Sve tako Velibor, ko da mi samo treba da se okrenemo, pa da se tako i ostvari ono što je on naumio.
Dobro, Velibore, a koliko će to da košta?- javi se Čedolju Petrović, bio onda još živ. Oće li nama od tog posla biti puniji ambari, oćemo li imati više volova i svinja? Oće li nam čeljad biti brojnija i veselija?
Čedoljub star al ume da misli. Koju smo vajdu imali od dojokašnjih ratovanja?-veli.
E ne radi se o vašim ambarima i koševima, štalama i torevima, o ujedinjenju se radi-drzak bogati Velibor, drzak, a nema ga šaka jeda, dugačak ko pritka. I bolesta. Tuberkuloza samo što ga nije načisto pojela, al eto oće i on da određuje sudbinu zemlje i naroda.
Kažem ti, nije nama uča prvi tako govorio. Nije. Slušali smo mi o tome i podosta ranije.
Al' dobro, da se vratimo.
Odem kući a nije mi lakše. Muči sumnja, sikiracija. Čisto smešno, seljak si a muči te sumnja zbog neki Slovena i neki ustanaka. Al opet o ratu je reč, o koži s radi, i o glavudži.
Tumaram podrumom, pijem, ne krijem. I psujem, što da ne psujem. I kralja i vladu. IGavrila Principa.
Ne greši dušu, Milutine- moja majka Gvozdenija ide za mnom, krsti se, misli valjda da je i taj Gavrilo neki velikomučenik i svetac.
Spremi mi belu torbu- kažem ženi-dvoje lanenih gaća, dvoje čarape, ko i dosad kad sam polazio u ratove. A žao mi žene- ni sa njom nisam sredio. Bolesna je. Deca se u njoj ne primaju. Troje je rodila a nijedno se nije održalo.
Majka mi pevca ispekla, po običaju, ko da ću na svadbu a tri dana sam kosio na sirćetu i perjubelog luka- al ajd taki je običaj da Srbin dobro jede kad u rat i u smrt polazi
Obučem nove gaće, suknene, a žao mi. Poslednje su-dvoje sam pocepao u prošlim ratovima. Gunj neću da oblačim, nov je, crkveni, stajaći, zašto da ga satirem u rovovima. A žena ko žena, ne žali ga, kaže:
- Milutune, može se desiti da ne daj bože pogineš, pa neka se vidi da si bio domaćin čovek.
Baš zato ga i ne nosim, zato što mogu da poginem, kažem ženi. Računam ako poginem neko će za taj gunj kositi i žito vezati- ali njoj ne vredi govoriti, naumila pa se ne da. Oblači me ko da ću u narodnu pesmaricu- sve novo i najlepše trpa na me.
Nemoj ženo preterivati-kažem joj-samo dvoje gaća i dvoje vunene čarape stavi u torbu, to je čoveku ratniku dovoljno. Ako nema sreće, ne mogu mu ni kožne čakšire pomoći.
Sinovče, da ti sebi ne naudiš što se družiš sa mnom, znaš kako je.
E pa dobro ako je tako, ako je ko što veliš, idemo dalje....
Rukujem se sa majkom i ženom. Udarim sokakom u selo.
Na sve strane odleže dernjava. Kad se pre izopijaše toliki ljudi? Zašto pevaju i plaše golubove, šta se sad junače, rano je.
Uroševića kafana, prepuna. Pije se s nogu. Sve plaćaju Uroševići. Oni piju i najglasnije pevaju, oni najviše i psuju i prete Švabi-nije im teško, oni su oduvek najviše pesama znali i pevali, a mnoge su i sami sročili, već su i o Apisu i o Gavrilu sročili-oni će da pevaju, drugi će da ginu.
Ozbiljno. Ja sam slušala Natašu Kandić da proklinje ratno-huškaču politiku koja je reklamirana ovim delom.
Inače meni je najbolja rečenica iz knjige
A njega ujutro, dabome, odnesoše ribama :)
Ajde, Milutine, da pijemo i da pevamo- Pero Urošević uze čašu i naliva mi rakiju-zeman je zemlja da se brani.
Ajte vi Uroševićo sa mnom da ratujemo. Meni je ovo treći rat a tebi Pero, i tvom bratu Jefti nije ni prvi-kažem-
Zna to i on dobro, nego neće Uroševići belu torbu da prte. Dva meseca oni pod oružjem paradiraju okićeni značakma kao komite, al neće da gaće krvare nego pevanjem i dernjavom pokazuju vlastima kako vole kralja i Srbiju. Taki su bili i u prošlim ratovima. Njini su sinovi i sad po komandama u pozadini, a tuđu decu napijaju da se pijana dernjaju kad bi trebalo da plaču.
Javio pročitao sam knjigu ne znam ni ja koliko puta i svaki put ama baš svaki put mi navru suze na oči u nekim delovima. Svaka čast za temu i za volju da odtkucaš knjigu na forumu.
Odlična knjiga, nije "debela". Ne sećam se svega, ali Popović je sjajno opisao život seljaka tokom ovih svetskih ratova. Puškom bih terao ove osnovce i srednjoškolce da je pročitaju..
U četi mi beše student Mladen Jerinić, sin najboljeg gazde u našem kraju, Marka Jerinića. Došo i Beča, dobrovoljno, oće i on da brani Srbiju. Fala mu. Srbija mora da se brani.
Šta će s nama biti do posletka-pitam Mladena, a on me duša naša, vako zagrli. Meni milo, što da krije, milo mi, zgrli me student, mene, običnog seljaka. I priča. Pun je vere i lepote. Srbija je kaže izvršila najveću mobilizaciju koju je ikada jedna zemlja izvršila u svojoj istoriji . I sve on tako. A ja gledam pa mi ga šisto žao. Nekako mi nije za vojnika. Slabačak i suvonjav, nije da kežeš neka koska.
Ništa se ti Militune ne sekiraj. Gavrilo Princip je pucnjem u Sarajevu otvorio vrata novoj istoriji. Nisu u Sarajevu poginuli samo jedan princ i jedna žena. Austrija je tamo pala, videćeš kad ustanu Česi i Slovaci, pa naša braća Slovenci i Hrvati, Slavonci , Dalmatinci i Bosanci. Kad se to digne ode Austrija bogu na istinu.
Dobro Mladene, kažem mu, dobro ako će i Slovenci i Slavonci i Dalmatinci i Bosanci, u redu ako je tako dogovoreno.
Austrija ti je, veli, Milutine njima ko što je nama bila Turska, moraju je rušiti, šta će drugo...
Vidim da i on veruje u te ustanke. Poverujem i ja. Valjda će svako svoju Tursku da ruši.Odobri me Mladen.
E pa dobro, idemo dalje.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
pratim...
Dobro, Velibore, a koliko će to da košta?- javi se Čedolju Petrović, bio onda još živ. Oće li nama od tog posla biti puniji ambari, oćemo li imati više volova i svinja? Oće li nam čeljad biti brojnija i veselija?
Čedoljub star al ume da misli. Koju smo vajdu imali od dojokašnjih ratovanja?-veli.
E ne radi se o vašim ambarima i koševima, štalama i torevima, o ujedinjenju se radi-drzak bogati Velibor, drzak, a nema ga šaka jeda, dugačak ko pritka. I bolesta. Tuberkuloza samo što ga nije načisto pojela, al eto oće i on da određuje sudbinu zemlje i naroda.
Kažem ti, nije nama uča prvi tako govorio. Nije. Slušali smo mi o tome i podosta ranije.
Al' dobro, da se vratimo.
Tebi javio niko nije javio da je ova knjiga politički nepodobna?
Tumaram podrumom, pijem, ne krijem. I psujem, što da ne psujem. I kralja i vladu. IGavrila Principa.
Ne greši dušu, Milutine- moja majka Gvozdenija ide za mnom, krsti se, misli valjda da je i taj Gavrilo neki velikomučenik i svetac.
Spremi mi belu torbu- kažem ženi-dvoje lanenih gaća, dvoje čarape, ko i dosad kad sam polazio u ratove. A žao mi žene- ni sa njom nisam sredio. Bolesna je. Deca se u njoj ne primaju. Troje je rodila a nijedno se nije održalo.
Majka mi pevca ispekla, po običaju, ko da ću na svadbu a tri dana sam kosio na sirćetu i perjubelog luka- al ajd taki je običaj da Srbin dobro jede kad u rat i u smrt polazi
- Milutune, može se desiti da ne daj bože pogineš, pa neka se vidi da si bio domaćin čovek.
Baš zato ga i ne nosim, zato što mogu da poginem, kažem ženi. Računam ako poginem neko će za taj gunj kositi i žito vezati- ali njoj ne vredi govoriti, naumila pa se ne da. Oblači me ko da ću u narodnu pesmaricu- sve novo i najlepše trpa na me.
Nemoj ženo preterivati-kažem joj-samo dvoje gaća i dvoje vunene čarape stavi u torbu, to je čoveku ratniku dovoljno. Ako nema sreće, ne mogu mu ni kožne čakšire pomoći.
Ovo je tatko! Ko je pisac knjige?
svaka istina je politički nepodobna...
E pa dobro ako je tako, ako je ko što veliš, idemo dalje....
Rukujem se sa majkom i ženom. Udarim sokakom u selo.
Na sve strane odleže dernjava. Kad se pre izopijaše toliki ljudi? Zašto pevaju i plaše golubove, šta se sad junače, rano je.
Uroševića kafana, prepuna. Pije se s nogu. Sve plaćaju Uroševići. Oni piju i najglasnije pevaju, oni najviše i psuju i prete Švabi-nije im teško, oni su oduvek najviše pesama znali i pevali, a mnoge su i sami sročili, već su i o Apisu i o Gavrilu sročili-oni će da pevaju, drugi će da ginu.
Ozbiljno. Ja sam slušala Natašu Kandić da proklinje ratno-huškaču politiku koja je reklamirana ovim delom.
Inače meni je najbolja rečenica iz knjige
A njega ujutro, dabome, odnesoše ribama :)
Свиђа ми се ово до сада, хвала Јавио, само цепај.
Ajte vi Uroševićo sa mnom da ratujemo. Meni je ovo treći rat a tebi Pero, i tvom bratu Jefti nije ni prvi-kažem-
Zna to i on dobro, nego neće Uroševići belu torbu da prte. Dva meseca oni pod oružjem paradiraju okićeni značakma kao komite, al neće da gaće krvare nego pevanjem i dernjavom pokazuju vlastima kako vole kralja i Srbiju. Taki su bili i u prošlim ratovima. Njini su sinovi i sad po komandama u pozadini, a tuđu decu napijaju da se pijana dernjaju kad bi trebalo da plaču.
toliko za dans...:)
Auroro, knjiga je sve, samo ne ratno-huškačka....čovek sve vreme priča da je rat budalaština...
E, ako je Nataša rekla... jebo je ko nije...
Znam brate zato sam i zapamtila tu budalaštinu od izjave. Išlo je u paketu sa nekim drugim stvarima...
Javio pročitao sam knjigu ne znam ni ja koliko puta i svaki put ama baš svaki put mi navru suze na oči u nekim delovima. Svaka čast za temu i za volju da odtkucaš knjigu na forumu.
Crni, pa neću moći odjednom da je iskucam..al kontam za 30 dana završiću....svakako visim tu, bar neka korist..:)
Odlična knjiga, nije "debela". Ne sećam se svega, ali Popović je sjajno opisao život seljaka tokom ovih svetskih ratova. Puškom bih terao ove osnovce i srednjoškolce da je pročitaju..
Ја сам ту књигу добрих 10-12 година гледао како подупире кевину саксију која стоји покрај телефона. До данас нисам знао шта је та књига.
U četi mi beše student Mladen Jerinić, sin najboljeg gazde u našem kraju, Marka Jerinića. Došo i Beča, dobrovoljno, oće i on da brani Srbiju. Fala mu. Srbija mora da se brani.
Šta će s nama biti do posletka-pitam Mladena, a on me duša naša, vako zagrli. Meni milo, što da krije, milo mi, zgrli me student, mene, običnog seljaka. I priča. Pun je vere i lepote. Srbija je kaže izvršila najveću mobilizaciju koju je ikada jedna zemlja izvršila u svojoj istoriji . I sve on tako. A ja gledam pa mi ga šisto žao. Nekako mi nije za vojnika. Slabačak i suvonjav, nije da kežeš neka koska.
Ništa se ti Militune ne sekiraj. Gavrilo Princip je pucnjem u Sarajevu otvorio vrata novoj istoriji. Nisu u Sarajevu poginuli samo jedan princ i jedna žena. Austrija je tamo pala, videćeš kad ustanu Česi i Slovaci, pa naša braća Slovenci i Hrvati, Slavonci , Dalmatinci i Bosanci. Kad se to digne ode Austrija bogu na istinu.
Dobro Mladene, kažem mu, dobro ako će i Slovenci i Slavonci i Dalmatinci i Bosanci, u redu ako je tako dogovoreno.
Austrija ti je, veli, Milutine njima ko što je nama bila Turska, moraju je rušiti, šta će drugo...
Vidim da i on veruje u te ustanke. Poverujem i ja. Valjda će svako svoju Tursku da ruši.Odobri me Mladen.
E pa dobro, idemo dalje.