Uh, zanimljiva li je tema, nema šta. Ne znam da li bih prvo išao u Banjaluku da me neki Dodikovac razjebe od batina dok govorim da je narod jebeno gladan, ili da krenem do Beograda da kukam, ali tamo me ne bi čuli, jer sam ja za njih strani državljanin, pa se moj protest ne računa. U stvari, nemam para ni za gradski, a o međugradskim linijama mogu samo da maštam.
Šta je dobro, koji moj?! Ništa nije dobro. Razglavljeno mi dupe više od jebanja od strane vlasti, u kojoj god sam državi, a ja govorim, biće bolje... Još malo će i crnci da dođu na vlast, pa smo onda tek najebali.
glupo mi da komentarisem jer sam iz cg al jbg.
neko je vec rekao gore da treba rusit ko im jebem mater, ako dodju jos gori rusi ponovo. Ako treba svake 2-3 gdoine rusi govna, nekad ce doc neko ko valja....
Ljudi su skloni upotrebiti vlast u vlastitu korist, zato se vlast ne poverava jednom čoveku nego zakonu.
Podnositi uvrede bez ljutnje i mirno gledati vređanje bližnjih znak je ropske prirode.
Sve što nam se dešava možemo istumačiti kroz dve Aristotelove misli. Ne bih komentarisao kako nas kradu i vređaju.
Takođe sve ovo u Srbiji je opisao gospodin Arčibald Rajs u svojoj zaostavštini srpskom narodu Čujte Srbi. Ta knjiga bi trebala da bude lektira u školama.
Taj sam. Malo sam svratio da vidim šta ima.
Što se tiče protesta. Kada smo organizovali protest (grupa salašara) u centru NSa protiv izgradnje farme u zoni grupisanih salaša, pre nekih godinu i po dana, ni komšije kojima je farma pod nosom nisu došle. Narod koji je tuda prolazio, čisto se malo zanimao i želeo da potpiše peticiju. Posle toga smo i batalili te skupove. Prepustili smo stvar pravosuđu, ali naš slučaj još nije stigao na red, a kada će ne zna se.
Vreme je došlo, ali nema ko da povede, to stoji. Nema nekoga da izvuče poslednji atom snage iz ovog naroda. Ipak treba očekivati da će se nešto desiti, jer kao što smo mogli da pročitamo ode i struja, a telekom, ako se ne proda, najebali smo.
Imamo stranku, ali nemamo još sve odgovore. Imamo protivnike i imamo cilj. Prvi koraci su napravljeni ka tom cilju, a znam da ne smemo sada da stanemo.
Puno sam nabacio ovde, ali šta da se radi. Vrlo sam razočaran u svoj narod, bar po političkom pitanju.
Kad je Vuk izašao iz zatvora, Draganu su isturili na binu Trga slobode da se obrati demonstrantima. Smušena i iznenađena, pokazala je tako “ličnu kartu” režimu.
Počela je tortura. Zvali su je na posao svakodnevno. Bezimeni i grubi muški glasovi. Psovali. Pretili joj. Nazivali je najpogrdnijim imenima. Danima tako. Bila je sama. Nije imala zaštitu stranaka, osećala se napušteno.
- Postala sam slika, a ne žena koja ima svoj život. Lepili su plakate s mojim likom, stavljali me na bedževe, priveske, objavljivali naslovne strane... Kitili su se mojim licem, a ja sam se svakog dana sve više razočaravala. Unesrećivalo me je što nisam bila ličnost nego nekakav kip sa uzdignuta tri prsta koji koristi svima, osim meni.
Prolazile su godine, Dragana je išla na sve demonstracije - Vidovdanski sabor, letnje proteste 1993. godine, šetnje koalicije “Zajedno”. Uvek je bila uz opoziciju. Upoznala je većinu lidera. Predstavljala se kao žena ispred vodenog topa.
I baš taj trenutak koji je dao najobojeniju prkosnu nijansu 9. martu promenio joj je život. Ona priznaje da joj je ta slika mnogo lične nesreće donela. Emotivno ju je slamalo umnožavanje njenog lika, bez nje. Bez Dragane Milivojević-Srdić, koja je, u stvari, stajala ispred topa i rizikovala život, a ne ta slika.
- Danas, gledam skupštinu. Na vlasti su i DS i SPS i SPO. Svi, svi, svi. A ja sam, sanjajući drugačiju Srbiju, ostala slika na bedžu. Drugačije verovatno i nije moglo. Svi preveliki ideali pretvore se u svoju suprotnost.
Svakog 9. marta, Dragana sama gleda televiziju i podsećanja na taj dan. Gleda sebe u tom trenutku ispred vodenog topa. Pita se - da li je to ona ili kip nekakve lažne slobode.
SAVET UNUCIMA
MOJU unuku, kada poraste, posavetovaću da nikada ne ide na demonstracije. A posebno ću je posavetovati da ne staje sama ispred vodenog topa, jer je to potpuno suludo. Ne bih ni ja više stala ispred njega nikada - kaže nam Dragana, dok joj martovska košava mrsi crnu kosu na promaji Knez Mihailove ulice.
Револуција једе своју децу.
Не живимо под диктатуром да морамо да проливамо крв, нисмо до тога дошли. Постоје други начини и ја се и даље надам да у овој држави постоје људи који ће успети да смање крађу, отерају лопове и започну какав-такав препород државе и друштва. Мада их не видим... Или не препознајем.
Ako smo mi kao narod dali svoj glas politicarima, mi se njega nismo odrekli, vec smo im ga dodelili, i kao takav mora biti opravdan, a sta rade predstavnici vlasti???
U zemlji u kojoj se problem blanko odstavki jos uvek (ne)resava, neefikasno pravosudje sprovodi sudsku vlast, skupstina dize ruke da izglasa zakone, a ni sama ne zna zasto, kafe kuvarica preko svog savetnika precednika zajedno sa vladom preko uredaba normira sve veci broj drustvenih odnosa, mesta demokratiji nema, samo demoKRADIJI,
Resice oni to. Za jedno 10-15 godina, sta je to??? Nama je super, jer je uvek tu uteha: "Ako smo mogli da izdrzimo Slobu tolike godine mozemo i ove" Tako svi uljukani mozda i docekamo EU.
Ћурчићу, баљезгаш.
Ако твоја странка нпр. има довољно присталица да може да направи хаос на улицама, преузме институције и сл., онда има и довољно гласова да освоји власт путем избора. Е сад, ако би дошло до изборне крађе, то је већ друга ствар. А не верујем да би ови садашњи намештањем избора и насиљем покушали да задрже власт.
@ Stiven
Misliš na izreku. To je sigurno tako. Kako se dolazi na vlast u Srbiji, a i bilo gde u svetu? Uz pomoć stranog faktora. Tako je došao Tito, tako je došao Sloba, pa DOS i sve ostale vlade posle 2000. su formirane posle sastanaka u stranim ambasadama. Samo naivan čovek ne može u to da poveruje.
Voleo bih da NOPO bez ičije pomoći dođe na vlast, ali svi znamo da je to nemoguće. Koliko god da je naš narod "lud", jer je ratovao sa jačima toliko puta do sada, ne verujem da će biti toliko lucidni prilikom idućeg glasanja. Prosto ne možemo da dopremo do tolike mase ljudi, sa skromnim finansijskim sredstvima s kojima raspolažemo. Da ne pričamo o tome da nismo još napravili jasan program (mada to nije bitna stavka delu glasača u Srbiji, imajući u vidu SNS).
Zaista je neverovatan poduhvat bio i registrovati stranku, bez ičije pomoći, kako u logistici, tako i u finansijskom smislu. Mnogi nisu i u to verovali. Neki ne veruju da ćemo izaći na izbore. Ali da ne mislimo da radimo dalje ne bih ni diskutovao na ovom forumu.
Какве сад везе имају стране амбасаде са оним шта сам ја изнео у своја два поста? Јасно је мени да политичари играју разне игре и то да велике силе помажу своје фаворите, али нисам говорио о томе, већ о начину на који се могу постићи промене (ако се овде уопште може постићи неки значајнији напредак).
Spasi Srbiju i ubi se, Boriseeeeee, Boriseeeeee...
Uh, zanimljiva li je tema, nema šta. Ne znam da li bih prvo išao u Banjaluku da me neki Dodikovac razjebe od batina dok govorim da je narod jebeno gladan, ili da krenem do Beograda da kukam, ali tamo me ne bi čuli, jer sam ja za njih strani državljanin, pa se moj protest ne računa. U stvari, nemam para ni za gradski, a o međugradskim linijama mogu samo da maštam.
http://www.youtube.com/watch?v=6nQtYU63ASA
evo vam da se popalite malo :)
Šta je dobro, koji moj?! Ništa nije dobro. Razglavljeno mi dupe više od jebanja od strane vlasti, u kojoj god sam državi, a ja govorim, biće bolje... Još malo će i crnci da dođu na vlast, pa smo onda tek najebali.
Демонстранти су пичке. Клоним се масе.
glupo mi da komentarisem jer sam iz cg al jbg.
neko je vec rekao gore da treba rusit ko im jebem mater, ako dodju jos gori rusi ponovo. Ako treba svake 2-3 gdoine rusi govna, nekad ce doc neko ko valja....
Vi imate svoju državu, mi imamo pola države, entitet, ni tamo ni ovamo, i imamo diktatora u tom entitetu...
http://www.novine.ca/ARHIVA/2000/21_11_00/OTPOR%20-%20pesnica.JPG
jebem ja tu moju drzavu. nasi diktatori su tu vec 20 godina. ali kontam da je mnogo bolje kod nas nego kod vas....
Ljudi su skloni upotrebiti vlast u vlastitu korist, zato se vlast ne poverava jednom čoveku nego zakonu.
Podnositi uvrede bez ljutnje i mirno gledati vređanje bližnjih znak je ropske prirode.
Sve što nam se dešava možemo istumačiti kroz dve Aristotelove misli. Ne bih komentarisao kako nas kradu i vređaju.
Takođe sve ovo u Srbiji je opisao gospodin Arčibald Rajs u svojoj zaostavštini srpskom narodu Čujte Srbi. Ta knjiga bi trebala da bude lektira u školama.
мада... дође време које узме данак. фист и ган.
zcurcic ti si bjese onaj sto je otvorio temu "ni jedan od ponudjenih odgovora"??
,,, dođe vrijeme kada pametan zašuti, a fukara se obogati. Tako kaže Ivo Andrić.
Sada je vrijeme fukara.
Taj sam. Malo sam svratio da vidim šta ima.
Što se tiče protesta. Kada smo organizovali protest (grupa salašara) u centru NSa protiv izgradnje farme u zoni grupisanih salaša, pre nekih godinu i po dana, ni komšije kojima je farma pod nosom nisu došle. Narod koji je tuda prolazio, čisto se malo zanimao i želeo da potpiše peticiju. Posle toga smo i batalili te skupove. Prepustili smo stvar pravosuđu, ali naš slučaj još nije stigao na red, a kada će ne zna se.
Vreme je došlo, ali nema ko da povede, to stoji. Nema nekoga da izvuče poslednji atom snage iz ovog naroda. Ipak treba očekivati da će se nešto desiti, jer kao što smo mogli da pročitamo ode i struja, a telekom, ako se ne proda, najebali smo.
Imamo stranku, ali nemamo još sve odgovore. Imamo protivnike i imamo cilj. Prvi koraci su napravljeni ka tom cilju, a znam da ne smemo sada da stanemo.
Puno sam nabacio ovde, ali šta da se radi. Vrlo sam razočaran u svoj narod, bar po političkom pitanju.
Daj da se stvarno iscimamo.....
Dragana Milojević - Srdić
http://www.vesti-online.com/data/images/2010-09-15/93378_e_if.jpg?ver=1284504312
Počela je tortura. Zvali su je na posao svakodnevno. Bezimeni i grubi muški glasovi. Psovali. Pretili joj. Nazivali je najpogrdnijim imenima. Danima tako. Bila je sama. Nije imala zaštitu stranaka, osećala se napušteno.
- Postala sam slika, a ne žena koja ima svoj život. Lepili su plakate s mojim likom, stavljali me na bedževe, priveske, objavljivali naslovne strane... Kitili su se mojim licem, a ja sam se svakog dana sve više razočaravala. Unesrećivalo me je što nisam bila ličnost nego nekakav kip sa uzdignuta tri prsta koji koristi svima, osim meni.
Prolazile su godine, Dragana je išla na sve demonstracije - Vidovdanski sabor, letnje proteste 1993. godine, šetnje koalicije “Zajedno”. Uvek je bila uz opoziciju. Upoznala je većinu lidera. Predstavljala se kao žena ispred vodenog topa.
I baš taj trenutak koji je dao najobojeniju prkosnu nijansu 9. martu promenio joj je život. Ona priznaje da joj je ta slika mnogo lične nesreće donela. Emotivno ju je slamalo umnožavanje njenog lika, bez nje. Bez Dragane Milivojević-Srdić, koja je, u stvari, stajala ispred topa i rizikovala život, a ne ta slika.
- Danas, gledam skupštinu. Na vlasti su i DS i SPS i SPO. Svi, svi, svi. A ja sam, sanjajući drugačiju Srbiju, ostala slika na bedžu. Drugačije verovatno i nije moglo. Svi preveliki ideali pretvore se u svoju suprotnost.
Svakog 9. marta, Dragana sama gleda televiziju i podsećanja na taj dan. Gleda sebe u tom trenutku ispred vodenog topa. Pita se - da li je to ona ili kip nekakve lažne slobode.
SAVET UNUCIMA
MOJU unuku, kada poraste, posavetovaću da nikada ne ide na demonstracije. A posebno ću je posavetovati da ne staje sama ispred vodenog topa, jer je to potpuno suludo. Ne bih ni ja više stala ispred njega nikada - kaže nam Dragana, dok joj martovska košava mrsi crnu kosu na promaji Knez Mihailove ulice.
Револуција једе своју децу.
Не живимо под диктатуром да морамо да проливамо крв, нисмо до тога дошли. Постоје други начини и ја се и даље надам да у овој држави постоје људи који ће успети да смање крађу, отерају лопове и започну какав-такав препород државе и друштва. Мада их не видим... Или не препознајем.
Ima i jedna izreka, da se izborima nešto može promeniti, odavno bi ih zabranili.
Ako smo mi kao narod dali svoj glas politicarima, mi se njega nismo odrekli, vec smo im ga dodelili, i kao takav mora biti opravdan, a sta rade predstavnici vlasti???
U zemlji u kojoj se problem blanko odstavki jos uvek (ne)resava, neefikasno pravosudje sprovodi sudsku vlast, skupstina dize ruke da izglasa zakone, a ni sama ne zna zasto, kafe kuvarica preko svog savetnika precednika zajedno sa vladom preko uredaba normira sve veci broj drustvenih odnosa, mesta demokratiji nema, samo demoKRADIJI,
Resice oni to. Za jedno 10-15 godina, sta je to??? Nama je super, jer je uvek tu uteha: "Ako smo mogli da izdrzimo Slobu tolike godine mozemo i ove" Tako svi uljukani mozda i docekamo EU.
Ћурчићу, баљезгаш.
Ако твоја странка нпр. има довољно присталица да може да направи хаос на улицама, преузме институције и сл., онда има и довољно гласова да освоји власт путем избора. Е сад, ако би дошло до изборне крађе, то је већ друга ствар. А не верујем да би ови садашњи намештањем избора и насиљем покушали да задрже власт.
@ Stiven
Misliš na izreku. To je sigurno tako. Kako se dolazi na vlast u Srbiji, a i bilo gde u svetu? Uz pomoć stranog faktora. Tako je došao Tito, tako je došao Sloba, pa DOS i sve ostale vlade posle 2000. su formirane posle sastanaka u stranim ambasadama. Samo naivan čovek ne može u to da poveruje.
Voleo bih da NOPO bez ičije pomoći dođe na vlast, ali svi znamo da je to nemoguće. Koliko god da je naš narod "lud", jer je ratovao sa jačima toliko puta do sada, ne verujem da će biti toliko lucidni prilikom idućeg glasanja. Prosto ne možemo da dopremo do tolike mase ljudi, sa skromnim finansijskim sredstvima s kojima raspolažemo. Da ne pričamo o tome da nismo još napravili jasan program (mada to nije bitna stavka delu glasača u Srbiji, imajući u vidu SNS).
Zaista je neverovatan poduhvat bio i registrovati stranku, bez ičije pomoći, kako u logistici, tako i u finansijskom smislu. Mnogi nisu i u to verovali. Neki ne veruju da ćemo izaći na izbore. Ali da ne mislimo da radimo dalje ne bih ni diskutovao na ovom forumu.
Какве сад везе имају стране амбасаде са оним шта сам ја изнео у своја два поста? Јасно је мени да политичари играју разне игре и то да велике силе помажу своје фаворите, али нисам говорио о томе, већ о начину на који се могу постићи промене (ако се овде уопште може постићи неки значајнији напредак).