
Đurđevdan. Dan na koji se u davna vremena iskupljala hajdučija po šumarcima i započinjala planove za dekapitaciju (lolololol) turskih zulumćara, seme im se zatrlo. Znala je to da bude parada pijanstva i kiča te su hajduci pokazivali veštine koje su stekli tokom zime, a znala je da padne i poneka masna priča o tome kako je oplođenja kćerka jataka ili nedobog jatačka gospođa.
Bajo Pivljanin - Zdravo pobratime Ivo!!!!
Ivo Senjanin - Nisam ti ja pobratim Bajo Pivaljanine, drešino stara!
Bajo Pivljanin - Nisam ja star međede! Šta bi onda reko za Starinu Novaka!
Stari Vujadin - Ja sam ovde najastariji!
Janković Stojan - Ti prdonja da šutiš!
Smiljanić Ilija - Sikter more bagro neotesana!!! Deder uspite po čašu rujnog vina što sam posudio od mog jataka, pa da nazdravimo!
Stari Vujadin - 'Naš šta Smiljaniću, za to "bagro neotesana" sam ja nekad nabijao na kolac!
Bajo Pivljanin - Ne srdi se Vujadine, pogače mu! Živio!!! Živeli!!!!
Živeli!!!! :zagrmi se šumom:
U daljini među bukvama naziru se siluete par ljudi..
Ivo Senjanin - Na oružje Sebri!!!!
Stari Vujadin - Ne urlaj stoko uskočka! Nisam ja godine vojevao, palio i žario, pa da me, sad, pod stare dane nabiju na neomašćen kolac!
Smiljanić Ilija - Leba ti Vujadine, šta si navalio na te kočeve celi dan? Da nisi malo zastranio? A? Hahahahahahah....
Janković Stojan -Ilija, konju, 'vataj sablju i ne zajebavaj čo'eka!
U međuvremenu....
Stanoje Glavaš - Stanite!!!! Meščini da vidim nekog tamo među onim drvećem!
Hajduk Veljko - De ba Stanoje, šta s' se istripov'o!? U šumi smo čoe'če! Đe god okreneš, drveće je!
Mali Radojica - Vidim i ja!
Zeka Buljubaša- Mali, čini ti se, nema tamo ništa!
Stanoje Glavaš - Da nam je sad Pera Tunguz i ono njegovo oko sokolovo?
Hajduk Veljko - De ljudi , polako ćemo, izvucite sablje! A ti Radojica što si se prep'o tolk'o? Đe su ti muda?
Zeka Buljubaša - hahahahahah...šta ti misliš? Što njega zovu mali, lololo?
Mali Radojica - Ne bih se smijao na tvom mjestu Zeko, pogotovo sa takvim prezimenom! Bulju baša hahaha...kao šupak razumeš...furundžija...
:Šljas, iza ušiju: - Ti 'š takvom junaku da je šupak sramoto jedna!
Mali Radojica - Šalio sam se Stanoje..:šmrc:
Druga strana...
Ivo Senjanin - Ilija, jebo me sav svijet ako ono tamo nije Stanoje Glavaš!
Ilija Smiljanić - Misliš?
Janković Stojan - Vala, 'nolke glave nema u Turaka!
Stari Vujadin - OOOOOoooooooo....braćooooooooo!
Bajo Pivljanin- Vid' konja materet! Tišina!!!!
Stari Vujadin - E jebem ti kolje, otkad sam doš'o stalno me neko jebe! Dalje neće moći!!!! :zamanjuje sabljom na Baju:
Ivo Senjanin- Vujadine, brate, smiri se!!!!
Ilija Smiljanić - Zajebav'o se čovek!
Stojan - E jebem ti....jebem tiiii.....jebemti...
Bajo Pivljanin - Vujadine, malo zeze čoveče, vidiš da je Stojan ponovo zabagov'o. Znaš da ima disleksiju kad se uznemiri.
Stari Vujadin - E deco deco! Stojane jes' dobro....
Na drugoj strani...
Hajduk Veljko - Ljudi ono su naši!!!
Mali Radojica - Eno ga deda Vujadin!!!!
Stanoje Glavaš - Tooooo braćoooo!!!!
Zeka Buljubaša - Opaaaaa.....ubi zakolji da Turčin ne postoji (ne Bošnjak prim.aut.)
Ubrzo se zaori :ubi zakolji......:
Kad su skupili svi skontali su da nema dovoljno vina za sve, bio žešći smor.
Toj jutro mi majka isprži ribanjke, beše vu greota da baca bajat 'leb od pre neki dan. Dok mi se maz, što se cedio iz nji, slivao niz bradu, nešto me podseti na moju prvu ljubav.
Beosmo mladi i ona i ja. Živela je u Gornju Lakošnicu a ja u Donju. Blizo. Na petnaes' minuta vožnju s kultivator, ako mu je prazna prikolica. Često sam gu viđao kako okopava paprike jer ni njive beoše blizo, takoreći na pljucometar. Voleo sam da gu gledam kako se razmahuje s motiku i kako vu se cvrste grudi lepiv za znojnu bluzu. Svi su po selo znali da je iz poštenu kuću devojka, vredna i krotka a i ja sam video da poštuje i tatka i majku, nikad gi nije pred nas poslala u pičku materinu. Mnogo sam korena paprike tako, zamajen s tu lepotu, iseko s motiku.
-Devojče Miro, ide li kopanje?
Zbra ja hrabros’ jedan dan, pa gu pita.
-Da l’ si ćorav, vidiš da kopam. Ne zamajuj me, pusti me da rabotim.
Ako sam gu do tad simpatisao, sad sam znao da oću da gu ženim. Uvek sam voleo devojke što drživ do sebe.
Dugo sam smišljao kako i šta da radim da gu osvojim, al’ ništa pametno mi ne dođe na pamet.
Jedno veče reko da se promajem malo do prodavnicu, da popijem neko pivo s drugari. Nisam ni sanjao da ću baš nju da sretnem kako krade jabuke iz dvor na komšiju mi. Sad kad pogledam, trebalo je ranije da mi sine da nismo jedno za drugo, ali mlad beo, šuntav, zelen, zamajan s njenu ubavinju.
-Ako ti se jedev jabučiki, punu krošnju ću ti naberem. Ne mora da kradeš.
Uplaši gu to moje zborenje, ripi od drvo, mal’ noge ne pokrši.
-Rane te izele, precepi me. I ne kradem, samo sam tela da vidim kakav gi je kvalitet.
-Ma zebavam se, beri slobodno, očepi i neku granjku ako možeš. To je Stojanovo dvorište, njega svi u selo mrziv.
-Pa dobro… ali nemoj na nikoga da kažeš da si me video ovde… tatko misli da spijem doma a ne da se majem po Donju Lakošnicu.
-Neću, al' mora nekako da mi se odužiš.
-Pu kakav si pa ti to čovek… ajde, kazuj šta oćeš.
Objasnio sam vu da nisam ja takav za kakvog me zamišlja. Samo sam 'teo da se prošetamo jedan krug po čaršiju, da razmenimo neku reč. Nije vu se sviđala ideja, pa predloži da otidemo u jednu staru napuštenu vodenicu pored šumu u koju niko neje zalazio. Plašio sam se od mrak al’ i da mi je rekla u vatru da ripnem tad, za nju bi ripnuo.
Sve mi se vrtelo u glavu dok sam se vraćao doma pola sat kasnije. Da sam gajbu pivo icepio, manje bi mi se noge zaplićale. Onakvo devojče… vredno. Iz onakvu kuću. Ni šes', ni pet, skinu tanko aljinče pred mene. Ni gaće neje nosila.
-Ajde mangupe, nismo došli ovde da me gledaš… neće mi budeš ni prvi ni poslednji…
Toj mi je rekla dok sam ja ko klen zevao u njenu golotinju.
Grbinu sam sve odrao na neke suve granjke dok sam onako unezveren trčao do kuću. Ja sam teo da gu ženim, a ona ide od kolac na kolac. Sigurno je kroz svaku kuću u njeno selo prošla, pa došla i ovde da isprobava naši mladići. Pred oči mi se maglilo od suze, jedva vrata na kuću pogodi.
Tu mi majka viknu iz dvorište.
-Izuvaj se, pička li ti materina! Odakle ti to blatište po cipele, kuj će sad tuj štroku da opere? Brgo se banjaj pa legaj u čerge... sutra te tatko vodi da prosite onoj ubavo i pošteno devojče, Miru iz Gornju Lakošnicu...
Konstantna teskoba u grudima koja se stvara rođenjem prvog deteta.
Zadnja napušta dušu.
Slobodan: E, ćao ženo, samo da ti javim da smo stigli u Kovin.
Ljiljana: Kad pre, Bobo? Opet brzo? Pa, je l' ti znaš da si vozio i decu, pička ti materina. Halo, je l' me čuješ?
Slobodan: Ma, čujem te. Nisam hteo baš odmah da se javljam, znaš kakva je Jaca. Evo, pozdravlja te!
Ljiljana: Fala, pozdrav... :okreće se prema svekrvi: Šta ti hoćeš stara?
Baka Zlatija: El stigli?
Ljiljana: Jesu, mamo, jesu, pomeri se, opet ćeš da se sapleteš na kablove... E, je l' me čuješ? Kako su deca?
Slobodan: Dobro smo stigli, dobro. Evo već tetka postavlja da se jede. Ijao da vidiš kakve je ćufte napravila.
Ljiljana: Pitam te za decu, jebe mi se za ćufte!
Slobodan: Au, a da vidiš tek kolač kakav je napravila. A taman mi se jede slatko.
Ljiljana: Ti stvarno hoćeš da te kaznim. Znaš da mi nije teško da stavim katanac na pič...
Slobodan: Ćera ti je već šmugnula sa nekim! A sinovi su na terasi i opet se smeju bez razloga. Eto.
Ljiljana: Slobodane, koliko puta sam ti rekla...
Tetka Jaca: Eeeee, ćaoooo, pa gde si ti mila, šta ima? Kako si?
Ljiljana: Eeej, ćao. Nema ništa. Kako ste Vi?
Tetka Jaca: Evo, super smo. Lepo su stigli, malopre popili kafu i pušili neke cigare sa ukusom borovnice. Znaš kako su dobre. Sad ćemo i da jedemo.
Ljliljana: Znala sam! Cccc... Ništa, ajd' da ne gorimo više žicu. Budite pozdravljeni. Ajdee, ćaooo... Eee, daj mi začas ovog mog.
Slobodan: Kaži, srce moje.
Ljiljana: < hvata telefonsku slušalicu kao mikrofon > A sad mi daj njen broj da 'mesto tebe jaaaa raskinem sa njoooooom...
Slobodan: Opaaa, vidim ni tebi nije loše.
Mnogi ljudi vole da romantizuju prošlost kako bi pobegli od dosadne svakodnevnice, međutim istina o prošlim vremenima je brutalna i daleka od svake romantike...
1.DREVNE CIVILIZACIJE (RIMLJANI, EGIPĆANI, GRCI, MAJE, VAVILON... )
Romantizam: Elegantno doba plemenitih filozofa, hrabrih ratnika i divnih gređevina.
Istina: Robovlasništvo, razapinjanje, žrtvovanje ljudi, dranje i mnoge druge muke, život je bio brutalan i za čas je car mogao postati rob. Žene i deca su bili seksualni robovi a muškarci su bili meso za ratove i surovi rad...
2.SREDNJI VEK(EVROPA, AZIJA, BLISKI ISTOK... )
Romantizam: Doba heroja, princeza i pravog junaštva.
Istina: Brutalno vreme kad je životni vek bio 30 godina, kada su muškarce, žene i decu spaljivali, drali i nabijali na kolac i radili još bezbroj groznih stvari. Doba kada je vladala glad, neznanje i zakon jačeg. A i ti jači su kasnije umirali u mukama kada ostare i dođu mlađi i još jači...
3.18. I 19. VEK
Romantizam: Doba napretka, elegancije i gospotstva. Zlatno doba čovečanstva.
Istina: Doba kolonijalizma kada je rasizam i iskorišćavanje "nižih" staleža bilo na vrhuncu. Doba kada su deca radila u rudnicima i fabrikama i kada je čitav svet crnčio da bi se matori Britanski lordovi obogatili...
4. DVADESETI VEK (FAŠIZAM I KOMUNIZAM)
Romantizam: Doba jakih vođa i pravih ljudi a ne liberalnih slabića kao danas.
Istina: Doba besmislenih ratova, logora smrti, eksperimenata nad ljudima i spaljivanja ljudi. Doba kada su diktatori vladali a svi drugi bili topovsko meso, doba bede i jada...
Po mišljenju mama, baba, strini i svastika, nenadjebivo višenamensko sredstvo. Po svojoj popularnosti i delotvornosti preti da ugrozi mesto komovice, belog luka i kantarionovog ulja.
A: Nešto me muči stomak, prejela sam se kiselog kupusa!
Baba: Uzmi sodu bikarbonu, da vi'š od nje kad podrigneš, odma' ti se creva razvežu, k'o Milevin jezik!
A: Potamneo mi je ovaj zub iz kog su mi izvadili živac, moram da idem na izbeljivanje...
Mama: Ne izmišljaj mnogo, treba tebi izbeljivanje, istrljaš sodom bikarbonom, ima da se beli k'o sneg.
A: Pocrneo mi je onaj omiljeni srebrni prsten, moram da svratim do neke zlatare da ga očiste.
Strina: Daj ti to meni, sad ću ja to da potopim u sodu bikarbonu...
A: Jel u ovaj kolač stavljaš prašak za pecivo...?
Svastika: Ma kakav prašak za pecivo, sodu bikarbonu, od nje se najbolje diže testo!
A: Zapušen mi je nos, moram da kupim kapi, ne mogu da dišem!
Baba: Ma kakve kapi, da da tebi baba malo sode da šmrkneš, gledala sam ja na televiziji, tako isto ovaj jedan rastegne sodu po stolu, pa povuče...
A: Nije to baba s...
Baba: Ti mi mnogo znaš, kako smo mi nekad bez apoteka živeli, sve su to lopovi čedo moje!
A: Ne znam šta ćemo raditi sa ovim mravima u kuhinji?
Mama: Sad ću da ih pospem sodom bikarbonom!
A: Pa kako je onda zdrava, ako će da pocrkaju od nje?
Mama: Ćuti tu, samo bi bacala pare na neke gluposti, nego donesi i malo komovice...
Ako ste se u poslednje vreme eventualno pitali zašto je spisak stvari koje vam neopisivo idu na ganglije toliko dugačak al' opet nekako nekompletan, onda se pred vama nalazi tekst koji će konačno odgovoriti na to, nikako retoričko, pitanje.
Elem, iako je naslovna kategorija u našoj zemlji i dalje u povoju, odnosno tek poprima svoj zastrašujući oblik i kritičnu masu debogenih poklonika, mora se istaći da njeni počeci obećavaju maglovitu budućnost životu na koji smo navikli na ovim prostorima, a možda i samom SRPSTVU kao takvom. Naime, kako potencijal jednog naroda leži isključivo u njegovom naraštaju tj. deci, a kako smo i vi i ja nekad bili deca pa znamo kako je to, siguran sam da možemo da se složimo oko toga da je pored ljubavi, pažnje, porodičnog okruženja, igre, igrica, rođendana u Mek-u i kićenja jebene jelke za Novu Godinu, za jedno zdravo odrastanje i stasavanje u zrelu ljudsku osobu potrebna i ZDRAVA ISHRANA, što u srećnom slučaju ovih meridijana znači konkretna i(li) obilina konzumacija MESA i proizvoda nastalih od istog. Znam da klimate glavama i u redu je. Jer ono na šta sam uvek mogao da računam od svojih balkanskih, rudimentarnih i ne-evrointegrisanih roditelja - a pored šljaga, šamara, izvučenih ušiju i ostalih delotvornih vaspitnih metoda - jeste redovna, možda ne i svakodnevna, ali svakako redovna porcija mesišta, bre, jebem mu majku stvarno. Na tome sam odrastao i odrastao u ovakvog konja kakav sam sad - zdrav, prav i lud, kao i svi mi što smo. I na tome sam, zajebavanja bez, do jaja zahvalan svojim matorcima. Kevi, pre svih.
Ali...zapitajmo se na trenutak gde bih i kakav bih ja danas bio da mi je majka bila Dr.Feelgood psihopata, ženski imbecil zatrovan idejom da je "samo zeleno zdravo", "soja nezamenljiva" a "bezglutenska dijeta apsolutno kru-ci-ja-lna za intelekt deteta"?! Kakvim bih čovekom posato da mi je pravila šnicle od tofua, salatu od nori-algi, kolač od susama i pirinčanog mleka?! Sasvim je sigurno da bih mutirao u prokletog žutaća, o seksualnoj orijentaciji uopšte i da ne govorimo.
Elem, naravno da su nakaze iz naslova još jedan talas zapadno-evropske pomame za besmrtnošću, ovoga puta bazirane na veganskoj kuhinji, redovnom čišćenju jetre uljem od crnih školjki i svakodnevnom meditacijom od po 12 sati, baš ekstra što ne postoji posao i računi za struju. Mislim, kada bi se ta ravnogruda hipi-rebra barem za jedan trenutak zapitala zašto im jebena deca imaju jebenu intoleranciju na laktozu, alergiju na grinje i ostale STRRRAAAAŠNE boleštine, došla bi do saznanja da je to upravo zato što ih kljukaju mlekom od kokosa, 'mesto svojim, i što ih 'mesto jednom nedeljno u kafanu svaki dan odvode u lokalno-sektašku bio-radnju kako bi im kupila namaz od bundeve i bezglutenski hleb sa ekstraktom ulja aloe jebene vere! Ako nisu, fazon, alergična i na to, nedobog.
Imajući sve ovo u vidu i znajući da se budući očevi u tome ništa neće pitati, apelujem na buduće mlade srpske majke da ne budu idioti k'o ove evropske i da odgajaju svoje klince onako kako su njih odgajale njihove mame a ne kako kaže neka lezbača u knjizi ili ćelavi majmun u siledžiki. Triput pogađajte zašto.
Srdačan.
- Jaooo, gospodine svekre, jesam vam stoput rekla da ne dajete malom tu vašu...slaninu, pa znate da je INTOLERANTAN NA SVINJSKE PROTEINSKE LANCE?!
- Pa, kad mu nisi davala sisu, snajo, nije siroto dete krivo, hehe...
- To uopšte nije vaša stvar! JA sam njegova majka a ne vi...Uostalom, mogli biste malo da smanjite i sa tim sirom, znate li vi koliko adrenalina krava pusti u mleko kad je muzu?!
- Ne znam i ne zanima me. Znam samo da je onaj moj klipan treb'o odaaavno tebi da pusti krv pa da ne sikćeš k'o zmija otrovnica, ščula!
Konačni i nepobitni dokaz da teorija zavere protiv srpskog roda zaista postoji, i da su sile sa zapada i istoka ozbiljno rešile da nas za sva vremena istrebe sa kugle zemaljske, i tako uklone najveću prepreku na putu ostvarenja njihovih nečastivih planova - naš vrli i hrabri narod. Tamo gde su zakazale invazije, pokoravanja, danak u krvi, nabijanja na kolac, dva svetska rata, bombardovanja osiromašenim rudama, oštra propaganda..Odgovor je našla tehnologija. Pošto su zlikovci iz senke shvatili da smo otporni na mučenja, glad, žedj, dvadeset godina besparice..Rešili su da nas upropaste tako što će nam u ruke dati oružje za masovno unuištenje, bez uputstva za pravilno korišćenje istog.
E pa pička mu materina! Televizor, i internet i da vam oprostim, ali mobilnu telefoniju!? Nikada! Preživljavalo se nekako u podzemlju, duhovne krize nekolicina je uspevala da pregura uz knjigu, napolju, odbijajući gledanje reality govana, nedeljnih popodneva i prepodneva, čak smo odoleli i fejsbukmanijačenju. Gledanje klipa kako lik seda na čašu i konj jebe raspalu kretenku je bilo iskušenje veće od ostalih, no i to se dalo iskulirati..
Ali kada ste u promet pustili mobilne telefone na kojima muzika može da se sluša bez slušalica, prevršili ste svaku meru! Da, da, pogodili ste - oružje masovnog uništenja srpskog naroda su upravo ono seljačko, prosto, jeftino i zatucano u nama, što se prenosi s kolena na koleno već generacijama, a nasledili smo od pra - Srbina, Adama.
Tako su Japanci, u korelaciji sa Amerikancima, Nemcima, Austrijancima, Kinezima, Novim Zelandom, Kanadom, Alžirom, Engleskom, Francuskom i Zelenortskim Ostrvima, osmislili akcuiju uništavanja muzičke scene Balkana bezukusom, a nakon toga smo dobili modernu mobil - tehnologiju, da vidimo šta nam je sa njom činiti. Sveprisutni su! Strani špijuni, plaćenici i agresori, uzurpatori duševnog mira, srednjoškolske ćurke iz bogatijih kuća, šabanija koja je uvaljala drogu za nokiu, šabanija koja je nokiu zaradila prodajoma krompira i paprika, matora Ciganka kojoj je sin iz Beč poslao čudo tehnike da slušanje Nina i Safeta Sušića podeli sa vascelim svetom..Deca bogatih tata iz trećeg razreda osnovne škole..Svi oni misle da je kul da baš svi slušaju ono što se njima dopada, i da to čuje apsolutno ceo gradski autobus, pijaca, trg, ulica, kafić..
Postoje razni modeli razglasno - slušačkog ponašanja:
KUL SAM BAŠ - tip, obično mladja populacija, urbanog karaktera i ruralnog vaspitanja, hoćni da istraju u nameri globalizacije muzičkim bezukusom. Obično slušaju rihanu, gagu, djusa, zvuke plodne oranice ovdašnje estrade ili silikonski melos.
BOLI ME KURAC PIČKA VAM MATERINA - tip, uglavnom matori svet, gastarbajterske majke i sinovi, naloženi na čergarske i dibidus treš zvuke koji dopiru iz već krčećeg zvučnika čudne sprave. Ne umeju da ispišu poruku, no to ih ne sprečava da napune telefon sa 4 gigabajta ušne paganije koju im je ubudžio jedini momak iz selo koji prebacuje muziku iz one velike plastične kutije koja ima i ekran na kom se vide deca iz tudjine i sa njima se priča ne zna se kako. Preko kabla valda.
DIKA DEDINA - tip, redja populacija koja naglas pušta unuka kako recituje Petliću pevaču ili Za rodjendan rešio moj tata. Tako se ostatku sveta stavlja do znanja da je familija koja poseduje razglasnimobilni plodna i ostavlja potomstvo koje će povući na mušku stranu familije zna se.
Deca slušaju cecu ili šta je već popularno u odeljenju, ili se slušalo na jednodnevnoj ekskurziji u autobusu, kada se osećivao Arandjelovac.
Decu poštedite. Ostale, stare, mlade, stare i slabe ili kockaste i ćelave, onesposobiti a potom dokrajčiti - rukama, nogama, hladnim oružjem, vatrenim oružjem, bacačem plamena, gaženjem kolima, bacanjem sa mosta. Previše ih je, sad je kasno za bežanje - nema više gde da se pobegne.
Šta je bilo prošle godine? Ništa nije bilo, krećemo iznova: kilava pobeda u prvoj fazi, onda ubacujemo u drugu ali brzina otišla na 120 op op ispustismo dizgine, palimo se bez granica, idemo ove godine, sve je uz nas, povoljan rezultat iz prvog meča, Bugari – heh ma to su ipak Bugari, bednici, idemo bre jebi jebi jeb... ispuštene prilika, 2 : 8 u Beogradu, neredi, ostavka napolje, uprava na kolje, gde su pare, daj još para, jebi argentinskog ciganina, fudbal nam propo: gde su mladi naši igrači, Živa likuje, Anđus jede pljeskavice, jebava Ave, Žika Seljak podjebava devojčice i dečake, Ivan Bekjarev zabrinuti zvezdaš odbija da primi na akademiji novu klasu studenata, Čović vadi još jednog Čovića Kranga iz stomaka, ko u Totlanom opozivu, pa konferencije, sednice, oh šta će biti sa Zvezdom, Vučić zabrinut, dodatna sredstva, obustavljaj gradnju biblioteke, daj pare za Brazilca Rivalda ima samo 53 godine, ah šta ćemo sa Zvezdom, Partizan se pridružuje - izmirila se govna, država da uradi nešto, privatizovati, a narod iz Surdulice – uvećane bolešću jetre zemlje vapi: dajte leba nama i poso našoj deci a ne fudbalerima kockarima i pijandurama, umire par staraca od gladi u Svrljigu, Vučić se ne oglašava, ćuti, priča se o Piksiju kao rešenju, Piksi reko zabole me kurac, onda Džaja, Savićević, Belodedić niko neće, Informer ekskluzivno: Rajko Mitić ustaje iz groba, kaže da ima rešenje! Rajko stvarno ustaje i odlazi po burek i da vidi unuke i vraća se nazad i kaže ma ko vas jebe nema vama pomoći, Vučić i dalje ćuti, sprema rešenje, Bugari za to vreme pobeđuju Bajern Minhen u Minhenu 3 : 0, na putu nazad staju u Srbiju da se popišaju na Marakanu, Vučić sprema rešenje bugarskog pitanja ide kod Putina tajno, stručnjak u studiju Ivan Golac kaže vreme je da se srpski fudbal obnovi, kloniran je Mirko Marjanović on zna, on ima rešenje, on...
Vučić odlučio: UGAŠENI Crvena zvezda i Partizan i preorani stadioni ko Kartagina, pare od gašenja idu deci u Tiršovoj a Vučiću ide popularnost na 97 posto, Erdogan pogubio kompletna rukovodstva Zvezde i Partizana, dobio odrešene ruke od Vučića da sredi Srbiju za 24 sata sa 1000 ljutih janičara: Miodrag Vučelić nabijen na kolac, Nebojša Čović skapava na čengelama, kokeze, terzići i takve stvari razapete pored puta Beograd - Niš, Ivan Bekjarov streljan na Topčideru pa obešen za perčin, u Srbiji se vazduh raščistio, prokletstvo je skinuto, otrovni blizanci su konačnomrtvi, sve cveta, deca se opet igraju po parkovima, ekonomski rast za ovu godinu 82 posto, bdp skače petostruko, S 300 niče u Batajnici na trešnji narod ubira plodove, u oktobru osvojena Makedonija čisto radi vežbe, Hrvati se u strahu sele u Ljubljanu, Dubrovnik ističe srpstvo Dubrovnika, Srbija zapretila Nemačkoj: Angela Merker da smanjiš gas!
...
Sledeće godine fk Spartak iz Subotice ulazi u grupnu fazu Lige šampiona lagano, prolazi u osminu finala i kulturno gubi od Barselone 6 : 7.
*
Pisano radi teranja uroka da ovi slepci prođu mada me realno boli kurac al ajd tinja neko navijaštvo i dalje.
Plejlista podešena na infinite repeat u svakom tržnom centru i megamarketu koji drži do sebe. Putem perfidno maskiranih subliminarnih poruka utiče na instinkt za preživljavanje potrošača nežno ga navodeći da posegne ze artiklima koje inače ne bi ni onjušio. I naravno, baš kao afrička plemena, prvi put suočena sa strašnom taktikom Šaka Zulua zvanom 'rogovi bika', nemoćni kupac na kraju poklekne pred istovremenim napadom na njegov vizuelni i auditorni aparatus i odreši kesu.
- Šta treba, šta treba, danas samo lebac i mleko, ništa posebno ne fali u kući...
♫and I need a dollar dollar, a dollar is what I need, and if I share with you my story would you share your dollar with me♫...
- Hmm, šta je ono tamo, liči na neku rasprodaju, ček da ždraknem baš... da vidimo, džem od crnih maslina s belim lukom na akciji za samo 699din teglica, ma nisam lud, koji će mi to...
♫give you lovin' as warm as mama's oven, and if that don't do, then I'll try something new♫...
- Al opet, nekad nije loše probati nove stvari, daj da pazarim jednu teglicu baš da probam...
♫you know that we are living in a material world, and I am a material girl♫...
- Čekaj, ustvari trebao bi mi i materijal za neki kolač, jaja, jeste, jaja mi trebaju, da uzmem deset komada ili ovo veliko pakovanje od trideset... ako uzmem trideset samo će da mi se ukvari a i nisam nešto pri parama...
♫money, money, money, must be funny, in a rich man's world♫...
- Jebote šta se toliko premišljam oko šuntavih jaja, beg nije cicija, daj trideset komada!
...
- Dobar dan želim gospodine, keš ili kartica?
- Kartica, lepa komšinice, izvolite.
- Ovde kaže da ulazite u nedozvoljeni minus, želite li ipak da platite gotovinom?
- Ma nemam ništa kod sebe, moraću da vratim par stvari...
♫And happiness I've known proves that it's right, because you're mine, I walk the line♫...
- Ili ne, nije bitno, jebo minus, jednom se živi, samo ti kucaj pa kud puklo.
- Kako želite gospodine.
...
- Što su bre teške ove kese ovako koji moj?
Dezintegracija muške individue u pičkopaćeničku melasu testosterona bez. Apel na humanost, uplaćivanjem koitusa na žiro-račun ugroženog. Očajnički pokušaj davljenika da dohvati plutajuću gredu, pilota da otvori pomoćni padobran, maljavog primerka da umoči.
Jer - odbijen od strane rendom ženskog čeljadeta više puta nego moldavska kurva za radnu vizu u Nemačkoj, naš glavni junak doživljava svojevrsnu eklipsu sopstvenog samopouzdanja i shvata da iz te poodmakle faze zagoritisa može izaći samo ako bude a) silovao ili b) c) d) kukumavčio za trs, pa za koju god varijantu one zakonski nekažnjive od dveju opcije se opredelio.
Nada, pak, da će se na drugoj strani naći neka blagonaklona devojčica voljna da prilegne, ravna je očekivanju da na predstojećim parlamentarnim izborima Čeda Jovanović NEĆE ispušiti onu stvar, opet.
Uključenje uživo u dejt koji se više razvija u Dejtonski Sporazum nego li u izlazak dva ljudska bića sa preambulom seksa...
- ON (oslabio dve kile koliko se oznojio od priče i flanelne šulje ispod sakoa, level zagorelosti: zaboravljene rol-viršle u rerni): "...ali, mislim, da bi se to desilo morao bi neko da uradi odgovarajući algoritam za tu analitiku, heheh...da te ne gnjavim sad..."
- ONA (smorila se k'o da ima lepru, planira da anfrenduje drugaricu koja joj je predložila izlazak sa gore navedenim): "Aha, aha..."
- On: "Vidim da ti je prazna čaša, ehehe, pa ne znam, ovaj, ako si za još neko piće?...ili, ovaj, šta znam...možda možemo da promenimo lokaciju i to...mislim, ako si za, ehehe..."
- Ona: "Uf, može, može, samo me odbaci do Zelenjaka, ako nije problem..."
- On: "Do Zelenjaka? Pa, ovaj, ja sam mislio da možda svratimo kod mene, ovo-ono, slušamo neku muzikicu, heheh, imam i neko argentinsko vino iz Buenos Ajr..."
- Ona: "Neka hvala, od vina dobijem žgaravicu...Hoćemo li?"
- On: "Znaš, ovaj, nadao sam se da će se ovo veče drugačije završiti, mislio sam da smo ostvarili dajlap konekšn, da se tako informatički izrazim, heheh..."
- Ona: "Pa baš zato što si se večeras toliko informatički izražao, e zbog toga ništa od tog dajlapa, konekšn i da ne pominjem."
- On: "Okrutna ženo, heheh...Znači kad te molim."
- Ona: "Molim??"
- On: "Tiše. Ma, znam da sam smarač i da nikad više ne želiš da me vidiš, ali šta te onda košta da večeras odemo kod mene i imamo seks, mmm? Evo, ćutaću celo vreme, a možda to bude najbolji seks koji smo oboje imali, a?"
- Ona: "Da li si ti realan uopšte??"
- On: "K'o broj 3, hehehe..."
- Ona: "Ok, ok, vozi me gde hoćeš, samo da više ne čujem ni jednu matematičku foru, molim te!"
N.B - Pre par nedelja iznajmili zajedno stan kod Vukovog Spomenika, pohvalili se fotkom na fejsu. Čru stori.
Sindrom smanjene uračunljivosti i porasta agresije koji nastaje u kontaktu pojedinca sa sistemom, najčešće oličenom u nj.k.v. Šalteruši.
Odsustvo svake, pa i one elementarne logike i smisla, neljubaznost, proceduralni besmisao i ogroman jaz između pravednosti, pravde i prava u pojedincu izazivaju užasan osećaj osujećenosti, koji se dalje razvija u bol, iz kojega proizilazi bes. Korak od besa do agresije je malen i sasvim elementarno logičan.
Ja, MrGud MrGudović, rođen divnog jesenjeg dana godine 1982. u ex-SFRJ, sa stanom u Bloku, pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću, dajem sledeću
I Z J A V U:
- Da se od navedenog datuma NIJEDNOM više nisam RAĐAO, nijednog drugog dana, ni u jednom drugom mestu, ni od kojih drugih roditelja, ni sa jednim drugim imenom;
- Da su podaci u izvodu iz MK rođenih datiranog april 2003. godine - potpuno ispravni, precizni, validni i u ovom trenutku i vo vjeki vjekov', amin, obzirom da se neće menjati dok ne crknem;
- Da još uvek nisam crk'o, jer mogu da stojim u redu i generalno vrlo prihvatljivo mirišem, a i da jesam crkao - to samo potvrđuje činjenicu da sam se i rodio;
- Da je shodno paragrafu 3 ove izjave, predmetni izvod iz MK rođenih izdat 2003. potpuno validan dokument i kao takav MORA biti prihvaćen od nadležnih polnih bradavica-tojest-organa ove banana-kvazi-nazovi-šatro-gistro-(s*rem-ti-se-u)-države;
- Da je krajnje vreme da gorenavedeni paraziti-tojest-organi podrane u pet ujutro, uzmu broj, pripreme dokumentaciju i budu nasađeni na neomašćeni kolac, nakon čega će odgovarajući organ utvrditi da im fali jedan papir i shodno tome, zajedno sa kocem - uputiti ih na lomaču na trgu Terazije u Beogradu. Gde će morati da sačekaju u redu, jedno večnost ili dve.
Tabula rasa, prazni bukvini listovi, tip ljudi koji kapira stvari logicno, a nepravilno i toliko iritirajuće za nekog ko im priča šalu, šegu, pošalicu, daje kompliment ili ne daj Bože, zatraži neku pomoć na psihičkom nivou, koja zahteva povezivanje, kreativnost ili strategiju.
- Ženo, kakav ti je ovo ručak, kakve su ovo splačine? Gde je moj kolač? 'Oćeš ti malo kod mamice svoje nazad na doškolovavanje? Ti bre samo kafu umeš da sprčkaš!
- Ja kad sam skuvala kafu tvojima, rekli su mi da je odlična i da mogu da se udam! Nisu tražili moje gastronomske sposobnosti da upoznaju, molim lepo!
_____________________________________________________________
(na pismenom iz engleskog)
- ee, pssss. Pss! Kako da napišem ovo: Možete li da me prevedete preko druge strane ulice? i drugu: Da li se trenutno nalazite u Subotici? , šalji na papir.
(stiže papir od bukvaliste)
prva: Can you translate me to the next page of the street? druga: Do you at the moment find each other in Little Saturday?
______________________________________________________________
- Znaš vic kad igraju dva bojlera fudbal i prilazi veš mašina i kaže: hoću i ja sa vama! a oni joj odgovore: ajde beži bre gde si videla da veš mašina igra fudbal? ahahahaha
Bukvalista: glupo, a kao da bojleri mogu da govore? i igraju fudbal? pfff
- Pa brate fora, ono... Ja se pokidao!
Bukvalista: Gde, kako si se pokidao je l ti dobro, krvariš?
- Aaaa jebote sa tobom ne može da se priča!!!!!
Bukvalista: Kako misliš ne može, pa sve vreme razgovaramo!
- Ma teraj se u tri pičke materine!
Bukvalista: Ja imam samo jednu majku!
- Maaaaaaaaaaaaaaarš kad ti kažem! Gde 'oćeš, samo se gubi!
Svakako nešto najgore što bi moglo da vam se dogodi. Bolje bi bilo i da vas proglase za vešca sleš vešticu, nego da budete gej. Onako bi vaše potpomstvo moglo da se nada da će da ga pozovu na Hogvarts. Zamislite način na koji Srbi danas gledaju na gejeve, samo arhaičniji i sa mnogo manje razumevanja.
Albert: I videh, gle, konj beo, a onome što na njemu seđaše ime veše Smrt, i za njime sam pakao iđaše!
Živorad: Silazi sa te koze Djuro, idi si kod teb pa zajašuj stoku!
Đurimir: Eve bre! Neg ša ćes sas toga tvoga maloga? Sedamnajes mu je godine, a još se ne zaženjuje! Nastran si je nekako!
Živorad: Ma ne znajem bre, čudan si je nekako, bega si od žene ki vrag od svetu vodicu, skida slaninicu sas meso, onoj što je naslađe! A uz onog Stevinog se nešto stalno prikačuje, ne si znajem zašto..Ode pre neki dan kod Obor kneza da si promeni ime! Pa šta fali na ime Miloratomir? Uze si na A neko ime..
Alebrt: Ah, papa, ne budi strog tako ka našem prijatelju! Idem ja kod Ignjacija, reče da je nove čakšire kupio, jorgovanove su boje, al ne može da zakopča dugmad. Chao for now.
Živorad: Nego Đuro, hoćemo li ga nabiti na kolac od jele, il ga sopstvenom onom stvari naraniti, mislim da je on ono što talijanski trgovci nazivju, kako beše, gej
Đura: Ja bi da ga raščerio. Vežimo mu noge i ruke za 4 ovce, uzjašimo ih i onda jašimo dok se njegovi udi vuku za nama!
Žena koja se nedavno zamamila, tj. rodila prvo i zasad jedino dete. Super mama. Jedino je ona majka, svi ostali nemaju pojma šta je to dete i kako se čuva. A čuva ga snagom lavice, besom risa i razumom amebe. Svo svoje znanje sakuplja iz knjiga, novinskih članaka i preko gugla. Biraju se samo najgori crnjaci. Za fizičko zdravlje deteta ima kućnu apoteku koja nadmašuje i hipohondričnog penzionera po opremljenosti. Za mentalno zdravlje tu su dela koja piše neki pepsi. Ali ne bilo koji! Sudeći po sadržini, taj nikada nije imao svoje dece, ili ih ima, ali su neki probisveti. Ipak, ima taj teorijsko znanje! Na svaku sitnicu se burno reaguje. U stvari, sitnice i ne postoje! Nikako joj ne protivurečiti.
Ona je MAJKA!
- Boi me pvst.
- Ijao, šta li mu je?
- Malopre je udarilo rukom o dovratak dok se igralo.
- Ti mi kao pa znaš? Ko zna na šta to upućuje?
- Upućuje na to da je udarilo rukom o dovratak. Pobogu, pa i ti si videla!
- Nemoj sad ti meni! Ja to dete volim!
- Volim ga i ja, ali stvarno...
- Lepo kaže naš narod: otac-kolac! Bog sveti zna koliko opasno može biti, đubre jedno! Oh, kako bih volela da sam tako neosetljiva kao ti, samo svoju guzicu da ne zamučiš!!! Evo, plače, sigurno je strašno!
- Plače jer mu se majka ponaša k'o ludača, a i plašiš ga tim pričama.
- Ubiću te, hohštapleru neosetljivi!!!
- Dobro, spremi dete, uzmi zdravstvenu, a ja palim kola.
(Sledi nimalo tiha vožnja do bolnice)
- Jao, čedo mamino, tebi će MAJKA da pomogne, a ne onaj za volanom.Imam ja jaku intuiciju i majčinski instinkt, a ne k'o ova santa leda!
(Čekanje ispred ordinacije u sličnom stilu. Lekarski pregled dok MAJKA vrišti o simptomima, iskočile joj žile na vratu, crvena u licu, podrhtavaju ruke i glas, hladan znoj...)
- I? Šta sad, doktore?
- Ja bih preporučio Bensedin.
- Za tako malo dete?! Zar je toliko strašno???
- Za mamu, ne za dete. Detetu nije ništa.
(Potpuna tišina. Muk. Odlazak u auto. Posle desetak minuta, najzad MAJKA prekida ćutanje)
- Kad ćeš više da počneš da se smeješ? Ajde, znam da jedva čekaš da počneš. Sad ti je sigurno srce na mestu!
Srbi imaju naviku da sebe veličaju do neba ( gde je veliki broj upravo zbog takvog stava i završilo) a ostale da omalovažavaju.Takođe se javlja potreba za ubijanjem svojih sunarodnika ( čitaj primer)
Bošnjaci: Mamu im jebem, nazivaju sebe narodom,a to su ustvari poturčeni Srbi.Trebao je Ratko sve da ih pobije ( primećujete li paradoks?)
Albanci: Šiptari,pu govna jedna,gamad najobičnija,dođu oni i tek tako se nastane na Kosovu,i posle prave svoju državu tamo.Mislim,jesu nam oni dali da bežimo,ali...MA MAMU IM JEBEM!!! ( ne podržavam otcepljenje,ali normalno je da posle 300 godina postojanja na Kosovu,nazivaju tu zemlju svojom)
Hrvati: Ma to su sve pokatoličeni Srbi. Teraju nedužni narod sa svete zemlje Krajine. Čak i ona Severina je ustaša raspala koju treba tući i jebati( Severina je odbila da peva na proslavi Oluje)A to što smo im klali po Vukovaru,i treba jer su GOVNA!!! Treba ih pobiti ( opet paradoks )
Turci: Đubrad jedna muslimanska,dođu iz tri lepe,i kolju miroljubivi narod. ( Srbija je tada bila podeljena između dvocifrenog broja plemića,koji su ih btw prvi napali i dobro ga ispušili na Marici)
Marko Kraljević je i trebao da im jebe kevu kad su tlačitelji (Marko je bio turski vazal). Mmm što su lepe ove baklave ( kolač poreklom iz drage nam Turske)
Rusi: Braća naša. ( Lupili nam sankcije i tako doveli stanovništvo do gladi.Na Kosovu smo takođe ispušili za pomoć od njih)
Na kraju balade,kako da nas ceo svet ne smatra divljacima,kad su primitivci sa ovakvim stavom najglasniji?
Tvrdičluk i jervejisanje epskih razmera. Verovatno nemaš pojma ali tvoj postupak i nerazumevanje trenutne situacije će dovesti do patnje celokupnog ljudskog roda a tvojih ortaka najviše. Otvori se malo, pokaži da imaš dušu i razumevanje za druge, ljubi bližnje svoje makar te to koštalo više od jedne črvene.
Naime...
Seks je nastao kad su Adama zabolele ruke. Šiljio on i šiljio i šiljio i šiljio i zabolele ga ruke. Ode on kod Boga i kaže:
- maćori, pomagaj, bole me obe ruke, daj napravi nešto, ne mogu više, ili bar vevericama povadi zube, juče sam jebo hrast a veverice , oštri zubi u pičku materinu.
Kaže Bog:
- imam vrhunsku robu za tebe, oćna a verna, sise petice, dobra domaćica, ume da umesi slavski kolač, da pospremi, počisti, donese pivo iz frižidera, oće da posluša i popuši, gledaće te i voleti i paziti kao mene, tj. kao Boga.
- daj- viče Adam.
- e ne može za dž, košta jedan bubreg.
- u jebemtebože, skupo bre, daj neki popust.
- nema popust ali imam jeftiniji model, sise malo manje, nije neka domaćica a nije ni verna, onako, ume da donese pivo iz frižidera ali ume i da ti se najebe majke iz čista mira, to bi te koštalo jedna noga.
- ne mogu, treba mi noga, navikao sam se na njih, srodio sam se s njima. imaš još nešto u ponudi?
- imam ali to ne bih poželeo ni najvećem dušmaninu, lažljiva, neverna, aljkava i štrokava, neće da radi ali oće da se svadja, uvek je njena zadnja, trista rogova ima da ti nabije i da te još napada da si kurvar, kockar i raspikuća, da joj ne posvećuješ pažnju i ljubav, troši kao ruska vozila pa još malo više, jebaće ti majkumilosnu i cuckaće ti krv na slamku svaki dan...
- aman - kaže Adam- jel može to da se jebe?
- može, kad je ne boli glava.
- pošto?
- jedno rebro, sirovo, ja ću sam da sušim, nemoj ti da mi se mučiš.
- DAJ!
- si siguran? razmisli, što si se stiso za bubreg, koji će ti?
- ma daj, evo rebro.
- Evo, EVO..
- šta se dereš, dao sam ti rebro?
- ne derem se, zovem ovu tvoju. EVOOOO.
Mesto gde se u filmovima i serijama, uglavnom američkim, odlazi da se reše neke porodične nedoumice, "suptilno", da gostima ne bude neprijatno i ne provale o čemu se radi, dok sami sede u dnevnom boravku.
Džordž: Meg, odličan ti je ovaj kolač! Nikad lepši nisam probao, odlična si domaćica!
Viktor: Pitaj poslastičarnicu "Rene" da li se slaže sa tobom! Hahaha...
Meg: Hah... Viktore, pođi sa mnom u kuhinju pomozi mi da donesem salvete! Izvinite nas!
(u kuhinji)
Meg: Šta pričaš to? Znaš da je Rejčel savršena domaćica i kad god odemo kod njih uvek se hvali svojim kulinarskim dostignućima! Pusti me bar jednom da uživam u svojoj pobedi! Drži ove salvete!
*
Milena: Snežana, vidim da jako lepo i srećno izgledaš! Nekako sva blistaš!
Snežana: Pa kako ne bih draga! Moj Rade je dobio posao u Nemačku, pa zarađuje puno para. Upravo smo bili u Egiptu na odmoru! Pogledaj što sam sebi kupila zlatnu narukvicu i ogrlicu! Ovakve sam želela još dok sam se udala. Sinu Nikoli smo kupili novi auto i stan u Beograd! Znaš da sam se uvek protivila što nosi minđušu, sad sam mu kupila dijamantsku, da se ne nosi običnu! Saneli smo kupili...
Rade: Snežo, dušo, pođi sa mnom u kuhinju, mislim da ti je pile zagorelo! Izvini nas, Milena!
(u kuhinji)
Rade: Leb ti jebem krvavi, šta pričaš koliko para imamo, sutra će doći po zajam i znaš kad će nam vratiti... Nikad! Zato miči guzicu tamo i menjaj priču, si me čula?
Sinonim za sve savršeno i napredno u Srbiji. Svega što u Srbiji nema - u Inostranstvu ima.
Milutin, stanovnik sela Kostojevići : I ovi naši jope digli cenu mleka, ne ostade mi kusura u džepu. Sve to treba nabiti na kolac, mene došli da kradu, poštena čojeka. Videli bi oni svoga Boga u inostranstvu !!!
Milenko, takođe stanovnik Kostojevića : Pa pametan Dragojlo, otiš'o u Švapsku. Nema tamo trte, mrte. Ima platu u one jevre. Videh ga pre neki dan dolazi sa džipem. Celo selo se okreće za njim, a on se diči kako je isp'o pametan što pobeg'o od ova naša govna.
Milena, stanovnik Beograda : Ja se po treći put porađam, doprinosim natalitetu ove zemlje, a oni ništa. Ni dinara. Poserem im se na demokratiju, ako se i može to njihovo tako nazvati...A u inostranstvu bi me k'o najveću caricu tretirali.
Simonida, profesorka latinskog u srednjoj školi : Deco, zbog čega to radite sebi i svojim roditeljima ? Zainteresujte se i vi za nešto, Boga mu poljubim ?! Al niste vi za to krivi, kriva je ova država. Pa nije ni čudo što svi ostanu nesposobni za posao koji su učili da rade. U školama u inostranstvu ogromna dvorišta, hodnici, učionice moderne. Na svakom stolu kompjuter. I onda se pitaju što propadamo kao država.
Vlade, mladi građanin Novog Sada : Ajoj, brate kupih patike, pukoh 100 evra.
Marko, drug gore pomenutog Vlada : Brate, iste takve 20 evra u Inostranstvu. Puko si za kolko šljakaš ceo mesec.
Sejanje semena tolerancije, u duh tradicionalno netolerantnog naroda. Na nama Vukajlijašima upravo zato leži ogromna socijalna odgovornost, da kao skupina avangardnih pojedinaca okupljenih oko motiva „HUMOR !“, ukažemo ostatku našeg napaćenog društva na koj način bi trebalo upražnjavati raznovrsne seksualne sklonosti i slobode. U ime toga:
Par dana ispred, prajda halabuke,
okupiše se silni, orgijaši s Vuke.
Sabrao sve ih je, mali gorski Meša,
„Vazda dosadno je, ajmo malo treša!“
Ko tu koga šlajfuje, ne zna se odavno,
za seks samo mare, sve ostalo ravno.
Vozić ćićifuje, Sevast usred reda,
Celt ga vata zguza, Seva cepa spreda.
Ciklon se protivi, u grudi se drmusa,
Džimi ga ne ferma, od iza ga bambusa.
Iskusni se čvrsto, slepio uz zid,
guzn’o bi se i on, al’ ne daje mu stid.
Neke ženske vrište, loži njih ta slava,
od sve pompe Bleka, zabolela glava.
On ih ignoriše, jer voli guze muške,
Lakija savatao, zicka ga trbuške.
Laki sav cvrkuće, pod staminom uda,
„U teretani benčam, bleka oba muda.“
Tulum razjareno, sav drven upada,
„Mučne ste mi babe, ima l’ neka mlada?“
Šana brakolomka, Tulumu tad viče,
„Odi vam’ kod mene, ćelavo mi piče.“
U to čiča Kajzi, upada na Vuku,
sponzorke staističarke, vuku ga za ruku.
Jarost mu splašnjava, diže se za njima,
samo mlade celiva, (nikad ga me prima!).
Vlajko je fin „Gospodžo, ispo’ ve silikon“,
oće da se očeša, za neku picu i on.
Gospa ni da čuje, utrčava Seleni,
ova je obnažena, maca joj se peni.
Stari lisac Vujak, voajer iz ugla,
neko mu seme ustajalo, orgazmira na vugla.
„Surovi picajzlo, zviznem ti ja Stojka!“,
izgubljeno-nađeno - „Čija ovo dojka?“
Euglena dernja se „dojku moju vrati,
ako oćeš klatiš, onda molim plati.“
„Pa pobogu ovde je, sve za dž na Vuki!“
JTU pravdu ganja, a šteka se za tuki.
"Ajd’ mali ne štekaj se", gladna je Insolent,
Peđa s praga ludosti, postaće violent.
Arte šapće tiho, Gvozdi gorostasu,
„Ajrone božanstven si, divim ti se stasu!“
Ajron masturbira, na nekog što plevi,
to Kurd je matori, neku devu ševi.
Neko viče „Kurton! Opasnost od side!“,
ma mali ti je prst i ostalo pride.
Harlekin se krsti „ta di će vam duša?“
na ušima sise, niko ga ne sluša.
Postrance odoleva, čedna Elenn lepa,
„Jahve satri Sodomu, duša im je slepa“
„U moje vreme moto beše - na kolac to nataći“
Al’ Kuvajlija došo dan da to se odomaći.
Na svakoj srpskoj svadbi, postoje različiti tipovi gostiju, koji u zavisnosti od uloge, imaju različitu opremu koju nose na svadbu.
Običan svat: Vino, bombonjera, cveće. Nezapažen toliko.
Zadužen svat: Ono što je dobio od domaćina svadbe, to i vraća. Ume da zaigra u masi.
Prijatelj svat: Donosi šta hoće, domaćinu je njegovo prisustvo najveći poklon. Voli da se mota oko muzike.
Rodbinski svat: Pored toga što je pomogao da se svadba spremi, dužan je da donese što kabastiji poklon. Uvek igra oko mlade i mladoženje, u centru pažnje.
Stari svat : Uz poklon mora da poseduje ženu, devojku (ako je nema mora da je pozajmi za taj dan). U prednjem čelu sedi, sa ostalim šlag društvom. Kad se napije počne da muva pevačicu.
Barjaktar : Poseduje kolac sa srpskom zastavom i na vrhu jabuku. Njegov posao je da čuva jabuku, obično se smori dok traje taj ritual. Kasnije uveče se pridružuje veselju.
KUM: Najatraktivniji svat. Što se kaže 'Kum nije dugme', tako da on ima pravo uz televizor, što donese, da poseduje pištolj, automatsku pušku, karabin, ( ne sme zolju) i pucanjem iz vatrenog oružja doprinosi što boljoj atmosferi na svadbi. Po običaju 'drži muziku' celo veče, što izaziva gnev kod ostalih svatova.
Postoji još jedan tip gosta, koji je totalni autsajder.
Padobranac svat (nezvani gost): Već je bio na nekom ispraćaju, pa je svratio da se još malo dolije, eventuano da smaže neko parče pečenja. Čeka ispred šatre da mu aščija iznese gajbu piva, ili da se domaćin smiluje i naredi pevaču da na mikrofon izgovori čuvenu svadbarsku rečenicu: 'Za nezvane goste, postavka'! Tada pod šatru 'sleće' tridestak padaobranaca i zauzimaju neko mesto u ćosku.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.