
Bobe, ti si bob.
Pope, ti si pop.
Eto, rekao sam. I to napismeno.
Rečenica kojom počinje svaka psihoterapija.
Da li je to zato što psiholozi veruju da naše nezadovoljstvo lezi u tome što smo sa 4 godine bili jedini u društvu koji nema bicikl, a ne u tome što smo pre mesec dana ostali bez posla, ili su jednostavno svesni da im plaćamo sto jura po terapiji, pa nam prodaju muda za bubrege kako bismo što više terapija imali...
-Pričajte mi o svom detinjstvu.
-Jel vi to mene zajebavate?
-Molim?
-Pa ja sa ovde doš'o zato što imam amneziju!
Himna fudbalske reprezentacije San Marina.
Sa čiroki frizurom natopljenom gelom i obrvom zasečenom pri kraju tako da simulira ožiljak iz detinjstva, ovaj momak predstavlja zaštitno lice svog popularnog pop-folk benda. Petkom gostuje kod Jelene Bačić Alimpić sedeći u fensi fotelji dok njegovi pajtaši iz benda sede na naslonu iste, ili pak stoje malo iza njega. Vikendom sa svojim bendom predstavlja muzičku pratnju eminentnim gostima koje je ugostila Lea Kiš.
Nastupa po popularnim klubovima u prestonici, pevajući hitove pop-folk bendova koji su bili popularni pre njegovog. U prolazu ubaci i najveći hit svog benda neretko puštan na Pink Music kanalu, za koji je snimio crno-beli spot sa popularnom ovdašnjom manekenkom. On diktira modu i moda diktira njega, on je među prvima obukao izlizane farmerke i roze majicu koja ističe biceps. Njegovo ime i prezime nije toliko bitno, pamti se po kombinaciji nadimak/ime + ime benda (videti primer) u kojem nastupa. Rok trajanja popularnosti mu je od jedne, do dve godine, retko više, često manje.
Goran + Ok Band = Goran Ok Band
Bojan + Amadeus = Bojan Amadeus
...
Kaže se za čovjeka koji je otporan na hladnoću te ga vrlo često možete vidjeti bez gornjeg dijela odjeće.
-Nešto k'o da je zahladilo, a?
-Pa normalno da tebi jeste kad glumiš igipopa, a septembar prošao. Bolje ti je idi nešto navuci na sebe, da ne bi nazeb'o.
Živi od stare slave. Inače ne bi pominjao.
- Sine, naša kuća je, prva u selu, prije sto godina, imala šporet na drva!
- Tata, je li to ovaj šporet? I izgleda kao da ima sto godina.
Način na koji bahata i primitivna seljačina daje izjave za medije.
Miodrag Grof Božović je u svom stilu prokomentarisao buduću utakmicu protiv Dinama iz Kijeva:
"A viđi, bude zaguljeno, no znamo da su Ukrajinke uvijek bile izdašne ka nama, kekekeke rofl rofl".
Ono što se pitamo kad nam rođeno dijete kaže "mrš". Najradije bih mu puko šamar ali pedagozi kažu da djecu ne treba biti.
Posebna vrsta sveštenika koji "patrolira" po selima i manjim gradovima. Na krštenje dolazi obavezno na dan kada se sprema rostilj ili kad se obrće prase. Rakija kao zdravica je obavezna! Kada se lepo najede i napije kod gostoljibovog domaćina( koji je već zamro čekajući da pop počne da radi ono zbog čega je pozvan ) smuti i ispriča nešto sebi u bradu velikom brzinom, uzme pare i ode u kafanu.
- Jesi stigo popeee!
- Joj jesam dobri moj...
- Milorad
- Jašta Milorade... toliko sam radio danas, da sam zaboravio da jedem... zamislite vi to!
- Ništa ne brinite evo mi danas baš pečemo prase!
- Oho ! Kakva slučajnost. Rado ću vas se pridružiti. Nemaš ništa protiv jel da dobri moj...
- Milorad
- Jašta more Milorade!
Među ljudima preovlađuju dva glavna tipa ličnosti.
Postoje oni kojima je životni moto: Uvek može biti bolje.
Naravno postoje i oni kojima je životni moto: Uvek može biti gore.
Pravo da vam kažem ne znam koji je moto ispravniji jer oba imaju nedostatke.
Ako živete po prvom motu nikada niste zadovoljni postojećim stanjem i ne stižete da uživate u nekim sitnicama koje život znače, a ako ste pak pristalica drugog mota nikada nigde nećete stići jer nikuda se i ne krećete.
Možda nije Buda bio lud kada nam je savetovao srednji put.
P.S. Nisam budista.
Ovo je priča o čoveku koji se rukovodio motom broj dva i bio srećan.
" Jednoga dana šaljivdžija Pera je umro i otišao pravo pred sv. Petra koji mu je otvoreno rekao da za njega nema mesta u raju. Pera se nije naljutio, nasmešio se kao što je to celog života radio, slegnuo ramenima i rekao kako može biti i gore. Ubrzo je po njega došao djavo, stavio ga preko ramena i poneo u pakao. Pera se smejao, a začuđeni đavo ga je pitao zašto se smeje. Pera odgovori kako može biti i gore. Đavo nije mogo da se načudi.
- Znaš li ti ko sam ja? - upitao je.
- Znam, ti si đavo. - odgovori Pera.
- Znaš li ti gde ja tebe nosim? ponovo upita đavo.
- Znam, u pakao. - odgovori Pera.
- PA KAKO ONDA MOŽE DA BUDE I GORE? - razdera se đavo.
- Pa može, mogao sam ja tebe da nosim. - odgovori Pera sa smeškom.
P.S. Zaključke prepuštam vama.
Pitanje koje keva/ćale postavljaju momčetu od trijes' i kusur leta, pre odlaska na neku žurku, koje predstavljaju 'vatanje jednog od poslednjih vozova za ženidbu.
Sinče: Čale, odoh ja na žurku, ne čekajte me!
Ćalac: A kak'a je to žurka švaleru tatin? Oćel biti nešto za ćaćinog mezimca?
Sinče: Ma, jok bre, momačko veče, ono, samo mi muški
Ćalac: (u sebi misli, "au ženo sve ti jebem, i oca i majku, gde ti napraviše brata pederčinu, a i ovaj moj blentavi sin zar od ujaka gejčine da nasledi pederski gen") aj, onda lepo se provedi, pazi gde sedaš i koristi zaštitu, otkud znaš kojekakih boleščina imaju te gejčine.. ovaj ti momci..
Recenica kojom komsijske prekoogradne tracare pokusavaju da vas spuste na "mladalacki nacin". Ako kojim slucajem prodjete pored njih, a ne kazete "Zdravo" (pu,pu, ne daj Boze) odmah se javljaju i na "moderan" nacin, kako dolikuje takvim besposlicarkama, pokusavaju da vas ukopaju.
(Radojka, izlazi iz kuce, stize joj poruka, vadi telefon i samim tim ne vidi prekoogradnu tracaru koja viri kroz rupu od tarabe)
Tracara: U mom selu se kaze zdravooo!
Radojka: Pa mozda kod vas u selu, ali mene su vaspitali da pozelim dobar dan starijim osobama. Dobar dan!
Tracara: Iju, kakvo nevaspitanje, sve cu te reci majci!
Najbolji poznavalac svih važećih i nevažećih pop ikona. Ima širok radijus kretanja i interesa – sa lakoćom prelazi prostor od vere do nevere, od tri prsta do tri šestice, od komunizma do kapitalizma i nazad, od hipika do pankera, od Granda do Džonija, od Bukowskog do Bjelice(tate)-jer je živeo u dve – tri zemlje, a na istom prostoru.
Svemu se raduje, a ipak mu je i pomalo muka od tolikih raspona i čestih promena.
To su "frajeri" koji žele da se dokažu u društvu time što su prvi pojebali nešto, ili imaju po 25 godina a nisu imali ni jedan sexualni odnos. Većinom su to iskompleksirani momci koje ni jedna ne bi pogledala, ali njihove priče nas uveravaju u suprotno! Pošto je za njih stvarnost poražavajuća počinju da nas uveravaju kako su imali dosta devojaka (koje naravno niko ne poznaje) kada su bili na moru, u selu, inostranstvu, i slično. Počnu da pokazuju slike od nekih devojaka koje su slučajno uslikali, a mi se pravimo da im verujem, čak iako znamo da lažu, da bi ih "skinuli s kurca".
"Brate, jesi ti jebao šta?"
"Kako nisam, kad god odem u selo ima neka što mi puši stalno, a drugu jebem svaki dan. A, jesam ti pričao za onu na moru, manekenku što smo se jebali na plaži? Uff znaž k.."
"U redu, pričao si!!!"
Glup, gluplji, biti volonter u Katru. Ovoliku naivnost ni Bambi nije imao kad mu je lovac uperio pušku u njega. Vjerovanje jednako onome da baš tvoj glas može biti odlučujući na izborima.
Kako objasniti inače da itko normalan želi volontirati u zemlji koja se prema radnicima odnosi kao vlada prema demografskoj politici. Ipak uniforma, osiguran topli obrok i besplatni javni prijevoz zvuče bolje nego ne primiti plaću nekoliko mjeseci na Balkanu i pri tom se pitati što će ti obitelj jesti. Plus, radiš na suncu iako temperatura prži ljude kao Pompeji svoje stanovnike kojima je lava u dnevnom boravku. Bolje išta nego ništa.
- Mirko, šta misliš da prespojim ove žice? Ima li smisla?
- Ima kao biti volonter u Kataru.
- Šta misliš da navalim na onu plavu guzorepku?
- Znaš ko joj je momak.
- E, i?
- Biti volonter u Kataru zvuči bolje nego tvoje kurčenje.
- Zašto mi ženu još niste operirali?
- Pa znate, treba poticaja.
- Kakvi poticaji, to je za njivu.
- Kuverta, gospodine.
- Ne dam ja vama ništa. Imate vi svoju plaću.
(kasnije)
- Sestro, ko je onaj galamdžija?
- Neki seljak, neće da podmaže pa ni s kavom ni keksima.
- Taj je gluplji onda od onih volontera u Kataru ako misli da ću ja prstom mrdnut onda.
Samo jedan:
javljati se neizostavno svima na koje naiđeš
Sedi baba (bez šale, od jedno pred rušenje Berlinskog Zida) na tremu, kuća iznad česme.
- Dobar dan!
*odmeravanje*
- Čiji si ti?
- Pa...Radmilin i Petrov (roditelji)
- Čiji...?!
*jao da, pa je matora ona, garant zna samo babu i dedu*
- Zoričin i Pavlov!
- Čiji, mori?!?
- .....od Ružicu i (kako beše pradeda, jbt)...Sretka.
- Aaa, pozdravi gi, baš si čedo, jubi gu bajka!
- .....
Ali i dalje je red, i mož' ga jepsti.
Univerzalan nadimak svih muških Popadića, Popića, Popčevića i ostalih Popovića. Nema osobe koja ne zna bar jedno 6-7 Popova, pa se često desi da uobičajen svakodnevni razgovor dobije konfuzan karakter.
* Bašta lokalnog kafića
- E, bio sam s Popom na pecanju juče?
- Jebote, nisam ga vidio sto godina, šta priča Sale legenda?
- Ma ne sa Saletom Popom, sa Mlađom Popom...
- Kojim Mlađom Popom?
- Ma znaš Mlađu Popa, od Popa Deje mlađi buraz...
- Otkud njemu buraz, zar nema Dejo sestru, onu gotivnu što radi u Meridianu?
- Ma ne taj Dejo Pop konju, Dejo Rakić Pop, znaš ga garant, išo u odjeljenje pored nas, visok, ćelav...
- Aaaa, ma kako ne znam! Ček, Dejo se preziva Rakić? Što ga onda mi koji kurac čitav život zovemo Pop?
- Pa stari mu je bio pop.
- Aha, misliš pop pop, pravi pop...otac ili...?
- Pa da, kažem ti, stari, ćale, otac, zovi ga kako oćeš...Bio pop čovjek.
- Aha aha..Nego baš nešto kontam, ona iz Meridijana - zvoni...
- Jašta...
- I šta reče, s kojim Popom si išo pecat?
- S Mlađom Popom jebogati...E, evo ga ide, ovaj Pop... Đesi Pope!
- Pope se ti na moj, šta ima dječaci..
Cest povik neotesanog i naravno golog do pasa( i ne zaboravimo pijanog ) seljacica koji nema "muda" da udje u frku jer je slabi'i.
Njega obiljezava obicno super-za'ebani nadimak poput Rambo iz (ime sela) Zmaj, Pajdo ili neki drugi.
Oko njega je naravno dva tri drugara istih karakteristika, koji brane ,nazovimo ga , ugledom sela, često partibrejkeri jer im nisu dali mikrofon da pjevaju.
Drugari: "Pusti ga bratee, nemoj "
Zmaj : "Ma da vidim to mudo koje ce mene dirati u mom selu"!?
Kako je šaban koji se čudom našao u pozorištu skapirao Šekspirov čuveni komad:
"I ćizna, tebra on je neki fazon mnogo ful kralj, i roknu, rokati mu ćaleta i on krene da varniči, varničiti i odlepi, odlepiti max, a keva mu nikad jača, a ujak ljopac nikad gori i onda svi nešto izhaludže, haludža i pomru!"
Sa te predstave poneo je i najčešće citiranu rečenicu na svetu, ali u svom obliku:
Biti ili prebiti?
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.