
Postoji jedna odlična teorija koja opisuje ovakvu vrstu pojava, autor je Heri Frankfurt. Naime, bullshitteri se razlikuju od lažova jer, dok ovi drugi namerno iznose laži, bullshitteri su jednostavno nezainteresovani za istinu. Dok lažovi znaju šta je istina i nastoje da je što bolje upoznaju da bi je što bolje sakrili, bullshitteri imaju primarnu ulogu da impresioniraju i ubede publiku u ispravnost svojih tvrdnji te su, stoga, veći neprijatelji istine nego lažovi. U eri gde svako piše, svako se pita, priča, stvara, bloguje, itd. nastala je hiperinflacija ove pojave. U srpskom jeziku sinonimi su: kenjanje, priča bez pokrića ili licemerje.
A (sasvim legitimna tvrdnja ): Deca su smisao života, svako mora da nadje sebi ženu, izrodi decu, vaspita ih u hrišćanskom duhu i širi ljubav i milosrdje.
B (sasvim legitiman inquiry): Aha, da. A čekaj, koliko to dece imaš, još uvek si na jednocifrenom broju? Šta, nijedno?? A, jesi li oženjen? Šta kažeš, 25 godina i nemaš? Devojku? Ni to? Još uvek mama i tata daju džeparac, ha? Naravno, u crkvi si poslednji put bio u 8. razredu na ekskurziji a Bibliju ni pročitao nisi?
A (ispostavlja se da je bullshitter): Ne smaraj, nego hajd sad u nedelju da idemo da prebijamo pedere i lezbejke, oni će da mi se tu šire po Srbiji.
B: Bože, sačuvaj me takve ljubavi i milosrdja.
Uobičajena i gotovo mahinalna retorika ljudske individue saterane u verbalni ćorsokak. Difolt tehnika izbegavanja neprijatnog, škakljivog i na bilo koji drugi način NEŽELJENOG pravca razgovora sa nasumičnom osobom/bama od prekoputa, verovatno sa transferogeno naivnom nadom da pomenuti/te na neki neki volšeban način to neće primetiti. Babe & žabe fazon, al' namerno.
Oni, razume se, nešto veštiji oratori, u stanju su da izvrdavaju sagovornicima zavidan period vremena, ali kako je nažalost forma razgovora između dva i više homo-sapiensa najčešće formulisana dinamikom pitanje-odgovor (gde je pitanje = pitanje na odgovor, a odgovor = odgovor na pitanje; prim. prev.), sasvim je neizbežno da u jednom trenutku više neće biti prostora za eskivažu. Jebiga.
Skretanje sa teme rendom subjekta kroz godine i iskustva:
- Volim kako se smeješ, znaš...
- I ja volim kako se ti smeješ. Želela bih da zauvek ovako ostane...
9 meseci kasnije...
- Kmeeee, kmeee, kmeeeeeee!!!!!!!
...
- Sine, kaži "ma-ma"...
- M-mmamm...TA-TA!
- Ko je pros'o ovo mleko po mom radnom stolu, je li, bre?! MATIJAAA!!!
- E, tatice, tatice, znaš šta je danas rek'o debeli Joca vaspitačici...?
- 'Ajde ti meni, Matija, reci sve što znaš o Kraljevini Srbiji...
- Nisam učio o tome, učiteljice, jer je moj deda bio partizan!
- Knežević! 'Ajmo malo Kraljevinu Srbiju...
- Uh...Ovako: kraljevina Srbija je obuhvatala period od 1882. do 1918. godine...ali ništa od toga ne bi bilo da Miloš Obrenović nije oslobodio zemlju od Turaka. On je rođen u selu Gornja Dobrinja kod Požege i tamo i dan-danas stoji njegova rodna kuća, sada spomen-muzej. Muzej ima tri sobe i tavan...
- I, kolega? Jesmo spremni?
- Ovaj...Može drugo pitanje, profesore?
- Znači, nisi spavao sa njom kad smo ono bili razdvojeni?!
- Ma, daaaj, šta ti pada na pamet...Ae, vodim te na ručak negde...
- Dragi, reci dragička...
- Dragička...
- Trudna sam, imaćemo dete!
- Jebeš mi sve ako ono nije Linda Hamilton na kiosku! E, Linda!!!
Rečenica kojom osoba koja je gost u kući spašava dete od instant batina pobesnelih roditelja.
Šta si uradio? SLOMIO SI PROZOR?! Ma, sad ću da ti..
-Eeeeeej, ma pusti dete. Nije ono namerno.. verovatno je lopta odletela i ... Sedi, bre!
Krajnji stepen smora i osećaja da vas neko davi k'o anakonda divlje svinjče, kako po vizuelnom efektu, tako i po zvucima koje žrtva ispušta. Uglavnom posledica birokratskih zavrzlama namerno začinjenih od strane, koga drugo do šalteruše, mada nije pravilo. Za njih je rezervisano jer ih je jednostavno nemoguće izbeći. Ako ste u tom stadijumu, znači da ste na korak do tačke pucanja, kako nervnog tako i iz vatrenog oružja, a to je već ujedno i tačka bez povratka. Pada mrak na oči, prangijanje, a može i upotreba priručnih zapaljivih supstanci. Jebiga, benzin skup, sve se ređe koristi. U američkim filmovima tada dolazi do "hostage situation", pregovori, specijalci, napeto... Kod nas je prostije.
- Pogle' ovo na vestima! Upao u poresku upravu, prangijao iz Kalaša sa nekih 100 metaka, nikoga nije pogodio i na kraju polio nečim šaltere i arhivu i zapalio ih kad svi pobegli! C, c, c, kakvi smo divljaci postali! A kažu da je miran čovek!
- Brate, nije to džabe, sigurno imao razloga čim je šaltere palio. Garant ga drndali dok mu se nije na lakat prisralo i eto...
Jedni od najpoznatijih likova u crtićima '90-ih godina. Momci koji su oličenje gluposti i upornosti. Ali najzanimljivija stvar koja će se pamtiti o njima jeste to da su uvek i u svakoj situaciji bili poređani od najvećeg ka najmanjem.
U današnje vreme njihovim imenom možemo da okarakterišemo ekipu koja bleji u parku i uporno pokušava da smisli način kako da zaobiću obezbeđenje na ulazu za koncert, koji su čekali sa nestrpljenjem, ali je jedan član iz famozne družine koji zaslužuje epitet Avarela, kupio pogrešne karte, i sada oni mogu samo da se slikaju.
Takođe epitet braće Daltona zaslužuju i grupe osoba koje su slučajno ili namerno poređane od najvećeg ka najmanjem.
1.Maj : Ekipa spremna za roštiljanje i jedno kolektivno cuganje. Čeka se drug iz razreda da donese pare kako bi mogli da kupimo cugu. Momak čija inteligencija i nije baš zavidna, pa je dobio najlakši posao, da čuva pare i samo dođe na vreme.
- Ej narode evo mene, kupio sam nam tri kartona koka kole original, bilo neko sniženje pa reko da nas obezbedim.
- Pa konju jedan, koliko sada imamo para?
- Ja mislim oko 100 dinara.
- Pa sad ću da te ubijem konju neraspisani, šta sada da radimo, nemamo kap piva?
- Pa pićemo koka kolu :blaženi osmeh zadovoljstva:
Par minuta je trajala prepirka, i odlučili smo da provalimo skladište pića, na našu nesreću uhvaćeni smo i odvedeni u stanicu. Tu smo proveli noć i lagano pijuckali koka kolu, original naravno.
Udbaški zatvor za žene, nedaleko od zloglasnog Golog Otoka.
Obradom i malim izmjenama teksta zatvoreničke pjesme sa ovog ostrva ("Djevojko u sukobu s Titom"), posle je stvoren hit - "Jedina moja".
Ekipica lepo sredjenih, fensi obucenih, zalizanih i full opremljenih osoba izmedju 12 i 35 godina koja posecuje utakmice klubova za kojima sece vene samo onda kada se igra neka STRAVICNO bitna utakmica.
Obicno dolaze u malim grupicama, naoruzani fotoaparatima, kamerama, semenkama i slicnim, i nacickaju se na tribinu na koju dolaze najvernije pristalice tog kluba. U prvih petnaestak minuta naprave nekoliko glomaznih fotosesion serija u najrazlicitijim "navijackim" pozama, koje ce sa velikom radoscu obesiti na svoj FACE:P, a onda u najvecoj dosadi presede ostatak utakmice jer ne znaju ni imena igraca, ni pravila a o imenu sporta i navijackim pesmama da ne pricamo. Vazno je samo da su IN i vidjeni!
Otprilike period od kada je počeo da se koristi obrađeni kameni alat, do čuvenog: Nareži mi CD.
Pre jedno 1,6 miliona negde u Africi:
Hobohobo: Hej, Ugabuga, kad ćeš da navataš vremena za mene malo, treba da mi napraviš jedno dvaest koplja i komplet od 6 noževa za moju taštu. Dušu mi izjede, kaže da nema sa čim da reže mamutovinu. Oni noževi što si joj pre napravio, nisu ni za kurac.
1,6 miliona godina nakon toga, negde u Srbiji:
Ristivoje: O komšo, pa gde si, ne bi te bog navatao? Reci mi, imaš li kakvih novih filmova, nareži mi, i majke ti kad budeš nareziv'o, napiši na CD, koji je koji. Prošli put sam svastiki onu pornografiju poslao.
Tašta mi dušu izjela, misli da sam namerno.
1,6 miliona godina posle, i ništa se nije promenilo, jedni znaju da prave, drugi da iskoriste. I kad im uradiš, naće ti zamerku, iako si im to uradio džabe.
U prevodu: Nikad ne zaboravi gde ti je mesto!
Žudnja, večiti nedosanjani san i pobolesna potreba živog bića da tamo nešto uređuje, klasifikuje i hijerarhiše (po policama, na papirčinama i staklenim teglama sa malim nalepnicama) se jasno vidi u ovoj sentenci.
Bez obzira gde se nalazio i šta radio, znaš da si samo šraf ili zupčanik u džinovskoj mašineriji, pa makar to bila i banalna stvar kao što je košenje trave.
E sada, ako se izboriš i postaneš nešto više- točak ili volan, blago tebi i svaka čast.
Naravno, ova izreka je nastala ko zna kada, i tada značila mnogo više nego danas, ali se ipak, uvek provlačila i ova pouka.
Košenje je težak fizički rad. Napornije je od trčanja ili plivanja. Zahteva fizičku snagu, izdržljivost i koncentraciju, da sam sebi ne bi otfikario stopalo, ili povredio nekoga oko sebe; eventualno pokosio babino omiljeno cveće.
Pretpostavljam da su ljudi koji su kosili ceo dan imali tu privilegiju da prvi dobiju hladnu, izvorsku vodu, da se odmore i osveže, i da su prvi sedali za sto da jedu, itd.
Odatle sve počinje...
Prostor ili situacija gde je osoba zaštićena poput Putinovih mošnica, u sred Kremlja, na 30. spratu ispod površine, vakuumiranih, nežno spakovanih u čipkastu vunicu, ispletenu od strane slepih čečenskih evnuha obnevidelih od blještavog sjaja finiširanog Putinovog nakurnjaka, za koji su kao nagradu dobili svaki po 14 nevinih kozačkih mačaka kojima za života mačor nije omirisao trticu a kamoli nešto više. Fine neke mačkice.
Inače izraz potiče iz fudbalskog žargona gde ispred gola postoji prostor širine 5 metara gde je golman toliko zaštićen da dobija faul čak i u situaciji da te namerno lemne ražilenom sajlom za vuču skinutom sa rashodovanog Fapa 2026 vojnog.
Dva auta na semaforu. Prvi auto kreće unazad i nespretno udara auto iza sebe. Rezultat: jedna ogrebotina ispod levog fara širine krzna intimnih delova Stanije Dobrojević, i iskrivljena žica koja drži prednju tablicu golfa 2 iz 1986, ščetrnaest puta prevrtanog i bez spojenih 10 kvadratnih centimetara istovetne nijanse boje, preko čitavog auta. Vinovnici dela izlaze na suočavanje.
A: Ajoj druže, izvini jebg, nešto sam se zamislio... Daj da se dogovorimo nekako, nije ništa bilo vidiš.
B: Štaaa?? Ništa nije bilo?! Ništa nije bilo?? Moj auto... Moj golfić... Moja sreća, moja ljubav prva, u tebi sam noći provodio, u tebi sam djeve poljubio, s tobom seno u gepeku ter'o, koncetratom svinje odranio, gice moje zimi čuvo - od njih proslavio... Kukuuuuu ubi me čovek, slupa mi kola, jao ljudi videste li ovo... Policijaaaaaa!!
A: zabezeknuto gleda Brate, ma daj... Jebt ništa nije bilo, kakva policija, daj da se dogovorimo, dam ti soma dinara ajde za ovu crticu ovde i to je to, da se razilazimo.
B: Čega more, iljadu dinara?? Nemoj da se vređamo prijatelju, ti si meni kola oštetio, prva farba prikane moj, da ne govorim o duhovnom bolu što mi naneo. Sve u svemu to će da te košta petn'es iljada, ako oš oš, ako neš da se zovu nadležni organi, nema tu.
A: Za petnaest hiljada druže moj ja radim 10 dana sa lopatom, a ovaj tvoj krš ceo da ode na otpad ne vredi 300 evra. Budi čovek, svako pogreši, daj da se dogovorimo nekako da ti to saniram pa da pičim kući, žurim brale, kozi mi se koza.
B: Čega more krš? Kukuuuuu E a kako si me sad uvrediooooo Sad i 20 iljada da ponudiš ne prihvatam, ima policija da se zove! Al ako ponudiš 25, će da razmislim hehehe zloban smeh gegulanski
A: "Će da razmisliš" jel?
B: aha grok grok I to prile ako budem dobre volje, i ako me odvedeš do Burenceta na vrućo pečenje.
A: "Vrućo" a?
B: Vrućo prile.
A: Au mamu ti jebem bezobraznu onu gegulansku, sad ćes da vidiš.
Uzima telefon, poziva policiju. Seda u kola, pali, zaleće se unazad i krvnički udara zadnjim delom dzipa u prednji kraj golfa i datu radnju ponavlja jedno 4-5 puta. Golf prskava u paramparčad, farovi nepostoje, hladnjak curi, motor zdrobljen, a gume lagano popustaju... Gegula zabezeknuto gleda i neveruje. Policija stize na lice mesta i zatiče vinovnike jednog pored drugog.
Policajac: Dobro ljudi, šta se ovo desilo?
A: Gospodin koji vozi golfa me udario odpozadi dok sam čekao zeleno na semaforu, vidite vi to sa njim.
Policajac: Aha, dobro gospodine, podjite sa nama.
B: Čekajte, čekajte, šta??? Pa on je mene udario, ali on je mene, evo tu je bila crta, i žičica ona isto, eeeej ljudi, čekajte, stanitee, gde ćete me milicijo moja, ali on je, joooj Stojaneee kukuuuu
Policajac: Ne znam ja ništa gospodine. I da je tako kao što kažete, ušli ste mu u peterac, mislim udarac u kola otpozadi, i to još na semaforu, tu je auto ispred vas zaštićen maksimalno jer vi ste ti koji treba da držite odstojanje. Čeka vas jedno petnaestak bodova, kazna za nasilničku voznju, za opiranje prilikom hapšenja i... ček jel imate vi neku vezu u policiji?
B: Nemam, odakle mi...
Policajac: E onda vas čeka i farbanje jaja, ali ne ovih Uskršnjih, nego raznih, kako da vam kažem, malo lakše kuvanih aaaahahahahahaahaha AAAAAHHAHAHAHAHAHAHAA ludi smeh
B: Štaaaa? Neeeeeeeeeeeeee....
I odoše polako u suton, dok se žar na cigari pobednika, naslonjenog na stari hrast, gasio i jačao pod udarem vetra... Peterac, taj surovi prostor...
Svakodnevnica jednog harema i kritički osvrt na međuljudske odnose u njemu. Sve bude, sve i prođe… Ali, hijerarhija je jasna, kuronja je na vrhu piramide.
- Koliko vas ima na lageru sad? Stiže li muž da vas sve namiri?
- Dosta nas ima, bogami. Onako, kako koji dan, nekad stigne a nekad ne stigne. A i mi smo ti sa malim zadovoljne. Muči se i on, dobar je muž.
- Sa malim zadovoljne? Znači evnusi uskoče da pripomognu?
- Malo oni a malo i jedna drugoj ruku pružimo. Pustimo i jezik, biva svega, bude se i prođe. Ali, ne brani muž, dobar je muž.
- Znači, u zemlji slijepih jednooki je kralj, a?
- Uf, najbolji je muž.
Verujem da se svima u životu dogodi da, u nameri da učini nešto dobro, napravi pravu malu katastrofu, u najboljem slučaju pokvari nekome dan, a u onom gorem, posledice budu mnogo ozbiljnije. Medjutim, te individualne nisu tako strašne u poredjenju sa globalnim. Kada je Hitler Jevreje i Rome slao u koncentracione logore, bio je ubedjen da svetu čini dobro - kao i Ajnštajn dok je izmišljao atomsku bombu. Primera kroz istoriju ima jako mnogo, ali su ubedljivo najgore one namerno izazvane, sa ciljem da pojedinci i organizacije dodju do moći, zemlje, resursa i bogatstva. Uzmimo za primer katoličku crkvu i krstaške ratove, uvodjenje robovlasničkog sistema ( pod tvrdnjom da su crnci niža rasa ) rat u Iraku..
Ovakve stvari se dešavaju zadnjih 2000 godina.
Svakome se desilo bar jedan put.
To je ono sto ono sto osetite prilikom telefoniranja,ukoliko se pozvani korisnik ne javlja izvesno vreme i vi pocnete pevati jer ste se setili neke dobre pesme,a i dosadno vam je slusati ono tuuuuuu,tuuuuuuu,tuuuuuuu,i u medjuvremenu,kad se najvise uzivite,ta se osoba naravno javi,a od vase moci zapazanja i stepena zanesenosti pesmom zavisi koliko dugo ce imati priliku da vas slusa.I onda,kad napokon shvatite da se druga strana javila,ili spustite slusalicu od sramote i pozelite da nestanete,ili se samo pocnete smejati da ispadne da je namerno(a u sebi umirete od blama).
Skoro uvek su ženskog roda, rade u trafikama. Iz nekog čudnog razloga se nalaze na listama najtraženijih zločinaca međunarodnih kriminalnih policijskih organizacija. Uprkos tome, nije mnogo njih optuženo za zločine i oni nastavljaju da se bave svojim kriminalnim aktivnostima (prodaju svetlo-zelene orbit žvake kojima je istekao rok i daju oštar odričan odgovor na pitanje "imate li snikersa?", time ugrozivši psihički integritet kupca). Moguć razlog njihovog dugog opstajanja u svetu kriminala jeste korumpiranost policije. Ali ja mislim da je to njihova anonimnost koju im obezbeđuje zabarikadirana kućica u kojoj obitavaju sa tako malim prozorom kroz koji jedva ruka može da prođe.
A: Gde je Dragana, nisam je dugo video?
B: Aaa, eno je kući. Zaposlila se skoro.
A: Ooo, super! Šta radi?
B: Pa postala je trafikant.
A: Ona je štaaaa ?!
Sponzorisana emisija od strane našeg jedinog avio-prevoznika na jednoj od najjačih televizijskih stanica u čijem trajanju od desetak minuta saznajemo svakodnevno raspored letova za-Dubai, Štokholm, Magabungu, Utande, Obale Pizdinaca i slično. Emisija se počela svakodnevno prikazivati u formi vremenske prognoze mada još nikom od gledalaca nije jasno-ZAŠTO?! Ne štedeći novaca da bi se platil enormni troškovi reklamiranja na tako prestižnoj televiziji umesto da plate bilo kakav sopstveni dug jer su jedni od najzaduženijih firmi, oni nam pružaju tako, za svakodnevni život prosečnog Srbina, neophodne informacije gde, kad i po kojim cenama, pravim malim sitnicama, putuju juče, danas, sutra...
- Milosava, pali TV, oću da čujem u kolko sati polazi putnički za Njujorke.
- ??? Kake crne Njujorke, Milosave?
- Ćut bre tamo i nalazi daljinski, imaju popust pet posto od kraja meseca, ako sam dobro slušao juče.
- Pa i danaske će to da biva?
- Svaki dan, Milosava, svaki dan!
.................
Dobili ste govornu poštu JAT ERVEJZA, za sve potrebne informacije u vezi letova, cena, polazaka nazovite B92.
Evolutivni korak tatinog sina (ćerke). Dobijanjem diplome neke privatne škole koju ničim izazvano nazvaju fakultetom, ovi entiteti mutiraju u menadžere. Retko kad imaju završen samo jedan 'fakultet' jer je najteži deo njihovog studiranja pronaći pristojan kafić u blizini škole. Obično preko veze zaposleni na šalteru banke ponosno će isticati svoju titulu u svakoj prilici iako je svima jasno da ne vredi ni papira na kome je odštampana.
Dokaz da je svet u problemu leži u činjenici da su skoro kao po pravilu plate ovih mutanata znatno veće od plate jednog napr. doktora iako njihovo školovanje ne vredi ni po' lule duvana.
-Ja završio medicinu, a ti?
-Ma ja imam dva faksa. 'Uslužni menadžment u hladovini' i 'Biznis i prevara u malim i srednjim preduzećima'.
-... (škrgut zubima)
Priča o tome kako je propao rnr, koncentrisana na ljude koji su, iz neobjašnjivih razloga, popularni u Srbiji. Dejan Cukić, recimo, ne može da uništi rnr, Dejana Cukića je na dočeku Nove godine, onomad u Čačku, slušalo 5 ljudi, i još 5 cigančića koji su bacali petarde. Napominjem da je Prljavi inspektor Blaža izostavljen zbog čiste ljudske empatije. Gotovo neprimetno retaradirani Blaža izaziva izvesne ljuske emocije koje ne dozvoljavaju da ga pljuneš, a kamoli šutneš.
1. Bora Čorba
A bio je kul tip. Pretvorio se u tipa sa nacionalno osvešćenom rukom koji forsira sponzoruše po gradu i dodeljuje Oskara popularnosti na TV Pink. Uspeo i da kumuje otvaranju rock bara sa najskupljim pivom u Beogradu, plus to pivo moraš da piješ u društvu Đorđa Davida.
2. Đorđe David
Po ceo dan loži klince da je jedini preostali roker u Srbiji, a u slobodno vreme sedi u Čorba kafeu. Jedini uspeh mu je rok album sa Gašom iz Legendi, snimljen '83. Izbačen iz svih projekata na kojima je sarađivao zato što je "jebeni ne-konformista". Ostaje samo da ga izbace i sa sopstvenog solo projekta.
3. Bajaga
Počeo gotivnim acid tripom sa Berlinom i Malim slonovima. Posle toga snima isključivo heroinski pop, muziku za zaljubljene srednjoškolce iz ruralnih sredina, koji nikada neće čuti Cohen-a ili Cave-a.
4. Kiki Lesendrić
"Ok, obući se kao momčići iz Coldplay-a... Check!
Neka ti ministar napiše pesmu... Check!
Ubaci neki stih za zaljubljivu seosku omladinu... Check!
Šta?!?!?! I dalje me slušaju samo retardirane tinejdžerke?!"
5. No smoking orchestra
Nemanja, Nemanja... Daj, neka bude da si DB-ovac, molim te, nema šanse da nam ovo svojevoljno radiš. Vrati se, molim te, u prošlost, odmah posle Podzemlja i prestani da se baviš umetnošću, negde krajem 1995. godine.
6. Đule Van Gogh
A kada se samo setim kako sam voleo Da li zna i onaj punk-rock sa početka karijere. Šteta što si gledajući MTV kreativno satrulio kao i sve što dođe pod njegov uticaj. A još se i šminkaš kao emo-pop-punk peder...
7. Plavi orkestar
No comment...
U svim holivudskim filmovima koji su apokaliptične (smak sveta i ostala čudesa) tematike, primetićete da posle bilo kog američkog grada, prvi grad koji najebe u ostatku sveta bude Pariz. Neverovatno je da to bude Amsterdam, Seul, Johanezbugr ili Velington - ne tu bude baš pariz. Ispada da postoje "the almighty" USA, Pariz i ostali.
Ta logika, khm... ovaj, totalno debilisanje služi da se u svakoj sledećoj tinejdž komendiji prave planovi za odlazak u .... pogađate - Pariz. Ah, taj grad ljubavi, to svaki pravi tinejdž amerikanac i svaka prava amerikanka mora da vidi, oseti, napravi najneverovatnije orgije jer to je Pariz. (Namerno sam stavio malo a ispred amerikanac i amerikanka).
I u hororima se putuje u Pariz. Njihovi studenti i srednjoškolci uvek za ekskurzije putuju tamo.
Poslednja ekskurzija 1 (avion eksplodira kad poleti ka Parizu).
Onaj film sa meteorom što nije Armagedon, gde Morgan Frimen glumi predsednika SAD (prvi grad kog ogroman komad tog meteora koje se izdvojio prvo razrova Pariz, kao da se svemir kuglao).
Armagedon (nije najebao, ali prvo prikazuju snimak Pariza da se svi skrivaju).
Onaj novi kao sf-horor, gde biljke odlučuju da onesposobe ljude i pride ih ubiju (panika, haos i totalni raspad sistema bace u totalni kolaps ceo SAD, a tek posle toga, na kraju filma - Pariz).
Poznati srpski pisac epske fantastike, čije ogromno književno delo „Srbija“ spada u sam vrh svetskog spisateljstva, rame uz rame sa Tolkinovim „Gospodarom Prstenova“ ili Martinovom „Igrom prestola“. Dobitnik je prestižne Noblicine nagrade za književnost, a jedinstven je po tome da je to uspeo da ostvari napisavši samo jednu jedinu knjigu.
Šaljiv po prirodi, a opet pun mašte, Boris je uspeo u knjigu da ubaci oba elementa, pa se čitalac ponekad od srca nasmeje dogodovštinama njegovih junaka, a ponekad samo zastane sa čitanjem, potpuno zabezeknut maštovitim događajima iz knjige ili maštovitim predelima i prelepim životom ljudi divne zemlje o kojoj upravo čita.
Plejada heroja i anti-heroja koje je stvorio u svom delu, preti da pomrači slavu čak i jednog Hari Potera, Džedaja ili Tolkinovih junaka, a najpoznatiji među njima su Žumance, upravnik izmišljenog grada Beograda, General vojske Srbije Šuntanovac, Komadant Kraljeve Garde Slobica (oko koga se vrti najviše onih komičnih događaja), upravnik trezora poznat po imenu Region, dok se vrhunskim spisateljskim potezom smatra ubacivanje Deda Mraza u priču i to na funkciju Visokog Sveštenika srpskog Velikog Veća.
Knjiga je postala čuvena i po tome što je Boris prvi pisac koji je ubacio sebe u knjigu, tačnije lik baziran na samom sebi, a to je Kralj Licko, najlepši čovek u Kraljevini koji jaše zmaja po imenu Čeda.
Zaplet se dešava u izmišljenoj zemlji Srbiji deceniju nakon pobede nad Onim Čije Se Ime Ne Spominje, u kojoj narod živi divnim i bogatim životom zahvaljujući vladavini Kralja Licka i njegovih prijatelja, ali sile mraka predvođene divljim poglavicom Gladnim Tomom i njegovim zlim ratnicima Neobaveštenim Različkom, Pičkoustim i samoproklamovanim poglavicom plemena Čačak zvanim Udaren s Leđa u Lice, pokušavaju da svrgnu Licka s vlasti i zemlju uvedu u vekove haosa, bezumlja, siromaštva i smrti.
Naravno Licko i prijatelji uspevaju da spasu narod posle obilja smešnih i opasnih zgoda i nezgoda, epskih bitaka i velikih ličnih iskušenja, ali uspevaju i da sačuvaju međusobno prijateljstvo kojim žele da narod svoje zemlje uvedu u novu eru blagostanja, većeg i od onog u kom se sada nalazi.
Ali zlo ne spava…
- Johnny Kurajber: Buksno, ajde uzmi koji vops, pa da se zabodemo kod mene i gledamo TV duel Tadića i NIkolića.
- Buksnetina: Ajde, evo me za petnajs minuta.
.
.
.
- Boris Tadić Mi danas živimo u zemlji koja je u svetu sinonim za demokratiju i poštenje. Ulažemo veliki novac u sve bitne sfere društva. Školstvo, zdravstvo, socijalna pomoć, velike strane investicije. Sve smo to mi doneli. Zato je danas Srbija zemlja koja se smatra liderom regiona i zemlja koja je okarakterisana kao zemlja najubrzanijeg razvoja u jugoistočnoj Evropi.
- Tomislav Nikolić: To možete da pričate nekom drugom. Nekome ko ne živi u ovoj zemlji. Građani jasno vide kuda nas vodi vaša politika. Mi ćemo sve da pohapsimo, uložimo osamstopedeset miliona u poljoprivredu, milijardu u industriju i razvoj malih i srednjih preduzeća, a naša zemlja se neće klanjati nikome u svetu.
- Boris Tadić E pa mi ćemo da uložimo duplo više, sada kada smo kandidat za prijem u Evropsku Uniju, a usput ne damo Kosovo, pripojićemo Republiku Srpsku Srbiji i nastavićemo trend povratka mladih ljudi koji su otišli devedesetih iz naše zemlje nazad, pošto smo već vratili oko četrdesetpet posto, a inače da naglasim, postali smo i svetski lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Naravno podigli smo i MOST za osam godina.
- Tomislav Nikolić: Vi vratili ljude? Pa Srbija je danas zemlja sa najstarijim stanovništvom, dva miliona nezaposlenih, koje ćemo mi onim malim i srednjim preduzećima zaposliti, kao i dovođenjem Ruskog kapitala u zemlju jer naša stranka ima isključivu tapiju na saradnju sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. A što se tiče Kosova, mi ćemo da insistiramo na rezoluciji 1244, koju ste skroz zaboravili i vratićemo našu vojsku i policiju dole, naravno uz saglasnost Evropske Unije kojoj svi težimo i koja bi nas raširenih ruku dočekala kada bi mi došli na vlast.
.
.
.
- Buksnetina: Au brate. Gde ova dvojica žive? Voleo bih u toj zemlji i ja da živim, majke mi.
- Johnny Kurajber: Ma idi bre, kada ih slušaš Švica je kurac za nas. Nego da menjam ja kanal?
- Buksnetina: Ma da bre. Ne mogu da ih slušam više kako seru. I crtać je realniji. Nego sve mi je privlačnija ona tvoja ideja da osnujemo stranku. Ako ovi budu na vlasti i ovi sa njima u talu u opoziciji još deset godina živećemo u šatorima.
- Johnny Kurajber: Može. Vreme je za promene. Prvo i osnovno, kako ćemo je nazvati?
- Buksnetina: Nemam pojma. Ajde da otvorimo temu na forumu pa izaberemo najbolji predlog.
- Johnny Kurajber: Odlična ideja.
Fora iz osnovne škole. Lik koji je stariji ili samo fizički jači priđe i pita te : "Da li znaš kako meda sere?" Ti naravno odgovoriš odrečno. On te onda hitrim potezom sa leđa hvata za glavu, tako što ti prisloni jedan dlan na jedno, a drugi na drugo uvo, dok palčeve postavi u dolju na vratu ispod potiljačne kosti, pa zatim pritisne sa oba i gura uz potiljak, što naravno proizvede užasan bol. Taj odgovor koji dobiješ, verovatno bar malim delom dočarava količinu boli, koju medved oseti dok prvi put kenja nakon zimskog sna, te valjda otud i ovaj naziv.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.