Porodica od Puza, odlicna knjiga. Radi se o Bordžijama. Svidja mi se sto Puzo kombinuje dogadjaje koji su se stvarno dogodili i opisuje ih onako kako je u istoriji zapisano sa svojom maštom i to mnogo dobro radi. To je i u Sicilijancu uradio a i to je pdlicna knjiga.
1985 od Entoni Bardžisa, knjiga je iz dva dela, prvi deo su neki intervjui i eseji vezani za Orvela i njegovu 1984 a drugi deo je njegova knjiga. Nije lose, zanimljivo stivo i njegovo glediste u kom pravcu bi se mogao razvijati svet. Pisana je u vreme jacanja sindikata u Engleskoj, pa se o tome radi. Ipak i dalje je 1984 neprevazidjena sto se antiutopija tiče.
Ps. Kad vec postuje na temi, valjalo bi da se napise ponesto o knjizi, preporuka, o cemu se radi a ne samo naslov jer koga boli kurac sta ja ili bilo ko cita vec moze da bude nesto kao tema o filmovima sa preporukama da li da se cita ili ne.
Ps. Kad vec postuje na temi, valjalo bi da se napise ponesto o knjizi, preporuka, o cemu se radi a ne samo naslov jer koga boli kurac sta ja ili bilo ko cita vec moze da bude nesto kao tema o filmovima sa preporukama da li da se cita ili ne.
Kad sam postovao ovde uvek sam dodavao nešto o samoj knjizi. Moguće je da ima neka tema već, ali komotno možeš i ovde da opisuješ, odnosno daješ kritiku, slažem se.
Iz ove poslednje dve dobar deo nisam razumeo... Ali ono sto jesam bice mi podstrek da ih za par godina ponovo procitam... Pa nisam valjda dve hiljade svojih mukom stecenih dinara dao da bih procitao knjige jednom??
Mećava, Vladimir Sorokin. Čovek jezikom jednog Turgenjeva opisuje put doktora koji je u Rusiji negde u 22. veku krenuo da leči epidemiju bolivijskog zombizma u nekoj zavejanoj vukojebini. Nervirao sam se jer do kraja nije bilo tih zombija, sad završih, ipak je dobra.
Fama o biciklistima, Svetislav Basara. Odavno sam zgotivio čoveka čitajući njegove kolumne i rekoh da počnem knjige da mu čitam. Ponekad ode mnogo u pretencioznost, ali veoma dobro metaforički karikira jednoumlje. Ima odličan humor i estetiku u pisanju. Iz prve sam mislio da neću završiti, ali ide nekako.
Noted. Slično sam i ja čuo, pošto je, kako kažu meni relevantni ljudi, počeo mnogo da politički sere u knjigama. Elem, je l' neko čitao U potpalublju od Vladimira Arsenijevića? Čitao sam neke kritike i knjigu opisuju kao "Serbian Trainspotting". Dobio je za tu knjigu NIN-ovu nagradu kao i dan-danas najmlađi dobitnik.
Elem, je l' neko čitao U potpalublju od Vladimira Arsenijevića?
Ja, malo pošto je izašla, a čitao sam i nastavak - Anđelu.
Za razliku od Natinog utiska, meni je knjiga bila skroz ok, baš pitka, obrađuje neke ružne poznate stvari, ali onako solidnim stilom. Anđela je već lošija za klasu.
Inače, sam Arsenijević mi onako kul lik, bar po knjigama i ono nekoliko intervjua koje sam gledao. Opušten, fino priča, nije nešto naložen i tako. Vidojković kad krene d-d-d-d-d, sav je bre nešto neurotičan.
Ловац у житу, реко да и ја прочитам ту обавезну литературу
Владан Десница - Прољећа Ивана Галеба
Milojko Pantić - Kako grobarima pomerati bulju na dan derbija
hemingvej - sunce se ponovo rađa. ne znam ni sam kako ovo ranije nisam uzeo, mnogo dobra
karamazove
http://www.zaslike.com/files/cxo0xzxhlncz61oyxadn.jpg
''Stranac''- Albert Kami
Lepo je što radite domaći, ali da li je moguće da se samo lektira čita?
Nemam vremena ni za šta drugo osim za to kad krenu...
Očigledno ni ostali :D
Porodica od Puza, odlicna knjiga. Radi se o Bordžijama. Svidja mi se sto Puzo kombinuje dogadjaje koji su se stvarno dogodili i opisuje ih onako kako je u istoriji zapisano sa svojom maštom i to mnogo dobro radi. To je i u Sicilijancu uradio a i to je pdlicna knjiga.
1985 od Entoni Bardžisa, knjiga je iz dva dela, prvi deo su neki intervjui i eseji vezani za Orvela i njegovu 1984 a drugi deo je njegova knjiga. Nije lose, zanimljivo stivo i njegovo glediste u kom pravcu bi se mogao razvijati svet. Pisana je u vreme jacanja sindikata u Engleskoj, pa se o tome radi. Ipak i dalje je 1984 neprevazidjena sto se antiutopija tiče.
Ps. Kad vec postuje na temi, valjalo bi da se napise ponesto o knjizi, preporuka, o cemu se radi a ne samo naslov jer koga boli kurac sta ja ili bilo ko cita vec moze da bude nesto kao tema o filmovima sa preporukama da li da se cita ili ne.
Kad sam postovao ovde uvek sam dodavao nešto o samoj knjizi. Moguće je da ima neka tema već, ali komotno možeš i ovde da opisuješ, odnosno daješ kritiku, slažem se.
Zavrsih Pekicevu trilogiju Besnilo-Atlantida-1999...
Iz ove poslednje dve dobar deo nisam razumeo... Ali ono sto jesam bice mi podstrek da ih za par godina ponovo procitam... Pa nisam valjda dve hiljade svojih mukom stecenih dinara dao da bih procitao knjige jednom??
СЕРВИРАЈ ЗА ПОБЕДУ - ОД НАШЕГ ЂОЛЕТА
ТУ НАМ ОН ПРИЧА ШТА ЈЕ ЈЕО.
Mećava, Vladimir Sorokin. Čovek jezikom jednog Turgenjeva opisuje put doktora koji je u Rusiji negde u 22. veku krenuo da leči epidemiju bolivijskog zombizma u nekoj zavejanoj vukojebini. Nervirao sam se jer do kraja nije bilo tih zombija, sad završih, ipak je dobra.
Fama o biciklistima, Svetislav Basara. Odavno sam zgotivio čoveka čitajući njegove kolumne i rekoh da počnem knjige da mu čitam. Ponekad ode mnogo u pretencioznost, ali veoma dobro metaforički karikira jednoumlje. Ima odličan humor i estetiku u pisanju. Iz prve sam mislio da neću završiti, ali ide nekako.
Super je Basara, preporučujem ti Srce zemlje, ali ne i poslednje dve-tri knjige, tu je već malo više pamfletista a manje umetnik.
Noted. Slično sam i ja čuo, pošto je, kako kažu meni relevantni ljudi, počeo mnogo da politički sere u knjigama. Elem, je l' neko čitao U potpalublju od Vladimira Arsenijevića? Čitao sam neke kritike i knjigu opisuju kao "Serbian Trainspotting". Dobio je za tu knjigu NIN-ovu nagradu kao i dan-danas najmlađi dobitnik.
Ma daaaaj bre, kakav Arsenijević, to ti je Marko Vidojković od pre petnaestak godina. Valjda ima toliko. Glupost teška.
Ja, malo pošto je izašla, a čitao sam i nastavak - Anđelu.
Za razliku od Natinog utiska, meni je knjiga bila skroz ok, baš pitka, obrađuje neke ružne poznate stvari, ali onako solidnim stilom. Anđela je već lošija za klasu.
Inače, sam Arsenijević mi onako kul lik, bar po knjigama i ono nekoliko intervjua koje sam gledao. Opušten, fino priča, nije nešto naložen i tako. Vidojković kad krene d-d-d-d-d, sav je bre nešto neurotičan.