
Dobar način da odjebete nekog smora dajući mu na znanje da ne možete da verujete da tako nešto može na usta da izađe pored činjenice da ljudsko telo ima daleko prikladniji otvor za to.
- Dobar dan, gospodine. Mi smo iz "Kirbija". Da li imate malo vremena?
- Pa, ne, ovaj, žurim...
- Nećemo dugo, bićemo jako kratki. Ponudili bi Vam jednu demonstraciju našeg proizvoda, ako može.
- Vidite, nisam zainteresovan...
- Eh, mnogi tako pomisle, pa se predomisle kada vide mogućnosti ove mašine! Začudili bi ste se koliko njih tako pomisli i na kraju kupi. A i vi možete da se uverite ako nam dozvolite da pojasnimo. Vidite, ovaj usisivač je neuništiv! Usisava i vodu, ali nezamenjiv je kada je Vaše zdravlje u pitanju! Uklanja prašinu, grinje, sve alergene i donosi Vam u kuću čistoću operacione sale. Da ugovorimo probu?
- Neka, hvala, verujem ti na rč.
- Ovaj, mislite na reč?
- Ne. Mislim da preterano sereš!
Reakcija na glup poklon. Na onaj najgluplji mogući. Pogotovo kada je uručen od strane nekoga ko vas zna od stomaka.
Baba: Da vidiš sine što ti je baka kupila nešto.
Ja (u sebi): Sat, sat, sat, sigurno je sat.
Baba (ponosno): Novu spavaćicu.
Ja: Baš je... Lepaaa... A gde nađe ovu florescentno žutu boju, očiju ti?
Baba: Jeste, lepa je boja, ali ja sam ti je više uzela zbog tih sova.
Ja: Baba, to su medvedići.
Majka: Kupila sam ti gaće.
Ja: Jao, baš su lepeee. A da te pitam nešto, a da se ne naljutiš? Kada si u mom vešu videla bubrežare?
Majka: Pa, nisam, ali sve su ti neke sa malo materijala, mislila majka da promeniš malo.
Ja: Nemoj, ljubim te, više da misliš.
Majka: Nema veze, obrisaću prašinu sa njima.
Nešto kao savetuju da čovek treba da piše dnevnik... Da svoje misli i koliko-toliko realne događaje pretoči u neka dva tri nevešto sklepana pasusa na parčetu papira.
Sad, sve je to lepo, ali mene tu nešto malo kopka. Svuda govore kako je taj dnevnik tvoj najbolji prijatelj kome poveravaš sve tajne, i koji te nikada ni zbog čega neće osuđivati. I koji ti se neće smejati što ti je čak i debela Marija dala, ali korpu.
Sad ja tu sve razumem, razumem i da se meni ta sveska ne smeje što stojim kao izgubljeni robot koji je tek spoznao da može da misli dok prolazi neko ko spada u domen onih koji mi se sviđaju, ali to poverenje.... Nekako... Nikako baš nemam poverenja u dnevnik. Sve mislim neko će to da čita. I to ne samo neko drugi, nego i ja. Znači to mora valjda da mi i posle dvadeset godina izgleda kao da nisam baš bila toliki izgubljeni slučaj. Mora da valja ne samo ako drugi krišom uzmu da čitaju, nego mora i meni da valja. Znači li to da ja ne znam ni ko sam onda, ili da znam da neću biti ja za dvadeset godina? Pa to nekako, kao malo strašno zvuči... Hm...
Ako nam je dnevnik zaista najbolji prijatelj, da li to znači da taj najbolji prijatelj i nije tako vredna stvar kako nam se čini? Da li potpuno poverenje između dve individue stvarno postoji? Ili možda samo imam previše slobodnog vremena pa serem.
Kaže ako ti je dosadno izmisli nešto zanimljivo. Idem ja tako na tavan i naiđem na neku kutiju. Kutiju od... recimo bombona. One kao za tvrde bombone što niko normalan ni tada nije jeo. Ali lepe bile kutije, pa ljudi kupovali. A još i u nutra bombone da ponudiš nezvanom gostu da ne može da te kritikuje kako mu ništa nisi izneo. I bila kutija baš rđava, verovatno od stajanja na tavanu. Oksidacija uz prašinu i sve to. I u kutiji samo neko pisamce. Čudno nije čak ni bilo požutelo, zaštićena celuloza od sunca, a i oksidacije koliko toliko, kontam. I na papiru pisalo: ''Dragi čitaoče, ko god da si, želim samo da te obavestim da je su mafin i kapkejk najgej reči koja su ikada postojale.''
Istinit događaj, dioptrije mi.
Situacija u kojoj ne znaš da li bi bilo bolje da se svi smeju ili da se prave da nisu videli.
Prvi čas, fizičko. Profesorica odlučuje da oceni skokove preko kozlića. Ivana traži par probnih skokova jer je trapava i potrebno joj je još malo vežbe (iako smo pre toga vežbali tri nedelje). Napokon pištaljka, stajemo u kolonu i počinje ocenjivanje. Za svaki slučaj svako ko preskoči ostaje kraj kozlića da dočeka sledećeg. Ivana trči prebrzo, naskače na odskočnu dasku svom silinom i u trenutku kad je raširila noge cepa joj se trenerka. Skuplja noge ne razmišljajući da je još u preletu, zapinje stopalima o kozlić i pada na drugaricu iz razreda pri tom joj se grčevito hvatajući za šorc i povlačeći ga na dole. Kada smo se uverili da su obe dobro, nastaje provala smeha... Jasno je kome nije bilo smešno.
Ne, nije u pitanju žurka u nekom fensi ultra giga tera super kul objektu. Nema se novčanica za to. Sve otišlo na školarinu. Radi se o kućnoj žurci. Bahanalisanje uz krvave orgije. Dobro, bez krvavih orgija, ali nije ni to isključeno. Šta zna raja gde bije posle dobijanja prvih sedih u čitaonici i amfiteatru.
Organizacija. Posle utvrđivanja domaćnistva, tj. gajbe koje biti neće posle žurke, traže se žrtve. Najčešće su organizatori muškarci. Realno, ja ne znam da li ribe uopšte organizuju ovakvu paradu alkohola i povraćanja, ili jednostavno mene niko ne zove. Sastavlja se spisak koji počinje sa, sve ribe koje znamo. Od tih svih riba, pojave se 3,4 najhrabrije. Tipa dve bacačice kugle, muškarača i jedna dobra. Naivna devojka, ne zna gde je došla. Skuplja se harač od muških organizatora za kupuovinu pića. Vino u tetrapaku, Merak pivo, votka sa trafike, rakija iz plastične flaše, takođe sa trafike, frutela, i ostali dobitnici nagrada za najnezdraviji proizvod Novosadskog sajma. Kada je sve sređeno, žurka može da počne.
Žurka. Ljudi polako dolaze. Priča se o faksu, ispitima, fudbalu i slično. Cirka se polako uz neku fensi muziku. Čisto da i ono riba što je došlo ne bi pobeglo na poslednji bus. Gradski prevoz više ne saobraća, vreme je da se pređe na Jašara, Ipčeta, Sinana i družinu. Zagoreli čopor crvenookih likova napadno gleda sve ribe. Važno je jebati, nije važno koga. Havarija na sve strane. Najuporniji su se već srodili sa vc šoljom. Panduracija je svraćala, ali sve boli kurac za to. Par kvazi fensera bacaju kugle kao Goku uz Asima Brkana, tužni likovi zbog padanja ispita, plaču zagrljeni uz Cou Lukasa, dok neki kamikaza kog niko ne poznaje trči go po kući i maše njihalom strave, dok u pozadini ide Rade i Seksi seka. Naivna devojka je shvatila da je ona ovčica u čoporu vukova i brže bolje je zapalila na taksi, i po cenu da taksisti popuši za put do kuće. Ujutru od gajbe su ostali samo dugmići. Go kurac. Studentski stan nedeljom ujutru. Domaćin se kaje što je uopšte pomislio da organizuje ovu perveziju, i shvata da će lakše da pomiri Daču i Natašu, nego što će kuću srediti.
Toliko razvijene osobe da se svaki normalan čovek zapita čime li ih tamo kljukaju, i šta ubrizgavaju u njih.
Na prvi pogled bi pomislili da imaju preko 3 decenije, ali ne, oni imaju 12 godina.
I posle se ljudi čude kako toliko pedofila ima po toj Americi
Devojka od 12-15 godina: Kao da je izašla iz porno filma. Izuzetno jaka šminka, veliki dekolte, lice tridesetogodišnjakinje, izuzetno kratak (crn/crven) dopičnjak, štikla od 15 santimetara. I da, naravno, playboy zečije uši. Umesto da skuplja barbike kao sva normalna deca, ona mašta kako će joj neki ragbista/košarkaš oduzeti nevinost... Po 4 put...
Momak od 12-15 godina:
Visok 2 metra, kao da je upravo izašao iz solarijuma, savršeni mišići, trenira košarku ili američki fudbal, najveća je faca u školi. Zubi kao da su od slonovače, i naravno vozi Jaguara. Ne pije, ne puši, ne drogira se, naravno ne računajući steroide.
Pa se posle pitamo na koga se ove klinke odavde ugledaju.
Samo što će kod nas, ista završiti sa sidom, dok će u američkim filmovima naći savršenog dečka, i živeće srećno od kevine plate dok ova ne umre.
Ali to je već potpuno druga priča.
Predstavlja podstrek za nešto. Nakon dogadjaja koji se može nazvati ovakvim, stvari u okolini se naprasno menjaju i počinješ da grabiš ka cilju pod uticajem istog. Odjednom kao da si ispaljen iz puške i velikom brzinom ideš napred rušeći sve prepreke. Shvataš da je sve dostižno i moguće i da sve možeš snagom volje da postigneš.
Skroz sam bio potonuo. Odustao od svega. Poklopilo se par stvari u kratkom vremenskom periodu i bukvalno sam dotakao mračno dno. Mislio sam da je to to, i da se ne vredi boriti. Jednom prilikom sedeo sam sa dobrim prijateljom i on mi je rekao nešto zanimljivo. Nešto posle čega sam se osetio mnogo bolje. Rekao mi je, sad si dotakao dno, ležiš na njemu. Ustani, pogledaj oko sebe. Stresi prašinu i kreni. Kreni napred. Pogledaj još jednom iza sebe, da vidiš gde si bio i više se ne osvrći. Počni da se penješ ka vrhu. Samo veruj u sebe. Posle toga, sve mi se promenilo, sve je krenulo na bolje. Počeo sam da verujem u sebe i svoje sposobnosti. To je bila ta inicijalna kapisla, koja mi je bila preko potrebna.
Konstatacija upućena zbunjenoj osobi, koja vidi drugara sa kratkim peškirom oko vrata.
( Vrućina, napolju 50 stepeni, gori beton, liku crkla klima, ventilator koji je dobio od tetke iz Beča prodao ciganima u staro gvoždje, znoj sa učvarelog tela skuplja peškirićem, jebi ga, sta je tu je, snalazi se kako god zna, da se bar maro rashladi, pošto nema ni daška vetra uprkos svim otvorenim prozorima po kući.... Upadaju drugari.)
______________________________________________________________________
A: Gde si šarane, šta si se razgolitio ko Tarzan?!
B: Vidiš da je 150 stepeni napolju, ne može da se diše...
A: Šta će ti taj peškir oko vrata?
B: Ma....
C (prekida ih): Pusti čoveka vidiš da vežba za kamiondžiju... Ekstra ti je imidž matori, još malo pusti tu bradu i pravi si...
Izraz koji se izgovara kada je neko veoma rizikovao nešto svoje, da bi pridobio ono što želi. Dakle, ta putanja je veoma mala, uska i ako pogrešiš jedan korak, možda sledeći nećeš ni moći da napraviš.
- Sam ti prič'o šta je Đole uradio povodom Miljane?
- Ne brate. Pričaj.
- Išao on u klabing, jer je saznao da će i ona tu da bude u tom klubu. I ništa brate, on je tu dugo nešto posmatr'o, osmehiv'o se, i odluči da joj plati piće. Krene on njoj da nešto šapuće na uvo, i u tom momentu ga hvata za vrat neki grdosija od dva metra a ramena ko ormanska vrata.
- I?
- I ovaj mu kaže: "zdravo, ko ste vi ?" , a ovaj dvometraš to i njega upita. I Đole pošto je shvatio ko je, samo mu reče: " ona mi je samo najbolja drugarica, i hteo sam da je pitam da li može da mi nabavi narodni kineski za faks."
- Brate, svaka mu čast. On je hodao po žici. Zamalo da skuplja iskršene zube sa izlomljenim prstima.
Žito u kukolju od naroda kakvi smo mi. Stameni borci za Srbiju, selo svoje i kućni prag. Vredni, radni ljudi koji znaju da se prilagode svim dešavanjima i da izadju na kraj sa svim nedaćama koje ta dešavanja donose.
To su oni ljudi koje obilazi Jovan Memedović da se najede i napije. Njihovi ambari su puni, njihove njive rodne, vinogradi blagorodni (kad ja nisam sa onom koju voleeem), stoka im je debela i sve je nabreklo i sretno.
Da bi neko dobio titulu Pravog Srpskog Domaćina (u daljem tekstu PSD) mora da bude poštovan pre svega, zatim vredan i uspešan u onom čemu se bavi. U njegovoj kući se mora znati red, to jest da svi slušaju ono što govori PSD. A ono što je najbitnije je da je častan i pošten. Ako ovga nema sve ostalo moš slikat.
Istorija kazuje da je PSD nastao nakon oslobadjanja od turaka. Naravno, da bi se nacija oslobodila neke sile, morala je da ima izrazite nabrijane i zajebane likove, kakvi su i bili tadašnji domaćini. Nakon oslobodjena oni su apgrejdovani u prave srpske domaćine i pokazali su put kako treba da se vodi kuća, selo, opština i država. I tad je Srbija cvetala. Onda su došle komunjare i sve sjebale. Uništile su ono što je PSD gradio i napravili nekakve zadruge na čijem čelu si bili nekakvi neljebi koji su im se čepili od početka, a nisu znali svoju kuću da vode a kamoli zadruge. Sela su se raspadala, PSD je bio ugnjetavan i ponižavan. Al fala kurcu odoše i komunjare. Ono malo pravih PSD'ova je pokušalo ponovo da izgradi zemlju, ali kukolj iz komunizma je permutirao u lažne PSD'ove tako da narod (koji i nije znao suštinu PSD'a) nije mogao da rasudi ko je pravi a ko krivi PSD.
Al vetrovi promena polako skidaju prašinu sa slike na kojoj se jasno vidi šta i ko je PSD. On opstaje, bori se. PSD se ne eksponira, nema političku partiju. On ćuti i radi. I uspeće samo da mu neko niko ne odmaže u tome. Danas možemo često videti kako političari u kampanjama pokušavaju narodu da prodaju sliku sebe kao PSD'a, al narod (iako kao celina veoma glup) ne veruje u te priče. PSD se ne prodaje, on je skroman i vredan čovek i zna da je njegovo imanje njegovo ogledalo a njegovo poštenje njegova prava slika.
- Srbija bi sada bila vrlo zajeban igrač da je vode pravi ljudi iz senke. Al ne masoni, nego PRAVI SRPSKI DOMAĆINI, sa sve šajkačama, jelecima i prstenovima na kojima su kokarde, to bi bilo do jaja. I da se za velikim stolom na kome se jede vruća janjetina donose odluke o državi.
E da mora i tajno rukovanje.
Tradicionalna manifestacija. Održava se svake godine početkom oktobra, od pitaj Boga kad pa sve do danas. U Nišu se svake godine "stotine i stotine hiljada studenata" okupi ispred zgrade banovine i zahtevaju uvek isto
"Mi 'oćemo da položimo ispit jer smo ceo semestar sedeli na času i posle skinuli seminarski što je naš'o gugl. I kad taj položimo da nam se skinete s kurca, jer smo vam dali pare za ovu godinu. Jeb'o vas uslov. I ne pristajemo na obnavljanje godine, jer je život kratak i planiramo da ga provedemo k'o apsolventi. I 'oću da mi piše da sam "diplomirani" jer je tako više kul, a svi će u familiji da mi zagleđuju diplomu. I 'oću prakse, razmene i seminare jer me zanimaju Šveđanke, i kako se pravi Amstel, i da gledam Čelzi na Stamford Bridžu..."
Elem, kad se budete pobunili protiv bolonje, koja je realno užasan sistem koji proizvodi polu obrazovane šrafove u sistemu, i tražili ukidanje k'o svi normalni studenti širom Evrope i kad se budete bunili protiv poluobrazovanih šrafova na mestima profesora, i tražili da država, umesto da ulaže pare u obrazovanje lenjih, ograničenih, i neperspektivnih pojedinaca koji žele besplatne studije na kojima kradu bogu dane i troše vazduh, uloži u nastavni kadar (makar iz inostranstva ako ovde nema dovoljno dobrih) - biće vredno priključiti se protestu. A ove pubertetske hipi pobune tipa "mrzi me da učim, imam pametnija posla, al' hoću da me lepo ušuškate u studentsku bezbrižnost, i da me jednog dana ljudi poštuju jer sam 5 godina bio upisan na fakultet" su krajnje smešne.
Neki imaju ozbiljne probleme sa ovim obrazovnim sistemom. A kad neko krene da skuplja ljude jer on lično ne može da uhvati uslov, pa mu treba galama da izgura sopstveni interes, pa još cena njegovog egocentričnog poduhvata bude gužva na ulicama i blokirana važna ulica... ne znam... nedopustivo.
Prosto proširena rečenica koja se obično koristi na svadbama, krštenjima i ostalim ceremonijama i skupovima visokog rizika, jer fotograf škljoca sve u šesnes'.
Skuplja varijanta
Fotograf: Momak, jel si se slikao sa mladencima?
Ja: Jesam, tri puta, i sa njihovim tetkama i strinama, i babama i šta ja znam sa kim još!
Fotograf: Aj te uvatim jednom tako neobavezno dok piješ taj špricer.
Ja. Ma zajebi! Ko zna kolko si me puta već sliko da ne znam, pa ćeš da mi uvaljuješ posle slike za levi bubreg!
Jeftinija varijanta, odvija se još u crkvi
Ja: Sjuuuuuu
Nenad: Šta je brate?
Ja: Smorio sam se ko bulja!
Nenad: Evo gotovo je brate.
Ja: Do jaja, aj čekam te kod auta, sad će da se slikaju svi. Ja ću to d'izbegnem, da mi ne uvaljuju posle slike za levi bubreg.
Odmah, bez pogovora, po mogućstvu sa entuzijazmom. Kada čuješ ovo, verovatno si ga najebo.
-E kevo, aj donesi još kole!
-Vidi ti njega, ceo dan se zajebavaš, a soba ti u haosu, još bi i kolu da ti donosim?!
-Mrzi me, sutra ću je spremiti...
-E nećeš, sad ćeš blago meni usisati sve, obrisati prašinu, očistiti paučinu, raskloniti sve i na kraju ostaviti da se provetri!
Veliki lik prilazi malom:
-A vidi njega, ti bi da bežiš, sad sam te navatao!
-O... Šomi... Ovaj, šta ima?
-Nemoj ti meni šta ima?! Čiju si ti ribu sinoć dirao?!
-GULP Nisam majke mi Šomi, znaš da ne bih, mislim njena je ideja bila, sad ću da ti objasnim...
-Ma šta da mi objašnjavaš, sad ćeš ti blago meni da pripremiš vazelin, pa da vidiš kako je kad Šomi kara!
Egoistična anafora.
Ja kada koračam ovim besprekorno čistim gradskim pločnikom, dižem prašinu kilometrima u prečniku.
Ja kada zgazim na tu zelenu površinu vašeg uređenog parka, činim da sve vlasi trave svijeta klanjaju ka meni kao da sam Meka.
Ja kada uzimam tu vašu polu punopraznu čašu ponuđene vode, sve kapi svjetskog okeana zatrepere minijaturnim vibracijama uzbuđenja.
Ja kada gledam u svježe proljećno Sunce pogledom zabrinutosti i poštovanja, sve zvijezde ove galaksije upadaju u trku zvanu: Bacanje svjetlosti u dalj.
Ja kada ljubim tvoj obraz, elektroni atoma tvoje kože se istržu iz ustaljene orbite želeći da naprave trenje. Pojava poznata kao egoelektrični efekat.
Ja kada pišem definiciju, cio svijet prepun mene mastrubira nad njom.
Ja. Ja sam doktor svemira, inženjer intergalaktičkih vozila. Ja sam majstor.
U Srba ih ima mnogo, ali je klanje svinje definitivno u prvih pet(ja se ne secam bombardovanja i svega toga, tako da je meni klanje svinje bila jedna od najvecih trauma)
(Dete od 4 god.)
-Dodji Marko da ti deda pokaze kako izgleda zaklana svinja
-Ali deeeeeeeeda neecu
-Ma dodji!
Vidis, ovo je oko..evo Marko, pipni...AMA DETE PIPNI NECE TE IZEDE!
A vidis, sad cu da mu izvudem srce. Vidi kako izgleda...
-Jadna svinja
-Ma sta jadna svinja, mi nju hranimo a ona hrani nas
-A ovi prasici, sta ce sad oni?
-Pa i njih cemo sad, evo ajde sedi tu da vidis kako ce deda da ga sredi
-Zar i Pegu?
-Pa i njega moramo...
-Ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee Pegu!!
-Ma ajde, pa svinje postoje da bi ih mi klali!
-Deda gadis mi se!
-Pa i ti ces ovo da radis! Zamisli sad ozenis se, i tast te pozove da mu pomognes da kolje svinju! I sta ti? Kazes ,,Paaaaaaaaaaaaaa ne mogu". Ne moze tako! Sedi tu da vidis kako cu ih zakoljem(ovo sa pomaganjem mladine rodbine se koristi kad treba da se skuplja seno ili nesto sl.)
-Ma idem ja da gledam Majstor Boba...
Konstatacija koja govori o tome da šta god mnogo dobro šafio u životu, desiće ti se da se zezneš da jebe rak raka.
- I tako ćale kažem ti, dođe poštar i donese babinu penziju, i ja sasvim slučajno uđem na sajt kladže kad ono fix kola, Friburguense - Voltaredonda. I tad dobijem prosvećenje - kapiraš rek'o POŠTAR-KLADŽA-BABA-PENZIJA kapiraš sve je to neki znak... I odem i zategnem na dominantni Friburguense...
- Ček ček ček ček... Ako te sad ne prosvetlim nikad neću. Samo mi nemoj reći da si izgubio pare međedu jedan. Baba skuplja pare treba joj za protezu, evo već 4 meseca samo supu iz kesice srče pretvorila se u aditiv E130...
- Jeb'ga matori, i pop čita pa pogreši. Ali ništa nije izgubljeno, treba mi samo 2 soma do večeras znaš kakvu kombinaciju imam videćeš, samo ako možeš do...
- Slobodanka daj mi pušku... Ja sam te napravio - ja ću da te izrešetam k'o leptira...
Osoba koja se ne uklapa u opšteprihvaćene norme društva i bogohuli na Onog Čije Ime Ne Sme Da se Spomene.
Hanioti, Grcka. Deset sati uveče. Drugar i ja šetamo gradom.
U kafiću pedesetak ljudi u afektu, kunu nekog jadnog Amerikanca kao Vjerica Radeta u PMSu.
Drug je prvo prebledeo kao leš a onda krenuo da se krsti.
M -O Bože, oprosti! Dozvolio sam da me nešto odvuče sa Svete Misije!
A -Koj' ti je moj? Jesam li ti lepo rekao da ne mešaš Džek i votku?
M -Kako smo mogli da zaboravimo, Novak igra danas?! O Bože! Kako će bez našeg navijanja?!
A -Ma jebo te on, gledaj gde su one klinke od juče...
M -Čekaj samo malo. - Dotrčava do mase, kune protivniku dete nerodjeno i mrtvu majku i smiruje se pomalo.
A -Već mogu da vidim objavu na fejsu - "Aleksandar će prisutvovati događaju Masovna masturbacija na Novaka Đokovića". - Marko ne odgovara i blene otvorenih usta u ekran. Par puta sam pomislio da se pretvorio u zombija i bio na korak od instaliranja protivpožarne sekire u njegovu kičmenu moždinu od čega su me odvratili povremeni uzvici u ekstazi.
M - To care, opšti mu sa nerođenim detetom! Sve mu agresorsko u vaginu!
A - Aj se sklonimo odavde, možda je zarazno.
M - Daj matori, to je još 3 seta, 2 gema i 15 minuta vatanja devojčice koja skuplja lopte za sise...
A - Lepo, lepo... A koliko je to za nas nevernike koji ne računamo vreme po Grand Slamovima? Daj neku odrednicu, koliko snošaja, piva, u kranjem slučaju minuta...
Neki čiča konačno skuplja mošnice da iskaže protest cele sekte okupljene u kafiću.
-Znaš šta dečko, ne treba da se tako šališ... On je naš ponos i dika, gine na terenu i nije izgubio meč 1130 minuta i cirka 20 sekundi... . On je najveći Srbin ikada...
-Ajde da ne preterujemo... Tesla, Sveti Sava, Car Lazar... Ako ćemo tako mog pradedu je mučio Gestapo i umro je u mukama tri dana kasnije, a ovaj fićfirić trči i mlati reketom, preterujete ljudi... - stajem u pola rečenice zato što se ceo kafić okrenuo i preteći me gleda. Oglašava se čiča od malopre
-Jorgos, protivpožarnu sekiru, parakalo. Dajte stolice da napravimo lomaču na trgu, ja častim pivo!
Realno, aludira na erotiku. Od masiranja stopala i struganja peta pa do senzualne nuru perverzije, uvek zamišljamo vrhunac tog hepeninga završetkom na relaciji masan kurac – vlažna pička – klecava kolena. Ali život je kurva transeksualne orijentacije koja piše drame, kojoj čak i Stiven King radi felacio uz jutarnju kafu ne bi li pokupio plodna semena za maestralne bravure na papiru.
... ukrcam se u Francuskoj i pravac Karibi. Jebeni kruzer. Ako treba, stani-pani, ljuštim krompir ceo dan. I tu je dve iljade kako god uzmeš ... Oj, rode! ... luke, kurve, kokteli. A onda se ukrca Keli Bruk ili neka druga jebulja, a brod cepne oluja ono šatro priča Titanik meets Kruzo. A nas dvoje jedini preživeli završimo na pustom ostrvu ... Matori! ... ona skuplja kore od palme za vatru a ja pecam ribu. Zalazak sunca, hasamo kokose i banane a na kraju masaža. Majku mu, morala bi da se jebe sa mnom jer nema nikog drugog. Pa joj ga onda metnem međ sesi ... Djedovo! .... ladno bih je ubio da kurva uzme da drvi bananu ...
- Sokole!
- E šta ko sad u majčinu ...
- Oj, rođeni, odi der vamo!
- Evo djede idem. Zamislio sam se nešto.
- Ajde, ajde! Gledaš li to opet one tvoje nacrtane?
- Ma ne gledam! Legao sam malo da odmorim. Šta ti znaš uostalom?
- Odi da me izmasiraš. Ubiše me leđa i noge.
- A daj djede jel moram?
- A oćeš za sladoled od penzije?
- Aman čoveče to je pre 15 godina bilo. Imam sad posao, ženu, kuću. Jesi kreč postao.
- Neka, ne moraš. Sam ću. Sam sam se rodio sam ću i da ...
- Daj ne patetiši! Šta odmah ucenjuješ? Gde te boli?
- Sve me stislo. Ali počni od nogu.
- Oćeš banju da ti uplatim? Ima bakuta tamo. Kartate šaha malo, termalni bazeni i to.
- Jok! Moja ti je banja plac, kosa, klepac i belegija. Lička sam ja kova, nisam kenjac!
- Lička si ti kuka, eto šta si. Sav si se iskrivio i osušio ko lisičiji kurac. Zato te sad ja i masiram.
- Ne laprdaj, đavo te odnio lijepi nego pređi na drugu nogu. Tako, tako. E tu! Pritisni.
- Jel ovde?
- Ne tako jako konjino!
Jedan od motivacionih usklika naših detinjstava.
Njime je subjekt bivao izazivan da dokaze svoju "hrabrost", snagu, veštinu, pripadnost itd.
1)
A:Ajde da se kladimo da ne smeš da preskočis na trafo!
B:Smem.
A:Ne smeš!
B:E baš smem :Preskače:, vidiš...:Zadovoljna faca:
2)
A:Ajde da se kladimo da ne smeš da se pobijes sa X (duplo veći i jači lik)
B:Naravno da smem :Guta knedlu, skuplja petlju:
A:Ne smeš!
B:Smem!
:Prilazi X-u i psuje mu kevu uz slab udarac: (Epilog je sasvim izvesan)
Medjutim, nisam znao da ovo utiče i na starije, formirane ličnosti... očigledno zarobljene u vremenu.
Jednom prilikom, vraćali smo se sa zvezdine utakmice i odlučili da svratimo do grada malo.
Ono što sledi, ne pokušavajte(ni uz stručni nadzor).
:Društvo stoji na pesačkom u Kneza Milosa, semafor nas ne miluje:
A:(Od dosade)"N ajde da se kladimo da ne smeš da pretrčis ulicu"
N:Smem!
A:Naravno da ne smeš.
-Sve sto ste mogli da vidite u sledećem momentu su naše zaledjene, neme face dok gledamo N-a kako pretrčava ulicu i širokog osmeha čeka sa druge strane (Budale prati sreća).
Mislim da je suvišno reći da ga više nigde ne vodimo?
To je tip devojke koju,ako si momak iz grada,nikako neces uspeti da razumes. Daleko od toga da su nepostene ili lazljive (mada ima izuzetaka i u ovovm primeru) vec njihov nacin zivota i shvatanja dosta se razlikuju od gradskih devojaka.
Ako se nadjes na nekom narodnom veselju npr vaser,cobanski dani,svadba kod rodjaka sa sela,pa uz zvuke Milosa Bojanica,uz dobru prasetinu i mlako pivo,svidi ti se zgodna,rumena seljancica,slatkog osmeha,duge kovrdzave kose,u kic bluzici i farmerkama,pocinju tvoje muke...prvo da uzmes broj telefona,jer i ako ona ima 5 ljudi sto je zovu na taj broj(zajedno sa roditeljima,a glavni smaraci porukama su operateri mreze) odugovlacice pa i celo vece sa ciframa...
Uzeo si broj,normalno da u toku dana ces je zvati par puta bezuspesno,jer telefon je kupio stric iz Palanke pa se drzi samo u kuci,a ona ce ti reci da je spavala,bila kod komsinice na kafi ili je isla u prodavnicu...jer ipak je malo glupo da ti saopsti da dok skuplja seno,hrani ovce i zaliva bastu ne nosi telefon sa sobom..
Na fixni nemoj da zoves ni pod razno,ako se javi majka,ocekuj da ce te pitati,ko si,sto zoves,ko su ti roditelji,sto ti ona treba...i tek posle unakrsnog ispitivanja ce ti mama saopstiti da cerka nije tu…..ako se javi otac…prekini vezu…
Dogovaras se za ponovno vidjenje,ali moras cekati vikend,naravno samo subota dolazi u obzir,ocekuj da dodje sa bratom,sestrom,drugaricom,starijim komsijom koji ima kola,mozda i povede mladju sestricinku koja se nece (u milion posto) odvajati od nje..
Par gradskih fora,malo foliranja da si neko i nesto,pridobices njenu paznju u potpunosti,lako ces postati njen covek iz snova i kad mislis da je posao zavrsen,vise od poljupca u obraz (nekom se zadesi pa i socnije prodje) neces dobiti...
Nakon par nedelja…ili meseci…dobices I sex….ali ne ocekuj nista previse…glavna odlika devojke sa sela da je stitljivost…tako da odmah zaboravi na lude sexualne avanture I akcije,bilo kakva glupiranja pred drugima ,znaj da nije citala Kamasutru I da nece imati razumevanja za sve poze koje si godinama isprobavao sa devojkama iz kraja…pre oralnog sexa ce joj trebati potvrda od maticara tj vencani list I slike sa vencanja u crkvi..
Pored snova da se dobro uda,lepo zivi,da nema svekrvu..njen osnovni san je da ode iz sela…vredne su,izdrzljive..znaju da poslusaju,razumeju…stidljive,povucene…u tvom drustvu uglavnom ce da cute…
Prednosti….cuti,ne pita puno,hoce da ode po cigare..,uvek joj mozes pustiti narodnjake I zadrzati je u kuci uz tv....
Mane….naoruzaj se zivcima zbog seoskog protokola…
...zvrrr…zvrrrr….zvrrr…
Rodja:”…halo…dobar dan,Rodja ovde…Ana mi treba..”
Otac devojke sa sela:” KO!?”
Rodja:” …kazem Ana mi treba….”
Otac devojke sa sela:” KOJI RODJA?!”
Rodja:”…aaa…ja sam Anin…drug…pa….”
Otac devojke sa sela:” A STA OCES..?!”
Rodja:”…kazem,Ana mi treba da je nesto pit….”
Otac devojke sa sela:”JESI TI ONAJ STO JE BIO ONOMAD KOD GOJKA NA SVADBI?!”
Rodja:”…da…pa sam hteo da se cujem sa A…”
Otac devojke sa sela:”…A JEL TI VOZIS ONAJ CRVENI AUTO?!
Rodja:”…vozim….da..
Otac devojke sa sela:”PA STA OBILAZIS PO STO PUTA DZADOM ..JEL MISLIS DA TE NE VIDIM JA…!!
Rodja:”…bio u prolazu…pa …ako mogu Anu da cujem…”
Otac devojke sa sela:”…A JEL TEBI DEDA IZ DONJEG CRNILJEVA,ONAJ STO PRODAJE KONJE?”
Rodja:”…aaaa….jeste…nisam znao da znate….”
Otac devojke sa sela:” SVE JA ZNAM!!”
Rodja:” …pa ako mogu samo nesto da je pitam…
Otac devojke sa sela:”JEL! ONA CE CEO DAN DA SEDI OVDE DA CEKA KAD CES TI DA JE PITAS NESTO..”
Rodja:”….eto samo na krat…”
Otac devojke sa sela:” SLUSAJ TI PROBISVETU ! NEMOJ DA BI ZVAO VISE NA TELEFON DA NE DOPADNES MOJI SAKA!!!!”
Pljes! …tu…tu….tu…tu…
Rodja:”…halo…halo….?”
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.