Prijava

Виш да јесам, то сам тотално ја :р
Ниси ме баш разумео или се просто држиш своје теорије. Што се тиче науке, људи долазе до неких сазнања која после прерађују и поједностављују не би ли те информације остале у нашој димензији и људском способношћу поимања. Игноришу се неке врло битне или небитне ствари ради што мање конфузије и апстракције, јер се човек плаши непознатог, а наука му улива неку сигурност и осећај да можда нешто и зна. Највећа грешка икада :) Доказивање, експерименти, устаљени закони, поклапања мишљења две потпуно различите јединке, поједностављени доживљаји, мисао о егзактности. Религија је за науку мала маца у борби против страха. :)

Bez namjere da te vrijeđam, ali da nije egzaktnih nauka, eksperimentiranja i dokazivanja, vjerovatno bi još bili na nivou čimpanze. Jest, nauka uliva sigurnost. Đavolja rabota. A ti si mi ko Jutarnji cvijet. Baš si sva vražja mili.
Znaš, mi "prirodnjaci" funkcionišemo na binarnom principu, ili 1 ili 0. To je osnov našeg pogleda na svijet, i mi smo skeptici, agnostici i ostali koji u sve sumnjaju. Tek kada se nešta izmjeri, odvagne, opipa, pa sve još i može da se ponovi-e to smo ti mi. Između 0 i jedan, odnosno crno i bijelog ima nijansi, ali to je rezervirano za estetiku, ljubav i slično. Uh, ala nasrah.

Без намере да вређам шимпанзе што их поредим с људима, али оне су много безбрижније од људи и верујем да су много срећније :) Сама симболика тога да се поједине животиње роде да буду поједене делује племенито. А човек ни да посвети 100 живота неће бити ни упола племенит као та животиња за само један.
Ај у ово невидљиво још негде и верујем, али у то пипаво - јок. То ти тек измакне и пропадне док си реко ашов. Пре бих се ослањала на нешто за шта нисам сигурна да ће пропасти, зато што не знам ни да ли постоји, него на нешто што видим очима да постоји и знам да ће пропасти. Кака је то материјална религија? На рате? :)
И ја сам природњак, зато и причам све ово, наука је толико нетачна, да боли.

Ih, mili, ti si napeta kao kašikara (ručna obrambena bomba) a nepredvidiva kao mina iznenađenja. Aj kupi sladoled ako ti u džepu 0 (nula) love! Prozaično a istinito, jebešga.

majav, pa to je pravo božićno čudo!
lepa priča, baš ono što volim i očekujem od praznika.

Кад нем пара за сладолед, ја нађем нешто још слађе и јефтиније за лизање :) По принципу, што више немаш, то се више трудиш. Само делујем напето, то је због подзнака, иначе сам флегма :р

Myilice, sad mi je sve jasno. :)

Imao sam srece mnogo puta jer sam imao brdo nezgoda u zivotu.

Kao mali sam se na Jakljanu skotrljao niz jedno 20-ak stepenica i jedva sam preziveo.
Par godina kasnije sudar u kanjonu Morace.Kevina prijateljica koja nas je vozila na more se zbog klizavog puta zabola u kamion na jednoj krivini.Da taj kamion nije naisao verovatno bi se srolali u MorAcu.Tri puta su me udarila kola.......itd itd

Što ne banujete ove spamare?! Ili i spamovanje bez kazne računate kao sreću?

Desava mi se danas:
Saznajem d ami kasni avion 4 sata, pizdim i odlazim u restoran da jedem, na kasu ispred mene neki dzanki pravi pizdariju i pocinje d abezi, kasirka juri za njim jja maznjavam 60e iz kase i ne placam jelo i pice jel se napravila fama oko situacije. Posle odlazim da uplatim internet i provaljujem da predhodni korisnik nije provalio gresku na automatu gde se uplacuje ostalo 3e naravno uzimam ih i uplacujem sebi, kako ja uplacujem pare se varacaju nazad a vreme mi ukucava regiularno, i tu napravih 15e odlazim da se cekiram, salterusa se izvinjava zbog zakasnjenja i daje cek od 10e da pojedem sendvic i popijem sokce.... ako pojebem stjuardesu iz airfranca javljam sutra....

Epik pobjeda :)

Bio mali, 2 godine. Sedeo sam na dvosedu, pored koga je bio stakleni stočić. Kada se moja majka okrenula da uzme neku kašicu da me nahrani, ja sam pao sa dvoseda pravo na oko na stakleni stočić. Sada imam ožiljak na očnom kapku, ali ne žalim se, da je bilo malo bliže, ostao bih bez oka...

Inače zaboravih da dodam.
Pola svog detinjstva sam proveo u tiršovoj zbog nekih ozleda
a nikad nisam slomio nijednu kost niti išao na operaciju

Кад нем пара за сладолед, ја нађем нешто још слађе и јефтиније за лизање

Важи да имаш нешто за џ да лижеш....

Иначе, једном ме замало прегазио трамвај, мрзи ме да детаљишем, али било је до јаја близу.

Ja slupo jaranov auto, polomio banderu, umalo da ne upadnem u rijeku sa autom, bez vozačke, 2 promila u krvi, kazna maksimalna, platio auto...Sreća je pa me ovi iz elektrorada nisu zvali za banderu.

Ja sam sticajem okolnosti trebala da budem abortirana. Naime, moji mama i tata su kad su se venčali, dobili dete, mog brata, i potom dugo nisu mogli da imaju dece, a želeli su to. Posle 8 godina je mama ostala trudna, međutim, pošto je ona imala već 37 godina, trudnoća je bila rizična. Tada nisu postojali ti testovi plodove vodice, kojima se utvrđuje da li je sve u redu sa detetom. Ona se plašila i uprkos tome što su je svi nagovarali da zadrži dete, ona zakaže abortus. Tata poludeo. Nije hteo da uđe sa njom u ordinaciju, bacio joj pare u autu, nije hteo da razgovara sa njom.
Mama ode kod lekara i ne znamo šta se desilo u ordinaciji, ali ona se predomisli :)
I rodi mene, lepu i zdravu :)
Rekli su joj da, ako žena ostane trudna u tim godinama postoji velika šansa da dete ima neki hromozomski poremećaj. Ili se pak dešava da ta deca budu iznadprosečno inteligentna. Ja sam ovo drugo :)
Hvala ti mama što si me rodila :)

Sa 16 godina,mortus pijan pao i zaspao u snegu.Nasli me neki ljudi,jedva me vratise medj' zive.Sreca,pa sam imao dosta antifriza u sebi.

Mene rodila sa 39 pa sam ziv i zdrav.

Mene s 43.
Hvala čiko. :)

rat, '95...
blizu moje kuće pala granata, ubila čovjeka, a konj osto živ...
sreća moja pa ostade konj, koji je nas 7 izvukao iz grada veče prije neg su hrvati ušli u njega...
ko zna šta bi bilo da nije bilo konja...
nedavno je ugino...