Prijava

Postoji dve vrste ateista : "nema" ateisti i "ne znam" ateisti. Prvi se vode svim i svačim, drugi logikom i razumom.

Ljudi koji veruju u slučajnosti hemijskih reakcija i bioloških procesa, i dalje ne pružaju nikakav stav ili teoriju (o nekakvim dokazima da i ne pominjemo) o poreklu elemenata, uslova i ostalog što je neophodno da bi se neki proces uopšte pokrenuo i nečim rezultirao.

"Ako ne veruješ u zagrobni život, nisi religiozan u tradicionalnom smislu te reči" može se odnositi jedino na Hrišćanstvo i Islam - nikako na Budizam, Hinduizam i pregršt drugih religija. Reinkarnacija je daleko starija i od njuejdža i od recimo Hrišćanstva, sama po sebi nema naročitog smisla jer, u slučaju da nisi baš sjajno ljudsko biće i umreš u 45. vratićeš se na zemlju kao kokoška, koza ili glista, i postoje realne mogućnosti da te sopstvena deca pojedu za večeru ili stave na udicu za pecanje (što je samo po sebi malo bezumno). Stoga Tibetanci ne ubijaju životinje, mada, licemerski, neretko jedu meso (Jevreji i košer ishrana imaju sličan problem).

U redu - oduzmi mi Hrista, zagrobni život, ideju dobra i zla - ali moraš mi dati nešto zauzvrat. Odakle potičemo i kuda idemo, zašto da se ne roknem pošto je život već patnja, ili roknem par nekih ljudi i uzmem im sve što imaju kako mi život ne bi bio patnja. Zašto ne postanem deo sns-a i ispišavam se po sirotinji, zašto da te odbranim ako dva tipa krenu da te biju na ulici, pokupim te ako padneš s bicikla ili doniram 200 dinara sms porukom ako ti se dete ne daj Bože razboli. Nemoj samo neke patetične razloge koje uključuju moral i vaspitanje ili fraze poput "svi smo mi ljudi, moglo bi i tebi da se desi" itd. Karmu nemoj ni da mi pominješ.

Da, ne pružaju dokaz za slučajnosti jer su slučajnosti, nekako je teško dokazati ih. Definitivno više smisla ima verovati u njih nego u nekog bradatog boga koji roka munje sa neba. Niko ne zna odgovore na ta pitanja koja si postavio, pogotovo ne religija. Ako ne znam odgovore na pitanja odakle potičemo, kuda idemo, čemu sve ovo, bolje da ćutim i uživam u vožnji dok još traje, nego da smišljam bajke o smislu života i razlogu postojanja i gde idemo kad crknemo, što je osnov svake religije. Zašto bi moral i vaspitanje bili patetični razlozi kad savršeno odgovaraju na ta pitanja. Ako poseduješ moral i empatiju, živećeš život na jedan način, ako ih ne poseduješ, živećeš ga na drugi. U svakom slučaju, završićeš isto, prestaćeš da postojiš.

Sam kosmos, sa svojih milijardu galaksija - urušio bi se kada bi mu oduzeo samo jednu jedinu zvezdu. Čitava Vaseljena je savršeni, neprekidni proces koji se nikada ne zaustavlja. Panta rei je kovanica koja ima daleko dublje značenje nego što čovek često pretpostavlja - ništa ne miruje, ne samo tela u prostoru već ni unutrašnji život čoveka ili životinja. Um je neprekidni proces smenjivanja misli i pomisli, ideja i slika, koji ne miruje ni kada spavaš. Čak ni materija kao takva ne postoji, već je sama po sebi vrsta energije - drugačija, sabijena. Čovek je za ovo, recimo, dobio nobelovu nagradu iz fizike pre koju godinu. U redu je tvrditi da Bog ne postoji - svako ima pravo na stav, ali moraš izvagati na čemu se taj stav zapravo zasniva i ko je čovek koji ga zastupa - koliko si zaista obrazovan i koliko se baviš i poznaješ nauku u koju polažeš svu veru i nadanja, koliko znaš o fiici i matematici, biohemiji, statici, genetici...Ići svetom i tvrditi nešto jer imaš neki osnovni uvid u prirodne i društvene nauke i pročitao si par članaka o kojima ne možeš da doneseš bilo kakav sud i ostaje ti jedino da ih usvojiš - jednako je kao i pogledati 120 sati yt priloga, otići na qanon, doneti ljudima link o tome kako reptili vladaju svetom i braniti tu tvrdnju nekakvim dokazima i navodima. Iako su tvrdnje oprečne - princip po kojima ih ljudi usvajaju ili brane potpuno je isti.

Da, u redu, ne mogu da dokažem da ne postoji, ali burden of proof jebiga, na vama je da dokažete da postoji, ne na meni da dokažem suprotno. Ako tvrdiš da postoji, nađi ga, pokaži mi ga, i nema frke verovaću i ja u njega ići ću u crkvu ljubiti krst jebati samo u misionarskoj i svršavati samo u pičku, umreti i otići u raj i družiti se sa anđelima. Samo ga dokažite.

Ne mogu da čitam tvoje postove, to je najobičnije gubljenje vremena. Temeljiti život na "ima više smisla verovati u te neke slučajnosti" je apsurd samo po sebi. U nauku se ne veruje, nauka se zasniva na činjeničnim i racionalnim objašnjenjima koja su nepobina i sama sebi dovoljna. Ne možeš govoriti o odgovorima i dokazima koje nudi "religija" (zapravo postoji mnogo relihgija), iz prostog razloga jer ni sopstvenu ne poznaješ kako bi trebalo, a kamoli druge. Moral i vaspitanje, sami po sebi, često dolaze u situaciju da budu patetični jer, kao što je i sam Niče umeo da kaže, jakima i moćnima nije potrebno ni jedno ni drugo, uzeće ono što misle da im pripada i na šta po prirodi stvari polažu pravo.

Neko ko ima 1.5kg sive mase ocekuje da razume sopstvenog tvorca i ne samo to, zeli i da ga vidi. Da vidi i shvati nekog ko nema pocetak i kraj, ko je postojao pre samog pocetka materijalnog svemira (jer da svemir ima pocetak, "U POCETKU stvori Bog nebesa i zemlju"), i ko vrv zivi u nekoj totalnoj levoj dimenziji i obliku u odnosu na nas.

Kad god vidim ovakav rezon skontam koliki problem imaju egocentricni ljudi sa necim sto ne mogu da razumeju te ga jednostavno otpisu iz svog zivota i nastave da voze bajs ne razmisljajuci o nicemu prepuni sebe

Daj mi dokaz i verovaću - pogrešno.
Daj mi dokaz i znaću - ispravno.

Koliko god da ih postoji, sve su isto sranje drugo pakovanje i temelje se na nedokazivim bajkama. Poznajem tu 'sopstvenu' savršeno dovoljno da shvatim da se temelji na prevari, nećeš ti ni bilo ko drugi da mi određuje koliko bi to 'trebalo' da se poznaju bajke. Jaki i moćni ima da završe isto onako kao ti i ja, možda im je život bio bolji, više su uživali u njemu, živeli ga do maksimuma, isti kraj čeka i njih i mene.

isti kraj čeka i njih i mene.

"Ako nema uskrsenja, jedimo i pijmo jer cemo sutra umreti"

i vozimo bajs u nedogled kroz ovo nedocukivo nistavilo

Da sam Bog, kao što nisam, stvorio bih sve ovo - ovih dvanaest dimenzija, vreme, svetlost, vodu, vatru i nebo, sav život na Zemlji i van nje, gravitaciju...Sve te divne stvari koje nazivamo silama, energijama i drugim imenima, sve procese i zakonitosti izmedju njih - u jednom trenutku nadahnuća, iz jednog najobičnijeg klikera, ili čak atoma. Njega bih stvorio prostom voljom. Bio bi to način dostojan jednog božanstva.

Stao sam kod toga da se dokazi temelje na nedokazivim bajkama. Čoveče ti se ni jezikom ne služiš kako treba.

Neko ko ima 1.5kg sive mase ocekuje da razume sopstvenog tvorca i ne samo to, zeli i da ga vidi. Da vidi i shvati nekog ko nema pocetak i kraj, ko je postojao pre samog pocetka materijalnog svemira (jer da svemir ima pocetak, "U POCETKU stvori Bog nebesa i zemlju"), i ko vrv zivi u nekoj totalnoj levoj dimenziji i obliku u odnosu na nas.

Ali zašto ti i ostali religiozni likovi misle da oni mogu da spoznaju tog stvorioca? Očigledno si ga spoznao do neke mere, dao si neki opis, nema početak i kraj. Otkud ti to znaš? Shvatite da nemate pojma o čemu pričate isto onoliko koliko ni ja nemam pojma, samo je razlika što ste vi popušili bajku a ja nisam.

Šta si onda popušio?

Ma svaka tebi čast što si stao, alal ti vera, niko te ne bije po ušima da čitaš. Shvati da si isto onoliko nebitan koliko i ja, koliko god kvazi-intelektualizma i produhovljenih religijskih misli ubacio u svoje postove, na istom smo što se tiče 'spoznaje boga' i svrhe postojanja. Ti si poverovao u te priče, ja nisam, i to je ok, ja nikome ne branim niti zameram što veruje u to.

Šta si onda popušio?

kurac

Stao sam kod toga da se dokazi temelje na nedokazivim bajkama.

Ovo se odnosilo na religije, ne na dokaze ali ubacili ste se ispod posta na koji sam odgovarao jbg.

Nisam nigde rekao da sam ga spoznao, veze ja nemam, vise sam u fazonu kao Kant:

"Dve stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i divljenjem što ih više promišljam – zvezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni. "

Kolko me mrzi da čitam ovu temu znam da negde ima nekih zlatnih momenata al zatrpani su i neću

Bog nije tu da bi ga spoznao već da bi ga spoznavao. Možda ti se čini da je u pitanju dijalektičko proseravanje, ali razlika je vrlo velika. Ljudi ga spoznaju i traže na različite načine, ali o tome da je neko na istom nivou percepcije i spoznaje kao ti možeš tvrditi jedino ako tog nekog bar donekle poznaješ. Stvari koje relativizuješ, obaraš, potireš - stvari su koje ne poznaješ, nemaš čak ni neki najosnovniji uvid u njih. Ja mogu govoriti o Islamu, Budizmu ili Kastanedi jer ih donekle poznajem i razumem, te stav u odnosu na njih koji gradim i zauzimam nije besmislen. S druge strane - ono što zastupaš, čega se držiš i što te odredjuje kao društveno biće - takodje ne poznaješ. Kako očekuješ da te čovek shvati ozbiljno u vezi bilo čega? Za šta živiš? Kakvi autoriteti i načela su te oblikovali i na čemu se zasnivaju, koliko su čvrsti, nepotkupljivi?