
Podjebavački naziv za novopečenu gospodu i njihove galantne manire.
Razgovor romulanskog gastarbajtera i konobara, nezaposlenog magistra konstrukcionog mašinstva, u letnjoj bašti random restorana, u random gradu neke od random država bivše SFRJ:
...
Konobar: Dobar dan, gospodine. Izvolite, čime možemo da Vas ponudimo?
Gastarbajter: More l' jedna golema porcija ćevapa avek luk si vu ple, petit šerpicu kajmaka, rebarca de pork, al' pazi da 'e bijen rostovana, ješčuo?! To je por mua! Đeljani i Avataru donesi neki jastozi i teglicu kafijara!
Konobar: U redu, dobrooo... Upisano. Gospoda žele nešto popiti?
Gastarbajter: Deder meni jednu boutej Evijan vode, je'an litre šampanj i meni i Đeljani po kafućino! I deder to malko brže, šta si se ukipio!
...
(nakon petnaestak minuta)
Gastarbajter: Đe s' ti dosad?! Ah, mon dieu, svaki put kad dođem u Jugu bude deža vi! To kod nas u Ženeva nema, zna se neki ranž i ko 'e u kaki žanr - radiš mlogo i bidne sve bijen po propisi!
Konobar: Gospodine, izvolite kaFućino, nadam se da se nećete oFržiti. Vidim da ste galanterija, a ako tim tonom nastavite, bićete i podna to Vam garantujem, makar izgubio i ovih 200 evra bedne crkavice!
Mutirana vrsta, nastala spajanjem dvocolaša, poljoprivrednika i oktobarskog komarca psihopate. Od bontona su čuli samo za ton, na televizoru. Pod uticajem đubriva, poreklom iz Vinče, ruke su im sada pod šljušturama, a brke stavljaju iza ušiju dok jedu.
Uvek nasmejani i orni da vam ga zavuku samo tako. Krompir, ne nešto drugo.
Radnik - Dobroćudna vrsta prodavca. Nasmejan i istrošen, ovaj redovni posetilac niskobudžetnog solarijuma je uvek spreman na šalu i smeh. Ne podvaljuje nikada. Poseduje šake veličine omanjeg tramvaja, tako da se može desiti da zaradiš upalu pluća kad zamane po kesu.
Liričar - Lik koji najsmešniji od svih u svojoj njivi. Vickastim dosetkama i komparacijama navlači naivne mušterije. "Jabuke moje zdrave, za vas su prave" ili nešto tipa "Krompir naš, svaka vam dala".
Đango, Bica i Đeljana - Lokalni Romulanci, najčešće prodavci papirnih proizvoda. Najbliže ličnoj higijeni im je lična karta. Zalepe se za prolaznike kao muva zunzara za poljski wc, i pokazujući da ih škola nije mazila, pokušavaju uvaliti svoj proizvod. "Dva za sto, tri za 150, gospodžo!"
Hemičar - Voće i povrće kod ovog uglađenog čike izgleda kao nabrekle sise mlade seoske radodajke, ogromno. U bliskoj saradnji je sa vinčanskim institutom, odakle nabavlja osiromašeni uranijum i slične fluorescentne materije za pospešivanje rasta biljaka. Kupovina kod njega može biti i poslednja. Od jagoda se dobija sida, od zelene salate izrasta treći kurac, a šta bude od krompira, nikada nećemo saznati.
Psihopata - Lud je od droge! Parališe pogledom i uporan je kao prostata u 80im. Kao ni proliv, ne možeš ga otresti. U stanju je da te do kuće prati i da papriku u rč nabije, ne bi li kod njega pazario. Jebeni Lesi koji želi kući, kao tinejdžerka kurca.
Brka- Baba.
Kraj sveta, po drevnom predanju Romulanaca.
Mesto nakon kog se nalazi samo oštra ivica preko koje se pada u provaliju bez dna. Opet, iako je na samoj periferiji sveta, Beć je mesto puno čudesa i svaki Romulanac koji ode tamo vraća se posle dužeg vremena šatiran, u merdži, sposoban da napravi svadbu od tri dana za koju mož' i Šabana da angažuje i pun čudnih priča o raznim mestima, stvarima i ljudima koje je tamo sreo.
Vraćaju se sa decom koja su obučena k'o Džogani i slušaju muziku na mobilnim telefonima sa tać skrinom gde nema dugmića, nego samo pipkaš po ekranu, a on svira šta o'š.
Mesto do kog se teško dolazi, ali kada se nađe put, počinje život drugačiji od ovog u Srbiji gde se boriš za svaku sekundarnu sirovinu, svaki karton, šaht i svaku šaku siće koju ugledaš.
Avatar: Đedaj, kako je rek'o Ajet da će da nas odvede u Italiju kod Đanga?
Džedaj: Pa reče nešto vozom do Bar, pa na ćamac, pa malo pred obalu u vodu i plivamo do tamo. Čekaće nas čika Đango, il' Đasmin na obali i pravac u luna-park.
Avatar: Ne znam Đedaj. Nešto mi tu smrdi, a nismo mi. Kao da sam pred Paradu Romulanaca vid'o Đasmina u gužvi s' prangiju. Kao da je on upuc'o tatka i Ljubu Aličića.
Džedaj: Ma jok bre Avatar. To mora da je bio neko što liči na Đasmina. Što bi on upuc'o tatka?
Avatar: Evo ne znam Bogu mi. Možda je Đango 'teo tatko d'umre.
Džedaj: U bre Avatar. Pa što bi Đango 'teo d'ubije tatka? A i Ljuba Aličić je Đangov omiljeni pevač.
Avatar: Ne znam, K'o d'imam neki osećaj loš. Nešto mi se sve čini k'o da Pejđer nije Đangov sin, nego od našeg tatka, a Đango je to sazn'o. Ja neću u Milano. Idem u Beć.
Džedaj: A kako ćeš da stigneš u Beć?
Avatar: Mama reče da Keba tamo peva u subotu, a pošto je ona kod njega sa Bicom i ja ću da probam tamo sa njima d'odem. Taman da gledam tatka malo, da mu se ne desi zlo neko, makar dok sam u Beograd. Nešto se kuva ovde Đedaje, a nije maćka.
Džedaj: A šta ja da radim Avatar?
Avatar: Idi u Milano i probaj da saznaš šta se desilo. Pozdravi Pejđera i reci mu da ga volim k'o brata. Da ćemo se videti uskoro. I čuvaj se Đanga. Kvaran je k'o tatkov kutnjak.
U istom trenutku u zgradi Vlade:
Dačić: Borise ajde. Stigli su i Miško i Đilas.
Tadić: Evo bre debeli. Pričam telefonom. Izvinite gospodine Šumaher. Da, gospodine Šumaher. Obećavam da ćemo saznati ko je to uradio i brzo reagovati. Ništa ne sme da ugrozi naš evropski put. Razumem. Hvala Gospodine Šumaher. Pozdravite i Jorisa u moje ime. Do viđenja.
Mišković: Jesi završio sa ljubljenjem dupeta? Imamo problem ovde.
Tadić: Nemoj tako da nazivaš moju evropsku strategiju. Ja to radim zbog naroda.
Mišković: Ne seri bre. Ostavi tu patetiku za televiziju.
Tadić: Uspeo sam da ispeglam situaciju. Neće nas oštro kazniti. Samo treba da primimo još pedeset hiljada Cigana iz Evrope kod nas i da primimo koju hiljadu Arapa iz Francuske, ali kao fora da su Cigani. Džilas će ih negde već ugurati.
Mišković: Samo ne kod Belvila. Jedva sam se otarasio Halidove favele.
Đilas: Nemojte tako sa mojim narodom. Srce mi se pocepalo kada sam morao da ih na onaj način raselim odande. Dobro, sastavilo mi se srce kada sam video račun u banci, ali ipak, oni su moj narod. Molim malo poštovanja za njih.
Mišković: Dobro Džilas, znamo koliko voliš svoj narod, ali imamo mi većih problema ovde. Ono na paradi nije trebalo da se desi. Trebali su malo oni iz Obraza i 1389 da divljaju, tu dođu ovi Ivicini batinaši i mirna Bačka. Nije trebalo da dođe do pucnjave. Ko je to pucao?
Dačić: Pa prema našim operativnim podacima....
Tadić: Molim te Ivice, spusti taj jagnjeći but dok pričaš i obriši mast sa brade, odvratno mi je da te gledam takvog.
Dačić: Khm....pa prema našim operativnim podacma na Envera i Ljubu je pucao Đasmin Kojić. Plaćeni ubica Enverovog šogora Đanga, operater na ringišpilu u luna-parku i Kebin nepriznati sin. Izgleda da je Enver jebav'o Bicu, a ona je Đangova žena i onda je ovaj odlučio da se sveti.
Tadić: Pa šta čekamo onda? Izdajte interpolovu poternicu za tim Đangom. Moramo odmah da ga uhapsimo. Hans i Joris će biti prezadovoljni. Ivice reaguj!
Dačić: Pa 'teo sam ja, ali Miško ima ideju koja dobro zvuči.
Mišković: Ja sam mislio da ne radimo ništa po tom pitanju.
Tadić: Kako ništa? Unija će nam skočiti za vrat. Naš evropski put.....
Mišković: Začepi Kluni i slušaj. Svalićemo sve na onog Mladenovića iz Obraza. Kao on je pucao. Ionako je dežurna mušterija za sve. Postavićemo mu neki pištolj, poslaćemo policiju, a B92 će da obavi ostalo. Možemo i Insajder neki da napravimo. A Enver....on zna suviše. I o Ratu favela i povezanosti istog sa Belvilom. I o tajnim motivima Parade Romulanaca. A video nas je zajedno i sigurno je sabrao dva i dva. Ako on umre svi dobijamo. Evropski put je spašen. Krivca imamo, Romulanci su mirni, možemo da nastavimo sa našim poslovima, nema negativne kampanje pred izbore i još plus ne moram da Enveru dam onu, kako oni kažu, garniseru što sam mu obećao, što mi je taman para za jedan miran odmor od pet dana na Havajima. A oni neka se ubijaju. Misiš da će nekoga biti briga za par mrtvih ganfera?
Đilas: Ponavljam, ovde govorite o mom narodu. Mojoj krvi. Ja jesam riđ i beo, ali mojim venama teče Romulanska krv.
Mišković: Ti ostaješ gradonačelnik, izgradićeš još jedan most, ukrasti na njemu još jedno sto miliona i to je to.
Đilas: Ja zadovoljan.
Tadić: Pod uslovom da pobedimo izbore. Ako se Toma dočepa ovoga, mogu da nas i pobede.
Mišković: Ko? Naprednjaci? Hehehehe daj ne zasmejavaj nas.
Tadić Odlično. Onda sledeći sastanak posvećujemo predizbornoj kampanji i novoj pobedi.
Đilas: U vezi toga gazda. Imam jednu ideju. Da ideš po Srbiji i maziš krave, ljubiš oranicu i tako to....
Tadić: Nećemo sada o tome. Moram da zovem Hansa ponovo, a i Josipović me zove na vikend u Hrvatskoj. Kada dođem nazad pričaćemo.
A u istom trenutku na VMA:
Keba: Ljubo! Ljubo jesi budan?
Ljuba Aličić: Jesam Kebo, al' sve me boli. Ko nas uneredi tako?
Keba: Kažu na TV da su neki Matematićari bili.
Ljuba Aličić: Kukuuuu, pa kako ću u Beć sada da pevam sa tobom kod gazda Toze. Propade mi 'iljadu evra?
Keba: Povešću Đejku. Staviću mu periku sa ovom tvojom frizurom i niko neće primetiti razliku.
Ljuba Aličić: Kako bre neće Kebo. Asmo kar. Pa znaš li ti kol'ki je Đejka? Metar i japanski kurčić.
Keba: Ma provuć'emo se nekako. Moram d'idem tamo. Vodim Đeljanu i Bicu na sigurno. Izgleda da će i Avatar sa nama. Je l' se Enver budio?
Ljuba Aličić: Nije. Još je u komi.
Keba: Možda opet pokušaju da ga ubiju.
Ljuba Aličić: Ne brini. Fanki Đi i Baki Bi Fri uskoro dolaze da ga čuvaju. Oni znaju karate.
Keba: Dobro Ljubo, odmaraj. Don'o sam ti pomoranđe. Odo' sad.
Ljuba Aličić: Čuvaj se. Javi se kad se vrneš.
Velika vrućina, ima 40 stepeni sigurno, a tek je 8 ujutru. A još leto nije ni počelo! Kako to? Lepo, poslednji dan škole. Kad će leto, svi se pitaju? Još malo pa sad će. Svi već batalili školu i čekaju raspust.
Čekao sam ga i ja početkom tog juna i nadao se da će biti ekstra.... al ovaj raspust mi možda do sad bio i najgori. Može se reći ni da nije ni bio. Više se umorih nego što se odmorih na njemu.
Počeo veoma veselo. Učenje za prijemni. Nisam imao tremu, znao sam da ću da ga pokidam. Srpski posebno. I tako u tom učenju prošlo već mesec dana raspusta. Opaa, već prijemni sutra i prekosutra, razmišljam u sebi. Dolazim. Radim srpski. OPAAA 18 bodova, svaka mi čast! Sutra matematika... Malo sutra matematika! Dolazimo i direktorka kaže da su odložili jer su neki krali testove. Sutra ponovo. A za divno čudo meni bio rođendan. Sve lepše od lepšeg. Pa zar na rođendan da radim prijemni... i to iz matematike. Da mi daju 10 nagradnih bodova zbog toga! OBRADOVIĆ DURADI NEŠTO! Dobro ajde, uradim ja nekako i tu matematiku i imam tu malernih 13 bodova, a koliko sam vežbao dobro je i to. I završi se taj prijemni kako je morao. Sad one liste želja.
Kad to beše, 20 i neki jun? Sam kraj juna, već upeklo, svi idu na more, a ja blejim kući i popunjavam one liste želja k’o da pišem Deda Mrazu pismo. Beži bre, šta je sa mnom kad usred leta pominjem Deda Mraza? Ispunim ja to nekako i sad moraš čekati da vidiš gde si upao. A to nema do pola jula. I onda oni očekuju da se mi odmorimo na raspustu. Tako ti ja se smaram na netu, jer sam i na vukajliji bio banovan i ono ukucam tamo šifru na sajtu ministarstva kad vidim da sam up’o u ekonomsku.Konačno nešto dobro! Biće pički samo tako! A malo pre toga su javili i da se prijemni neće važiti. Konačno nešto dobro da se desi. Konačno počinje pravi raspust.
Bilo dobro tih mesec dana od pola jula do pola avgusta. Svakodnevna fudbalica u parkiću, bleja, zezanje Romulanaca i ostale stvari, čisto da malo odmorimo dušu od dosadne škole. Najjače bilo kad smo hasali ljute papričice. Odemo u radnju i uzmemo po par komada ljutih. Samo ljute, ništa više. Ni hleb ni ništa. I jedemo mi to, a ono vatra izlazi iz nas. Ko da smo zmajevi! Posle pili vodu pola sata ne bi li nam bilo malo bolje. A bilo dobro i kad smo gledali treninge odbojkašica. Čuj bilo dobro, bilo odlično! Popnemo se mi na salu, ono već pao mrak, 10 uveče, a one se trte tamo, vežbaju čekić u onim šorcićima. A ovaj ortak, što ga zovemo Šef, retard krenuo da davi štrumfa. Taj je pijan! - sigurno sad zaključujete, ali ne. On uveče uvek poludi. Da l’ je to zbog Meseca, položaja zvezda ili nečeg trećeg, stvarno ne znam. Nego što je najcrnje, primetila ga jedna odbojkašica i rekla treneru. A mi skači sa sale i šturaj bre! Ne znam ni da l’ je stigao Felainija da vrati gaće mentol.
To već beše sam kraj raspusta. Već 20 i neki i polako smo već razmišljali kakva će banda biti u srednjoj. Pikao se tih poslednjih dana malo fudbal, malo basket. Bilo par golova sa pola, golova glavom, svađa i svega ostalog što krasi fudbal ali uvek bi se pomirili i nastavljali. I tako došao zadnji dan ovog raspusta...
Uveče, 11 sati. Sedimo na zidiću i odmaramo od fudbala. Pričamo kako je brzo proš’o raspust i da hoćemo da ga produže. Al ne mere, moj Omere. Razmišlljamo kakva će da bude nova ekipa u srednjoj. Klinci igraju Jugio karte u pozadini, Šefa udario Mesec pa igra Cocomix, ovi pričaju šta su upisali, a JA EKONOMIŠEM!
Definicija napisana za Pačiju školu
Lagano propadanje u san gdje mu nije vrjeme ni mjesto.
Ispoljava se laganim ulaskom u podsvjest koja je odlučila da se poigra sa granicom između jave i sna. Sa ciljem da te osramoti pred svima.
:san:
Lagano se otvaraju vrata dnevnog boravka kroz koja prolazi ženska osoba sa velikim i upadljivim personalitijem.
- Opa! Beluči Moniko šta tebe navodi u moj skromni dnevni boravak?
Monika: Sigurno nije Žare i Goci, jebali te oci što si odvrno`o volk`o!?
- O izvini, evo smanjio sam. Nego, šta te navodi u krajeve ove?
Monika: Snimam nekakav SF filmić sa Kustom u Višegradu pa odlučila malo da svratim kod tebe.
- Ako ako, neka te. Kakav to SF film snima Kusta, prvi put čujem da se bavi tom tematikom?
Monika: Ma nisam ti ja pročitala scenarijo ali mora biti SF jerbo mi je Kusta rek`o da će biti nekakvih zvjezda i romulanaca.
- Ko će znati Emira, ne zna se ni on sam. Nego može kafa, rakija?
Monika: Pusti to, to ćemo poslije. Sad skidaj gaće da te izjebem ko` Šešelj zaštićenog svjedoka!
- Opa! Sačekaj samo sekundu.
Monika: Šta da čekam skidaj se bolan, zbog tebe sam ovde!
- Sačekaj malo, pazi sad ovo. Tri, dva, jedan, nu...
:java:
Stari: Ustaj magarac i tornjaj se u sobu opet si počeo da skidaš gaće na kauču! Bogo dragi pa zar nisi mogao bilo koji drugi spermić da izabereš!? Što te nisam izdrk`o bruko!
- E jebiga (jebi se) stari, taman sam ušećerio!
( Zapamti Monika gdje si stala. Monika! Monika! Monika? Monika? Monikaaaaaa!??)
Veoma zanimljiv skup ljudi sa kojima provodiš vreme samo kada te uhapse pripadnici Ministarstva Unutrašnjih Poslova.
Naravno, dobro ti dođu da ubiješ vreme između dva ispitivanja a još plus ako je neki prošvercovao pljuge, odmah ti je i najbolji drug. Naravno neki budu kraće, neki budu duže ali svako ko uđe u tvoju ćeliju ima neku svoju ludačku priču i razlog zašto je tu.
Pandur: Evo vam ga novi član za ovu vašu finu skupinu. Lopov. Krao kola i još se vozika okolo u njima.
Lopov: Nisam majke mi. Joj kuku lele šta će žena da mi kaže? Šta će deca da mi kažu? Šta će selo da priča? Joj sramote.
Džoni: Šta ti je bre ljakse, šta kukaš? Pao pa pao nije smak sveta.
Lopov: Jooooj nisam krao matere mi, kupio sam kola od jednog čoveka u kafani a auto ukraden. Joooooj šta će selo da priča? Da sam lopov.
Šaner: Čekaj bre, pa kako si uzeo taj auto? A papiri?
Lopov: Kak'i papiri?
Džoni: Au brate pa ti si baš sa neke čuke, koji su te kurac dovodili ovde?
Lopov: Kažu u zatvor da ću sada da idem do kraja života joooooooj.
Šaner: Ma smiri se bre, sprdaju se sa tobom, koji će sudija tebe da osudi, vidi bre na šta ličiš, vidi se da nisi ni žvaku marn'o u životu. Doveli te da opišeš ovog što je pozajmio, sigurno misle da je neki odavde.
Džoni: Ma iskuliraj bre čoveče, nego jel imaš neke cigare? Ovaj Trandža je uneo par komada i izotimali smo ga ali nema više.
Trandža I niste mi dali ni jednu. To nije način da se ophodite prema dami.
Šaner: Ej huligan, budi se, Trandža opet progovorio a naterao si ga na zavet ćutanja.
Huligan: Uf bre što me budiš jedva sam se namestio na ovoj krivoj dasci. Alo bre derpe, jesam rek'o ja omerta. Nemoj da sam te čuo više.
Trandža Ali ja....
Huligan: Jel imaš još cigara?
Trandža Nemam.
Huligan: Onda tišina. Zbog cigara si izbegao linč al' nemoj da me nerviraš. M'rš u ćošak.
Šaner: Evo ga žandar opet. Koga će da vode gore?
Pandur: Ajde Džoni, Inspektor Blagojević te se uželeo.
Džoni: Sranje, odoh na terapiju. Nabavite neke pljuge dok dođem.
Huligan: Brate izdrži.
Šaner: Stegni zube batice. Ne daj se.
Sat vremena kasnije.
Pandur: Evo vam ga ovaj nazad.
Džoni: Huligan, beži malo sa te klupe da sednem, da mi se bubrezi vrate na mesto. Au Blagojeviću mamu li ti jebem.
Huligan: Sedi brate. Odmori malo. Mamu im žandarsku jebem.
Džoni: Uf bre, nego šta se dešavalo dok nisam bio tu? Gde je ljakse i kakva je to krv tamo kod zida.
Huligan: Ma kukao ljakse kako hoće da se ubije pa ga ložio Šaner da se zaleti i pukne glavom u zid. Odveli ga u bolnicu.
Džoni: A 'de je Šaner i ko je onaj ganci?
Huligan: Ma krao poklopce od šahtova. Zamisli lik se zove Avatar hehehehehe
Džoni: ahaha.....joj....nemoj da me zasmejavaš boli k'o đavo. Ej Avatar jel imaš neke pljuge?
Avatar: Nemam. Ne pušim. Neću mlad d'umrem od njih.
Džoni: Pu! Niko nema bre jednu cigaru umreću.
Avatar: Izvin'te a di bi ja mog'o da šoram?
Huligan: Pišaj tamo pored Trandže u ćošku ionako voli da gleda u močuge.
Trandža Moram da protestujem jer neću da neki Romulanac piški po meni....
Džoni: Alo bre, jel imaš još cigara?
Trandža Nemam.
Huligan: Omerta bre onda!
Džoni: Ne reče mi, gde je Šaner?
Huligan: Pustili ga kući. Čim izađem idem do njega da kupim neke tike.
Džoni: Ma jebeš tike, ubio bi za cigaru. Evo ga pandur. Valjda dovodi nekog sa pljugama.
Pandur: Evo vam novi gost. Sveže ufiksan.
Džoni: Au vidi ovog dramaturga na šta liči.
Huligan: Alo pajdo jel imaš neke pljuge?
Narkoman Nisam ja n-n-n-n narkoman. Nego šećeraš.
Džoni: Ma 'de ovaj ima cigare. Ajde mr'š tamo kod Trandže i Gancija. Evo ga ker opet. Šta sad hoće koji kurac?
Pandur: Ajde huligan, i ti na terapiju.
Džoni: Tebra izdrži, pa ih opet prži.
Huligan: Izdražaću brate, pa nisam ja neka cava ko ovaj trandža.
Evropski diplomata nemačke nacionalnosti koji je na položaju zamenika sekretara savetnikovog izvestioca za prijem u Evropsku Uniju, takozvanom kaznenom položaju, jer čovek na toj poziciji u EU dobija kao zaduženje da se bakće sa Srbijom.
U početku je bio veoma perspektivan diplomata i smatralo se da će daleko dogurati u tom smeru, ali na žalost, česte orgije, opijanja, narkotici, kocka i skandali svakakve vrste, odvukli su ga na sasvim drugu stranu, a poslednji skandal kada je na rođendanu Unije pred stotinama zvanica i kamerama svih evropskih televizija, pijan opalio Hilari Klinton po guzici uz šeretski namig, doveo je do toga da ga uz izuzetno jake intervencije njegove bogate i i imućne porodice, jedva smeste na ovaj položaj na kom je danas.
Naravno, Hans je ubrzo uvideo da saradnja sa Srbijom može biti veoma zanimljiva i u smislu same zabave, a i u finansijskom smislu, pa je počeo maksimalno da koristi svoj položaj, shvativši da ovo ustvari nije kazna, nego jedno neprekidno uživanje.
Hans Schumacher: I Borise, šta ste sve postigli na planu socijalizacije Romulanaca i olakšavanja njihovog položaja u Srbiji?
Boris Tadić: Pa ovaj, mi smo ovaj, njima kupili udžbenike, ovaj....
Joris van der Faare: Samo nemojte da preskočite onaj deo kada ste napujdali dve favele u rat jednu na drugu i kada je njihov aktivista ranjen na Paradi Romulanaca Borise.
Boris Tadić: Ovaj, ne naravno. Ovaj, ja sam se izvinuo za to svima, ovaj...
Hans Schumacherr: Zašto si toliko mokar Borise?
Boris Tadić: Pa postavili ste kantu punu vode na vrata i kad sam ušao i prosula se voda na mene.
Hans Schumacher: A da hehehehe zaboravih za to.
Joris van der Faare: Hehehe a jeste bilo smešno stvarno. Smešnije od onoga kada smo te tukli vrećama sa brašnom da vidimo hoćeš se smejati kao lud na brašno, kako vi to u Srbiji kažete.
Hans Schumacher: A da hehehehe kakav je beo bio sav tada, ali šalu na stranu. Da bi pristupili našoj velikoj evropskoj porodici imamo novi paket zahteva.
Boris Tadić: Srbija je postojana na putu demokratije i naša želja za pristupom Evropskoj....
Joris van der Faare: Dobro, dobro, stani malo s tim. To ostavi za tvoje ljude kući. Mi nismo uvereni da vi to stvarno želite.
Hans Schumacher: Tačno tako. Morate da uradite sledeće stvari. Da uvedete hijeroglife kao zvanično pismo zbog velike egipatske manjine koja živi u Srbiji.
Boris Tadić: Ali nema Egipćana u Srbiji. Mislim ima jedan čovek, video sam u novinama, ali nema...
Hans Schumacher: Kako nema!? Kako nema bre!? Hoćeš da kažeš da Unija ne raspolaže tačnim podacima!? Da mi lažemo možda, je l' to hoćeš da kažeš Borise!?
Boris Tadić: Ne, ne, ne, ne, naravno da neću, samo sam mislio....
Joris van der Faare: Ti nisi ovde da misliš Borise, nego da slušaš i ispuniš Evropske standarde Borise.
Hans Schumacher: Ja mislim da treba da im smanjimo ocenu da li su za Evropu sa dva minus, na jedan plus.
Joris van der Faare: Slažem se Hans. Oni su divljaci. Pa pogledaj im predsednika samo. Nema tu civilizacijskih dostignuća. Nikakvih.
Boris Tadić: Evo uvešćemo to odmah. Odmah. Čim izađem odavde zovem Cvetkovića i rešavamo. Čak ćemo i nekoj ulici promeniti ime u Ulicu Faraona. Odmah.
Hans Schumcher: Dobro. Videćemo to. Imamo još dva zahteva. Morate da promenite crvenu boju na zastavi u ciklama da pokažete da ste dovoljno moderni i da se lično izvineš Eskimima zbog toga što se odvalila ogromna santa leda i podigao se nivo mora, pa su im sela poplavljena.
Boris Tadić: Ali kakve mi veze imamo sa Eskimima i poplavom kod njih. Mislim, oni žive daleko i.....
Joris van der Faare: A misliš da rat koji ste započeli na Balkanu devedesetih nema veze sa toplotom od ispaljivanja tolikih metaka i granata koja je došla do tamo i otopila led!? A Borise!? Ti baš hoćeš ocenu jedan plus a!?
Boris Tadić. Ne, nikako, ne. Znači hijeroglifi, promena zastave, izvinjenje Eskimima. Zapisano. Ne brinite. Biće urađeno.
Hans Schumacher: Odlično Borise. Doviđenja. pratićemo stanje kod vas da vidimo da li ste spremni.
Boris tadić: Naravno gospodine Šumaher. Evo odmah se bacam na to. Srbija je demokratska zemlja. Pokazaćemo to.
Joris van der Faare: Ode budala. Je l' moguće da je toliko lud da će pristati na ovo?
Hans Schumacher: Ma 'de nije. Dovedi večeras u sedam prevodioca ovde, ja ću da završim neku travu, imamo viskija i da gledamo njihove vesti. Biće šou.
Joris van der Faare: Au jedva čekam. Iskrivićemo se od smeha. Baš volim kad drkamo Borisa.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.