
Kaže se za nekoga ili nešto što je mnogo dobro.
Taj "dotični" mora da ima određene specifikacije koje potkrpljuju ovu činjenicu a postoji i drugi deo koji smatra da neki njegov postupak odgovara gore pomenutoj frazi. Lično govoreći, sam nastanak jedne ovakve proste rečenice koja ima jače dejstvo od bilo koje druge njene proširene verzije, ostaje nepoznat jednom delu populacije koja se trudi da je shvati. Ili bar meni.
Govorim o odgovoru na pitanje: Zašto se kaže "jebe mesečinu"? Možda nikad nećemo saznati zašto se ne jebe "crno noćno nebo bez ijedne zvezde". I ovde je poenta kao i kod mnogih drugih fraza; da većina ljudi zna njenu/njegovu namenu a ne genezu problema. Valjda je to i najbitnije.
Mare: Dobar dan, tetka Smiljka, ljubim ruke.
Smiljka: Sedi, Mare, evo slatko od dunja.
Mare: :mljac, mljac: Leptipoljubim, jebe mesečinu!
Smiljka: Ju!
Mare: Pardon.
...
Satelitska antena: Šta radiš, decxko?
Solarni kolektor: JEBEM MESEČINU, MATORI?
...
-Nikad, ali nikad, neću razumeti ove tvoje primere. Mislim, nisu loši, al' su nekako jebeni za kapiranje.
-Šta sereš?! Idi na Gugijev profil, pa da vidiš šta je jebanje mesečine! Posle njegovog izliva ludila ti treba anestezija!
Novopeceni student (uglavnom studentkinja), a.k.a. brucos, koji se naslusao prica od starijih kolega kako je lako pasti, tesko se izboriti za ovo-ono, predavanja po Bolonji traju pitaj Boga koliko, citaonica je blizu - to je dobro... I sad je spreman da da sve od sebe da savesno obavlja svoje duznosti akademca. Dakle, nema opijanja, izlazenja, drustva, samo cajevi i sokici u pauzama za ucenje. Nema muvanja, odvlaci paznju i stvara dekoncentraciju...
No, ako je izdrzljiv, priblizno takvo stanje ce potrajati mesec dana i onda paf! Pocece da se ponasa normalno. Eventualno padne godinu.
"mada ne znam ni kada cu da ucim..od 8 do 8 sam svaki dan na faxu osim nedelje,a nedeljom ne znam da li radi citaonica.. 7 sati..meni je to mnogo. ja sam jako lenja vidis, ali kada se nateram da sednem da ucim ne teba mi mnogo...
pre neko vece sam procitala za 2 sata knjigu od 200 strana recimo. ko to moze? xaxaxa"
Ako slucajno primerak dozivi izlive ludila kao u isceniranoj situaciji pod navodnicima, to je uglavnom samo privremeno.
Inace, iscenirana situacija nema nikakve veze sa stvarnim dogadjajima i likovima. :)
Struči medicinski naziv za bolest u narodu poznatiju kao pedofilija. Ime nije dobio po nekom naučniku koji je proučavao ovu bolest, već po Željku Samardžiću, pevaču obolelom od istog sindroma. Za razliku od većine pedofila, on svoju bolest ne krije, već je pretače u pesme od kojih dobro zarađuje. Kako je ovo ipak kažnjivo po zakonu, dotični pevač izbegava često pojavljivanje u javnosti, tako da koncert organizuje isključivo 8. marta, dok se ostatak godine skriva.
Sindrom je u dosta zastupljen među klerom Katoličke crkve, odakle se proširio i na neke vladike Srpske pravoslavne crkve, gde je ovaj sindrom poznat i pod nazivom pahomičnost.
"Ni dvadeset nemaš leta,
pa ti seda kosa smeta...
...zar ne znaš da prava ljubav godine ne broji
zar ne vidiš da mi tvoja mladost lepo stoji.."
"Marija , Marija, e da si starija
Pa da se ljuljamo noćas ko obali brod
Hajde dodirni me pa da poludim ja
Da barijere i tebe ja bacim na pod"
"...u glavu krv se sjurila
izgledaš tako nevino
ma dovest ću te do ludila..."
"..nećeš mi večeras pobeći
tebe ću na jastuk spustiti
haljinu ću malo podići..."
Smarači prvog reda. Uglavnom mlađi fanovi rok muzike koji smatraju da su uhvatili ovoga gore za božanska jajca time što su provalili neku drugu vrstu muzike i pritom su mnogo opasni jer piju PIVO. PIVO je najbolje piće na svetu. On/ona je popio/popila deset PIVA za vikend na svirci i mnogo je opasan. Zna tačno koja mu je omiljena marka PIVA zato što je probao sve. On ima stav o tome. On mrzi Jelen zato što je komercijala, a ranije je bio do jaja. Zapravo pije svako koje ima, zato što u tom piću zapravo uživa jednako koliko i šećeraš u šampiti.
Njihova ljubav prema pivu se ogleda u više stvari:
- Svršavanje na svaki pomen ovog pića
- Stalno prepričavanje koliko se PIVA popilo na svirci par dana ranije
- Pominjanje piva kao nečega najboljeg. "Pre bih bio VOPI, nego da jebem nešto." "Ako mogu da biram između piva i dečka, biram PIVO."
- Probao je svako PIVO, pa može da ti prepriča kakav ukus ima neko polu-anonimno češko koje je on pio kad je tako iš'o kod tetke.
- Padanje u derilijum pri svakom pomenu Bir Festa (jeb'o ih on da ih jeb'o). "Kako je do jaja bilo na bir festu. Popio sam dvesta litra PIVA. Bilo do jaja na koncertu Čorbe. Pili smo PIVO!"
- Glumljenje ludila kad neko prospe pivo slučajno, polomi čašu i sl. "OOOOO NE, KAKO SI PROSUO PIVO PA TO JE NAJBOLJE PIĆE NA SVETU. JA U SLOBODNO VREME ZAPIREM BULJU PIVOM I TAKO SAM OČISTIO ŠULJEVE!"
More marš bre u pičku lepu materinu!
Kava je reprezentativni deo svakog domaćinstva. Rakija ili neko drugo piće je isto tako deo te iste ceremonije. Sa pićem i nekako....
Ali ima začkoljica, koja u serviranju kave ima svoje konotacije.
Svakom gostu koji vam je prvi put u kući nije problematično servirati kavu. Pije onakvu kakvu ste ukuvali,ispekli,skuvali zavisno kako ko naziva postupak.
Ali oni koji kod vas imaju već ustaljene navike kako im treba pripremiti kavu dovedu vas do ludila i izreke kao u naslovu definicije.
Sto ljudi, sto čudi i navika za konzumiranje kave. I kad se okupe istodobno eto vam mogućnost da pokažete sve svoje domaćinske kvalitete:
Zorki bez šećera, njoj sa natrenom ili nekim drugim veštačkim zaslađivačem, "jebe" je ŠUK (šećer u krvi)
Mile ne pije iz male šoljice, njemu obavezno veliku šolju i to duplu,
Milici jaku i gorku, jer se od retke i zaslađene redovno "usere".
Đole - jedna šoljica (mala) uz 2 deci kisele, kofein ga razjebava pa ne može da spava,
Kaja - u veliku šolju do pred sam vrh nasuti šećera, a kave samo toliko da "ogrezne",
Jula - pola mleko pola kava, količina nije bitna ( a više joj odgovara da je kao "bela kava).
E pa jebiga i kuvanje kave, a i jebem ti kavu kad si uz svu tu zajebanciju izostavio sebe.
A ti voliš baš onu "za svoju dušu". U miru i na tanane.
Peti osnovne.Na njega se svi deru,zezaju ga,udaraju.Sedi sam u klupi.Neprimetan.Čak i profesori zaborave da je tu.Stalno ćuti.Ako kreneš s njim neku sprdnju,odmah viče AAAA NEEEMOOOOOOOOOOOOOJ...Matura,on je u uglu slike,viri iza rmpalije koji je iza.I viri.Samo mu se pola jednog oka vidi.Onda nestaje.Tri godine niko nije ni video ni čuo za njega.U gradu se pojavljuje nov frajer.Sve fensi.Sve ribe se lože na njega.Niko ne zna ko je..u koju osnovnu je išao.Onda odeš do grada i dok cirkaš pivo i zamišljaš kako plodiš ovu plavušu levo,vidiš da joj prilazi frajer..to je on.Nema cvikere,bubuljice,ima ruku ko Dvajt Hauard i pipa je za guzu.Prilaziš.
Ti: Gde si bre Lešino,malo si živno a?Kakve su ovo ribice,ludila?Sto godina te nema...mi te zvali stalno na pivo...ti ništa..odi bre vamo!!! Grliš ga..i krećeš lagani sparing uz osmeh..
Lešina: A brate ne zovi me tako,nije ovo osnovna zovi me Džoni bre..
Ona: hahahahhahahah...lešinaaaaa..hahahah..e momci odoh ja...hahhaha
Ti: Šta se bre usro..vidi koliku ručerdu imaš..šta se stiso..aj sparing malo..
Lešina: AAAA NEEEMOOOOOOOOOOOOOJ!!!
Ti:Eeee Nidžo..džaba sve...isti si ti stari..Nidža Lešina...
Jedinstven fenomen koji se javio u savremenom društvu kao posledica opšteg potrošačkog ludila.
Forsirani od strane medija, industrije zabave i raznih drugih ''autoriteta'' ljudi sve svoje aktivnosti podređuju opsesivnom trošenju novca, koji opet zarađuju takođe opsesivno da bi podmirili svoju zavisnost izazvanu manjkom duha koji logično iz toga proističe. U čarobnom krugu ljudi su polako sve stvari oko sebe počeli da određuju kroz cenu na uštrb vrednosti, pa takođe i same sebe. Sve više ljudi sebe posmatraju kao i bilo koju drugu robu sa rafova megamarketa, robu koju treba što skuplje prodati, pa tako osećaj sopstvene vrednosti i samopouzdanje upravo zavisi od toga kolika je njihova cena u očima drugih. Vrlo lako se iz toga rađa hronični osećaj inferiornosti (jer uvek se panično misli da se nekom drugim načinom delovanjem može bolje i skuplje prodati) koji se takođe prenosi na odnose prema drugim ljudima.
Kako je ljubav stalna potreba, takvi ljudi i svoje partnere biraju po istom principu - principu tržišne ekonomije. Na taj način dolazi do trgovine osećanjima između dve osobe, uz adekvatnu ikonografiju koja mora da bude u skladu sa ''vrednošću date osobe na tržištu ljudi''. Kako ljubav zapravo nema ama baš nikakve veze sa savremenim izvitoperenim pogledima na svet, dolazi do sve češćeg osećaja usamljenosti, teskobe i nezadovoljstva koji opet raspiruje želju za sve većim sticanjem i još većim trošenjem tog istog novca. I tako u krug...
Ovaj izraz je nastao od strane dobro potkovanog mladog lingvistickog krajiskog sastava.
Korijen ove rijeci, ako gledamo na fizicki sastav rijeci u gramaticko-leksickom smislu, je "guja" sto je inace u narodu poznato kao zmija. No medjutim u ovom izrazu to nije slucaj, u smislu ovog domisljatog izraza guja predstavlja zensku straznjicu u nasem narodu jos poznatu i kao gujica. Dakle za sada smo na dobrom putu gujica - guja , mislim da od sad sve postaje jasnije. Nije rijedak slucaj da se ovaj termin cesto upotrijebi i kao sinonim za kvalitetno obdarenu osobu zenskog spola. Kada na primjer u drustvu hocete da istaknete da je neka zenska osoba obdarena umjesto da koristiti neprikladan i pomalo vulgaran izraz i kazete da je dobra picka vi kazete dobra guja ili samo guja sto je dosta prihvatljivija opcija narocito u otmenom drustvu sa konzervativnim shvatanjima. Shodno svemu navedenom "gujenje" u primarnom obliku kao radnja predstavlja spolni odnos muskarca i "zenske" (guje) na obostrano zadovoljstvo u kojem se istice jasna dominacija muzijaka u obavljanju navedene radnje kojom zenku dovodi do ludila. Medjutim ovaj izraz narocito dolazi do izraza van svog promarnog znacenja kada se koristi da se opise neka stvar koja je u procesu ili koja ce se tek dogoditi ili se ranije vec dogodila. S tim u smislu nije rijedak slucaj da se koristi i sa prefiksom "po" koji daje na znacaju i tezini recenice u cijem kontekstu se koristi (pogujili, pogujeno, pogujiti.....).
Verovatno najgenijalnija prozivka koje možete uputiti na račun ponosnog vlasnika jedne tetovaže u pokušaju. Sarkastično-cinični komentar na nešto što je verovatno epski zamišljeno ali je u realnosti ispalo "malo drugačije". Konačno, aluzija koja će gorepomenutog idiota zagarantovano dovesti do ludila. Ili vas do batina, nebitno je. Ipak, postoje neke kategorije koje vrede tog rizika a ova je, bez sumnje, jedna od njih.
Jer, kako izdržati a ne prokomentarisati nešto što pre liči na jebenu fleku od mastila, alergijsku reakciju na "Šokatu" ili krvni podliv nego li na "zmaja koji donosi sreću", "moje inicijale na Vilinskom jeziku" ili nešto slično na tu foru! Tribal, brate? Pre izgleda k'o da te je neka rava izgrebala po leđima, dizvineš...A to bi, kao, trebalo da bude Isus na Raspeću? Eh, da može, sad bi se garant okretao u grobu to da vidi...
I šta će ti uopšte taj japanski simbol sreće?! Ionako već izgleda k'o da te je ptica posrala...
E sad, da l' ti nisi imao dovoljno para pa si otišao kod nekog priučenog gancija/narkića koji te je, onako polu-navaren, drhtavom rukom unakazio za vjek vjekova ili te je, pak, neki pro tetovirao ali si se ti, usran od strah, previše mrdao - VOZEĆI JEBENI BICIKL! - nije od preterane važnosti za nastavak ove tužne istorije. Kako ćeš na ulicu sa tim govnetom na sebi, s druge strane, predstavlja problem lične vrste koji se možda još jedino laserom dâ ispraviti. Doduše sa tvojom srećom, eventualna dorada ili kamufliranje pomenute škrabotine, verovatno bi završile samoubistvom tvoje jadne majke...
- 'Sti čuo za sapun, brate?
- Što?
- Imaš tu nešto prljavo...
- A tooo...To mi tetovaža, brate. Kul je, a?
- Ma, do jaaaja je...
- Rek'o mi tatoo majstor da je najbolje za početak nešto manje, 'naš, da vidim prvo kako će izgledati...
- Kapiram, kapiram...Samo, šta je to?
- Kako "šta je", tebra? Pa, dva serafima na krstu koji krvari, ispod je srpski narod koji Isus blagosilja, a ako malo bolje pogledaš tu su i moji inicijali na mandarinskom...
- A ti ako malo bolje pogledaš, brate, videćeš da si dao 100 evra na veliku mrlju od mastila, idiote jedan retardirani!
Jedan u nizu naziva za zavodljive, misteriozne žene, čija osnovna uloga jeste da dovode muškarce do ludila isisavajući im krv, novac, slavu i ono malo telesnih sokova i životnih radosti što im je preostalo.
Zovu ih još i vampirice, vampiruše, vampirele a poznate su i kao femme fatale, Kleopatre, sirene, veštice...
Spolja ih karakteriše lomna fizička konstitucija, promiskuitetno zavodljiv ali pre svega elegantano-mračan stil oblačenja. Njihov mističan i do granice sablažnjavanja hladan pogled tera mnoge muškarce da stiljivo obaraju svoj. Obično su svetle puti, kao noć crne ili jarko crvene kose, uz neizostavno prisustvo crvenog karmina i jake maskare tamnih tonova. Puše na muštiklu i duvaju dim u lice potencijalnim udvaračima, čime samo potvrđuju svoju nedodirljivost.
Seksualno su nezasita bića, puna erotskog naboja; vrlo su domišljate, a od femme fatale se razlikuju mahom po mračnijem, gotik izgledu ali i većoj brutalnosti prema žrtvama.
Sâm izraz vodi poreklo iz Holivuda i s početaka 20-og veka, kada su se brojne glumice proslavile u ulogama ''vamp'' žena, silujući maštu ondašnjih uspaljenih magaraca. Od novijih vamp cava definitivno se izdvaja Anđa: dovoljno je videti to ispijeno lice i okrutan pogled! Brrr...
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Za bolju vizualizaciju, nije zgoreg baciti pogled na priloženu galeriju: ovde su primeri old skul vamp ženski, dok su ovde napabirčene vampirele iz pop fikcije. Modernim vamp ženskama možete pariti oči ovde. Čak i na ovom sajtu ih ima nekoliko.
- Stvarno me pale onakvi komadi, moraću da joj priđem! Šta imam da izgubim?
- Čast i dostojanstvo. Dismr na kilometar da je vamp, kap krvi ti neće ostaviti. Bratancima ću prepričavati tvoj sunovrat odeš li tamo. Sedi tu, pi' to piće i snizi kriterijume, da te ne bi danas-sutra našli golog, preklanog i opelješenog u nekoj hotelskoj sobi.
Izraz koji se upotrebljava kada te neko kasno obavesti o necemu .... obicno ako ne i uvek je losa stvar u pitanju!
Umivas se a pored je okacen jedan peskir .... Dohvatis ga misleci da je suv ... Obrises se i tek tada izvalis da je mokar bio i pre tebe...
-Kevoooo! Jel neko koristio ovaj peskir koji je okacen ovde?!
Keva : " Nemam pojma pitaj oca! "
-Caleeeeee ! Za sta si koristio ovaj peskir sto je ovde okacen?!
Cale: " Pa tusirao se , pa se brisao njime ! "
-Sad mi kazes .... - i neverovatnom brzinom uzimas drugi peskir!
_________________________________________________________________________
U skoli rasparas pola dukserice zato sto jebeni konac nece da se prekine... Mucis se ko kreten .... Ti drzis konac a drug zubima pokusava da ga prekine i usred tog ludila , cujes drugaricu:
-E pa ja imam makaze
Ja: " Sad mi kazes ! "
definicija koja nema smisla
ajde nek mi neko objasni u komentaru bar o cemu se ovo radi
ajd ja kontam sve i pomodarstvo i neka nova ludila i finte i nisam uopste mator, sta vise klinja sam i ja od jedva 22 god ali da ides na groblje da bi se provodio? dajte ljudi kome je to kul? wuhu ja sam metalac emo panker darker sta god, ajd sad cu se opijem pa cu rusim spomenike. bar mrtvima ostavimo njihov mir. izlupajte mi minuse banujte me ali ovo je debilno...
e i da se zna nemam nista protiv rokera pankera darkera i ostalih pod vrsta svako voli ono svoje, cak stavise zakleti sam metalac ali opet ne razumem vandaliizam niti imam nesto protiv onog bilo koga ali kod mene ljudi koji idu na groblje posle dvanest uvece ne rade nista pametno i fino
Ide ta Novogodišnja euforija. To kolektivno ludilo koje uhvati ovaj narod kao da stiže apokalipsa. Nisam joj baš sklon, ne volim ta opštenarodna " ludila". Nikad nisam pripadao takvom čoporu. Valjda to ide sa godinama. Sve se broji i računa i tačno znaš šta voliš, a šta ne. To se kanda zove zrelost, mada ni tu reč ne volim. Ali, tačno znaš kakav ti provod prija, kakva muzika, kakvi ljudi.Isto je postalo moderno sveopšte kukanje na vladu, besparicu, nemaštinu. Moram da priznam da je sve tačno i da sam počinjem da spadam u takve. Valjda od te ogromne količine negativne energije počneš da ličiš na svoje okruženje. Bes, nemaština, ogorčenost....stav nemamo čemu da se radujemo. Kad i sam postanem takav, onda se upali alarm da nešto nije u redu...to nisam ja!!! Ma šta nemamo? Kažu da u Novoj godini treba uneti promene. Promeni ono što možeš, a to je stav. Radujte se ljudi!!!!! Dočekajte je sa prijateljima, decom ili sami uz čašu kuvanog vina....pa šta?Izaberite sebi muziku koju volite, čitajte knjigu, gledajte film i ako nemate kome da je čestitate, čestitajte je sebi!!!! U to ime ja ću kao nekad sa drugarima u provod, bez ikakvog opterećenja toaletom...muzika i djuska do zore. Sutradan ću izljubiti svoju decu i poželeti da ostanu zdrava i prava. Treba li više za sreću? A na trpezi...šta se nadje...
Zaboravite na loše stvari, kredite koji su tu pa tu i ko ih šiša, besparicu i ostalo. Udjite u Novu veseli što ste dočekali još jednu i očišćeni od svakog zla! Dobra vam naredna godina prijatelji i budite veseli, zdravi i čekali ih još mnogo!!!
U to ime živeli!
Sama činjenica da se praznovanje 1. maja svelo na nerad i podsećanje na masakr čikaških radnika našem soju nije bilo dovoljno. Morali smo tu dodati još nerada, još krvi i uživanja u svemu što se po prirodi stvari smatra pogubnim po organizam. Sve primese totalnog ugođaja, gledano sa obližnjeg brda deluju kraljevski. Dakle blud i nemoral srednjevekovnih srednjeevropskih dvorova i divljaštvo Balkana i njegove dece ni malo plave krvi. Mojih pet predloga za otkačiti bi trebalo da bude veoma konstruktivna pomoć u postizanju prebačaja.
1. Potes, zvano mesto
Velika je verovatnoća da većina vas ima dobro utabane staze ka svetilištima ludila i razvrata u vidu omiljenog mesta za prvomajsko kampovanje. Međutim tradicije su tu da bi se rušile, ko što bi rekli mnogi superligaški klubovi pred okršaj sa , da se tako duhovito izrazim, večitima. Dakle odbacite logiku ''tamo nam je bilo dojajno lani''! Probajte nešto novo, nešto divlje! Odabir lokacije nije jednostavan ali probajte iskoristiti savremenu tehnologiju, dakle Google Earth, pa pravac tamo gde se najslabije vide konture terena i okoliša. Vojnu kartu razmere 1:25000, potraži staze i bogaze, da samo vi i vojni vrh zna kako doći do orgijališta. Bitne stvari koje bi logorište trebalo da poseduje: proplanak, šumičak, nedostatak signala i potok ('naš što sam gledao njavu sa potokom!).
2. Mazga vuče ali se teže jaše
Odabir prevoznog sredstva je vrlo bitna stavka. Ako ne možeš gajbu piva da staviš pod auto ne kreći sa njim! Dakle idealan izbor bi bila Lada Niva ili TAM 110 u nedostatku istih bilo koji službeni auto. Na kraju krajeva uvek može i peške da se krene ali onda to isključuje mogućnost posete živopisnih vukojebina kojima naša zemlja obiluje.
3. Ne guraj trougao u krug!
Nemojte od kuće nositi ono što vam neće pružiti užitak ili smanjiti patnju. Samo preko potrebne stvari poneti, dakle na uranak se ne nosi kišobran, suncobran i ostale brane. Tamo te čeka širenje spoznaje uticaja prirode i od toga se, kažu stari, ne treba sklanjati. Šta još kažu stari? Da, voda se ne nosi na izvor ili transkriptovano: ne nosite drva i ćumur (zato služi državna šuma). Ponesite neophodan alat u vidu sekire i upaljača, viljuška komada jedan, nož komada dva za seći meso i za odbranu od mesa, ko voli da srkne može da ponese kašike za celu ekipu (ako već pravite gulaš, pasulj i ostale plodove kotlića, ponesite i tanjire).
4. Umočiću!
Napomenuh li da je uranak svrsishodan u slučaju prisustva bluda i nemorala? Da, e pa onda svoje dušice, mačkice, kuce, maze i ostalne legalno steknute lepše polovine ostavite u kuhinji! Vazda si uporan u slobodno vreme sad je trenurak da budeš uporniji. Umočiti nešto sa strane na uranku je vrhunski ugođaj, stoga se postaraj da povedeš što više potencionalnih ženki za priplod ili pak neku siguricu kvota 1.15.
5. Brda eee, brda!
Kada je o količini alkoholnih, opojnih i hranjivih derivata reč, tu ne bi trebalo da imaš ograničenje. Bar 30 krmača, balonče žganje, nameštaja po ukusu, dva-tri keta dum-duma, loma dsa za trežnjenje i izobilje hrane (čitaj mesa) - je univerzalan recept za hedonistu kao što si ti. Ako baš želiš da se dokažeš pred društvom prikolji ono malo u džaku što je skičalo celim putem.
Na ti spisak, ispuni sve stavke i nećeš žaliti za uzalud pogaženom rosom i majskim cvećem. Napomena: sve što se desi na uranku ostaje na uranku! Osim ako nekog od ekipe ne pocepaju gladni vuci, međed ili besan lovočuvar. To onda lepo dokumentovano podeli sa nama. Aj' sad prioni na posao i doživi uranak za pamćenje.
Lik koji voli da priča izmišljene dogodovštine, i da prepričava događaje od nekog drugog u kojima, sebi za pravo, stavi sebe u glavnu ulogu. Ukratko lik voli mnogo da sere.
A: E raja, da vidite što sam se sinoć nacugao, to je neviđeno!!! Znači buraz popio sam 3 štoka, 15 piva i tri red bula! Naletim poslije na neke pičke, izjebem ih samo tako i odjednom se nađem na Gradskom mostu!! Nećeš vjerovati jebote!!! I sad ono kontam bil' skočio, jebote neki me trip u'vatio! I popnem se ja lagano na ogradu i pljas, lasta samo takva! i Nećete vjerovati, jebote, kad sam uskočio, upadnem u neki šporet!! E jebote!!! Da vidiš ludila!!!
B: I onda dođe čopor pasa lutalica i pitali te da ideš cugati sa njima, i da su nabavili neke dobre keruše!?!?
A:Ha!?
B: 'ajd Ezope ne kenjaj molim te, pa jebote jel' ti nas smatraš budalama, da ti povjerujemo u tu povraćotinu od priče?!?!?
A: Al' ljudi stvarno, što bi lagao...
B: Aj' mrš kući i razmisli šta si pričao!!!
death metal je takozvani zavrshni podzanr heavy metala... niko nije ni pomislio da li moze jache, brze i brutalnije od toga... e pa nemoze! death metal-om fenseri nazivaju svaku vrstu metala, sto samo pokazuju da nemaju pojma o zivotu. u ovom podzanru heavy-a je karakteristichna jaka distorzija, duboki growl vokali i blast beat ritam bubnjeva. death metal je nastao iz thrash metala... tako shto su neki thrash metal bendovi shvatili da je ono shto oni svitaju otishlo daleko od thrash-a... a glavna inspiracija takvih bendova bili su slayer, kreator, celtic frost, venom, sodom i drugi stariji thrash bendovi koji su na granici thrash-a i death-a... prvi band u death-u je naravno death, sa svojim frontmenom chuck-om schuldiner-on (1967–2001) koji se smatra za oca pravca... pioniri death-a su bili possessed i morbid angel, koji su schuldiner-ovu ideju pojachavali do granica ludila... naziv je uzet od possessed-a sa demoa "death metal" iz '84...
death metal se deli na:
1.chist death - prvi bendovi, vishe niko nije chist!
2.melodic death - ili melodeath je nastao u skandinavskim podruchijima meshanjem klasichnog heavy-a sa elementima death metala...
3.technical death - bendovi koji su razvili vrlo kompleksan zvuk, meshajuci death metal elemente sa:
- jazz-om: atheist, pestilence i gorguts
- klasichnom muzikom: necrophagist i spawn of possession
4.death/doom - kombinuje melanholichnu atmosferu doom metala sa growl vokalima i blast beat ritmom... autopsy, winter, asphyx i disembowelment su pioniri ovog pravca...
5.blackened death - kombinuje death metal sa black ritmom (koji je josh brzi) i black temama (satanizam, okultizam...), takvi su bendovi belphegor, behemoth, akercocke, zyklon i sacramentum.
6.grindcore - iako ga neki smatraju zanrom za sebe, ja ga stavljam kao podzanr death-a jer to i jeste. nastao je meshanjem death-a sa hardcore punk-om i noise rock-om. osnovao ga je napalm death, bend koji je poznat kao najbrutalniji bend ikada, i bend koji drzi rekord u duzini pesme sa pesmom "you suffer" sa albuma "scum" koja traje 1sec!
umalo da zaboravim... postoje i verzije deatha meshane sa egipatskom muzikom (nile, born of osiris...) koje se nazivaju ETDM (egyptian twisted death metal) mada je pravi predstavnik toga pesma "empires erased" od benda born of osiris...
primer za napalm death:
koristi se kada vam neki "true" metalac kaze:
-jesi slusho *****(zvezdice oznchavaju neki zhnj bend za koji niko nije chuo!)?
vash odgovor je naravno:
-je*esh to slushaj napalm death pa mi se javi!
Lik koji nema granice u jelu i piću. Nije hedonista ali ipak nema granicu tj. ne poštuje usvojena ograničenja.
U subotu slavim rođendan, praviću neko malo kućno okupljanje. Znaš ono, odabrana družina. Pozvan si.
- Doću al poklon neš videti!
Ma ne moraš nikakav poklon, opuštena varijanta je. Roštilj, pivo, laganica.
- Računaj me! Dolazim 100%. Povešću mog burazera Slaveta sa sobom.
A ne nećeš! Ti možeš da dođeš al on NE!
- Zašto? Kul je mali.
Jeste on kul al nema kantara. Jel se sećaš šta je prošli put bilo kad si ga poveo za prvi maj?
- Ne. Podseti me.
Pa polokao je svo pivo, pojeo svo meso, kotlić do pola ispraznio a od pola prosuo a kasnije se ispišao u njega. Polupao sve flaše i polomio stolice. Kasnije je dobio neki napad ludila, uzeo nož i vijao moju ribu da joj odseče desno uvo. Kad ga tad nisam udavio golim rukama, nikad neću. Jadnica i dalje ima traume od njega.
- Ma ajde, nije on takav. To se samo malo napio. Dobar je on!
Rekao sam, NE!
Fantazmagorična utvara slobodne misli, krvavi dragulj domaće filmske umetnosti koji svojim svetlom obasjava tihe i nevidljive hodnike vremena. Na samom početku ovog, mogu slobodno reći epohalnog, dela vidimo pijacu koja se, poput sfinge, pomalja iz sivih i nihilističkih blokova monstruoznog novog svetskog poretka.
Tu, kao dva feniksa koji lete sa Afroditinih nedara, vidimo dva brata, dva titana britke misli, dva nadčovečanska boga ovenčana silom i vatrom. Oni, poput starih Feničana, prodaju prasiće koji bez svake sumnje predstavljaju ljudsku samoću i depresiju u neoliberalnom ludilu ovog manijakalnog sveta.
Jedan od braće, poput samog Hada, hoće da nekim izgubljenim dušama utrapi svoje grozomorne prasiće, dok drugi, koji poput Apolona predstavlja svetlo i nadu, smo voli igru, pesmu i radost bivstvovanja.
Ali tu se, poput posrnulog Prometeja, pojavljuje i treći nadčovek koji nesumnjivo budi u nama sliku Ničeovog poslednjeg čoveka i koji poput lukavog Lokija priča o odsustvu drveća sa planina naše srebrnom krunom ovenčane zemlje. To u nama stvara misao da je on ekološki svestan i prefinjen čovek, ali da li je stvarno tako. On je zapravo samo puka fatamorgana naše stvarnosti, svojevrsni demijurg šizofrenog bezumlja ovog grozničavog ludila.
I dok scene ovog vizijama nadahnutog filma lete pred našim očima kao drevni Sumerski bogovi mi za trenutak vidimo vlasnika kafane koji, kao neobuzdani Eros, priča sa tmurnim pijancem koji predstavlja postmoderni nihilizam i patologiju. Poput Renesansnog slikara lake ruke, vlasnik kafane zlatnim rečim predočava ovom modernom varvarinu smisao postanja, pritom bacajući bisere bogova pred svinje paklom protkanog sveta.
Ali ta scena brzo nestaje i naše oči ubrzo posmatraju klimaks ovog post civilizacijskog epa. Mi vidimo jednog od braće kako se, kao Oziris, kupa u vodi koja, poput Nila, predstavlja procišćenje i novo stvaranje. Ali tu idilu, poput sablasnih kosača, narušavaju mafijaši koji imaju nameru da ubiju naše heroje koji samo nemo čekaju Godoa.
I tako naši junaci odlaze, ali gde? U neki novi i lepši svet! Kao Isus oni lete ka nebu radosti gde caruju misli davno zaboravljenih pesnika...
Prijatelj ili rođak koji ti pozajmi pare do prvog bez kamate, pa te podseti posle dva-tri meseca da si mu dužan.
♪♫Otkači sa mnom do ludila, odavno nisam tako ljubila...♪♫
- Alo?
- Alo, zete... Kako je? Šta se radi?
- O pa gde si bre ti, šuro? Dobro je, ništa evo odmaram malo. Zaboravi ti mene?
- Gde bre tebe da zaboravim hehehe...
- Pa ne pamtim kad smo se zadnji put videli. Ko da ti nisam uzeo sestru hehe...
- Ma pamtim ja. Kod mene za Svetog Nikolu, kad si me pitao za onih 200 evra do Nove.
- Au... Pa da l' je toliko prošlo?
- Aha... Evo ga maj mesec, davno prošo prvi, a ti mi još ne vrati one pare.
- Ma biće, šuro. Ne beri brige. Evo čim prođe Monako i legnu pare, odma šaljem.
- Daj bre, zete, ne zezaj me... Treba Lenkica da mi krene na ekskurziju na Zlatibor sledeće nedelje, a ja još ni prvu ratu nisam platio.
- Sram te bilo... Na decu me hvataš za pišljive dve stoje. Sve sam mogao da očekujem ali da si takav židov od čoveka nisam. S kim sam se ja orodio... :Prekida vezu:
- Sestro, jebem ti majku u pičku.
Samoživa osoba koja uvek sebe i svoje dupe stavlja u prvi plan, a za druge može, ali ako ostane nešto. Osoba zbog čijih dvostrukih aršina ne možeš da dišeš!
- Uh, kako sam besna, iznervirao me onaj moj do ludila! Zadavila bih ga!
- Šta je bilo, sestro slatka, pričaj!
- Ma, ona njegova majka podigla kredit i kupila za te pare kožnu garnituru i metarski televizor! Mnogo to treba njoj samoj. A ni da pita da l' nama nešto treba, kako živimo, da l' njeno unuče ima sve što mu treba! Govedo sebično. A onaj moj, ili bolje da kažem njen, mulavac na sve to kaže "Njene pare, nek' ih troši kako ona hoće, šta je tu mogu"! Ej, bre! Zamisli!
- Ma, šta se čudiš, svi su oni mamini sinovi, ne smeju ni da im zucnu.
- More, tek će on da me zapamti! Ima, a neće da pomogne, a on je još i brani! Pa da mi neko nije ništa, ja bih pomogla ako mogu! Fuj!
- Nego, htedoh da te pitam nešto... Znaš, nešto sam kratka sa kintom, pa ako bi mogla da mi pozajmiš do prekosutra...
- Ijao, gde me sad nađe, sestro slatka! Baš sam zakazala manikir i pedikir, kompletan tretman, sad krećem, potrajaće taj rad i neće biti jeftino. Ćao!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.