
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
Nije za mene seks u troje, kad je jedno žensko. Nije za mene kockanje. Pijem veoma neumjereno i za to nemam razloge.
Nije za mene ništa. Ja sam mentol sa vrlo slabim osjećajem za samokontrolu, ako krenem da pijem ili jedem, ne stajem dok sve ne završim, pa makar mi na nos izašlo. Isto je i sa ženama, tako da izbjegavam da budem u prisustvu navalentnih cura, da me moja ne bi nabila na kolac. :D Mada sam uspio jednom da izdržim godinu dana bez večere i jedući umjereno. Tantalove muke. I jebiga, popustim, skrmačim se i sad moram sve ispočetka. Sve u svemu, nema čovjeka koga je lakše navuć' na dobre stvari od mene. :)
A primijetio sam da ljudi dosta komentarišu da ne vole da igraju, ja obožavam. Mogu uz svaku muziku da igram, imam neke osnovne pokrete koji se uz sve uklapaju. :D I to nisu cupkanje nogom i klaćenje glavom. :) A naravno, kad krene da piči haus, trens, bilo koja elektronska muzika, onda čak mogu da kažem da i dobro igram, u najmanju ruku, ne toliko loše. :)
I da, nije za mene da pričam sa ljudima koje slabo poznajem. Dođem brate, sretnem lika što smo se upoznali na vježbama na faksu, čekamo bus, ja jedva čekam da dođe, pa da pobjegnem od njega. Nemam šta da pričam sa njim, progovorimo par rečenica i to je to, a onda ona neprijatna tišina, pi. Eto, ni to nije za mene. Kako se sjetim novih stvari, dopisivaću. :)
Није за њу човек к'о ја.
Лажеш.
Елем, није за мене позерај. Нису за мене вештачке плавуше прогореле у соларијуму. Није за мене плес. Додуше, плесачка вештина експоненцијално расте са растом процента алкохола у крви, додуше макар у мојој глави. И да уз Келтсе могу да играм, а уз рок углавном скачем као манијак.
Није за мене бријање. Јебено смара. Не разумем људе који могу да устану у 7 ујутру и да се обрију. Није за мене спавање преко ноћи. Није за мене Сунце, изађем, прогорим, поцрвеним, повуче се црвенило, а не поцрним.
Није за мене певање. Нинка ти си можда чуо мене и Фејса како певамо "Хеј Словени", па ти је вероватно јасно зашто певање није за мене.
Хахахаха да, која лаж! лололо
Taman i jes'! Ne mislim sad na vas vukajlijaše, upoznamo se pa pričamo, to je zajebancija, imamo zajedničkih tema, jebiga, sa sajta se znamo par godina, ako ništa drugo. Mislim baš na ove primjere sa faksa i tih mjesta, što sam ga u životu vidio 2 puta, nit' imamo zajedničke teme, nit' se znamo dugo, i onda ispucamo fazone o vremenu, faksu, šta si polag'o, šta ti je još ostalo i to je to, nemaš više šta. Mada sam ja izuzetno društvena osoba, volim da izlazim, da se družim sa ljudima, ja ako provedem duže od 2 dana u kući, ludim, ne znam šta ću od sebe. Jebiga, volim gužve, društvo, zajebanciju. Ali takve stvari kao ovaj primjer što sam naveo, ne volim. Ni brijanje nije za mene, tu si u pravu, obrijem se jednom nedeljno, i to jer moram. A za pjevanje, čuo sam, sve mi je jasno. :) Ja isto nisam neki pjevač, nemam glas, ali imam sluha, tako da pjevam, smetalo ljudima ili ne. :)
I druga je stvar u grupi, kad nas ima 4-5, onda mogu da pričam, ja npr u redu stojim u opštini i upadnem u priču sa random likovima ili curama, jebiga, skraćujem vrijeme, a i ima nas puno, pa svako neka ubaci po 5 rečenica, eto ti pola sata ubijeno samo tako. Ali ovako, 1 na 1, ne volim.
Čitam sad, Džimi je negdje napis'o kako nisu za njega ljudi koji se puno raspituju i smaraju, ulazeći u tvoju privatnost, pogotovo sa curom. Od toga i ja ludim, šta tebe boli kurac jesam li jeb'o malu kad smo se vidjeli zadnji put, kako sam je jeb'o, koliko, u kojim pozama, šta smo sve radili? Mrš, odjebi, pusti me na miru koji kurac. Imam buraza, kad god me vidi, time me smara. Još mu ja kažem, nemoj brate, neprijatno mi je, jok on.
Svi bi da jebu na proksi :)
To je to.
Ima jedan moj ortak odličan odgovor: "De se naguzi da ti pokažem kako sam je jebo"...
Satovi! Koliko god pogledala na bilo koji, ja opet ne znam koliko je sati. Ručni ne nosim, nikada mi nije uspelo da se naviknem da ga koristim za šta služi.
Isto. Nikako ne kontam ljude što kada me vide prvi put u životu, pričaju kao navijeni. Oni obave 99% našeg razgovora, ali im i dalje nisam zahvalna na tome. Čuknuti su, tako da to svakako nije za mene. :)
Isto. Ne pokušavam više, samo debeo lad i ladno pivo eventualno, pa nikakve kremice i jogurti kasnije.
Hahahahahahahaha može! Realno, ja to ne kontam, šta je njemu fazon da zna šta ja radim sa curom iza zatvorenih vrata... Nije mi jasno, stvarno. To je moja privatna stvar, ja da oću da svi vide i znaju, mogu je doves' na Terazije pa je jebat'. Jes' da bi me zatvorili onda, ali dobro. :)
Isti sam ti, odem na more, sunčam se 10 dana, ništa, malo potamnim samo, ko me jebe kacam porijeklom Smederevac, pa neće boja na mene. Ali opet, jebe mi se, volim da odem na plažu da se zajebavam, malo se sunčam, kuliram, gledam sise i guzice, onda ako koja uđe u vodu, ja uđem za njom i plivam delfin, kurčim se, eventualno upadnem u priču neku, ako ne, odem po pivo i sve ispočetka. :D
I vaga nije za mene. Kako sam je kupio, prije pola godine, svaki dan se vagam i kukam nad sudbinom. Pod hitno moram na trčanje.
EDIT: Kako ispamovah temu na brzinu.
Кување!
+1
vicevi :)
ali stvarno, jebeno uvek objašnjavam detalje, k'o neki plee... I svaki put kad vidim te zakolutane oči, kažem sebi da neću više nikada...
E svaka ti dala! Ju što volim ovakve ljude. Svaka čas!
Seks. Jednostavno ne znam da jebem i to ti je...