
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.
Rasni postoji od 98 i glup je ko kurac
Ne, ne znam ko je to :)
Aj nam otkucaj meko šj, ono vaše novo slovo.
Ne možete pričati o crnogoskoj književnosti da niste čitali Bulatovića
Citaj vita. On je nesto najbolje sto se desilo nasoj poeziji.
http://www.poezijasustine.rs/vitomir-vito-nikolic/i-opet-jesen
Imao sam za Vita baš neki rad na faksu... Uglavnom profesor, koji je i predsednik Matice nije čuo za njega...
KAD SE SAMO ŠJETIM
KAKO RANIJE JE BILO
UZMEM MALOG UNUKA
I STAVIM GA U KRILO
PRIČAM MU PRIČE
O 2 HAJDUKA STARA
SMARE I REME TO SU
CAREVI TROLOVANJA
Drago mi je sto ga citate, steta sto nije cuo. Bili su sad dani vita nikolica u niksicu, malo se podigla svijest o njegovom znacaju. Previse sam subjektivna sad :)
Bili su dani V. Nikolića u nekom hotelu u Nikšiću, ako ne grešim. Mada se uvek povlači neka paralela između njega i Antića, kao i između Balaševića i Šobića,
Ma kakav Njegoš, Vito legenda.
Кинески, Љутена, кинески. Најпрофитабилнији јебени језик у историји усменог споразумевања, одмах до њега арапски.
Mi smo isli na jedno knjizevno vece u sali Zahumlja. Ne znam meni je Vito sam za sebe. Neponovljiv, boem i kralj. Ne znam jesi li citao anegdote o njemu. Bio preduhovit a imao je pretezak zivot. Sad ama bukvalno srecna sto ga citas iako te ne znam :D
Jesam. Čitao sam i neke prozne zapise njegove, vezane za rat i one priče o drumovima. Dobro mi je sve to, ali mi vremenom smeta taj ton naše književnosti, ne znam ni kako bih to objasnio. Recimo da imamo izražen taj nacionalni pečat, nešto poput Rusa ili Indijaca...
neka nam neko prevede Putovanje na zapad.
Vitu je jedan brat nastradao od rucne bombe, izgubio je i oca rano ja mislim. Imao ja bas tezak zivot a bio je umjetnik. Otac mi je pricao kako je sjedio na stepenicama hotela i kako mu se niksicka "gospoda" smijala. mislim da je ta tragika vidljiva kod svakog naseg pjesnika. Meni je taj ton osvjezavajuci malo posle engleske poezije.
Brat i prijatelj su mu poginuli kada su pogodili bombom ili granatom drvo. Otac mu je streljan, a škole u koje je išao rušene valjda sedam puta. Amputirano mu levo plućno krilo i živeo je kao beskućnik do ranih dvadesetih spavajući na stepeništu i po vagonima...
Mada šta znam, dobre su mi pojedine njegove pesme, i ima zaista dobrih stihova Dan osvanu a ja Skadar, i ima onu predobru priču o Dečaku i lasti... Kada bi imao više tih suvišnosti oslobođenih stvari (a sigurno je posedovao kvalitet), bio bi mi među omiljenima... Radio je dobre dečije pesme, tu je nepogrešiv. Enver Muratović me donekle podseća na njega...
Oblak, da nisi ti malo pomesao Vita i Lalica, to sto si opisao mi zvuci kao "Gledajuci dolje na drumove" herojsku epopeju bezanja uzbrdo-nizbrdo.
Njegos, Bulatovic (oba jedinstveni i neponovljivi) i tu se spisak zavrsava.
Sanja Vučić u finalu euro songa
Ima onaj lijepi njegov stih: sunce,hladno mi je. Kad smo bili na knjizevnoj veceri jedan niksicki pjesnik dusan govedarica je pricao kako se nada da ce se vito opet citati i govori: zamisljam vita kako koraca setalistem pod trebjesom i kako izgovara SUNCE,NIJE MI HLADNO.
Ja kao debil pocela da placem :D
A od lalica preporucujem Zlo proljece, to mi je omiljena knjiga.