
To su priče koje najčešće priča stariji, iskusniji čovjek, mlađim i u njima govori istoriju, anedgdote ili šale o svojim seksualnim doživljajima. Uživanje je slušati ga, nevažno da li govori istinu ili ne. Uvjek će vas nasmijati i podstaći na razmišljanje. Takođe će često podijeliti pokoji savjet.
Primjera je previše,teško je jedan izdvojiti.
Priče današnjih uspješnih frajera,koji su prošli kroz sito i rešeto sa svojih 17 godina. To su uglavnom likovi koji se boje sopstvene sjene, ali su jaki na riječima. Kada se kače s nekim, zna se,prati ih još 5 istih hibrida s napumpanim mišićima.
-Kakvu sam tuču izazvao prošli petak,da ti je samo bilo da to vidiš.
On se meni našao na putu,ja njemu ''Mali,je li, znaš li ti kome si se našao ispred puta?''
On se već nakostrešio, pravi mali borbeni oroščić, hoće da se bije.
Rek'o nema problema. Izađi napolje, riješićemo to ko ljudi.
I tad ti nastupi prava makljaža, Paja Jež, Pero Bombaš Škemba i ja ti isprebijamo klinca na mrtvo ime, nije znao ni ko je, ni šta je.
-Je li,a što se nisi sam tukao?
-Pa brate, ja pozovem svoje da me bodre, kad oni meni,ne možeš sam, i mi ćemo s tobom, nije fer da mi samo gledamo. Brate, večeras je grupna makljaža.
priče sa mnogo izmišljanja i preuveličavanja. počelo je sa pričama iz lova gde se radilo o nekim junačkim sukobima sa divljim životinjama (pa otud i ime), a danas se rade obično o nekim pričama iz geta, tučama, krađi, bežanja od murije itd....
- i tako ti ja brate šetam kad krenu da mi se šire neki likovi, a ja odma uzeo neku štanglu i sam protiv njih 3ice, sine jbo sam im kevu, a znaš koliki su, svaki za glavu viši od mene.....
- ma daj burgija ne seri xD
U pekari nema ničega, sve rasprodato!
Jedino ostao "Puž" sa sirom od prekjuče.
Drhtavim rukama izbrojavaš zadnju sitninu.
Zraci jutarnjeg sunca se mešaju sa neonom lampe
iz provincijske pekare.
Autobusi tutnje napolju.
Kamioni nadvikuju autobuse dok prvi
jutarnji čarter letovi za daleke i bliske
destinacije paraju nebo iznad streje pekare.
Dobijaš naručenog puža u musavom papiru
i tiho mu zapevaš:
"Pusti Puže rogove..."
Znam i ja da ovo nema veze sa mozgom, ali je to
još jedan moj pokušaj da se prilagodim
publici.
Izraz koji se koristi u Mostaru, a vjerojatno i u mnogim gradovima da bi se opisalo trenutacno stanje probavnog trakta izazvano nevjerojatno smarackom pricom osobe koja vam se obraca. Sadrzaj price i pricanja doticne osobe nevjerojatno ubrzava proces probavljanja hrane. Price su obicno mitske i toliko prozirne, ali vama se ne kenja od toga. Prije bih rekao da vam se kenja zbog toga jer su i oni sami uvjereni da su ucinili to nesto o cemu tako ocito lazu. Mislim da bi se takve osobe trebale koristiti kao laksativi, mnogi ljudi bi se rijesili zatvora, npr. da ih reklamira Dragana Katic (Zatvor. Svi mi imamo problema sa zatvorom). Jos ako pijete "proljevusu" u nekom kaficu + smarac, defekacija je neminovna. Takodjer, moze se dogoditi kao kolateralna posljedica ako slucajno naidjete na Seherzadu, Gumus, Stol za 4, Farmu, Dvor ili vas ukucani teroriziraju s tim, pa ste osudjeni da to gledate. Dovoljno je da spoznate elokventnost, domisljatost, beskrajnu kreativnost, inteligenciju i nadnaravnu mudrost sudionika ovih serija i realitya da vam fekalije pocnu voziti bob niz crijeva.
Napomena autora:
Primjer citate na vlastitu odgovornost, jbg da se ogradim od mogucih posljedica (unistena solja, "tragovi kocenja", proparane gace)
Random kafic u Mostaru, Obican Kafedzija sjedi i uziva, kad nailazi Smarac koji sjeda i ne pitajuci jel' slobodno.
SM: Oooooo burazeru, sh'a mai, jes' dobar?
OK: Maah, evo srcem fuka pomalo, evo taman sam posao da id....
SM: Suuuuuti, jebote, da vidis sta mi se sinoc dogodilo brate, kad sam ziv ost'o..
OK: -.-
SM: Brate, upa'nem ja kod nekih studentica, zovu me k'o ono da im pokazem matematiku i te sheme ono 'na' (jebacki osmijeh), ja otvori' vrata, kad tamo ova jedna se s vrata vec naguzila i kaze rokni me vlazna sam ko truleks poslije pranja sudja.
OK: Ae, maaaaajke ti mojne tisra, sere mi se od te tvoje price
SM: Kad ti kazem, e'o ubij me ako lazem. I izvadim ga ja, a ona kaze da nikad veceg u zivotu nije vidila
OK: mpppppppph... (crvena faca i trk prema wc-u, vnugo niz nogavicu vec...)
Dvor
Milos Bojanic i Maja Nikolic leze na krevetu i drze se za ruke
Milos: Majo, imamo mi i drugih dijelova tijela koji mogu da se ceskaju...
Iako je WC udaljen svega nekoliko metara od kauca, kauc je totalno unisten, bolje vam je da kupujete novi, ne pomaze ni ponovno tapaciranje...
Osnovna motivacija za završavanje studija. Javlja se u trenutku kad shvatiš da je upotrebna vrednost tvoje buduće diplome nešto manja od upotrebne vrednosti roze recikliranog papira za dupe, da se do radne knjižice stiže preko partijske knjižice i da je veća verovatnoća da Miroslav Lazanski postane Mis Univerzuma nego da ti primeniš one budalaštine koje si učio proteklih šest godina.
"Činjenica da postoje potpuno izvesna saznanja govori protiv svođenja istine na verovatnoću i protiv utapanja logike istine u logiku verovatnoće; jedino ako se istina idealizuje, kao i pojam zakonitosti, onda izlazi da su sva naša saznanja stvarnosti samo verovat..."
...a zašto ja čitam ovo, zašto postoji ovakva knjiga, kud plovi ovaj brod i hoću li konačno ugledati krilatog majmuna od žada tačno u ponoć? Ma jebe mi se, još tri ispita pa diploma, da mi majka pusti suzu, pa da se ispišam po njoj. Po diplomi, ne po majci.
Jedna od nama kao malima najomraženija fora,obično izvedena nad nama od strane najkrupnijih i najjačih u školi.Fora je u tome da te uhvate u "špansku" ili neki drugi potez vidjen u kečerima,muče nas sve dok ne priznamo da smo "govno" i izblamiramo se pred celim odeljenjem.
...debeljko hvata dečka u špansku...
-aaaaaaaaaaaa,pusti me,boli!
-oću,al kad kažeš:čiko pusti govno
-neću to da kaž...aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
-kaži:čiko,pusti govno!
-nemoj molim te...
-(najjaće što može ga pritiska):kaži!!!!!!!!!!!!!!!!
-aaaaaaaaaaa,okej,okej,čiko pusti govno,šmrc
-molim te ponovi,nisam čuo...
-čiko pusti govnoooooo!!!kmeeeeeeeeeeeeeeeeee...
Izraz za osobe koje su prirodno glupe, koje stalno nesto pokusavaju da iznerviraju nekog koga ne vole bas, ne vide da ne izazivajaju nikakav bes u toj osobi, izazivaju zaljenje pa vam onda dodje neko sa strane i kaze vam "Pusti govno, neka smrdi"
Ova recenica se cesto moze cuti prilikom igranja PES-a u parovima(2 na 2, 3 na 3...). Obicno je upucena osobi koja je totalni amater u PES-u ili je dugogodisnji igrac PES-a, ali je toliko malouman da ne moze da skapira objasnjenje da ce se lopta odbiti od igraca ko od drveta prilikom prijema lopte ako ne pusti gumb za brzo trcanje! Drzanje brzog trcanja u PES-u je kao konstantno drzanje kvacila prilikom voznje sto dovodi do sjebavanja lamele. Kao sto sjebavanje lamele dovodi do ocaja caleta, tj. vlasnika automobila, isto tako drzanje brzog trcanja prilikom igranja PES-a dovodi do ocaja saigraca koji igra u timu sa amaterom(u nekim slucajevima debilom).
Korner za protivnicku ekipu. Iskusan igrac PES-a Guta, uzima odbijenu loptu, dribla 2 igraca. Ide kontra...3 na 2. Blizu su kaznenog prostora protivnika. Amater igrac Pasa(debil), trazi loptu(sam je na drugoj strani)
PASA: Gule, dodaj mi...SAM sam!
Guta, dodaje kao na tacni! Kreten amater ne pusta gumb za brzo trcanje i lopta se odbija od igraca kao od balvana i odlazi golmanu u ruke.
GUTA: PA PUSTI VISE TO BRZO TRCANJE MAJMUNCINO!
Pasa kao popisan cuti, neprijatno mu je...a protivnicka ekipa vristi od smeha. Nikad nece NAUCITI
Pojava koja se pojavljuje skoro svakodnevno u svakakvim sitaucijama u normalnom životu.
Naime, pričanje priče koja nije toliko uzbidljiva kao finale Zvezda Granda i iščekivanje imena izbačenog od strane Saše Popovića, ali je ta priča isto toliko zanimljiva kao popednevna emisija na RTS2, možeš da je gledaš ako se zagledaš - možeš da je slušaš ako se udubiš u priču.
Recimo. Bleja. Sediš sa ortacima. Pričate. Odjednom bane smor i u vaše društvo. Dominacija smora. Setio si neke interesantne pričice koju bi mogao da ispričaš drugarima da bi ubio novonastali smor. E, sad. Koliko god dugo da pričaš, kad - tad, svi će se udubiti u priču i pažljivo početi da je slušaju. Nemaš srca da iskreno završiš priču sa istinitim krajem da ne bi razočarao auditorijum, već ćeš početi da ubacuješ nebulozne i neistinite priče da bi cela bajka bila što više zanimljivija i zaintrigirajuća.
Nikad Mi Nije Smor Lik: Jaoj, ljudi, kako vi smarate. Što ćutite celo veče? Ajde bacite neku priču. Dajte neke bahanalije da pravimo.
Uvek Mi Je Smor Lik: Ma puši kurac. Izađi napolje.
Uvek Sam Za Akciju Lik: Imam ideju! Ajmo do grada i plašimo babe i da pevamo pesme, A? Uraaa! Mogli bi.
Nikad Mi Nije Smor Lik: Može, može. Aj da ponesemo i kokice i vops, a?
Uvek Mi Je Smor Lik: Odjebite. Smarate.
Uvek Imam Neku Priču Lik: Ma ne lupajte. Sedimo ovde i to je to. Ne bacamo đir večeras. Znate šta mi se sinoć desilo? Dolazim kući, beše pola tri, gladan kao vuk. Ulazim i kujnu. Otvaram frižider. Uzimam neki has, čisto da zavaram glad. Kad samo čujem BUM, BUM, BUM!
Svi u glas: Iiiiii?
Uvek Imam Neku Priču Lik: I komšija sa sedmog kuca na vrata. Ja otvaram. Fazon traži neke alate za mašinu, sjebala mu se. Ja mu dam i zatvorim vrata. (To je to što se u stvari desilo, ništa više).
Svi u glas: I šta se onda desilo?
Uvek Imam Neku Priču Lik: I, brate, opet neko zazvoni. Ja pomislio komšija nešto zaboravio. Kad ono, imam šta da vidim. MARIO BALOTELI!
Svi u glas: Ne seriiiii!? Šta će Baloteli kod tebe, leba ti?
Uvek Imam Neku Priču Lik: Slušaj! Ja bacim italijanski. Dobar dan - dobar dan. Šta ćete vi ovde? Tako i tako. Ostavi mi neku kesu, seo u mečku i ćaola, brate.
Svi u glas: Nemoj da pričaš! Lažeš nas?
Uvek Imam Neku Priču Lik: Da, bre. A slušaj tek ovo. Otvaram kesu. Kad ono imam šta da vidim. Dres od Mančester Sitija. Nove Merkurijal kopačke i tucu od po sto evra.
Svi u glas: Jesteeee?
Uvek Imam Neku Priču Lik: Ma daaaa! I ja ništa. Zapalio pljugu, obukao dres i kopačke, izašao napolje i svi ovacije. Moldavke samo naviru. Ne biste mi verovali! Pojebao sam to veče njih deset!
Svi u glas: Au, brate. Pa ti nisi normalan.
I tako to. Nešto slično ovome što upravo navedoh, ali avaj, nijesam dovoljno rječit da ti to mogu još bolje objasniti. A i bolje da pređemo na neku drugu temu, što prije.
- Evo aranžman "na oblacima ljubavi", sad za četrnaesti?
- Jeste, ali tu moramo da se pravimo zaljubljeni cijelo putovanje.
- Ja mislila ti jesi zaljubljen?
- Ma jesam nego bi trebali svo vrijeme da se držimo za ruke, ljubakamo, i te priče. :ala se uvalih:
- Neka ti te priče sad, dovoljno si rekao.
Prazne price se javljaju kada majka razgovara sa svojom prijateljicom , tetkom , sestrom , mamom , obicno preko skypa . Tada dolazi do objasnjavanja pojmova kao sto su "Add new contact" , "Skype name" itd. Naravno , vasa majka "zna sve najbolje" , i onda dolazi do kulminacije praznih prica . Tada rec kao sto je "call" znaci dodati , rec "find" obrisati i slicno tome .
Majka:Znaci , kad hocu da pozovem nekog idem na "search" ?
Sin:Ne , ne .
Majka:Ma sta ti znas .
------------------------
Majka:Evo jedva sam te pronasla , ovaj moj nista nece da mi pomogne.
Tetka:Ma , nista nije tesko u tom pronalazenju , samo ides na "change".
Majka:Pa da , nego mi nije jasno gde mogu da promenim svoje ime ?
Tetka:I to je lako , samo ides na ovo "add contact" .
Objašnjenje, odnosno odgovor starijih navijača kada ih danas pitaju idu li još uvek na fudbalske utakmice. Stara garda za koju je navijanje predstavljalo šalove, zastave, dlanove i trošenje grla do tačke kada postaju nemi na nekoliko dana. Povremeno i neka šorka čisto da se ostane u formi, ali uvek u granicama fer pleja.
Ljudi koji su imali neki kodeks i ponašali se u skladu sa njim, a niko im zbog toga ne bi rekao da su pičke. U poslednje dve decenije ne snalaze se u novim okolnostima i među novim klincima ili tačnije rečeno ne dopada im se ono što danas vlada na tribinama. Cigle, noževi pa i gije nisu njihov način rada i navijanja niti su to ikada bili. Huliganizam im nikada nije bio blizak, niti su ga razumeli, jer oni su na stadion odlazili da bi bodrili svoj tim, a ne da prolivaju tuđu krv. Zbog toga su se preselili na zapadnu tribinu gde mogu da koriste dlanove kako bi nagradili neki dobar potez ili da puste glas čisto da ih želja mine neopterećeni prepucavanjima između navijačkih kopova. A ni fudbal više nije ono što je nekada bio, pa ni priče sa zapadne strane nisu baš česte.
Hvala Rezervoar dogu, jer me je inspirisao komentarom na Predražinjovu šipku
- Kimi da neće i tvoj matorac sa nama u subotu na derbi?
- Sumnjam Sale. Možemo da ga pitamo, ali mrka kapa od toga.
- Što bre? Toliko nam je pričao kako je prošao staru Jugu za Zvezdom, silna gostovanja po Splitu, Zagrebu, Sarajevu, Mostaru i gde sve ne.
- Sale za njega su to neka druga vremena, ali 'ajde probaćemo.
- Ćale aj na derbi, idemo Kimi i ja.
- Hahaha sine jesi li ti normalan? Koji ću vam kurac ja tamo?
- Daj bre ćale uši si mi probijao sa pričama kako si odlazio na utakmice i pratio Zvezdu svuda. Što nećeš sad?
- Mali nije to više moja igra. Šta ću ja na severu sa vama balavcima? Sada u obzir dolaze samo priče sa zapadne strane.
- Ne razumem, kakve priče, kakva zapadna strana?
- Ej bre šiljokuranu pojma ti nemaš. Za mene je sad samo zapadna tribina, da mogu na miru da gledam utakmicu, mada i nema šta da se vidi. Gde ću ja da se guram sa onim balavcima po tribini, onima što odmah vade noževe ako pomisle da si ih popreko pogledao. Treba da mu drknem jednu roditeljsku, a onda da fasujem batine od pola tribine? Idi bre u kurac.
- A i to što kažeš. Doduše ni Zvezda nije pet godina uzela titulu, pa i nemaš zašto da ideš.
- Marš u pičku materinu mali.
Uvek isto. Obrtanje iste priče nekoliko puta. Stalno ponavljanje, dosadno i Bogu i narodu. Zna se da malo stariji profesor uvek ima da ispriča nešto. Nešto što će obrtati sve 4 godine kroz srednju. Boli me kurac što je on zapeo za tarabu kao mladić kad je išao da prči ćerku debelog majstora Mileta.
- Brate, jesi ti čuo za nekadašnju Ćomijevu ekipu i kako su zaglavili u buvari? Kažu, išli gradom i pjevali neke nacionalne pjesme, policija ih zaustavi, oni se ispizde, ubiju Boga u onoj dvojici policajaca, jednom arkada razvaljena, drugom ruka slomljena. Posle kaže nastavili, dok se nije čula škripa guma i interventna izašla, držali su se dobro, ali posle ih otresli od batina ovi iz interventne.
- Boli me kurac za Ćomijevu ekipu. Znam tu priču već 2 godine, prvi put je bila zanimljiva, posle je postala profesorova priča.
Ovaj izraz se najčešće upotrebljava na pitanja ćaleta pa zašto si dobio 1 ?
Ali mu nikako nećeš reci kako nisi znao beknuti ni A kada te je digla da odgovaras , niti ćeš mu reci kako je cjedila dvicu iz tebe kao pubertetlija čibu, sve sto ćeš reći biće Ma pusti je nije normalna
Uglavnom se pričaju ljudima koji nisu služili vojsku jer oni ne znaju kako sve tamo funkcioniše pa samim tim pripovedač može da izmišlja i laže bez rizika da u toj laži bude otkriven.
Takođe se pričaju u društvu kada se tu nađe neki junak koji je svoj dug državi odužio civilnim služenjem vojnog roka kod koga takodje postoje velike šanse da poveruje u te bajke.
Da budem iskren i ja pričam priče iz vojske ali one realne, manje zanimljive.
-E moj ti, vojska je škola života! Ti koji si u staračkom domu služio nikad nećeš znati kako je to kad na minus 368 stepeni daješ mrtvu stražu na karauli ''Crnokosa baba''
365 dana služenja vojske a 789 dana straže. A da ne pričam da sam dužio mitraljez sa 8000 metaka, zolju, 36 ručnih bombi kao i tenk t-34 iz drugog svetskog rata ali modifikovan i unapređen. Otišao sam u vojsku sa 195 kilograma a vratio sam se lakši za 296 kilograma pa ti vidi...
-Hajde bre Rambo ne seri, meni je vojni rok protekao u obuci, održavanju i čišćenju kruga. Imao sam dve straže po 7 dana, nekoliko bojevih gađanja i to je to. Lepo druženje, upoznao sam dosta različitih ljudi, od nepismenih do doktora. I dan danas se čujemo i ponekad vidimo. Dopala mi se ta jednakost koja tamo vlada, tamo smo svi vojnici bez obzira na obrazovanje, rasu ili veru. I zato ćuti, nemoj da lažeš više.
Muškarcima se na sam pomen ovih priča vrti u glavi.
Niko ih ne voli, čak ni oni koji ih pričaju - a pričaju ih, paradoksalno, muškarci.
Uvek se nađe neka budala kojoj je to zanimljivo i koja u svojoj bolesnoj glavi (uprkops bolu koja i sama osjeća) skladišti priče o tome kako u Indiji drobe muda kad izvršiš krađu i slično.
Evo ja pišem definiciju o tome i već mi nije dobro.
A: E, ste čuli kako je u Kini kažnjavaju one koje zateknu u krađi?
B: Ne.
A: Hahaha, ne bi vjerovali... zavežu ih za stub i onda polako počnu da im zarću jaja...
C: Daj, matori... (hvata se instiktivno za svoja)
A: E onda, kad dođe skoro do tačke pucanja, mmmmfmm... dovedu kozu da ih obliže hrapavim jezikom... fmffmmm (odbacuje ruku osobe C) Na kraju uzmu malj i onda..
B: Jebo te, ćuti!
C (prilazi osobi A i pokušava da mu stavi jednu ruku na usta - drugom se čuva za muda)
A: I onda... tako ga spiče po jajima i to tri puta!
B,C (leže na podu s rukama među nogu), A (i sam rukama prekriva međunožje, naglo ućuti i seda zagledan u daljinu)
Nekad, dok sediš sam, u tišini, i ispijaš jutarnje pivo ili večernji špricer, ako si osobito dobrog pamćenja prisetiš se priča koje su ti kao švrći pričali otac, majka, deda, baba ili omiljeni rođak kojeg valjda svako dete ima. Te priče su, strpljivo i s ljubavlju smišljane, bez izuzetka nosile neku svoju mistiku a osobit doživljaj davao im je trenutak u kojem su ispričane. A pričale su se u društvu obično, što većem to boljem, i dok vi deca slušate razrogačenih očiju i otvorenih usta odrasli bi se zagonetno smešili dok kartaju šaha, baš kao da iz tih istih priča izvlače neke svoje, vama još uvek neispričane i neshvatljive.
Imo sam strašnog pevca...
- Mama, ispričaj mi opet kako si na radnoj akciji našla pitona u šatoru.
- Opet? Pa pričala sam ti je prekjuče.
- Moolim te, mama, evo biću dobra.
- Dobro kad si zapela, eto, priča kaže sledeće... bilo je vrelo letnje veče a u šatoru vlažno i zagušljivo, u tišini se čuo samo hor cvrčaka s obližnje livade. Kako sam se silno umorila od celodnevnog posla zaspala sam blaženim snom, kad li u neko doba osetih blago komešanje pored sebe...
- Jao!
- Pa šta ti je sad? Pričala sam ti ovo to puta i znaš šta će da bude.
- Znam, ali ovaj deo je uvek tako uzbudljiv.
- Kako da ne, i tako kao što rekoh osetih neko komešanje, otvorih oči, kad ono - ogroman piton pored mene, ukrutio se i gleda. Od silnog uzbuđenja nisam mogla ni da pisnem pa niko nije ni došao da proveri šta se dešava, bila sam mu prepuštena na milost i nemilost.
- Pa šta si onda uradila?
- Prvo što mi je palo na um, ščepala sam ga obema rukama što sam jače mogla, tako sam ga stisla da je zastenjao.
- I onda?
- Onda smo počeli da se rvemo, piton je još uvek bio neiskusan ali oboje smo zato bili mladi i puni snage, bila je to borba do poslednjeg daha. Rvali smo se tako i tumbali naokolo dok u neko doba ne videh da sam ostala bez spavaćice, nekako mi se zakačila za neki klin i ostadoh ti ja tako gola ko od majke rođena.
- Au, strašno!
- Ipak, bila je to srećna okolnost jer mi je spavaćica samo smetala, čim sam mogla normalno da se krećem, ugrabila sam priliku, objahala ga i čvrsto stegla nogama, više nije mogao da mi umakne.
- I šta je onda bilo?
- Videvši da se našao u nebranom grožđu počeo je da se grči i đipa ali to su bili njegovi zadnji atomi snage. Bio je moj, drmusala sam ga nemilosrdno sve dok mu na samom kraju pena nije krenula na usta, a onda je klonuo i umirio se.
Borba je bila svršena.
...
- A, mama?
- Reci, dušo?
- Šta da radim ako ja jednog dana isto nađem pitona u šatoru?
- Samo opušteno i pusti da sve ide svojim tokom, snaći ćeš se već.
Ove price pocinju u neko doba noci, obicno kad je veci skup. Akteri su uglavnom muskarci dok im zene dremaju i cekaju da na trenutak nastane tisina kako bi pokusale da svog dragog odvuku kuci. Teme su obicno iste: politika, ko je kog kad zajebao, ko je kog tukao, ko je kad ispao picka...obicno se prica vrti u krug, svako se dere misleci da ga ostali slusaju iako svakog boli kurac sta ostali pricaju, samo je cilj da sto bolje cujes samog sebe...
...pa brate ta zvezda je bila prvak sveta...glup si sta da ti objasnjavam....
Štreberske priče se natječu rame uz rame sa ribolovačkim pričama. U zadnje vrijeme štreberi imaju neki svoj fazon, lafo oni nikad nisu naučili, past će na ispitu k'o dolar 1987-e. Oni nikad ne uče, a nekim čudom sve polažu. Vile ih prenijele, jelte. Razlog njihovog laganja vjerovatno leži u tome da budu prihvaćeni u društvu, jer većina društva ne voli učiti i ne voli biti štreber. Niko ne voli štrebere, a opet svi traže pomoć od njih kad zapne. Tada oni stupaju na scenu sa svojim providnim lažima.
Neko: Kolega, kolega! Može samo jedno pitanje, nešto mi nije jasno iz ovih metoda?
Štreber: Može, samo požuri, moram kući, propustio sam već jedan bus, kasnim 20 minuta kući. Gubim vrijeme bezveze.
Neko: Evo, evo. Kako dobi ovu jednačinu za Eulerov implicitni metod?
Štreber: Aaaa, pa to ti je veoma lagano. Ako znaš kako se radi eksplicitni metod, onda i ovaj znaš, samo što se ovaj radi za (n+1) koraka.
Neko: Ma da, znam ja taj eksplicitni, samo me malo ovo bunilo što su slični. Hvala. Nego, kako ti to sve znaš? Još nikad ti nisam postavio pitanje da nisi znao. Mora da učiš puno.
Štreber: Hh. Ma ne učim skoro nikako. Gledam filmove po cijeli dan, malo u grad izađem i tako to.
Neko: Ejs? Nisam te nikad u gradu vidio. Kad je slijedeći rok iz automatike?
Štreber: U srijedu.
Neko: Aj jebote svijet, pa nisam još ništa pipnuo. Mogli smo zajedno učiti.
Štreber: (mora ga se nekako riješiti, ne može on učiti s nekim ko ne zna ništa) Joj nisam ni ja ništa pogledao. Hoćemo izginut. A ne znam baš, stan mi pun, a imam i nekog posla. Mislim da neću moći to sad ni spremati.
Neko: Ma de boli te kita, ima da razvališ. Znam ja tebe.
Štreber: Koje? Vidjećeš kad me obori, ništa ne znam.
Šta mislite čije ime se našlo na vrhu liste poslije ispita?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.