogo je lepše da te ne volim, nego da gledaš kako ti oni iz banke kerebeče muža... na tvoje oči...
-Samo par stvarčica...
-Drži. Volim ja njihovu književnost... najdraža mi je Kamatasutra. Ja moram da ostanem kod kola, ovde je zona, a ne dam im ni dinara. Onog malog što piše kazne samo da vidim na kilometar... tri mi pisao prošle nedelje.
-Ma, nećeee.. 'oću i tebi nešto da kupim...
-He, od mojih para meni da kupiš... 'ajde. Ovi će da me jebu za moje pare, tako da to dođe na isto. Čekaj, šta meni treba? Ja imam sve.
-U Fila papučama i kupaćim gaćama na kojima piše „Sarajevo '84“ sa mnom nećeš ići... tačno da mi se drugarice smeju.
-He, neće im biti smešno kad uporede šta se nalazi u mojim „Sarajevo '84“, a šta u onim fensi gaćama kod njihovih mužića, mislim, ako me razumeš...
-Meni se ne hvali... ja znam šta se nalazi i to jeste za smejanje...
-Aaa, takooo?
...............
-Dragi, još samo ovde japanke da uzmem i idemo... malo smo se zadržali, ali izviniiiii...
-Idvadi mi ovo id uta...
-Ne razumem te ništa, čekaj da ti izvadim tu kesicu iz usta...
-M'rš u kola, jebem li ti seme! Tegljim ovde k'o magarac tri sata i još nisi sve uzela. Nema na odmor. Idemo kod mojih na selo da skupljaš šljive, tu ti japanke i krema faktor dva'es'četir' ne trebaju! Polaz' ispred mene!
Bolest koja se razvijala sve intezivnije kako su se sedamdesete bližile. Svog najvećeg maha tek će da uzme, a danak već broji milione. Klice se rasprostranjuju po mračnim i vlažnim medijima, a do evidentnog oboljenja dolazi kada jedinka stigne na prag zrelog doba i stojeći pred ogledalom čvrsto odluči: "Ma jeb'o posao/brak/kravatu/male sise/bicikl, ja ću da vijam svoj san", i time prag trajno napušta.
Quentin Tarantino: Postaje režiser, ne videći drugi način da pije viskija sa blagorodnog tabana Salme Hayek. Ono što takođe tada ne uviđa, jeste da nikada neće pronaći tačku smirenja kakvu udovoljavanje cikličnolikim apetitima, prosto, ne stavlja na raspolaganje. Stoga, ubrzo (ca. 10 min) nakon realizacije sna iz ranog puberteta, apetiti rastu, i iznenada moraju da se jebu deca. Asocijacija filmadžija na to gleda sa dozom skeptičnosti, i on usled nedobijanja dozvole pretvara film u krljačinu sa zombijima. Ne uspevajući više ni kroz filmove da iskali svoj sveukupni bes, pokušava da kupi planinu u Srbiji i nastani je svojim naoružanim sledbenicima, ali lokalni tim za krađu ideja (iako ovom prilikom bez Brege) ga preduhitrava i kupi sav kajmak. Doslovno, sada i kajmak prodaju. Quentin, 14-godišnjak zarobljen u telu moćnog i uticajnog čoveka, počinje da snima Kilbilove ne bi li probudio makar trunku sopstvene arogancije i nemoći u potčinjenim gledaocima, golicajući granicu između uzbuđenja percepcije i neverice u nebulozu. Biva proglašen umetnikom o trošku same egzistencije neverice u nebulozu. Zajedno sa njim, na analni ulaz umetnosti (njeni anali), ulaze i široko slavljeni viski, mrki pogledi, serijali tepih-bombi "Horejšo-izjava" da ne mo'š lopatom da ih razgrneš, propali muzičari, kurve, crne rupe u sećanju nakon Traviate i 4 flaše JD-a i pištolji/sablje/nuklearne bombe unete u facu. U Srbiju stiže i "Coyote's" kahvana gde se gorepomenuto proslavlja, čisto zato što ga je Emil...pardon, Nemanja, zajeb'o za brdo na koje se prvobitno nameračio. Na stranu to što je posle kupio Čile na e-bayu, Andi prosto nisu ono na šta se palio kad je bio mali.
Prateći razvoj simptoma koje sve bolnije proživljava kroz period između "Reservoir dogs" i "Inglorious Bastards", ne ostaje nam drugo, do samo da se pitamo - hoće li jadan poživeti dovoljno, da dočekamo Milku Canić obučenu (isključivo) u lampu iz IKEA-e, specijalizovanu za šutanje podmornica, kako kroz 6 sezona brani titulu hrvačice u kerozinu (i loži se na kasete, lomi USB-ove i CD-ove u svakoj epizodi).
I konačno, je li on najefikasniji agent Zarobljavanja U Pubertetu, ili joj je, na neki hronološki neshvatljiv način, otac...?
Gluvi telefoni... Svi znaju ponesto o svakom, a ono sto ne znaju izmisle.
(primer je izmisljen, ali apsolutno moguc)
Pickinovac, malo, mirno mesto na istoku Srbije. Glavni akteri Miloje I Dragica, mlad, srecan, uspesan bracni par. Miloje jednog dana prosetao do novotvorenekineske prodavnice:
"Gle, hehehehe, kineski dildoi! Verovatno su radioaktivni! Hihihihi! Samo 300 dinara, definitivno su radioaktivni!!! Aha, sad cu da kupim jedan Deletu iz fazona, sutra mu je rodjendan, a stalno smara sa nekim jebackim pricama!"
Kupuje dildo, kad na kasi srece, za malera, poznanicu Marinu. Ona ni pet ni sest, pravo pogled u korpu... Miloje crveni, pokusava nevesto da se izvadi:"Kkkupio sam drugaru za rodjendan". Aha, ok.
Marina kako je izasla iz kineske trci kod Ane:"Miloje kupio Dragici dildo za rodjendan!"
Aha! Ana ni pet ni sest pravo kod Sanele, al kod Sanele i njena drugarica Selena:"Miloje kupio Dragici dildo za rodjendan, resili da malo experimentisu :namig:!" Tu se vec prica racva na dve strane. Sanela trci kod Smilje sa pricom "Miloje kupio Dragici dildo da probaju dve rupe u isto vreme!", a Selena trci kod Zane sa pricom "Miloje kupio dildo dragici da mu ga ona gurne u pedu za vreme sexa!"
Smilja odlazi kod Dragane sa pricom da Dragica voli u dve rupe u isto vreme, a Zana kod Sanje sa pricom da Miloje voli da mu ga guraju u dupe...
I tako prica ide gradom, od usta do usta, brzinom telegrafa siri se, raste. Sutradan dolazi Miloje sa posla: "Kuuuurvooooooo!!!" Cuo sam, ceo grad prica o tome kako se kurvas za pare, i da si toliko zauzeta da sve primas po dvojicu istovremeno!"
A Dragica: "Cuti, budalo, pokri se s uši, znam sad kako si dobio poso, dao si da te gradonacelnik i njegov zamenik jebu istovremeno, eto kako si dobio poso u opstinu!!!"
Kraj idile.... ali ne i kraj price:
Sutradan naslov u Blicu: "Gradonacelnik Pickinovca Stojko Picic podneo ostavku zbog gay afere"...
U Svetu objavljuju slike Stojka Picica na plazi na kojoj ima i muskaraca, kao definitivan dozak da je gay...
Ivan Ivanovic dobio novu zrtvu za narednih godinu dana, posto su Boki13 i Velja izasli iz mode
Najveći zajebant od svih majstora. Ono što ti tehnička podrška radi preko telefona,on ti radi u lice. Dođe ti u kuću da bi ti resetovao modem, drkao nešto oko kablova od modema do telefona, ubacio par novih fensi gedžeta i rekao da je gotovo. Ali ti duboko u sebi znaš da nije gotovo, i da će sutra opet da dođe.
Primer je pisan po istinitom događaju;
- Nije to bilo dugo nakon što smo naručili novi ADSL paket, da je internet počeo povremeno da nestaje bez ikakovog razloga, ali to je bilo u takvoj meri gde mu ne bi pridavao znaćaj. Prošlo je nekoliko nedelja, a internet je trokirao ko stojadin sa zapušenim klipovima. Zabava je počela nakon 21. poziva tehničkoj prodršci i 21 prosleđenog zahteva, kad je majstor napokon odlučio da dodje.
Dan: Prvi;
Sati:Popodne;
Vreme:Vedro;
Majstor dolazi namrgodjen zbog 21 lista koji mu bio gurnut pod uspavani nos, izgleda ko gladno mitsko biće dvostruko veće od tebe. Dolazi, arči oko modema,te opipava telefon, te opipava kablove, te opipava spliter (da mi keva nije bila tu,i nju bi opipao),pa počinje konverzaciju:
-Majstor: Koliko dugo nemaš internet?
-Domaćin (Ja): Već par meseci nestaje povremeno, ali u poslednjih nedelju dana se to baš često dešava.
-Majstor: Ček,ček,ček...Povremeno? Šta ti pa to znači?
-Domaćin: Pa nestane i pojavi se,s'vremena na vreme.
-Majstor: Ti to mene malo podjebavaš?
-Domaćin: Ne bre,zašto bi vas podjebavao?
-Majstor: Mare bre majmune mali,jebem li ti sve da ti jebem,koj me đavo zoveš kad imaš internet,evo ti ovo,više ti ne šušti i imaš dobru konekciju,evo vidi ovde (Pokazuje svoju fensi napravu,a ja blenem ko tele u šarena vrata).
Dan:Treći;
Sati:Popodne;
Vreme: Polu oblacno,sa lepim zalaskom Sunca;
-Majstor: Šta sad opet oš?
-Domaćin: Pa opet zeza net,isto se dešava.
-Majstor: Zamenio sam ti spliter,ne može opet se dešava. Daj da zovem ove da ti zamene kabal od bandere do telefona. El samo ovaj telefon imaš?
-Domaćin: Da.
-Majstor: Dobro,makar tu ne moram se cimam.
beep beep beep beep......
-Glas sa telefona (GST): Alo,šta sad bilo? Napokon zoveš da mi vratiš pare?
-Majstor: Ma jebale te pare da te jebu, daću ti ih kad dobijem platu, dolazi ovamo da odradiš čoveku kabal, jebe ga net a zamenio sam spliter.
-GST: Eo idem,ae cekaj tu.
Pola sata kasnije
-GST (U nastavku majstor 2): Eo me,doneo sam kablove,šta treba? El ovaj kabal? To gotovo za 2 minuta.
Sat i 2 minuta kasnije
-Majstor2: Eto,očas posla. Nego mali,el imaš neko pivo,vidiš da sam se ceo oznojio,daj da se malo oladim...
-Ja (Više se ne osećam kao domaćin): Nemam,al mogu da kupim.
-Majstor1:Pa naravno da nema,idi na česmu grebatoru.
-Majstor2: O sunce ti jebem krvavo u dupe usrano (Ko da iz baroka ispao..)
Dan: Osmi;
Sati: Kasno u podne,sunce zašlo;
Vreme: Tmurno;
-Majstor1: O jebem ti internet da ti jebem,pa ti ko da živiš od njega.
-Ja (Napokon otvaram velika usta): Ma šta bre ko da živim na njemu jebem ti majku raspalu,zašta ja plaćam 1600 mesečno,da me jebu u zdrav mozak? El ja na budalu ličim pizda ti materina raspala,neću te trpim više bre smradu jedan debeli,sredi mi to te ne gledam višepiiiiip* (Ja besan ko ris,crven u licu,majstor prebledeo kad video da sam potego za bejzbolkom)
-Majstor1: Dobro de bre,ae smiri se,saće sredimo to,i ja se nerviram za glupost.
-Majstor2: Evo,zamenio sam i kabal od tvoje bandere do transformatora, svih 50 metara. El šušti telefon?
-Majstor1: Ne šušti,evo ja sam opet zamenio i spliter i sve kablove kablove ovde,i u proteklih 2 sata sam proveravao konekciju non-stop,nema prekida. Gotov posao garant.
Dan: Dvonedeljna pauza,dan 'bemliga koj;
Sati: Meni pao mrak na oči;
Vreme:Tmurno i oblačno sa mogućom padavinom ogromnom količinom pljuska krvi;
-Majstor1: Polako šefe,nije strašno će da sredimo,ostalo je samo da zamenimo kabal od transformatora do centrale,opušteno...To nije težak posao,ionako smo počeli da menjamo kablove po celom gradu....
-Majstor2: To je očas posla,završimo to, nisi jedini koji se žalio, pa svakako imamo to da odradimo..Ne brini se,videćemo se ovih dana....
Ja zovem opet tehničku podršku:
TP: Halo,tehnička podrška,kako vam mogu pomoći?
Ja: Halo,dobar dan,zovem zbog problema sa modemom,internet mi neprestano nes....
TP: Gospodine,da bih prosledila zahtev moram da uzmem Vaše podatke, ali pre toga mi kažite, da li ste probali da zamenite spliter?
-......
*NAPOMENA: Defka je jebeno duga, koga je smor da cita, neka barem procita primere. Neko mora da zna za moju nesrecu i zalos'.
_______________________________________________________________________
Bolje ces proci u paklu, nego ovde. Ako si, ne daj Boze, bolestan-bolje odmah da umres.
Vazi samo za pacijente. Opasno po mentalno zdravlje. Izaziva retardaciju, poviseni krvni pritisak i traume.
Zdravstvo u Srbiji je propalo. To je cinjenica.
Jos ako se radi o drzavnim bolnicama...
Zato sto tebi ili tvojima savrseno puca kurac da platite 2000 dinara ultrazvuk kod privatnika ili da uopste idete kod privatnog lekara.
Eh, sad. Kad je najgori trenutak u zivotu, boles' zakuca na vrata.
I onda naravno moras da ides u bolnicu.
Sve pocinje tako sto moras da zakazes. Dakle, zoves telefonom. Javi ti se neka napucana medicinska sestra i onda pocinje nerviranje. Ja ne znam da li ona to iz zlobe i pakosti ili samo zato sto je glupa, ali mora da ti zagorca i ta 2 minuta zivota i od tebe napravi debila.
Dobro-zakazao si.
Ustajes rano, i onda se truskas nekim kolima ili busom (neki imaju srece pa idu peske, jer im je blizu, ali cesto su bas one bolnice koje su nam potrebne u drugom gradu) i dolazis u tu, dragu nam drzavnu instituciju.
Vrlo cesto se desava da su hodnici poput lavirinata, i onda pocinje i misaona igra.
Eh, sad. Ako si tunjav covek-neces se snaci.
Dolazis na salter. Medicinska sestra turpija nokte od 20 cm, zvace zvaku ili prica preko mobilnog telefona. Obavezno kucka recepte samo jednim prsticem (na kome se nalazi 2.5 kila zlata) i pokusava da te ignorise.
I onda ide ono: "Sacekajte, vidite valjda red." "A gde vam je ovaj formular?" "Sto niste doneli da vam overimo?"
Pa te posalje u picku lepu materinu, jer glupaca ne zna sta je levo, a sta desno.
I onda dolazis pred vrata sobe u kojoj se obavlja pregled.
Naravno, dosao si ranije, uredno, lepo, na vreme.
A cekaonica puna!
I tu je milion baba i deda (koji najcesce smrde i podsecaju na mesavinu ukiseljenih miski, belog luka i poljskog ve-ce-a).
I naravno, zauzeli su sva mesta.
Ako se nekako i uglavis, pocinje najgori deo svega.
Babe i dede pocinju da raspredaju zivotne price.
A medicinske sestre se setkaju hodnikom u stiklama (obavezno), isfenirane, nafrakane, onako zamisljeno, boli ih kurac za sve ove sto cekaju.
I onda raja hoce da digne bunu protiv onih koji idu preko reda.
I tako si zarobljen u smrdljivoj cekaonici, sa neopisivom zeljom da sebi skratis muke i uletis u laboratoriju, otmes im bilo sta ostro i sam sebi raseces utrobu i operises se, a kasnije obesis na prvo drvo na koje naidjes...
Dobijes nagon, cak, i da postanes revolucionar koji ce spreciti sve ovo.
I da, psujes sve po spisku.
Jer, avaj, toliko su nekulturni, bezobrazni, neprofesionalni...
I vec pocinjes da skupljas pare za privatnika.
Ulazis u ordinaciju i obavezno pruzas doktorima viski ili bombonjeru ili kafu.
Da im se nadje.
Cesto se desi da ima doktora koji su mnogo bolji od medicinskih sestara (nisu toliko napucani), pa ti se posreci i lepo ti sve zavrsi i sredi.
Kad napokon sve zavrsis, istrcis iz bolnice, srecan sto si danas uspeo da se iskontrolises i sprecio masovna ubistva.
I naravno, i dalje psujes.
Najbolji deo svega toga je sto se na kraju pocastis burekom i jogurtom (ili pivom,ako ne pijes lekove).
U cekaonici (oko mene 28 baba i deda)
-*LE DEDA SMARAC 1: Ja sam otis'o jos '95 odavde, tad bilo najteze da se zaradi...
-*LE DEDA SMARAC 2: Onaj moj unuk, picka mu materina retardirana, ne zna ni sekiru da podigne, a kamoli traktor d' upali...
-*LE DEDA SMARAC 3 : Pa jebem mu Boga blesavog. Treba d' idem kuci da jedem,pao mi secer. Kad ce vise da me prozove. Bezobrazluk...
-*LE BABA SMARAC (javlja se na neku tarabu) : Sine, evo me u bolnici, jes' boli me noga, jes' uzela sam 'leba. 'Si ucio sine nesto? Nisi?! Pa sto,bre? A jebem ga, opet mora da odvaljujem dasku od ormara da te bijem po ledja...
-*LE BABA SMARAC 2: Ja sam lepo na vreme zakazala, i dosla ranije, i koj' sad kurac ova usla pre mene. Sad cu da im uletim tamo, sve cu da im kazem.
(meni) : Je l' znas ti mog sina Radeta sto radi u policiji? Visok,crn,kratku kosu ima. Znas sigurno. Sve ce da ih po'apsi za korupciju i lopovluk, mamu im...
-*LE BABA SMARAC 3 : Ja sam danas trebala da kupim 30 kila sljive, 28 kila smokve, i 25 kila kajsije da pravim dzema i slatko. Al' ova zena sto treba da mi proda ce d' ode. To sve zato sto ova govna tamo idu na pauzu, dudlaju cigare, jebu se... Krv ti jebem poganu...
_______________________________________________________________
-JA (nekom dedi pored mene, koji vadi telefon): Izvinite, mozete da mi kazete koliko je sati ?
*LE DEDA (meni): Jeste ovo je NOKIA C3. Kupio ja u Paracin'. Na pretplatu u Telenoru , znas...
-JA : Dobro, deko. A koliko je sati ?
*LE DEDA : Na pretplatu, nema deda da kupuje za kes. I tako mi mesecna rata 1404 dinara. Na dve godine ga otplacujem...A penzija mala...
-JA (okrecem se prema babi do mene) : Izvinite, znate mozda koliko je sati ?
*LE BABA : Jaoj, sine. Ne cujem te.
Ja : Sati... Koliko je? (objasnjavam rukama)
*LE BABA: Ma imam 3 sina i 1 cerku. To sve neradnici. Za sve se u zivotu ja mucim da im pruzim. A unukici sto sam kupila lepu trenerku, roze, sa barbike...
JA - (ustajem i idem napolje da se izduvam malo inace ce da bude masakr)
Pošto postoje neverovatne zablude i nerealni mitovi o gitaristi na kampovanju, ova definicija-priručnik bi trebala da bude sveto pismo svakom budućem kamp gitaristi koji se upusti u to, sa ciljem da bude neko i nešto.
Reality check, pisan iz ličnog dugogodišnjeg iskustva u ovoj ulozi, kaže sledeće:
1. NEĆEŠ JEBATI;
Što pre ovo shvatiš, bolje. Ti nisi tu da jebeš sine, ne, ti si tu da sviraš raskrvavljenim prstima Ostani djubre do kraja dok drugi jebu maloletne tatine ćerke po ispovraćanim šatorima i okolnom žbunju. Ovo je možda i najbitnija stavka, jer, ako si pošao na kamp sa gitarom i ciljem da ti ona nabavi pičke, ima da se razočaraš kao Nikola Kojo kad mu sjebu Spačeka.
Upamti ovo. Ti si mašina, samo ćeš dobiti možda koji ćevap ili belo meso kao nagradu, pare nikako, osim kovanice u glavu, ako ne sviraš kako valja, a pijanim čikama se to ne dopada.
Ovako:
Prilazi ti mini krdo devojaka sa par momaka, pitaju te jedno od sledećeg 99% :
- Eeeeej, je l' znaš:
A - Ostani djubre do kraja?
B - ko me ter'o?
C - Crni leptir?
D - Moji su drugovi?
E - Krivo je more?
F - Kad sam bio mlad?
G - Kao mornar?
I kao kritikal, jednu od engleske ponude;
H - Wonderwall / Heavens doors (obično ne znaju dalje)
Absolutno je imperativno da ih znaš! Ne zbog sebe, već zbog njih. Seti se, ti si tu zbog njih poneo gitaru, zar ne? Onda zabavi marvu. Ako marva hoće to, daj im to! Kad se svi odvale ili zaspu, sviraj onda sebi Dimu Borgir, Elis in Čejns, Pero Deformero, šta god hoćeš, tad si na prinudnom odmoru, dok ne krene runda 2, ali dotle si proprety of okolna stoka.
Od Azre do Zabranjenog Pušenja. Moraš. Živiš ovde, to ti je u krvi, hteo ili ne. Niko te nije pitao hoćeš li. Moraš. Upamti imperativ. MORAŠ. U slučaju da se ne slažeš, idi na kampovanje bez znanja domaće muzike.
4. IZVLAČENJE;
Smorio si se, vrtiš iste pesme 40x, kenja ti se, hoćeš da jedeš? Zajebi. Rečima nikad nećeš uspeti nikoga da ubediš da moraš da napraviš pauzu, pogotovo pijanu stoku, jer promili ne haju za tvoje probleme, već samo za njihovu konstantnu radost, a ti bi da rušiš sneška.
Jedini način da nekome objasniš da moraš da odmoriš je da pokažeš prste, one kojima si drao žice proteklih 5 sati. Marva sa gadjenjem reaguje na urezane žice u jagodicama i tada im receptori za dedukciju prorade i skontaju da moraju da popuste malo. Za sve ostale izgovore će ti naći kontra argument, ovde mogu da ti popuše, i daju ti da jedeš na miru.
Ako si uspeo da implementuješ gore navedena pravila u svoju svirku, čestitam, postao si pravi kamp gitarista! Sviraš dok drugi karaju, tebi lepo, bacio si Krivo je more na repeat refrena da niko ne skonta, malo pevaš - malo jedeš, skinuo si i Šobića za nedajbože ako nalete patriote sa juga, kompletan si, jebote, to je to!
I kao mali dodatak - NIKAD, ponavljam, NIKAD ne sviraj ni jednu pesmu, sve i da je znaš najbolje na svetu, koja ima elemente nacionalizma, jer nikad ne znaš ko je u šatoru do tebe. Jer bi mogao da saznaš.
Srećno!
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.