
Život? Je l' se to jede?
Postoje oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju. Ipak, stalno upadaju u klopke jer računajući na poteškoće, stvaraju iste. Život je i unutrašnji i spoljašnji. Bez obzira na neraskidive korelacije između te dve manifestacije, postoje i mnoge specifčnosti. Dok se sa unutrašnjim borimo sami (čast psiholozima koji naplaćuju 50 evra sat mamu im jebem), spoljašnje traže malo više. Puno je "metaka i šrapnela" koji pogađaju. Ljudska duša je na neke imuna, dok za dosta nije. I tako, dok većina nabavi "fuck off" stajling pancira i krene da se bori sa životnim nedaćama kako zna i (ne)ume, postoje homo sapiensi koji pribegavaju insektoidno-vodozemačko-sisarskim trikovima te se ukopavaju - u zemlji je spas. Često idu toliko duboko da više nikad i ne izađu.
Rovovska borba je borba bez pomicanja - borba bez borbe. Uđeš u rov, pripališ cigaretu i ne proviruješ. Nekad baciš neku bombu, opleteš kratak rafal - većinom šutiš, osluškuješ i igraš karte. Možeš da čekaš, ili da kreneš. Doduše kad izađeš, čeka te metak ili preplašeni protivnik koji beži.
Život je ulaznica. Rov je samo jedna od mogućnosti, i to loših. Nema garancija!
Dok živiš, budi živ!
Zarobljen je devedeset druge u Orašju. Uhvaćen je u firmi dok je radio. Većina njegovih sunarodnika je već bila pobegla, ali on nije hteo....
Još uvek se osećao smrad spaljenog mesa dok je bio mučen gašenjem cigareta. Modorg lica, prebijenih rebara, napuklih prstiju, pokušavao je da ustane i lizne vlažan zid - vode nije pio danima. Odjednom ga ja zaslepila svetlost. Ipak, jasno se nazirala silueta, silueta sinoćnjeg kasapina. Bojao se da je došao spas u vidu metka, ili noža - šta god!
- Ustaj izdajnička kukavico!
Ćutao je i nije se pomerao. Usledio je udarac nogom u pleksus i jak trzaj za ruku. Vukao ga je.
- Danas kopaš rovove. Nek te ubiju tvoji, hahahaha!
Prevezen je kamionom bez cerade do komande. Odatle je išao peške sa još par sličnih. Vojnici koje je sretao su mu dobacivali da je izdajnik, kukavica, pretili su mu.
- Evo ti ašov! Kopaćeš tamo!
Krenuo je, sagnut! Tvrda zemlja se nije dala. Sa druge strane su zapucali. Još više se sagnuo, udahnuo duboko i zapeo jače. Rov mu je bio spas, činilo se. Divljački je zarivao ašov u dijamantsko tvrdu ilovaču. Zastao je na momenat. Da li da beži? Pogodiće ga? Krenuće par koraka i skinuće ga? Tada je odustao od par sigurnih koraka slobode i zapeo još snažnije do boli u skršenom telu. Rov mu je bio smisao tada.
Kasnije te večeri od zadobijenih rana je izdahnuo.
Ne, nije u pitanju prevozno sredstvo, već je u pitanju jedna specifična pojava. Trolejbus je jedna priča koji je ispračao dežurni trol smarač. Količina gluposti, tupavila, nebuloze i maštarija ima veoma visoku koncentraciju kaja je veoma opasna za mozgove iole normalnih osoba.
Posle voženje trolejbusom osećate onaj osećaj koji imate po završetku izlaganja dežurnog trola smarača, osećaj koji je kao blago drhtanje spolja, a užasna oluja iznutra. Vaš mozak trokira dok pokušava da obradi i sam sebi pojasni sve te informacije. Vaše srce kuca mirno, ali duša lupa ludački pokušavajući da preseče veze sa vama.
Trolejbus je tihi i u isto vreme glasni ubica. Trolejbus je kao vožnja rolerkosterom u "poslednjoj ekskurziji 3". Trolejbus transfer blama vodi na viši nivo, kada plačete od muke zato što ste čuli, videli ili pročitali ono što ste videli. Trolejbus, ta trolovska storija, je jedno drugačije prevozno sredstvo, sredstvo koje vas upućuje u zemlju trolovština kojima je samo nebo granica.
Misao ''kolegijalnih'' doktora opšte prakse koji vas nemarnošću, raznim uputima i papirološkim zavrzlamama spreče da uopšte dospete na lečenje kod doktora specijaliste.
-Doktore pojavila mi se čudna izrasnila na dojci, strahujem da nije ne daj bože...
-Aha, aha. Recite mi jel ste imali temperaturu?
-Ne.
-Dobro. Zinite. Recite ''A''.
-Aaa.
-Sve je u redu, sitna upala. Evo vam recept za antibiotik, pijte dosta tečnosti, odmarajte i kontrola za nedelju dana.
-Ali ja mislim da je stvarn...
-Sledeći!
Kažemo za osobu koja je u društvu pokupila epitet "Kaspera". Lik kojeg niko ne jebe ni pet posto, narodski rečeno niko ga ne šiša ni za šta.
- Pa Janice pogledaj ovog Milojka, duša draga, niko ne obraća pažnju na njega, a stvarno se momak trudi.
- Ma šta da ti pričam, jadničak, njega izgleda samo frizer šiša.
Prihvatiti i priznati poraz, al' onako izistinski.
- E, pušila sam Zoći.
- Mojemu čoveku si našla da saftaš?
- Pa kad mi se pušilo, i ja sam živa duša.
- Je l' ti nije svršio u usta?
- Jeste, hihi.
- Jebaću mu majku u pičku!
Prelazak iz dečaštva u višu fazu postojanja, koju će obeležiti bezglava jurnjava za suknjom, susret sa alkoholom, i neurastenija nategnutih odnosa sa roditeljima. U pauzama između jedne i druge ženske od kojih ti svaka popije odredjenu količinu krvi, a i ti njoj jer to je obostrani proces, i jedne i druge satiruće žurke na kojima se trudiš da pojebeš sve žensko a na kraju sam daviš majmuna u WC-u... sve ti se idiličnijim čine te godine nevinosti, kad Vrhovni Procenitelji Tvog Života, roditelji koji će potom ostareti, nisu imali hrabrosti da te samog puste na more, već su ti dodeljivali delegata u vidu babe koja te pratila na obećane plaže, heklajući sa drugim babama u hladu smokve malih primorskih mesta, dok ti sam skačeš na glavu sa šiljatih stena.
- Duksi, gde ćemo ove godine na more, a, š'a misliš?
- Ne znam, Bleksi, nemam ideju...
- Nemam ni ja... ajde da uzmemo šator, pa polako, odozdo, u Reževićima imamo Radicu i onu njenu drvenu kućicu, pa dokle nas noge i autobusi donesu na gore... u Dubrovniku imamo Vlahu i njegovu kamenu kuću...
- U Puli imamo Maru...
- To TI imaš Maru, a ja ga uvek šiljim...
- Pa naći ćemo ove godine nešto i za tebe... oćemo da svratimo u Selce, smešno mesto?
- Može... kad si ti poslednji put bio tamo?
- 73-će, sa babom...
- Aha, znam, mene su roditelji te godine vukli u Petrovac, pokrljasmo se na gradskoj plaži sa milion i po duša na malo prostora...
- Baba Magdalena i ja smo uveče jeli sladoled i onda je ona sedela na klupi i gledala u more, dok sam ja malo bazao po rivi, pa smo išli na spavanje. I svaki dan je za plažu pravila salatu od cepkanih pečenih paprika i paradajza, posle sam čuo da je to jedina prava srpska salata, a ne ono što ti uvaljuju u restoranima...
- Nemaju ti kafanjerosi pojma sa salatama... sećam se Magdalene, volela je sve nas...
- Jeste, beše dobra baba...
- Kad je ono umrla?
- Pre osam godina.
- Već toliko?! Pu, mamu ti, kako vreme leti...
- Leti, Bleksi, leti... Znači: Reževići?
- Neka bude tako, Duksi. I da paziš šta vataš za brisanje kite ako ne bude zavese u hotelu, mojne da zaključavam peškir u sef!
- Dobro, bre, ne možeš da zaboraviš taj peškir, jebo te peškir...
Kontradiktornost u svom nerafinisanom obliku.
A može biti i davanje sa posvetom i obavezom da se dobijeno sačuva.
Konfuzno.
Kreativno.
Neiscrpno.
Inspiriše.
Hrani dušu.
Nikada nećeš razumeti dubinu značenja reči "nesebičnost". Kod tebe ta reč ne samo da ne postoji u vokabularu, koji je inače šablonski i napamet naučen, ti ne možeš da percipiraš koncept nesebičnosti u svom neinventivnom mentalnom sklopu.
Sitna, kafanska varalica, lukava do mere do koje joj neko dozvoli, pokradenim znanjima, on se predstavlja za prosvetitelja onima koji ni azbuku ne znaju, idući tako od sela do sela, udara u bubanj, prenosi misli učenih koje prodaje za svoje, dodajući sebi tako još po koju konzervu paštete u ranac, iz kojeg voli da uveče, kad se osami u sobičku iznad krčme, vadi jednu po jednu i divi im se kako sijaju na svetlosti sveće.
Muda premalena, pa ipak sve ostane na rečima, a poslovi nedovršeni. Strah od nepoznatog uzrokovan strahom da to novo možda neće doneti veću korist od trenutnog stanja.
Lažna je tvoja briga, tvoja humanost. Opet si od nekog pametnijeg, čuo da to ljudi veoma cene. Hop- eto robe za prodaju.
Ali... Pravo bogatstvo, ide samo pravoj gospodi. Bogovima.
A tebi... Samo bakšiš.
Najviši stadijum zajebanosti upoznavanja njene porodice. Ćale i stariji brat zajedno su pičke za nju. Ova žena je poznata kao osoba bez duše i srca, od milošti je zovu još i tašta. Savršeno je boli kurac što ti imas 2 fakulteta i 5 doktorata, ti nisi dovoljno dobar za njenu mezimicu jer si klošar koji samo misli na taslačenje. Ona je predvodnik čopora, alfa ženka. Ne daj bože da joj se suprotstaviš za kuhinjskim stolom, njenim svetilištem. Tako je ćale jednom uradio pa je dobio šamarčinu iz kolena i od tad ne pije pivo, nego mesto toga svaki dan obriše kilo, dva prašine i izmasira joj tabane. Svaki trud da se zgotivite je uzaludan. Ona ima bugarski instinkt. Smeška se stalno i kao super je, a iza ledja drži rambo nož koji je svečano naoštren za tvoja jaja. Što je manje budeš vidjao i više joj kupovao stvari, veće su ti šanse da izdržiš do kraja, tj. dok neko od vas dvoje ne bude ladan kao njena duša.
Nikako prijatna stvar, univerzalna za sve događaje koji su mogli uslediti te prethodne večeri. Zajednička stvar je bol u određenom delu tela.
Jutro posle pijanke-boli glava.
Jutro posle prvog seksa-ne znam šta boli nisam žensko, al' sam uveren da boli nešto, u krajnjem slučaju duša.
Jutro posle večeri provedene na Vukajlji-boli te kurac.
Litar dooobre domaće posle koje zavađene komšije zaborave uzrok svojih nesuglasica.
- E das ti men živ i zdrav komšo! Pa ti si bre jedna duša od čoveka! Opraštam ti ono za mou Slađu, ko je jebe ahahaha!
- Živeli komšo! Pamti pa vrati hehehe!
- Ljubi te brat u prljav vrat, živ'li! Odvrći Mitra do daske!
Izraz kojim se predstavlja nešto izuzetno lepo i kvalitetno, ali u odvratnom pakovanju.
-Brate, da vidiš kakvu ribetinu sam video jutros... Ali kad sam video da joj iz kose teče zejtin i da smrdi kao aždaja, duša mi je zaplakala.
-Žuti mercedes, a?
-Jebeni limun...
Jebena sorta ljudi. Sve im smeta. A zašto baš maslačak? Zato što je najveći partibrejker flore i faune. Hejter koji se izgubi čim oseti neki vetrić. Deder, da se vratimo na ljude... Jebeni mudoseri koji gledaju da ti zagorčaju život do te mere da i sam postaneš jedan od njih. Seratori.
- Jedi govna, bre...
- Šta je sad, majke ti?
- Šta je sad!? Jel me zajebavaš? Alo, Gatuzo, polomi mi noge...
- Ajde!?
- Joj, krv...
- Sve ti sitna crevca idu. Slušaj vamo, nemoj da si zamerljiv ko maslačak nego igraj ako oćeš, ako nećeš da igraš bar nam kupi pivo.
- A, jel jelen freš?
- E, sad ću da ti jebem mater...
Ahhhhhhh...kako je lepa kad je pogledam onako sasvim belu, cistu, mirisljavu....A voda providna, nema cak ni komarca u njoj...<3 Jaoooo, pa kad je vidim, srce mi onako...puno! E, a sta da se radi kad te u'vatu muke, nuzda vise ne moz' da ceka...??? Jao, sto je to gadno! Onda kad te jos uhvati proliv, zamisli ti to....onda ni tamo ni 'vamo. Moras da je zaprljas, zar ne? Pa nekako te srce boli, dusa ti u nosu, bre! I onda lepo svlacis pantalone, pa hulahopke, pa bokserice, pa jedne gace, pa druge gace, pa onda sednes i....kenjaj dok se ne oznojis! Kad sve to lepo zavrsis i navuces sve stvari na sebe koje si prethodno skinuo, onda pogledaj sadrzaj unutra......Jel se promenio? Mnogo? Pa sta da ti kazem....To se moglo ocekivati...Nema vise one bele lepote...:( Sad je malo braonkasta...
E, onda doci na Vukajliju pa objasni detaljno kako izgleda....Cisto da napravimo razliku kakva je bila pre sranja, a kakva je sad....xD
Kome je bar malkice muka neka mi da +, a kome nije...porucujem da cu biti jos odvratnija sledeci put....xD
Izraz za ribu čija veličina ne prelazi oblik dlana na ruci. Manja od porcijašice a veća od kedera, nešto između. Odlične za pečenje na talandari uz pivce.
Preporuka: Dobro usoliti. Peći u vrelom ulju na talandari sve dok ne budu bile reš pečene. Obratiti pažnju da pivo bude hladno kao zmija.
Prijatno i živeli.
- Jede mi se riba danima. Je l' Zoli ima nešto? On celo leto provede na Dunavu.
- Čujem da hvata one babuške dlanovače. Kao opušta ga sitna riba.
- Odmah ga zovi. Neka donese jedno desetak kila, ja ću uzeti pivce a ti ih spremi onako da krckaju i nek budu slane. Gajba večeras mora da pukne, minimum!
- A da zovemo neke ribe?
- Imamo babuške, koji će nam kurac druge.
Ženska konstatacija o seksualnom potencijalu prilično impotentnog lika.
-Kako je bilo sinoć sa Markom?
-Ma ništa me ne pitaj, mekan mu je k'o duša, k'o da ga pere omekšivačem, morala sam da mu prodajem onu foru "dešava se i najboljima"!
Znaju se, štono kažu, na prs'. I babe su im bili naj ortaci. Zajedno vukli šerpe po prašini, krali voće, igrali se u blatu, odrastali. Ukratko - prijatelji od malih nogu.
-Okle si ti?
-Iz Melenaca.
-Mhm, Melenci...Znaš ti nekog Nikolu Jovanovića?
-Josu? Ta kako ne znam, pa mi smo u istu tikvu pišali, duša od čoveka!
-A jes dobar Josa.
Jedino pravo rešenje po većinskom narodu.
Da se nađemo lepo na pola puta, povedemo i anonimnu, napije nam se duša sa izvora, šaljemo pozdrav iz avlije pune behara preko drugara, polomimo čaše od kristala, i naravno stignemo u jednu krčmu u planini.
Menadžer za raspodelu poslova po principu: "Aj Ti uradi ovo!"
- Ja sam Milomir, radim kao IT stručnjak već 6 godina.
- Koliko Ajtija, možete da uradite dnevno?
- Kolko god Vam duša ište šefe!
- Milomire, Aj Ti počisti ovo sranje, prosuo sam nes iz automata!
Znajte da nisu! To samo tako piše, varaju narod.
Uvek moraš prvo da kupiš pljesku da bi dobio besplatne priloge.
Upecala sam se i ja na tu njihovu prevaru kada sam se prošlog četvrtka nacrtala pred hamburgerijom (gladna duša) sa veknom hleba u ruci i zatražila da mi namažu malo besplatnih priloga.
Moram priznati, teta koja je stajala sa druge strane pulta je bila prema meni prilično...kako da se izrazim, neprijatna...
Vratila sam se kući sa praznom veknom hleba pod miškom. Sećam se kao juče da je bilo.
Sledeći put kada mi zafali kečapa za domaću pizzu, poslaću verenika sa teglicom kod te tete.
Jer, možda sam se ja samo ružno obukla tog četvrtka.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.