Ponekad, kad sve utihne, kad samo titrava svjetlost iz daljine razmiče zavjese na mojim prozorima, kad posljednji usamljenik nestane s ulica, kad u muk utone bučno staro dizalo pred mojim vratima, kad novorođenče u susjednom stanu konačno smireno usne… ponekad u tom čudnom trenu što ne pripada ni jednom danu, ni onom što umire ni onom što se rađa, ponekad mi se u tom slijepom vremenskom rukavcu učini da čujem: ne uhom, već umom; učini da vidim: ne okom, već srcem; da čujem glas, onaj jedini, onaj najdraži, onaj što s mojim u sazvučju harmoniju frule u Eutrepinoj ruci može postidjeti; da vidim lik, onaj jedini, onaj urezan u svaki treptaj oka; da vidim lik na dohvat ruke nedostižan, na dohvat misli neshvatljiv; i tada ne znam tko mi je varku pripremio, koji se opsjenar smije svojoj uspjeloj šali; ali znam da ću opet vrebati taj čudni sat s nadom da ću te u njemu sresti, pa bio samo sjena, samo privid, samo mali darak čežnji što ga za me besposleni mag šaljivdžija iz dosade sprema.
Potraži me u snovima
tamo te čekam
jer tamo je sve moguće
da mesec sunce postane
da sreće tugu zameni
i da već u aprilu
nova malina porumeni.
Potraži me u snovima
jer ja nemam drugog mesta
za čekanje.
Potraži me u senci masline stare,
u pesku po kojem gaziš,
u vinu koje piješ,
u rečima kojima me zoveš,
u dahu koji ti se otme
kad pomisliš na mene.
U očima tvojim vidim
jezero bola,
dušu ti osećam
tuga je hrve,
noć te je pusta
samoćom ubila,
sudbina daje ti
od sreće samo mrve.
Nekako znam te,
strah je u tebi,
možda baš zato
što sam ja ti,
i lica su samo maske
što tajnu kriju,
da nema nikoga
ko voli kao mi.
Jutros sam video rosu
u tvom oku,
pogled si
odmah skrila od mene,
neku duboku
tugu sam slutio.
Okrenuo sam ti leđa,
u prozoru sam video
kako rukama
prelaziš preko lica.
Pokušala si da se osmehneš,
na usne nanela crveni ruž
kao da on može
biti zamena sreći.
Znam.
Znam da te savest grize,
greška k'o žar te peče,
ptica si što predivno peva,
ali samo pesme
koje nikoga ne razvesele.
Savršeno grozan kraj
ubio je svu lepotu
i osmehe
koje smo jedno drugome
nesebično poklanjali.
Ziveo si cudnim zivotom
koji nije tvoj zivot bio
Vec od alkohola koji si
ko vodu pio
Tvoji su snovi bili lutanje
Tvoji ciljevi su bili razni
Isao si kroz krive putanje
Naveli te ljudi prazni
Bio si dobar covek
Mile i posebne duse
Dozvolio da
alkohol i losi ljudi te sruse
Ucinio si robom sebe
poroka,uvenuca i tuge
Niko nikad nije cinio za tebe
samo si ti cinio za druge
I pored svega toga
Moj brat si i dalje ti
Molim samo Boga
da ti se smiluje,da ti oprosti
Necu ti nikad suditi
Niti cu dati da ti sude
Pocivaj u miru moj brate
Neka ti laka crna zemljica bude!
Zaglavila se vrata,
mater da im jebem,
psujem ko je njihov tata,
bacam se u krevet.
Pala je kiša mala,
poplavio mi se tavan,
psujem majku svetu,
ovo je moj trenutak slavan.
Grabim brzo krpu,
penjem se sad gore,
punim brzo kante,
i bacam vodu dole.
A komšija dole,
meni majku psuje,
zato se ja spuštam nazad,
dok ga po glavi pljujem.
A komšija vadi motiku,
dere li se samo,
uništio sam mu ručak,
prebiće me motkom malo.
Ali ja se plašim nimalo,
od komšijinog besa,
jer zaglaviše se vrata,
od moje kuće ekspresna.
I dok se u srcu smejem,
zaboravih jednu stvar,
komšija je ko konj jak,
odlamio je vrata on zgodan.
Belaja ima da bude...
Vi ste demon
sto od mene pravi demona
Prozimate se kroz
moju dusu kao bolest
Kao flegmona
Volim Vas jer
Vi ste moja droga
Ubijate polako
Opijum ste srca moga
Ja ludim,ja sam zlo
Borim se i za i protiv Vas
I to sve u jedan te
isti cas
Svuda bih vas prepoznala
Vi ste u svemu sto postoji
Svaki delic moje duse
Jedino se Vas boji
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Ponekad
Ponekad, kad sve utihne, kad samo titrava svjetlost iz daljine razmiče zavjese na mojim prozorima, kad posljednji usamljenik nestane s ulica, kad u muk utone bučno staro dizalo pred mojim vratima, kad novorođenče u susjednom stanu konačno smireno usne… ponekad u tom čudnom trenu što ne pripada ni jednom danu, ni onom što umire ni onom što se rađa, ponekad mi se u tom slijepom vremenskom rukavcu učini da čujem: ne uhom, već umom; učini da vidim: ne okom, već srcem; da čujem glas, onaj jedini, onaj najdraži, onaj što s mojim u sazvučju harmoniju frule u Eutrepinoj ruci može postidjeti; da vidim lik, onaj jedini, onaj urezan u svaki treptaj oka; da vidim lik na dohvat ruke nedostižan, na dohvat misli neshvatljiv; i tada ne znam tko mi je varku pripremio, koji se opsjenar smije svojoj uspjeloj šali; ali znam da ću opet vrebati taj čudni sat s nadom da ću te u njemu sresti, pa bio samo sjena, samo privid, samo mali darak čežnji što ga za me besposleni mag šaljivdžija iz dosade sprema.
Prelepo Ivana, stvarno prelepo.Pozdrav.
Htjeli smo ti i ja…
Htjeli smo skinuti maske,
usnama snijeg topiti.
Htjeli smo pjevati pjesme davne,
jezero ljubavi popiti.
Htjeli smo mnogo, htjeli smo malo.
Samo kap sreće, samo život bez straha.
Htjeli smo noć beskrajnih nježnosti,
svemir za dvoje… malo zlatnoga praha.
Potraži me
Potraži me u snovima
tamo te čekam
jer tamo je sve moguće
da mesec sunce postane
da sreće tugu zameni
i da već u aprilu
nova malina porumeni.
Potraži me u snovima
jer ja nemam drugog mesta
za čekanje.
Potraži me u senci masline stare,
u pesku po kojem gaziš,
u vinu koje piješ,
u rečima kojima me zoveš,
u dahu koji ti se otme
kad pomisliš na mene.
Oči moje, nek ste krive
pred sudijom koji sudi
za misao o blaženstvu
koje samo tugu budi.
K'o vlat trave povijam se
pred lahorom, čilim, lakim,
okno bola u mom srcu
svet učini naopakim.
Nema sata ni minuta
nema dana ni godine,
kad ne želim trunku mira,
trunku mira i istine.
Nisam moćan da promenim
neko drugi što mi zbori,
promeniću samog sebe
da mi duša ne izgori.
Da smo ...
Spavaju pčele i pile spava,
spava i potok podno planine,
a ja ne spavam zbog jedne žene
i oka njenog boje kupine.
Hiljadu pitanja glavom se roji,
hiljadu noći muče me snovi,
hiljadu zašto odgovor nema,
hiljadu oblaka nebom plovi.
Pevušim tiho pesmu davnina,
da smo se samo ranije sreli,
al' život druge planove ima
suviše toga ipak nas deli.
Sad srce svoje pokornim držim
u vlasti svoje tvrdoglavosti,
ne dam da voli onog kog želi
sa nadom da ume da oprosti.
Tajna
U očima tvojim vidim
jezero bola,
dušu ti osećam
tuga je hrve,
noć te je pusta
samoćom ubila,
sudbina daje ti
od sreće samo mrve.
Nekako znam te,
strah je u tebi,
možda baš zato
što sam ja ti,
i lica su samo maske
što tajnu kriju,
da nema nikoga
ko voli kao mi.
Kraj
Jutros sam video rosu
u tvom oku,
pogled si
odmah skrila od mene,
neku duboku
tugu sam slutio.
Okrenuo sam ti leđa,
u prozoru sam video
kako rukama
prelaziš preko lica.
Pokušala si da se osmehneš,
na usne nanela crveni ruž
kao da on može
biti zamena sreći.
Znam.
Znam da te savest grize,
greška k'o žar te peče,
ptica si što predivno peva,
ali samo pesme
koje nikoga ne razvesele.
Savršeno grozan kraj
ubio je svu lepotu
i osmehe
koje smo jedno drugome
nesebično poklanjali.
Vešernička
Kafu pravim, cigar rolam
Perem čaršav, smrdi - moram
Kafu pijem, cigar pušim
Jastučnice obe sušim
Ziveo si cudnim zivotom
koji nije tvoj zivot bio
Vec od alkohola koji si
ko vodu pio
Tvoji su snovi bili lutanje
Tvoji ciljevi su bili razni
Isao si kroz krive putanje
Naveli te ljudi prazni
Bio si dobar covek
Mile i posebne duse
Dozvolio da
alkohol i losi ljudi te sruse
Ucinio si robom sebe
poroka,uvenuca i tuge
Niko nikad nije cinio za tebe
samo si ti cinio za druge
I pored svega toga
Moj brat si i dalje ti
Molim samo Boga
da ti se smiluje,da ti oprosti
Necu ti nikad suditi
Niti cu dati da ti sude
Pocivaj u miru moj brate
Neka ti laka crna zemljica bude!
Mif O , da li je ovo istina i o čemu se radi? Ako nisam previše radoznao ili ti pričinjava bol, nemoj pisati. Pozdrav.
O ,covece...Da li je humano da kazem..."lepa pesma"?
Ovo mora da je mif viđela u neku umrlicu.
Neso ovo je istina!To mi je brat od tetke koji je bio mnogo stariji od mene,s njim i sa njegovom decom sam odrasla!
Zaglavila se vrata,
mater da im jebem,
psujem ko je njihov tata,
bacam se u krevet.
Pala je kiša mala,
poplavio mi se tavan,
psujem majku svetu,
ovo je moj trenutak slavan.
Grabim brzo krpu,
penjem se sad gore,
punim brzo kante,
i bacam vodu dole.
A komšija dole,
meni majku psuje,
zato se ja spuštam nazad,
dok ga po glavi pljujem.
A komšija vadi motiku,
dere li se samo,
uništio sam mu ručak,
prebiće me motkom malo.
Ali ja se plašim nimalo,
od komšijinog besa,
jer zaglaviše se vrata,
od moje kuće ekspresna.
I dok se u srcu smejem,
zaboravih jednu stvar,
komšija je ko konj jak,
odlamio je vrata on zgodan.
Belaja ima da bude...
Sonoftomorow pesma je super!
Nemam odgovarajući naslov
Kad se digne kuka i motika
sve to malo, jako malo znači,
bude buka, a bude i vika,
ali onaj sa puškom je jači.
I kuka je opasna alatka
zna da skine glavu sa ramena,
ali puška kad rafalno puca
krvi bude svakom do kolena.
Šut i rogat protivnici stari
nikad nisu bili ravnopravni,
istorijski gledano sa strane
oduvek se znalo ko je glavni.
Tek poneka pobeda motike
veliča se, dugo prepričava.
Takve priče sluša svako dete
pa ih sanja kad legne da spava.
Sin junaka junači se pričom
da je važno ginuti za "cara"
i "car" uvek junak je najveći
iako je uvek do duvara.
Ko se drzne da istinu rekne,
da "car" svoje interese brani,
ili umre il' pred zveri klekne
da se carska sujeta odbrani.
Zato deco uzdajte se u se
ne padajte na te priče lažne,
ratovanje ostavite drugom
maloj zemlji ljubavi su važne. Zagrljaj
23.5.2009.
Hoces li ti vec jednom da izdas zbirku?:))...Odvojicu pare od uzine da je kupim...:))
Crtam,
Na platnu svoje sudbine
Tugom svojom sencim
Svetlim osmehom
Bojim bolom
Boju rablazujem suzama
Pisem,
iz najvece dubine
iz duse teku reci
Svojim slovom
Sama sebi sudim
i volim bez granica
Vi ste demon
sto od mene pravi demona
Prozimate se kroz
moju dusu kao bolest
Kao flegmona
Volim Vas jer
Vi ste moja droga
Ubijate polako
Opijum ste srca moga
Ja ludim,ja sam zlo
Borim se i za i protiv Vas
I to sve u jedan te
isti cas
Svuda bih vas prepoznala
Vi ste u svemu sto postoji
Svaki delic moje duse
Jedino se Vas boji