FK Partizan

  1. Ozbiljno, sad kad pogledam malo i vidim da je Slaviša Stojanović uzeo titulu, znači čovek je jedva trener, Pečnik jedan od najgorih bekova koje sam ikada video, Nepokretni Ninković i Milijaš, koje može svako da pretrči što se videlo na Derbiju, Kelhar od kog je i Krneta bolji, Bajković.....brate, pa oni ni treći ne bi bili da nisu nameštali. Koja tuga. Kakvi su njihovi heroji. Tačno oslikavaju njihov mentalitet.

  2. Daj bre Džoni imali ljudi duži niz pobeda od Bajerna, nemoj da ih blatiš. Najduži niz u Evropi, cenim da osvajaju i LŠ dogodine.

    Nikako ne zaboravi i dva najzaslužnija igrača u svemu ovome, Darka Bogdanovića i Maja "nisam zvezdin ratnik" Vujovića.

  3. S obzirom da nisi tako mlad dečko, i pamtiš mnoga trpanja u fudbalu iz mladjih dana, pre mi izgleda da su sve ove slike u ovom trenutku kad je već sve gotovo tvoj kompleks, a ne naš, dobri moj Grobarinjo :)

  4. Nemoj Predražinjo banovaće te. Ne pratiš novu situaciju...neka žive u iluziji... :)

  5. Des Inzagi leptejebo.
    Ej imamo nova pravila. Nema prelaska. Vi'š kako Dionisijo to odma' upozorio :)

  6. Moradoh da svratim, jebeš ga, dugo me nije bilo.
    A i ovo je bilo samo tebi upućeno, nema pojma da se nešto prepucavam ovde s bilo kim, poštujem pravila :)
    I kontah, valjda će zbog ovog

    dobri moj Grobarinjo

    da me poštedi bana :)

    Aj u zdravlje :*

  7. Ma jašta da će da poštedi Inzagi, al' jedino ako te na VOS-u vidim u neko dogledno vreme :)

  8. Koliko je dobar ovaj tekst na GTR:

    Happy birthday, Gazza!

    Iz GTR 2

    BORISLAV PEKIĆ
    O GAZZI I ĐANIJU: SENTIMENTALNA POVESTDVA FUDBALSKA ANTI-HEROJA

    Sinopsis nikada emitovane 26-minutne radio emisije BBC-ja o dva velika vragolana engleskog i srpskog fudbala.

    Napomena za čitaoca: Borislav Pekić, najznačajniji srpski pisac u XX veku, je tokom godina londonskog egzila redovno čitao svoja razmišljanja i komentare na radiju BBC. Deo građe emitovane između 1986-1991 je posthumno objavljen u knjizi „Sentimentalna povest Britanskog carstva“. Odlomak koji ste pročitali će se naći u 68.dopunjenom izdanju ovog kapitalnog dela. Pekićeve misli su za grobarsku stvar pridobile brojne članove londonske avangardne scene, uključujući i romantičnog drkadžiju Džoa Stramera. Međutim, to je neka druga priča...

    Putevi dva junaka ukrstili su se u oktobru 1995. Kratkim cevima bukvalno najuren iz Beograda Saša Ćurčić (tj. Smasha K’rrčić, na dijalektu severozapadne Engleske)je utočište potražio u Boltonu. Gazza je upravo tih dana raskrstio sa Lacijom i Italijom i posle 72. neuspelog tretmana odvikavanja od alkohola odlučio je da se vrati kući. Njegovu odluku su olakšale solidna vremenska prognoza po Koljčickom i televizijska reportaža koju je gledao na BBC u kojoj oduševljeni reporter naduven od sarme, belolučanih paprika i turbofolka („Oh sarma, delicious!“) govori o dolasku Banatskog Krojfa na Ostrvo. „Moram probati sarmu i upoznati ovog crno-belog genija“, rekao je Gazza svom bratu po flaši Džimu Gardneru, poznatijem po umetničkom imenu „Five Bellies“. Na terminalu 2 aerodroma u Manchesterudva fudbalska velemajstora je sa flajkom manastirke u ruci dočekao stari svat Džordž Best. Gordan Petrić se za tu priliku dovezao svojim plavimStojadinom iz Glazgova, doneo burgere od jagnjeće iznutrice i šest kartona tamnog piva, i priča se zakotrljala...

    Rani jadi
    Oba levonoga klinca su fudbal jurili od jutra do sutra u radničkim predgrađima Beograda i Njukasla. Hroničari su zabeležili da je slinavi Saša, na ogorčenje radnika treće smene i sezonaca koji vole da dremnu posle ručka, po ceo jebeni dan šutirao loptu u jedan žuti zid u naselju Besni Fok. Tu i tamo bi odustao od rutine samo kada je proturao loptu kroz noge dosta starijim dečacima i za uzvrat dobijao kokavac. Mali Pol je žonglirao i za novčiće od 5 penija, krofnu ili gutljaj teškog piva uveseljavao radnike obližnje pivare Danston. Iz ovih razloga je jedan od dečaka imao problema sa kostoboljom i hroničnom iscrpljenošću, a drugi već u devetoj godini frku sa viškom kilograma, povišenim pritiskom ikladioničarskom zavisnošću. Trebalo je postići sve te vannastavne aktivnosti, pa su i Saša i Pol jedva završili osnovnu školu.

    Majstorije
    Na sreću celog čovečanstva, njihovi talenti ipak nisu ostali skriveni. I jedan i drugi su zaobilaznim putevima došli u crno-bele klubove koje su obožavali od pelena i bljesnuli suna velikoj pozornici.U Sašinom slučaju istorijski dan bio je utorak 29.jun 1993. kada je pod zamućenim, ali budnim, alkoholnim pogledom Stojančeta Ristevskog u predsoblju Fudbalskog saveza Beograda stavio paraf na ugovor sa Partizanom. Suvi statistički podaci ne prenose na pravi način oduševljenje koje su asistencije, driblinzi i golovi dvojice ofanzivnih veznih fudbalera izazivali kod nekoliko generacija navijača.Pamtimo i promašaje (100.Derbi, polufinale SP u Italiji ’90 sa Nemačkom), crvene kartone, povrede, sline i suze... Uprkos neverovatnoj levoj nozi i sjajnom pregledu igre, dečaci su neprestano bili na ivici problema i povratne karte na oranice Besnog Foka i u ugljenokope Danstona. Iako je Njukasl Junajtedu doneo trofej omladinskog Kupa Engleske mali Gazza jedobio ultimatum da od njegovog ugovora neće ništa biti ukoliko pod hitno ne smrša (što mu je pošlo za rukom jer jepio Biomed 4, a svim vlasnicima pabova na potezu Džerou-Vilti Bej izričito je zabranjeno da mu toče pivo i prodaju grickalice). Kod trenera mu nije puno pomoglo to što je kao ’pripravnik’ Kevina Kigena prodao i prokockao njegove kopačke koje je inače trebalo da izglanca i spremi za neku važnu utakmicu (takva su pravila bila!). Nekih 2,700 kilometara dalje omladinac Saša je gradio reputaciju najgalantnijeg gosta na ’Crnim panterima’, a sa svojom „prijateljicom“, inače rumunskom go-go igračicom, je tokom višemesečnog „druženja“ u hotelu Metropol napravio račun od 160 hiljada nemačkih maraka koji je naravno namirio njegov tadašnji klub.

    Sprdnja
    Sami procenite da li je sreća ili kob to što je dve velike karijere u većoj meri nego fudbal obeležila sprdnja. Voajerski nastrojena polu-javnost je sa kombinacijom destuktivnosti i malograđanske zlobe prepričavala stvarne i izmišljene dogodovštine naših junaka. Ljubavi u supermarketu,ljubavi sa svetskim supermodelima, oduzete vozačke dozvole, slupana vozila,liposukcije i estetske korekcije, pijanstva do smrti,turneje sa heavy metal bendovima, deca - sopstvena i tuđa, marokanski disko klubovi, opijati svih vrsta, sviranje frule pred navijačima Seltika, bekstva iz karantina na pecanje, blajhanje, tetoviranje, pirsinzi, kupovina nepotrebnih stvari i poklanjanje istih slučajnim prolaznicima. Obojica su vozili traktor (jedan ulicama Beograda, drugi po St James Parku), obojica su upravljali autobusom (jedan je na rentiranom dabl-dekeru pravio tehno žurke, drugi je slupao klupski bus u zid benzinske pumpe na autoputu M1), obojica su imali platinaste kartice u Harrodsu i višemilionske ugovore u džepu... i obojica su u jednom trenutku ostali bez žute banke u džepu.

    Stil&profil
    Životna filozofija Saše Ćurčića („čista anglomanija“) je sumirana u prilogu pod nazivom „How to pull a cracker“ koji je prikazan na britanskoj televiziji, a u kojoj je Đani u tri minuta predstavio svoje glavne zavodničke adute. U najkraćem, njegova prednost u odnosu na obične smrtnike i druge persone iz sveta sporta i razonode predstavljaju poznanstva sa estradnim umetnikom Željkom Šašićem i činjenica da je vezista Rome Đanini od njega krao forice za driblinge, a Versaće ideje za krojeve. I u toj tački kosmosa je došlo do prepoznavanja sa Polom Gaskoinom.
    Pesma „Fog on the Tyne“ koju je mlađani Gazza snimio sa grupom navijača Njukasla je ideološka potka za sve najgroznije ispade na Pesmi Evrovizije, kao i podsticaj za andergraund stvaralaštvo Ivana Gavrilovića i Dr Iggy-ja.Šarene trenerke, rol-viršle, isfenirane kosurine... Ko da ne voli devedesete?

    Sentiš
    Ćurčić i Gaskoin su fudbaleri kakvih više nema. Kao što u čisto filozofskom smislu više nema ni ovog sporta, ni klubova za koje su nastupali iz strasti. Sve u vezi ovih anti-heroja je sentimentalno – počev od načina na koji utrčavaju u dribling, toga kako i iz apsolutno ogavnih stvari cede kapi romantike, do toga kako su skončalisvoje nesportske karijere i čime se sada bave.
    Gazinu fudbalsku priču je u dalekim krajevima (Kina) prekinula epidemija ptičijeg gripa (jel se seća neko toga?), dok je Saša ostao nedorečen u Americi jer između blejanja sa P Diddyjem, Denis Rodmanom i Bobom de Nirom, nije imao snage i vremena za treninge. Penzionisao se u 28.godini i dekintiran se vratio u Borča Gredu,na sestrin kauč.
    Oba romantična anti-heroja su nam u industrijskom tj. žanrovskom smislu pokazali otprilike 2% mogućnosti i tako za široke mase ostali nedorečeni i društveno neprihvatljivi.

    Njihov život posle fudbala (o ima li života posle fudbala?) podjednako je uzbudljiv i groteskan.
    Posle uspešnih izleta u reality programe Đani se bavi pedagoškim radom u svojoj akademiji fudbala (odgovorite sami za sebe da li bi mu vi dali dete na čuvanje?). Gazza je sitnu decu poslao u debilne TV emisije, a sam nije imao sreće u novoj profesionalnoj ulozi. Na mestu menadžera nižerazrednog Kettering Towna ostao je samo 38 dana, a po rečima vlasnika kluba samo 36 dana je na posao došao pijan. Sada radi kao promoter KFC-ja i bori se sa svojim demonima.
    Želimo obojici dug i ispunjen život koji će se u nekoj tački ponovo vratiti na poštanske brojeve Humska 1, odnosno NE1. To bi bio skriveni znak da je fudbal ponovo pronašao svoju dušu.

  9. Ne znam samo koliko su se glupo osećali kasnije cigani koji su kačili onu sliku praznog stadiona na početku jučerašnje utakmice :)

  10. Šta su radili, daj informacije, totalno sam van toka, jesu li uzeli titulu?

  11. https://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/t1.0-9/10371710_613623035402425_5632979148617515178_n.jpg

    Šta su radili, daj informacije, totalno sam van toka, jesu li uzeli titulu?

    Uzeli su titulu. Došlo ih je stvarno mnogo. Čuli su se u dva navrata do atletske staze plafon.
    Naravno, nameštena tekma protiv OFK. Niko iz odbrane ni da skoči kada cigani centriraju. Bio neki mali čupavi niko mu nije rek'o izgleda da je namešteno. Kar'o ih k'o majmune.
    Onda su juče šerovali sliku praznog stadiona, a besplatan ulaz kao, ne shvatajući da su ljudi ispred i da će ući na poluvremenu. Sada se osećaju glupo pa pokušavaju da nadomeste nekako to.

    Inače juče "spektakl" u Novom Sadu 3:3. Novi Kristijano Ronaldo se pojavio kod njih. To ti je sažeto Skočko.
    https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfa1/t1.0-9/10421151_709386492468514_90922656310092995_n.jpg

  12. Ако курвари којим случајем не добију лиценцу (када ће то да се зна?) да ли ми онда идемо у квалификације за ЛШ? лоло

  13. Ne treba Laki. Mi ćemo da igramo lepo LE, a oni nek ispadnu u drugom kolu kvalifikacija od Šljkljavika nekog.

  14. Не знам дал има тема за ватерполо, али јесте видели како смо карали прорекоа

  15. Na peterece karanje.
    Ma klinci su ekstra. A uplaćivali smo im po 500 kinti da odu tamo.
    Svaka im čast
    https://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/l/t1.0-9/10378078_614063665358362_8941104080890990477_n.jpg

  16. А сад да јебемо сомове из крагујевца

    ЈЕБО ВАС ДИНКИЋ И ВЕРКО

Rekli o sajtu

Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.

Deutsche Welle · 29. April 2011.