Prijava

Sve tako Velibor, ko da mi samo treba da se okrenemo, pa da se tako i ostvari ono što je on naumio.
Dobro, Velibore, a koliko će to da košta?- javi se Čedolju Petrović, bio onda još živ. Oće li nama od tog posla biti puniji ambari, oćemo li imati više volova i svinja? Oće li nam čeljad biti brojnija i veselija?
Čedoljub star al ume da misli. Koju smo vajdu imali od dojokašnjih ratovanja?-veli.
E ne radi se o vašim ambarima i koševima, štalama i torevima, o ujedinjenju se radi-drzak bogati Velibor, drzak, a nema ga šaka jeda, dugačak ko pritka. I bolesta. Tuberkuloza samo što ga nije načisto pojela, al eto oće i on da određuje sudbinu zemlje i naroda.
Kažem ti, nije nama uča prvi tako govorio. Nije. Slušali smo mi o tome i podosta ranije.
Al' dobro, da se vratimo.

Tebi javio niko nije javio da je ova knjiga politički nepodobna?

Odem kući a nije mi lakše. Muči sumnja, sikiracija. Čisto smešno, seljak si a muči te sumnja zbog neki Slovena i neki ustanaka. Al opet o ratu je reč, o koži s radi, i o glavudži.
Tumaram podrumom, pijem, ne krijem. I psujem, što da ne psujem. I kralja i vladu. IGavrila Principa.
Ne greši dušu, Milutine- moja majka Gvozdenija ide za mnom, krsti se, misli valjda da je i taj Gavrilo neki velikomučenik i svetac.
Spremi mi belu torbu- kažem ženi-dvoje lanenih gaća, dvoje čarape, ko i dosad kad sam polazio u ratove. A žao mi žene- ni sa njom nisam sredio. Bolesna je. Deca se u njoj ne primaju. Troje je rodila a nijedno se nije održalo.
Majka mi pevca ispekla, po običaju, ko da ću na svadbu a tri dana sam kosio na sirćetu i perjubelog luka- al ajd taki je običaj da Srbin dobro jede kad u rat i u smrt polazi

Obučem nove gaće, suknene, a žao mi. Poslednje su-dvoje sam pocepao u prošlim ratovima. Gunj neću da oblačim, nov je, crkveni, stajaći, zašto da ga satirem u rovovima. A žena ko žena, ne žali ga, kaže:
- Milutune, može se desiti da ne daj bože pogineš, pa neka se vidi da si bio domaćin čovek.
Baš zato ga i ne nosim, zato što mogu da poginem, kažem ženi. Računam ako poginem neko će za taj gunj kositi i žito vezati- ali njoj ne vredi govoriti, naumila pa se ne da. Oblači me ko da ću u narodnu pesmaricu- sve novo i najlepše trpa na me.
Nemoj ženo preterivati-kažem joj-samo dvoje gaća i dvoje vunene čarape stavi u torbu, to je čoveku ratniku dovoljno. Ako nema sreće, ne mogu mu ni kožne čakšire pomoći.

al ajd taki je običaj da Srbin dobro jede kad u rat i u smrt polazi

Milutune, može se desiti da ne daj bože pogineš, pa neka se vidi da si bio domaćin čovek.

Ovo je tatko! Ko je pisac knjige?

svaka istina je politički nepodobna...

Sinovče, da ti sebi ne naudiš što se družiš sa mnom, znaš kako je.
E pa dobro ako je tako, ako je ko što veliš, idemo dalje....
Rukujem se sa majkom i ženom. Udarim sokakom u selo.
Na sve strane odleže dernjava. Kad se pre izopijaše toliki ljudi? Zašto pevaju i plaše golubove, šta se sad junače, rano je.
Uroševića kafana, prepuna. Pije se s nogu. Sve plaćaju Uroševići. Oni piju i najglasnije pevaju, oni najviše i psuju i prete Švabi-nije im teško, oni su oduvek najviše pesama znali i pevali, a mnoge su i sami sročili, već su i o Apisu i o Gavrilu sročili-oni će da pevaju, drugi će da ginu.

Ozbiljno. Ja sam slušala Natašu Kandić da proklinje ratno-huškaču politiku koja je reklamirana ovim delom.
Inače meni je najbolja rečenica iz knjige
A njega ujutro, dabome, odnesoše ribama :)

Свиђа ми се ово до сада, хвала Јавио, само цепај.

Ajde, Milutine, da pijemo i da pevamo- Pero Urošević uze čašu i naliva mi rakiju-zeman je zemlja da se brani.
Ajte vi Uroševićo sa mnom da ratujemo. Meni je ovo treći rat a tebi Pero, i tvom bratu Jefti nije ni prvi-kažem-
Zna to i on dobro, nego neće Uroševići belu torbu da prte. Dva meseca oni pod oružjem paradiraju okićeni značakma kao komite, al neće da gaće krvare nego pevanjem i dernjavom pokazuju vlastima kako vole kralja i Srbiju. Taki su bili i u prošlim ratovima. Njini su sinovi i sad po komandama u pozadini, a tuđu decu napijaju da se pijana dernjaju kad bi trebalo da plaču.

toliko za dans...:)

Auroro, knjiga je sve, samo ne ratno-huškačka....čovek sve vreme priča da je rat budalaština...

Ja sam slušala Natašu Kandić da proklinje ratno-huškaču politiku koja je reklamirana ovim delom

E, ako je Nataša rekla... jebo je ko nije...

Auroro, knjiga je sve, samo ne ratno-huškačka....čovek sve vreme priča da je rat budalaština...

Znam brate zato sam i zapamtila tu budalaštinu od izjave. Išlo je u paketu sa nekim drugim stvarima...

Javio pročitao sam knjigu ne znam ni ja koliko puta i svaki put ama baš svaki put mi navru suze na oči u nekim delovima. Svaka čast za temu i za volju da odtkucaš knjigu na forumu.

Crni, pa neću moći odjednom da je iskucam..al kontam za 30 dana završiću....svakako visim tu, bar neka korist..:)

Odlična knjiga, nije "debela". Ne sećam se svega, ali Popović je sjajno opisao život seljaka tokom ovih svetskih ratova. Puškom bih terao ove osnovce i srednjoškolce da je pročitaju..

Ја сам ту књигу добрих 10-12 година гледао како подупире кевину саксију која стоји покрај телефона. До данас нисам знао шта је та књига.

DA SE MI O TURKE NE OGREŠISMO

U četi mi beše student Mladen Jerinić, sin najboljeg gazde u našem kraju, Marka Jerinića. Došo i Beča, dobrovoljno, oće i on da brani Srbiju. Fala mu. Srbija mora da se brani.
Šta će s nama biti do posletka-pitam Mladena, a on me duša naša, vako zagrli. Meni milo, što da krije, milo mi, zgrli me student, mene, običnog seljaka. I priča. Pun je vere i lepote. Srbija je kaže izvršila najveću mobilizaciju koju je ikada jedna zemlja izvršila u svojoj istoriji . I sve on tako. A ja gledam pa mi ga šisto žao. Nekako mi nije za vojnika. Slabačak i suvonjav, nije da kežeš neka koska.
Ništa se ti Militune ne sekiraj. Gavrilo Princip je pucnjem u Sarajevu otvorio vrata novoj istoriji. Nisu u Sarajevu poginuli samo jedan princ i jedna žena. Austrija je tamo pala, videćeš kad ustanu Česi i Slovaci, pa naša braća Slovenci i Hrvati, Slavonci , Dalmatinci i Bosanci. Kad se to digne ode Austrija bogu na istinu.
Dobro Mladene, kažem mu, dobro ako će i Slovenci i Slavonci i Dalmatinci i Bosanci, u redu ako je tako dogovoreno.
Austrija ti je, veli, Milutine njima ko što je nama bila Turska, moraju je rušiti, šta će drugo...
Vidim da i on veruje u te ustanke. Poverujem i ja. Valjda će svako svoju Tursku da ruši.Odobri me Mladen.
E pa dobro, idemo dalje.