
Veštački mamac. Izgleda kao nešto što nije. Koristi se za lov ribe, pa kao što postoji više vrsta riba i terena za lov istih, postoji i više vrsta varalica.
- Ribu u reci lovimo voblerom (bas, štuka, bandar), tvisterom (som, smudj, štuka), spinerom i kašikom (štuka), mušicom (pastrmka, bucov) itd.
- Ribu na suvom lovimo pozajmljenim BMWom, skupim parfemom, pozajmljenim parama (trotoarke, sponzoruše), biserima svetskih pisaca, fensi bradicom (naočarke), nepostojećim kamionima-avionima-firmama-milionima (šupljoglave službenice) itd.
Ružne djevojke, sklone depresiji, često slušaju metal, puše (ali nikad tanke cigarete), piju pivo (po mogućnosti zidarsko ili iz dvolitre), izlaze po kojekakvim rupama, preziru sve što ima veze sa popularnom kulturom, oblače se neseksipilno i često muškobanjasto, tripuju da su intelektualke, a često nisu nimalo pametnije od ziljavuša koje su njihovi smrtni neprijatelji, ali moraju ipak nečim kompenzovati fizičke nedostatke, a zaboravljaju da "Ako si ružan, ne znači da si pametan". Nisu sponzoruše, uglavnom zato što su isuviše ružne da bi privukle bilo kojeg sponzora. Ne slušaju narodnjake zato što kad bi još na sve ovo slušale i narodnjake, kakva li bi to stvorenja bila?! Slušanje narodnjaka je luksuz koji sebi mogu priuštiti samo ribe koje izgledaju VRH, jer će se na njih ložiti bez obzira na muzički neukus.
Euro sponzoruša obuhvata dva tipa obrazovanih sponzoruša ( i više prelaznih oblika):
Tip 1) Sponzoruša koja je u vezi sa strancem koji u Srbiji rukovodi nekom nevladinom organizacijom koja se bavi regionalnim razvojem, saradnjom, ekologijom... Sredovečni tip troši novac (koji je zakinuo od evropskih fondova za razvoj) na svoje "volonterke" angažovane na projektima. Tu su večere, česta putovanja na regionalne konferencije, ...Sponzoruše često imaju ulogu rukovodioca projekta ili prevodioca. Stranac (sponzor) im nije momak nego jako "dobar prijatelj" koji dosta "čini" za Srbiju (njih). Poznaje dosta političara.
Tip 2) Napredna verzija Tipa 1. Posle dvogodišnjeg "rada" u nevladinoj organizaciji, i mnogo "fund raising event-ova", upoznala je dovoljno "društveno odgovornih ljudi" u evropi. Više ne zavisi od Sredovečnog stranca koji živi u Srbiji. Njena tarifa je 1000 evra mesečno po sponzoru. Leto provodi po jahtama na mediteranu. Poznaje dosta političara.
Devojka koja voli da ide sa cveta na cvet, i to bilo kakav cvet od korova do narcisa, a ne traži pare za to što radi.
-Si čuo da su Miru kurveštiju streljali njih četvorica u kafani posle fajronta?
-Au pa to je treća rendaljka ovog meseca da sam čuo da je odradila...i to sve za džabe! Jebiga kad je samofinansirajuća, ko joj kriv kad nije učila zanat od Jece sponzoruše
To vam je ono kad skitate i trazite u izlogu savrsenu stvar koja bi vas savrseno ulepsavala, ali je SAMO JEDAN detalj uvek kvari, smetajuci savrsenosti ovog svetog komada garderobe, koji se trazi i nalazi s posvecenoscu budista koji traze novu inkarnaciju Dalaj-lame.
Ako su cipele, EH, SAMO da je drugacija snala. Ako je haljina, savrsena bi bila, SAMO da je malo drugaciji izrez. Ako je bodi, smeta vam SAMO taj glupi logo. Ako su pantalone, e super bi bile, SAMO da su druge boje.
A onda, iznenada, jednog dana... PAF! U izlogu ugledate savrsene cipele, savrsenu haljinu, ili savrsenu tasnu, na kojima BAS NISTA ne biste menjali. I zaljubite se na licu mesta, a cipela, haljina ili tasna kosta celu vasu platu... Neke odustanu od kupovine, neke se odricu svega i svacega ili krvnicki rade da bi udovoljile cefu, a neke postanu sponzoruse... Quest ima neodoljivu privlacnu moc: kao sto je muski modalitet dominacija, tako je zenski posedovanje (ima razlike).
Ukratko, zenski quest je Gordijev cvor koji moze da presece samo finansijski Aleksandar Veliki.
Prema verovanjima baba iz istočne Srbije, on vidi sve. Sve natprirodno što ljudsko oko i uho ne mogu da rezonuju, on može. Uglavnom su to pokojnici kojima se nije navršilo četrdeset dana. U početku je to neobično, ali se vremenom čovek na sve navikne. Njemu ne smeta to što, kada se vraća kući u sitne sate, vidi komšiju kojeg je prošle nedelje zgazio voz kako tumara po dvorištu. Dok ljude kojima priča svoje dogodovštine obasipaju jeza i znoj, njemu je to kao da prepričava detalje sinoćne utakmice.
- Koja smo mi goveda, tri sata ih muvamo da bi na kraju upale kod Šomija u Audi i otišle, mamicu im njihovu! I sad se vraćamo kući suva kurca, samo zato što nemamo kola.
- Sponzoruše, tako ti je to da... hehe, deda Bora.
- Št... šta pričaš bre budalo?
- Eno ga deda Bora, češe patku pred kapijom.
- Insuliiin!
Edukativna emisija zamaskirana kao naivan youtube video pun opscenog i uvredljivog sadržaja, ali, to je sve ironija, satira i apsolutna istina, o životu, srbiji, alkoholu, drkanju, bez dlake na jeziku. Treba puštati deci pred spavanje i bilo bi manje "govana i mahovine" da citiram.
...šta će te biti? Piloti? Doktori? Advokati? Štaaa? Šta ja to čujem? tatini mafijaši, mamine sponzoruše, babini stranački kadrovi? E pa deco, sad mi je sve jasno. Otac vam je pička, mama vam je kurva, baba vam je vampir... ...jaoj kako vas sve mrzim što ste govna i mahovina...
...mrzeo sam sve, svakog i sebe, dok se nisam propio, onda je sve ostalo isto, ali više nije bilo važno...
...Priznaj Pero, uhvaćen si, na koga si drko?... ...Šta? Na Milicu? Lažeš Pero. U nju si zaljubljen, ne možeš na nju da drkaš...
Porodica, živi u predgrađu.Imaju kuću na sprat,okruženu živom ogradom, na parkingu dva nemačka auta stara 5 god.Dvorište bogato uređeno, sa svim mogućim cvećem, basket teren u pozadini.Otac ,čovek od 45 god. službenik na visokoj funkciji,stalni gost ručkova i slava.Majka, žena lepa i u četrdesetim, nekadašnja misica, muževa pratilja na svim događajima.Deca, tinejdžeri, lepa, fino vaspitana, bave se sportom.Ideal običnih smrtnika koji danonoćno rade da izdrže svoje porodice.
Kao i uvek sve posmatrano spolja fino izgleda.Ali u kolko takvih porodica muž počne redom varati ženu koja mora gubiti lepotu sa godinama.I njoj dosadi trošenje para i obilaženje kafića sa drugaricama.Deca odrastaju, muž sve češće odsustvuje, a ona počne osećati prazninu takvoga života.Deca takođe idu svojim putem, neretko postajući tatini sinovi ili sponzoruše.
Potraga za materijalnim sve se skuplje plaća gubitkom ljubavi , poverenja, i međusobnog uvažavanja.Polako i najbližima postajemo stranci.
Nikad ne pati za onim što nemaš.Sve ima svoju ružnu stranu.
Trejd mark devedesetih, u ratnim godinama i neposredno posle rata kad vlada bezakonje i kad su svi naoružani do zuba. Kafane koje po pravilu odnesu više života od crne tačke na putevima.
Ugostiteljski objekat koji se tako ne zove, već mu ime daju zbog čestih oružanih obračuna u kojima meci sijevaju kao u gorepomenutom gradu na početku rata u bivšoj Jugi. Rijetko koji grad se u to doba mogao pohvaliti da nema bar jedno ovakvo mjesto.
Preko dana je to mirni kutak, nerijetko sa baštom okrenutom prema glavnoj ulici, gdje se skupljaju žestoki momci i lokalne sponzoruše kako bi popili kafu i bili viđeni. Problem nastaje kada padne noć. Nabijeni u uzani prostor (pošto je za baštu hladno) i urađeni lošim alkoholom, klanovi od 5-6 članova počinju da gledaju poprijeko jedni druge. Dovoljno je očešati ramenom nekog od njih dok pokušavaš da se probiješ do šanka i obračun kod O.K. korala može da počne.
Na ferku pesnajama zaboravi. Ta niko neće da prlja ruke, nego gospodski, metak u cijev, utoku za pojas - i spreman si za izlazak. Ček', treba ti još nešto...
- E, baš mi je drago što si došao! Nismo se vidjeli - koliko? Šest godina?
- Tačno toliko! Jebeni rat. Zaboraviš da imaš rođaka.
- Spremi se, vodim te večeras malo u život u ovu moju selendru.
- Može, al' ja ću ti reći gdje ćemo. Idući od autobuske prema tebi, prošao sam pored nekog kafića, mislim da se zove "Martini". E, tamo večeras idemo!
- "Martini"... Dugo vremena nisam čuo da ga neko tako zove.
- A, kako ga zovu?
- Kafe bar "Vukovar". Što moramo baš tamo?
- Kak'ih sam treba vidio danas... Plavuše, gore bodi, dole minić, sijeva noga k'o nova mistrija. Idemo tamo, pa kud puklo da puklo.
- Da, puklo... Dobro, ići ćemo u "Vukovar", ali prvo ovo obuci.
- Šta ti je to?
- Košulja od kevlara.
Stara fraza, koja ima savremenu definiciju
Imućno momce, neretko proćelavo, debelo, pozeljno i priglupo. Šansa koju ceka svaka ženska (čitaj sponzoruša), da ga novčano iscedi, k'o pijanac rogonju od po litre, na eks, do poslednje kapi
Evo spike dve savremene devojke, po muški rečeno sponzoruše:
likuša 1 : jao draga, mislim da sam konačno nasla pravog muškarca za mene, Milojko je moj princ u belom audiju
likuša 2 : nije valjda, sestro, jel si sigurna u to?
likuša 1: apsolutno
likuša 2: i sta nudi?
likuša 1: paaaaa... za sada poršee, stan od 100 kvadrata u Nju BeGeu, i letovanje na Ibizzi
Likuša 2: woooooooow... definitivno decko koji obecava
Juče je u Guči ministar Mrkonja spektakularno najavio (to je onaj što menja Velju u ministarstvu za Krkanluk, badavenisanje i infrabanalizaciju) da se na tom mestu, koji je centar sveta (?! (snila baba što joj milo bilo)), otvara Megatrend-ov Fakultet za Trubu ?!?
Aj, po strani to što je okupljena kulturno-umetnička bulumenta došla da se istutnji pod sloganom "opsa opsasa!", aj što kuju gradaciju čega li je Guča centar (ide ovako: prvo Dragačeva, pa Srbije, pa Balkana, Evrope, pa sveta. Što nisu dalje pomenuli sunčev sistem, mlečni put, i univerzum, nije mi jasno), nego što srozavaju ispod svakog nivoa obrazovanje u Srbiji!
Mislim, jesmo li dotakli dno, ili Megatrend treba još da otvori u skorijoj budućnosti fakultete za: poslanike, poslovnu pratnju, legalizaciju podmićivanja (mada već to uveliko koristi u svojim prostorijama), sponzoruše, razvodnike u pozorištu, menadžere makroe, članove Mega-turbo-folk-metal-giga-benda u emisijama Jelene Bačić Alimpić, za ukućane Velikog Brata, kamermane u Grand Show-u, voditelje na Palmi Plus, pevače u Renomeu, i bog te pita čega još, pa da se komisija za akreditaciju zapita "Dokle više, majke vam ga pokvarene!".
Primer moguće reklame:
Maturant 1: E ćao, a šta ćeš ti da upišeš?
Maturant 2: Trubački fakultet, ne bih da zamaram ni malo sive ćelije, jer sam totalno nezainteresovan za bilo šta, ovde mogu totalno da zabušavam, duvaš (malo trubu, malo džoint), znaš kako je, uđeš, izađeš i gotovo!
Maturant 1: Vau, što ti je dobra ideja, e to ću i ja, samo da nateram ćaleta da mi plati školarinu, pa da budem profesionalni duvač. Mogao bih posle da radim i u skupštini, ionako tamo svi tamo duvaju k....
Pesma na jednom od žabarskih jezika (italijanski, francuski i španski) ima neverovatan potencijal da izazove mega svrš kod balkanskih devojaka, osećaj sličan onom koji ima seljak kad cena prasića skoči na 5 konvertibilnih maraka, kao kad penzioneru uplate zaostalu deviznu štednju, kao osecaj sponzoruše kad produva frulicu rezervnom beku Vojvodine u toaletu nekog fensi tuc-tuc kluba. Nije bitno što je ta pesma golo govno, i da se recimo ne može porediti sa umetničkim radovima Žareta i Gocija ili milozvučnim harmonijama Radeta Lackovića, bitno je da neki Žabar od 60 kila žive vage gistro peva o romantici, dok se utegnut uvija na sceni kao gušter na seoskoj kaldrmi nakon što ga je pregazio traktor Ferguson. Nije bitno što taj isti Žabar pevač u privatnom životu oko nosa slaže belo kao oko dimnjaka obližnje cementare, dok pijan arči straponom tajlandske šimejl patuljke.... Samo je bitno da nije Srbin, rumena i razvijena lola i bekrija, nego raspala Žabarčina - biti preldžija je tako out u očima naših cura.
On ti peva o ljubavi, jedino što bi dobila od njega je SIDA i nogu u dupe... On ti menja takve kao ti kao automehaničar ključeve trinaestke...
Devojke lakog morala imaju svoj zargon kojim te navode na jednu jedinu misao. E sad, mogu biti sponzoruse koje recenicama:
Koliko si udaljen odavde?
Cime si dosao?
utvrdjuju tvoje stambeno stanje i marku automobila naravno…
Ako nemas cime da je “kupis” mozes slobodno smekerski da joj kazes JEBES SE U DUPE, jer takve nece prihvatati izgovore poput: “Bio krkljanac u gradu, pa nisam dosao kolima” ili “Tu sam kod druga spavam, inace sam iz Panceva”.
U slucaju da se ne lepe na pare (nema takvih, ali ima onih koje ne moraju da se provozaju BMW-om da bi dosle do tvog kreveta) recenicom : "Gde si slatkisu?" Ili “Pojela bih te celog.”(dok ispusta dim cigare kroz nos) jasno daje do znanja da joj nije problem da svrati i iza coska kako bi joj gurnuo u dzambak. Ali od takvih je premija trisa, jer ko zna sta sve ta ima da ti prenese. Kod njih nema sta da pricas da bi ih oborio, jer ako su one tebe primetile jednom- nije vise bitno ni sta si rekao ni sta si pokazao…
Imas li upaljac?................................Znaci da hoce da ti pusi.
Decko mi nije tu_________.(kakav god nastavak) ……………..Vodi me u krevet!
Spava mi se...............................Vodi me u krevet!
Joj kako je hladno ovde………………….Vodi me u krevet!
Veceras nisam nista pila…………………Prvo me napij pa me vodi u krevet!
Kako sam napaljena……………………….Ne mora krevet!
Kakav ti je drug?..............................Ciji je duzi kurac?
Koliko ima sati?..............Vreme je!
I jos mnogo, mnogo recenica iz kojih nije tesko izvuci zadnje namere.
Definicija se odnosi iskljucivo na devojke lakog morala.
Sredstvo koje je podiglo veštinu smaranja drugih na umetnost.
Uz pomoć savremene tehnike, svaka šuša može da te nađe u svako vreme i na svakom mestu i da ti dosađuje (a ti telefon držiš uključen iz sasvim levog razloga). Tu je, naravno, i Njegovo Visočanstvo SMS! Postoje i brojne tarife. Sada, oni koji žele da smaraju biraju da li će to raditi pozivima ili SMSom (lično više mrzim smarače SMSom), tako da je sad i smaračima lošijeg materijalnog stanja omogućeno da podjednako efikasno smaraju. Između reklama za mrežu i JukeBox, ponekad mi se jave i totalno nebitniljudi. Koji će da se uvrede ako ih ne udostojiš odgovora i da me ne bi smarali još više porukama tipa pa zašto se ne javljaš ja moram svaki put da se smaram da kucam neku glupost tipa Ćao, eto ništa, a ti? jer bih inače ubrzo bila zatrpana porukama u fazonu zašto si ljuta šta sam pogrešno rekla/rekao i morala bih onda da se izvinjavam ljudima koji me u osnovi smaraju a to nikako ne želim...
Da je smaranje RPG igrica, svakom smaraču bi začarani mobilni duplirao Agility, hit points i broj poena po levelu (a što skuplji item, raste mu i Charisma - samo za sponzoruše, doduše).
Seljačina, dizelaš, na prvi pogled ga karakterišu obrijana glava i džip (Mitsubishi Pajero u većini slučajeva). To, međutim, nije važilo za manje kriminalce koji su vozili Golfa Dvojku u boji trule višnje.
Tu su i farmerke čiji su krajevi nogavica ugurani u čarape, a u koje je upasan gornji deo trenerke (u gorim slučajevima i jakna), debela zlatna kajla (ili više njih) oko vrata, naočari za sunce, utoka (ili više njih) zadenuta bukvalno u gaće, u džipu obavezno veliki zlatni krst na retrovizoru...
Rečnik mu se sastoji iz vrlo malo reči, od kojih su najčešće upotrebljavane: "brate", "znaći", "ono kao"... Ono što posebno iznenađuje jeste koliko puta može da upotrebi sve tri gore pomenute reči u jednoj rečenici, i koliko puta može da ih ponovi u istoj. Takođe, ne ume, ili ne želi da koristi slovo Č, koje menja glasom Ć (priĆa, znaĆi, Ćuo, saĆekuša...). Uvek je u pratnji barbikaste, plave sponzoruše, i ako je "krupnija riba", u pratnji bodyguard-a (ili više njih). Veoma retko umire prirodnom smrću. Obično je u pitanju sačekuša, puškaranje, predoziravanje, izbadanje...
Imaju veze i braću u sindikatima, sudovima, policiji, privatnim i društvenim firmama, sa njima nema zajebancije, inače bude belaja...
Svi su, garantovano, barem jedan put videli barem jednog.
Sponzor (lat.sponsaro, sponsare. f.)-covek ili mladic relativno pristojnog izgleda, kvalitetnog penisa koji u svakom trenutku uz sebe ima sasvim dovoljno prezervativa za jednu omanju sex turu.
Ranije je u narodu postojalo izuzetno pogresno shvatanje da je prethodno data definicija termina sponzor isto sto i j***c...medjutim najnovijim istrazivanjima mladih istrazivaca dobijeni su statisticko-funkcionalni rezultati koji govore u korist shvatanja da je elementarna razlika izmedju termina sponzor i j***c u tome sto j***c iskljucivo pruza uslugu zadvoljavanja bez ikakvih zastitnih tehnika i metoda osim "pomozi boze da ne zatrudni". Dok sponzor ima i adekvatnu sigurnosno-tehnicku podrsku i cenjeniji je medju zenskom populacijom...osim medju onim delom iste kojem se dogadja fenomen, u narodu poznat kao "otkucavanje bioloskog sata".
Samim tim...u narodu rasireno verovanje da je sponzorusa devojka relativnog ili neprimetnog morala, koja sebe u bilo kojem obliku pruza sponzoru (prethodno definisano) u zamenu za kapital, skupe predmete, nekretnine, hartije od vrednosti i sl. je apsolutno pogresno. Sve to iz razloga, sto se po novim istrazivanjima sponzoruse ne prodaju za kapital sponzora odnosno sigurnosno-tehnicku podrsku, vec je taj kapital samo propratni i pozeljan elemenat tokom konzumiranja zajednickog zadovoljstva… :D
Početak rečenice čiji je nastavak ili nebulozan ili nepotreban.
Često izlazi iz usta najvećih šabana, dok gledaju nešto što ne shvataju (npr. metalku, pankerku, rokerku, kako da shvate njihovo oblačenje i kulturu kad ne znaju ni svoju?!).
Obično je nastavak na ovu foru:
-"...zašto lanci?!? Lepše bi ti stajali cirkoni."
-"...zašto te čizme (martinke)?! Lepše bi ti stajale air max..."
-"...zašto crno?! Lepše bi ti stajalo roze..."
Pre neki dan sam imala susret sa ovakvom vrstom šabana. Razgovor je izgledao ovako:
On (gleda, ne shvata u kakvom sam fazonu, pošto je uglavnom naletao na sponzoruše):" A šta slušaš ti?"
Ja: "Post pank...
On: "Aaa?"
Ja: "Hm, pank...Bauhaus...(u sebi "da, da, našla si kome ćeš da pričaš")...Ma, zaboravi...
On: "Aaa, Metalika...I ja gotivim metaliku...
Ja: (u sebi "Aaaa, ovakvi stvarno postoje!!!")...
On: "OK. idem ja..."
Kreće polako, ali odjednom zastaje, okreće se i:
"A što ti oblačiš crno?!"
Ja: "Oblači mi se."
On: "Baš si slatka, ali što crno??? Nemoj crno, uzmi npr roze..."
Ja: "Ahaha, važi, čim ti kažeš."
Ono kad svijet pođe naopako, pa se sve izokrene naglavačke, kada se kolerici ubiju da dokažu da su u pravu, kada se melanholici povuku u sebe, a inteligentni ljudi samo nehajno odmahuju rukom.
- kad vas uče o tome kakav treba da bude pravi brak oni koji nikad nijesu imali ni stabilnu emotivnu vezu;
- kad vam pričaju kakvi treba da budu roditelji sopstvena djeca;
- kad pjesnika uče o rimama oni koji imaju problema sa malim i velikim slovom;
- kad dijagnozu postavljaju ljudi koji ne znaju ni jednu riječ latinskog;
- kad sponzoruše smatraju da mudrost svijeta počiva na njima;
- kad argumente kojima vas "tuku" kopaju po guglu i forumima;
- kad doktorske i magistarske radove komentarišu oni koji su jedva završili radničke univerzitete i večernje škole;
- kad u bankama namjerno prave redove na šalterima da bi izgledalo da imaju više klijenata;
- kad ljudi oko vas počnu da doživljavaju vašu ljubaznost kao svoje pravo da vam pokvare dan;
- kada vam niko ne uputi lijepu riječ i kada se niko ne pomoli za vas;
E tada treba naći sebi neko tiho, usamljeno mjesto, neki kutak gdje ćuti nebo, zemlja, trava i voda, gdje samo miris raznosi vjetar, gdje možete sebi da darujete mir.
Ljubavnica koja nije sasvim tajna, ali je ipak samo ljubavnica, jer njen dobrotvor ima zakonitu ženu. Žena obično zna za milosnicu, ali prihvata takvo stanje jer milosnica ne ugrožava porodičnu hijerarhiju i po godinama je dosta mlađa. Milosnica je mogla da dobije i sasvim pristojno imanje, ili bi je gospodar udao za nekog od ljudi koji su mu služili. Ali u slučaju da je gospodar napusti, mogla je i da završi u nekom bordelu kao obična bludnica.
- Lepi naši, srpski običaji... A zamisli da imaš jednu milosnicu duplo mlađu od mene. Možda ne bi bio tako mrzovoljan?
- Ženo, jebem ti majku! Zaposli se negde. Radi nešto pametno. Batali malo internet i Leu Kiš. Bar nemoj da me podjebavaš. Pa ja pare ni za tebe nemam, a kamo li za neku drugu. A ni ti mi nisi dala ove godine. Bar se ja ne sećam. Inače to se sada zove sponzoruša, a ove malo skuplje sponzoruše se zovu starlete.
Ultimativni primerak sponzoruše. Devojka čije je celo biće potčinjeno potpunom ceđenju svih mogućih vidova materije, energije i antimaterije iz žrtve. U larvalnom stadijumu nalaze svog prvog domaćina, koji ima znatno kraći rok upotrebe u odnosu na sve ostale kojima prethodi. Kada se pošteno nahrani i ostavi domaćina da trune, jedinka se zavlači daleko od radoznalih pogleda, začauri se i posle pola godine pojavljuje se sa silikonskim oblinama, napucanim usnama i plavom kosom. Spremna je za lov.
Omiljeno mesto za spravljanje zaseda su joj mutne vode u kojima love raznorazni biznismeni, mafijozi i slična ekipa u večitoj zabludi da se nalaze na vrhu lanca ishrane.
Naša antijunakinja započinje lov tradicionalnim ritualnim plesom - mlatne žrtvu sisurinom o facu, ali diskretno.
Usled dejstva sisurine, jadničak odbacuje sva upozorenja koja mu govore da je riba klasična sponzoruša - on će nju samo da pojebe jednom, dvaput, pa da je odjebe, jer mu se može.
On je odvodi na svoju gajbu, jebe je kratko ali loše, i budi se deset godina kasnije bez love, stana i kola, i sa ratama za školarinu malog kosookog Milorada.
Ona opet nestaje na nekih pola godine, i vraća se sa promenjenom bojom kose i još većim sisurdama, da navata sledeću žrtvu. I tako u krug.
-Hujo, ala si mi seksi danas u toj košulji na romboide!
-Ae beži, ljavanka, jeftinije i bolje ću da kresnem Acu Automehaničara nego tebe!
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.