
Slično onome: Dobar glas daleko se čuje, a rdjav još dalje.
Ona je ta. Smerna, mirna, tiha, povučena. Tatina devojčica. Nikad se nije napila ili pušila u javnosti, nikad nije vidjena s nekim muškim, a da nije samo nevino razgovarala. Čedno obučena, ništa napadno ili preterano. Korak ispred ružne Beti.
Al' ne lezi vraže, suviše je to dobro da bi bilo istinito. Ispod Mire sto djavola vire. Nije takva kakvom se predstavlja. Dvolična je i namazana. Uveče se pretvara u avion ribu, baca naočare, staje na štikle od 20 cm. Ona dominira. Devojka za zabavu. Ali, na kraju najčešće ostane sama, sa mačkama, etiketirana kao previše korišćena roba. Polovnjača.
-Mara moja, bila dete za primer. Na faksu imala sve devetke i desetke, nikad momka nije imala. Ma ni pomišljala na momka nije! A sad mi žao što se nije više družila, pa ostade mi usedelica, evo već joj je tri'es treća, neće se udati... Jeb'la je i diploma, šta će sama sad..
-Ee, moja ti, nije to tako. Zabavljala se ona za nas obe zajedno, Mika mi moj pričao. Menjala je momke k'o čarape. A šta da ti kažem, dobra devojka se sama udaje...
Čuveni vojni odred Zapadne Evrope i jedan od tri viteška sveta odreda koja su učetvovala u Krstaškim Ratovima. Templari su bili najmoćniji vojni odred zbog toga što su imali najveštije borce od svih krstaša i što su razvili ekonomski sistem zajma i zelenaštva koji je bio jedan od prvih sistema modernog bankarstva u Zapadnoj Evropi. Njihova moć je ipak bila direktno povezana sa krstaškim ratovima gde su čuvali hodočasnike, pa kada je došlo do konačnog pada Jerusalima i prestanka krstaških pohoda, izgubili su istu slavu koju su ranije imali. Razlog njihovog nestanka leži u tome što je pola evropskih vladara njima dugovalo velike svota novca, posebno tadašnji francuski kralj Filip IV, koji da bi se spasao od bankrotstva odlučio da uništi ceo odred iznoseći optužbe da vrše satanističke obrede u kojima pljuju na krst, vrše pederske orgije i klanjaju se nekom idolu koji su nazivali Befrometom. Papa Klement V je rasformirao odred 1312. i njihov nagli uspon do bogatsva i isto tako brzi nestanak su dali povod mnogim legendama.
Pun naziv templara je bio Siromašni Vojnici Hrista i Hrama Solomonovog - mada ironično je što su bili u tom dobu verovatno najbogatija organizacija u celoj Evropi.
Vrhunac nečije ružnoće. Svi znamo kako se u današnje vreme fotošop koristi više nego kašika u životu, i naravno svi smo svesni kako su maturske slike retuširane i to više puta. Uz svu tu tehnologiju i umeće fotošop majstora veoma je teško da izgledate ružno na slici. Naravno uvek postoje izuzetci. Osobe koje čak i na maturskoj slici ispadnu veoma ružno moraju da se zapitaju za svoj izgled i da se zapitaju da li su oni uopšte sa planete zemlje. Jednostavno trebate biti maher da budete ružni i na maturskoj slici.
Gđica Ružnoća : Jao pogledaj kako mi fino stoji ova nova haljina, izbacuje mi noge u prvi plan.
Gosp. Ja : Pa da naravno u prvi plan dolaze tvoje dlakave noge mora se naglasiti, a koliko si ružna sestro i na maturskoj slici bi izgledala kao grob.
Svet interneta i foruma je bivstvovao u velikoj tami.
Mračni gospodar Abraxus je spamovao virtualni svet i mnoge smrtnike zaveo za sobom u tamu! Mnogi su ga uvažavali za jednog od najvećih, a mnogi su ga opet mrzeli! Međutim Svevišnji se sažalio na smrtnike-internet zavisnike, i Abraxusu oduzeo njegovu najveću moć - njegov PC! Abraxus je pao! Istina je postala legenda a legenda je prešla u mit! Mnogi su ga zaboravili, i nastavili sa svojim životima bez njega. Abraksus je dugo bivstvovao u tami svoje kule bez svetlosti monitora, u tami, sam, bespomoćan i slab.
...Ali ne lezi vraže, Abraxus je odneo svoj PC na popravku i satavio ga ponovo iz krhotina koje ostaše!
Sad sedi u svojoj mračnoj kuli(sobi na 10om spratu solitera)i ponovo instalira svu neophodnu moć svojih programa!
Kad mesec 3 puta zađe za žutu trafiku Abraxus će ustati jači no ikad, sa wireless tastaturom u levoj i wireless mišem u desnoj ruci spamovaće forume i sajtove zabavnih karaktera više no ikad, ojačavši svoju moć wireless internetom - Beogradom biće nezaustavljiv! Svi koji se odupru njegovoj volji biće skrhani!
Smrtnici,upozoreni ste!
Čuvajte se povratka Abraxusovog!
Prdež u oko prija mi žestoko!
Opis preterivanja koje dovodi do katastrofe.
A: Si vido, Mikicu načelnika skembali drotovi na trećem tenderu.
B: Jebi ga, kad nije stao posle drugog, malo mu bilo 4 miliona... Sad će da leži - širokom dupetu muda su mera.
Stajling stajlinga bez. Oldskul sleng za način oblačenja pre svega namenjen za drevno-mušku i drevno-popularnu aktivnost tzv. raspadanja, bleju na klupicama u kraju et d moust, a onda i za, tipa, bacanje đubreta, odlazak u kladionu/prodavnicu i, uostalom, sva druga mesta za koja vam iskreno eksplodira kurac da li ste obuli dve iste čarape ili vam FUBU trešu krasi flekuštara veličine jebene naftne mrlje u jebenom Pacifiku. Ono - nabaciš par stvari na sebe i doviđorno. Ionako si latentni klošar u duši, brate, bole tu kurci.
Elem, sâm nastanak naslovnog izraza je najverovatnije posledica nekakve šuntave igre rečima sa imenicom "apatin", odnosno pridevom "odrpan", bez sumnje iniciranom potajnom željom svakog od nas da barem u lokalizovanoj javnosti može da se oslobodi civilizacijskih stega, da ne kažem da može da počeše muda kroz rendom vremenom-nastalu rupu u garderobi i bude k'o Adam pre jebenog lista, jebem mu majku da mu jebem stvarno. Srdačan.
- E, brate, 'de si...
- E...E, ovaj, brateu...Jesi svestan da si izaš'o napolje TAKAV ili si doživeo šlog al' još, fazon, ne znaš?
- Šo, bre?
- Pa, ono...Viđao sam i jebene Sneško Beliće bolje obučene od tebe, mis'im, čemu TA majica i TE papuče, ae, keve ti, me prosvetli?!
- Brate, sad sam doš'o s treninga, nisam se još ni plakn'o k'o čovek, a keva mi sela na glavu da joj nešto pazarim, tipa, juče. Ae iskreno reci da apa-drapa nije Mister Muscolo za taj zadatak?
- I to što kažeš...
Pored svih poznatih i ispričanih stvari o ovoj oazi mira i blagostanja, potrebno je napomenuti da je njen značaj mnogo veći nego što se pretpostavlja, što je i formalizovano u jednom od izdanja Politikinog Zabavnika – na spisku najkorisnijih izuma zauzela je visoko prvo mesto, ostavivši za sobom vatru i točak.
Obajšnjenje za ovakvo rangiranje leži u tome što su potonje dve stavke omogućile ljudskom društvu da dosegne određeni nivo, dok je klozetska šolja odgovorna za ostatak.
Naime, pre uvođenja wc šolje kao centralnog dela novog koncepta rešavanja problema sanitarne zaštite u XVIII veku ljudska naselja su bila leglo zaraza i bolesti.
Tek nakon uvođenja sanitarnih čvorova i modernog sistema kanalizacije omogućen je brži rast gradova i nemerljivo povećan kvalitetnog svakodnevnog života.
Šta god neko mislio o ovome, bio bi red da se oda dužna počast porculanskom božanstvu, najbolje čitanjem omiljenog štiva u miru i tišini. Naći će se za svakoga ponešto, jer ni ljudi nisu sedeli besposleni, tako da svako može da bira – od Rata i Mira do Kurira...
Rečenica koja najbolje opisuje Vašeg ortaka kojem devojka ne dozvoljava da se provodi. Kao što ni zavrnuta slavina ne dozvoljava vodi da teče, tako ni ona njemu ne dozvoljava da živi.
- E matori, oćes sa nama večeras kod Rajka u kafanicu, malo da pijemo, pa posle neka diskoteka?
- A nee mogu, znaš, moram negde.. Ovaaj..
- Šta je bilo? Zavrnula devojka slavinu možda? Aj sad mi jos reci da te je naterala i u pozorište da ideš, pa odma grob da kopam!
Preteška smorčina od žurke, tipa bolji provod bio na poslednjoj liturgiji u rušanjskoj crkvi.
- Ej, ajmo eskejp sa ove grobljaje dok nisam popio izbeljivač.
- Čekaj, brate, Mimu dve vodke dele od novog izvodjenja striptiza.
- A i to me zabole, i tako će da završi pušeći Voji Tvorzi, opet. Jače bilo prošle nedelje na sahrani Ogijevog dede, bar smo se smejali kad se baba okliznula i upala u grob.
Dragi moji,
posle puno razmišljanja, premišljanja i ostalih vidova ispijanja velikih količina piva, odlučio sam da i pored ogromnog pritiska većine zemalja sveta da to ne činim i nekoliko vrlo maštovitih pretnji smrću od država sa prostora Balkanskog poluostrva, ipak napišem i četvrti, nikako poslednji nastavak "Stereotipa po nacionalnosti". U isto vreme, razlog ovolike vremenske pauze između trećeg i trenutnog dela ove značajne istorijske studije, upravo leži u činjenici da sam zbog burnih reakcija svetske javnosti nakon izdavanja jedinog ali ekskluzivnog primerka Trećeg Volumena bio primoran da se povučen na sigurno, bezbedno mesto, na kome će moja revolucionarna glava nekako ostati pripojena sa ostatkom tela. Odatle vam, uostalom, sada i pišem. U atačmentu vam šaljem novu lista omraženih nam naroda i narodnosti sa ključem razumevanja te iskonske ali opravdane mržnje. Nadam se da ćemo se uskoro videti, dragi moji. Čuvajte se od ovijeh vrućina i slušajte vaše majke. I ako se meni nešto dogodi, Stefan Kostić je.
Vaš Тх___
Tip mržnje koji osećamo prema čuvenoj kraljevini "s onu stranu" Lamanša nikako se ne može svrstati u red onih svakodnevnih, uobičajenih, klasičnih hejtova. Pre svega, on je relativno skorije prirode, odnosno datira iz vremena naše inficiranosti komunizmom i čuvenog slogana "Amerika i Engleska biće zemlja proleterska". Doduše, nije pomoglo ni to što je tadašnja srpska kraljevska porodica iz ratom zahvaćene zemlje i sa koferima punim zlata zapalila upravo na teritoriju gorepomenute monarhije. I uopšte ta čitava stvar sa monarsima ( NE sortom leptira; prim.prev.)...Koji su, bre, oni kurac pa da ih ja slušam i pokoravam im se?! Uostalom, neka im njihovi dabldekeri, zagušljivi pabovi, Bitlsi, fudbal sa sve Dejvidom jebenim Bekamom, prokleti čaj šurnaest puta dnevno i kraljica koja nikada ništa teže od šešira nije podigla! Mi smo, bre, ruska gubernija!...pardon, REPUBLIKANCI. Za sada, barem...
Francuski pederčići. I muslimani. I crnci. I modni kreatori. I francuska kujna. I Asterix&Obelix. I Žak Širak, krv mu nepristrasnu jebem! I David Guetta. I fudbalska selekcija čamuga. I Ajfelova kula. I "vidi Pariz i umri". I smrdljivi sirevi. I Toni Parker smuvao jebenu Evu Longoriju! I "La vie en rose". I lepe žene...pardon, NAJRUŽNIJE ŽENE NA SVETU. I slovo "R" kad pričaju. I profesorka francuskog iz osnovne, kurva raspala! I "Impresionisti". Et enfin, c'est fini.
- IRSKA
Zeleno, zeleno, zeleno, zel...a, da. Celt je već objasnio neke stvari...
- ŠPANIJA
Pre nego bilo šta kažem - ustanite. Jer treba ustati i odati priznanje tako moćnoj i staroj zemlji koja je i pored svojih unutrašnjih problema odvojila vreme da stane i na stranu nas sirotana ne priznavši samostalnu državu Kosovo! E, Španci, stvarno ste SRBENDE! Imate do jaja muziku, igrate najbolji fudbal na svetu, pičke vam uopšte nisu loše ( kada bi vam računali i one "kolonizovane" preko Atlantika, zajebali biste i našu ženskadiju! ), paelja je baš hranjlivo jelo a i pinjata - jer zvuči k'o da je vaša - nije loš trip! Oprostili smo vam i to što ste kraljevina i to što ste zagriženi katolici i to što je Barselona pukla i to što nas redovno prangijate na sketu. Po pitanju bikova smo, pak, i dalje neodlučni. Jebiga - jebu nas ove iz Orke. Uglavnom - Te Quiero, Espana!
Ona je ta. Svaki korak koji napravi djeluje tako lako, tako bestjelesno, tako nestvarno. Ona gori. Njeno tijelo, tako nježno i savršeno, kao da je stvoreno za vrele poljupce i snažne ruke na sebi. Pogleda ledenog, a ipak blagog, njene oči kao da te čitaju i ogoljavaju tvoju dušu, tvoje misli. Osmjeh. Osmjeh zbog koga bi armije ginule, svjetovi se rušili, bogovi svađali. Ona sija. Kože boje meda, tako mekane, dok leži i pušta da joj se kosa sliva niz ramena, kao da priziva na grijeh, poput sirene. Ali ovoj se ne može odoljeti. Jedan je bio Odisej sa Itake. Ipak, niko ni ne sumnja da se ispod ove fasade ledenog savršenstva nalazi malo, mekano stvorenje. Stvorenje sposobno da voli. Umilnog glasa i prelijepog lica, kao da osjetiš mali srčani udar svaki put kad progovori. Sposobna da voli, da. Čak i stvorena za to. Da voli i bude voljena. Ona je ta. Ona je moja. Crna vatrena.
Najčešće upotrebljivan izgovor starih ljudi na bilo koje sranje koje naprave. Pošto se za ostale stvari grade logikom stariji-pametniji, što nema veze sa realnošću, onda se s druge strane svojim godinama efektivno ograđuju od svih idiotluka koje počine.
- Pa što si se pentrao na tavan đede?
- Ah, ostarilo se moj sinko.
- Jok nije! Pa ove godine puniš 87.
- E mladosti moja, gdje odoše oni lijepi dani?
- Ajde lezi i smiri se. Sad će hitna da dođe da te pokupi. Sam bog zna šta si skršio od kostiju.
- Joj sve me boli. A htjeo sam malo slanine da omastim brk. Deder me do moje stolice prenesi. Ladan ovaj patos.
- Ma ne miči kljusino matora. Vidi ga. Aman čovječe lezi dolje.
- Aaaaa što me žigaju rebra.
- Miran budi.
- Ma ja sam stariji i pametniji. Kad kažem premjesti me tako i da bude.
- Ajde kad si zapeo.
- Jaooooooooo! Puštaj me dolje, šta me tegliš? Boli ko sam đavo!
Dobijaju se na osnovu ''predrasuda koje imamo o pojedinim narodima''.
-Brate, onaj Ivan radi po ceo dan ko Japanac!
-Al si se raspistoljio (lezi i odmara) tu ko neki Englez!
-Upek'o minus, a on, Rus jedan, seta se u majci!
-Istripov'o se da je svaler ko Italijan....
-Covece, glup si kao da si iz Amerike!
-Ma tacan k'o Nemac, po njemu mozes sat da stelujes!
-Ima dece kao Siptar!
-Alo, Srbine, lakse malo!
Kreativni igrač sredine terena. Serem igrač - igračina! Uglavnom omaleni, sporać, krhke građe koji je gotovo neupotrebljiv u defanzivnim zadatcima, čak mu i ofanziva ne ide preterano od ruke, ali je ipak neprocenljiv dragulj svake ekipe zbog svoje jedne jednine vrline - milimetarski tačnog pasa. To su one lopte sa očima, to su ona spajanja sa golom, to je ono... eh! Bilo pa prošlo.
Naziv je nastao zbog radijusa kretanja ovih bogova, koji su svojom maršrutom iscrtavali predivnu kružnicu - srce terena.
Legenda govori da je bog prve šestare spustio na zemlju u cilju dodatnog opemenjavanja plementite igre i da je u tim momentima igra bila na svom vrhuncu.Ali ne lezi vraže. Ubrzo su se pojavili raznorazni pali anđeli koji su proizveli svakojake Gatuze, Bartone i sličnu im bagru. Lepota je mrtva živeo moderan fudbal! Ipak famozni krug je ostao na sredini igrališta kao svojevrstan svetionik koji je tu da nas potseti da nije uvek sve bilo tako crno(belo).
Proces pri kojem pešak bude poprskan prljavom vodom iz neke rendom bare na putu prilikom malo bržeg prolaska automobila preko iste.
Paradoksalno, pri ovom krštenju je pešak taj koji daje imena vozaču, a neretko i preduzeću zaduženom za održavanje puteva. Uz još po koji epitet.
- Pa, gledaj gde voziš, konju jedan! Pogle' kol'ko si mesta imao baru da obiđeš, retardu neopevani, ali neeee! Mamu ti jebem majmunsku, isto i onim moronima lenjim što puteve prave i krpe samo pred izbore, grob vam birali, gde ću sad ovakav?! Malo kulture pokažite, stoko bez repa!
Anđeo koji je aterirao. I shvatio da mu je tako lepše. Generalno gledano, prezaposleno biće, veoma. Živeo je nekad u Sodomi, a imao je letnjikovac i u Gomori. Međutim, nakon Božije intervencije vatrenim ognjem kodnog naziva "Pustinjsko srce", morao je da ide u izbeglištvo. I otad je postao nomad. Luta gradovima, ređe selima. Čast krivac preljuba, krađa, ubistava...
No, ako pitanju đavola priđemo sa naučno-filozofske strane, sasvim je opravdano pitati se da li pored božije čestice postoji i đavolja čestica. E mislim da je tu đavo odradio pos'o. Uš'o je ne neki način u genetski kod čoveka i pustio da sve ide svojim tokom. Pa nije on lud da se bavi običnim smrtnicima na dnevnoj bazi. Verovatno sada leži negde na peščanim plažama Akapulka, dok mu neka Končita donosi tekilu sanrajz, i smeška se gledajući nekog Pereza kako onaniše u vodi zverlajući u dojkare majke maloletnog Dijega. Dijego, doosha mala, uz'o tubu kreme za sunčanje, i gura pesak u nju, a đavo se razdraga i pomisli:"Biće nešto od njega"!
Đavo je noćas opet u gradu....
...ili dolara, nekad maraka... Sto hiljada evra je suma koju ustedi postena, siromasna tetka tokom svog bednog zivota kako bi je, pred samu smrt (a uglavnom na pocetku filma ili serije/epizode), poklonila necaku, a njemu to dobro dodje kako bi se izvukao iz nekih dugova, najcesce kockarskih.
filmovi i serije...i domaci i strani...
Tetka (lezi u krevetu, na samrti): Citavog zivota sam radila...radila...i stedela...i ustedeh pozamasnu svotu...nacices je u vunenoj carapi ispod krevete u mojoj devojackoj sobi...ima tu okruglo 100.000 evra...
Jebanje u HD rezoluciji. Optimum. Nema dalje. Kad se završi poslednji čin i padnu zavese, Ron Džeremi ustaje sa stolice i predaje zlatnu močugu u tvoje ruke, dok Džena, Brajana, Tera Patrik i ostala primačka ekipa luče vlagu k'o Jaša Tomić.
- Halo.
- Dobar dan, da li je to Krešimir?
- Da, gospođo, izvolite.
- Ja sam Izvorinkina mama. Ona 3 dana leži i ne ustaje. Neće da jede, neće da pije, odbija da gleda omiljenu seriju, lekari ne mogu da dijagnostifikuju uzrok ovakvog stanja. Ne pomažu ni vračare ni travari, ko da je Njegomir Merima, leptijebem. Šta ste joj uradili?
- Skrnavio sam je, gospođo.
- Šta more?
- Skrnavljenje, gospođo draga, to vam je poslednji nivo u igrici zvanoj jebanje. Ono...kraljica, da se tako gejmerski izrazim.
- Iju, pa hoći li Izvorinka da ozdravi? Neće valjda u zemljicu crnu?
- Neće, gospođo, ona samo deluje bolesno, inače je ispunjena sper...velikom dozom unutrašnjeg blaženstva i spokoja. Njoj je sad, dizvinete na izrazu, do jaja.
- Kursulina 42, 5. sprat, stan 56, levo od lifta. To je stan moje prijateljice, ona je sad na godišnjem. Pola 9 večeras. Nemoj da kasniš.
Sve pare koje dobijete u iznosu od preko 100 dinara, a u 99% slučajeva se od njih ne kupi čokolada nego nešto tries' levo.
X: E, odoh da uplatim kredit vidimo se kasnije.
Y: Opa bato, ima se može se! A otkud ti pare?
X: Dala mi baba za čokoladu.
Y: Aha, u tom grmu leži zec znači!
Uzvik svježe plođene ribe, koju si tako otres'o da se počela moliti da postoji još takvih jebača.
-AAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!! Stani bolan. Ne mogu više stare mi!
-Moreš moreš, samo ti lezi, baraba će sve sam! Upri!!!!
-Mila majko ima li ovaj još braće! AAAAAA, jebi me beskrupulozno!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.