Pobednik u izboru za najdeblju 'ladovinu godine. Čovek sa nervima debelim kao brodska sajla.
Za osobu ovakvog mentalnog sklopa i sam Koštunica je sinonim za hiperaktivnost. Potencijalni Pera ložač će pre sam sebe iznervirati i naložiti dok uopšte i dobije zrnce pažnje našeg heroja.
On se ne brine kada će plata, dokle god ima bar za pivo za njega nema zime.
Prevarila ga devojka sa najboljim ortakom? Naći će drugu, bolju, lepšu i spremniju. Ukrali su mu nova kola? Uzeće druga. Ako ništa, tu je gradski.
Srbija izgubila od Tadžikistana 3:0 kod kuće? Dešava se i najboljima.
Ogromna kometa se kreće ka Zemlji i preti da zbriše sav živi svet? Momak, još jedno pivo ovde.
Uzrok muka nekih današnjih porodica.Naime,kada su Austrijanci pre par vekova popisivali stanovništvo na ovim prostorima,Srbi su im,umesto svojih pravih prezimena,davali najsmešnije primere kojih su se mogli setiti.Produkt ovih zajebancija su životni pečati njihovih naslednika.Neke porodice su promenile prezime,a druge,u čast svojih predaka koji su ih zajebali,sačuvali prezime u ime tradicije.Danas se ovo glupiranje prilikom popisivanja ogleda u primerima prezimena kao što su Guzina,Pušiglavić i Pizdekalo.Hvala vam,naši divni preci,jeste da ste bili junaci,ali ste bili i seljaci.Sada muškarci menjaju prezime,a devojke jedva čekaju da se udaju.
Verujem da ljudima obeleženim prezimenom trenutno prolaze kroz glavu misli:"Sad nije tako smešno?"
Seoski glavati buzdovan sa ramenima čija je širina srazmerna "smederevčevoj" plotni.
Bolje ćeš proći ako od Krajišnika tražiš da ti otpevaju koju Tompsonovu, nego da njega mrko pogledaš. Dok neki dižu pičke materine po teretanama, on diže "Fergusona" i to sa kabinom. Kad bi izgledao kao da su ga od stene odvalili, ličio bi na čoveka.
Legenda kaže da su mnogi mazohistički karakteri nestali na samu pomisao na partnerstvo sa ovim bićem.
- Ko je bre ovaj debeli? Što se svi ućutaše?
- Ćuti, jezik ti otpao! Jednu zaušku da ti lupi i nećeš dočekati unuku da praviš ispraćaj.
Bajka kojom je majka uspavljivala malog Edipa.
Na listi najzajebanijih faca u istoriji čovek dovoljno visoko kotiran da može bez ustručavanja da pošalje Korteza i Vespučija po dva masna sa sirom.
Heron je izmislio parnu mašinu soma i po godina pre nego što su se britanski pozerčić Vat potpisao na njegov izum. Inače je generalno imao talenat da izmišlja stvari koje će neko tek za hiljadu i po godina opet da izmisli i da se proslavi, napravio je i neku vrstu orgulja i vending aparat (ono za sokove). Prva pumpa? Heron. Fermatov princip iz 17-og veka? Heron. Injekcija? Heron. Onaj imaginarni broj "i" što se pojavljuje u drugom srednje? Isto Heron. Kada su smorile takve marginalne stvari kojima je promenio pola sveta, čovek je napravio mehaničku pozorišnu predstavu od 10 minuta, sa sistemom kanapa, čvorova i jednostavnijih mašina. Imati na umu da je u toj eri ljude bilo dovoljno impresionirati i samo kanapom.
Naravno, svi ti izumi su izgledali drvenije i sranjkastije nego što zvuče, ta injekcija je za korišćenje verovatno zahtevala četiri čoveka i devet kilometara creva, a pumpu su verovatno držali u hangaru za trireme, ali čovek je to izmislio u 1. veku, u eri kada su u Kini otprilike izmislili papir i kada su vladari mislili da je strašno dobra fora da zapališ svoj glavni grad ili da pališ Hrišćane u dvorištu da bi ti glumili lampu. Da se rodio pre 200 godina verovatno bi dobio šansu da se Edison kurči njegovim idejama za par dolara mesečno a danas bi bez sumnje dane provodio razbijajući glavu da li je bolje da CERN-ovu platu spička na Ferari Enco ili dve nove Karere GT.
I pored svega toga, Heronovo ime je ostalo upamćeno po nekakvoj geometrijskoj formuli, za koju generalnu populaciju opšteprihvaćeno i jednoglasno zabole kurac. S obirom na to da je i pored čudovišne genijalnosti propustio da se proslavi, možemo samo da zamislimo koliko je to zajeban i nafuran Majkl-Medsen kuler bio.
-Herone, poslat sam iz Antijuma da ti prenesem vest sa dvora. Neron je čuo za tvoja dostignuća i spreman je da ti sredi dvospratnu gajbu u okolini dvora, nedeljne zalihe nekrštenog kata i najbolje carske konkubine, ako si spreman da za ime dvora pružaš svoje izumiteljske usluge i eventualni povremeni peting sa vladarem.
-Zabole me baš kurac da idem u Antijum, imam masažu u 5. Ae pali.
Po definiciji, to je bilo koje sredstvo kojim se eliminišu emocionalna bol, destruktivni impulsi, pretnje samopoštovanju, neželjene misli, sećanja itd.
U praksi, to izgleda ovako:
Poricanje ili denegacija: To je kad te šutne devojka posle poduže veze, pa kad te ljudi pitaju da li si okej, ti kažeš da jesi, a u stvari si skenjan kao nikad. Posle izvesnog vremena počneš i sam da veruješ u to da nisi skenjan.
Potiskivanje ili represija: To je kad postoji doživljaj koga si u početku bio svestan, a onda ga zaboraviš, jer je mnogo bolan za tebe. Na primer, kad potisneš kako si se sa šest godina u vrtiću usrao u gaće, pa su ti se svi smejali kad ti se ljenk pojavio na guzici, a ti si plakao. Onda te posle 15 godina ortak podseti i navru ti sećanja odjednom.
Pomeranje: To je preusmeravanje agresivnih impulsa na prihvatljiv objekat. Tako klinca maltretiraju u školi i tuku ga, a on ne sme nikom da pisne, pa onda dođe kući i iskali bes na mlađem burazeru.
Projekcija: To je kad sopstvena neprihvatljiva osećanja opažaš u drugome. Na primer, ložiš se na devojku svog najboljeg ortaka i rado bi je karao, ali ne smeš da priznaš, pa nabeđuješ nekog trećeg ortaka da bi on to radio.
Reakciona formacija ili nadkompenzacija: To je pretvaranje neprihvatljivog impulsa u suprotnost. Na primer, imaš komšiju za koga znaš da je patološki ljubomoran i da te mrzi iz dna duše i da bi te najradije zaklao, a ponaša se suprotno uvek kad te sretne, i kezi ti se kao da si mu brat najrođeniji.
Izolacija ili intelektualizacija: Može se ogledati u razdvajanju osećanja. To je kad gajiš ljubav prema devojci, voliš je i poštuješ najviše na svetu, ali nikad ne bi bio u stanju da je pojebeš. S druge strane, karao bi većinu riba koje poznaješ i trsio bi ih u sise i u čmar, ali nikad ne bi mogao da ih voliš i poštuješ.
Identifikacija sa agresorom: To je usvajanje osobina osobe koje se plašiš. Tako su neki favorizovani zatvorenici u nacističkim logorima bili mnogo više okrutni prema ostalim zatvorenicima, nego sami nacisti.
Sublimacija: Pomeranje agresivnih nagona na nešto što je društveno korisno ili prihvatljivo. Tako neki stomatolozi svoj urođeni sadizam sublimiraju kroz društveno koristan rad - lečenje zuba, a u stvari, sve vreme uživaju dok ti nanose bol.
Racionalizacija: To je kad neko svoj sumnjiv poriv prikazuje kao plemenit. Na primer, kad učitelj-sadista tuče decu, a kaže da to radi samo zato da bi ona bolje učila. Ili kad devojka ne da dečku da joj svrši po faci, a onda joj on kaže kako je to dobro za kožu lica.
Osoba koja drži kosu ženske osobe koja u tom trenutku povraća.
Razmišljanja u zlatnom periodu naših života, kada smo bez brige i pameti razmišljali o svakojakim glupostima, maštali, radili ono što nikada ne bi kao odrasli, verovali u svakakve laži svojih roditelja zarad što boljeg vaspitanja. Uglavnom su to stvari koje se ceo život pamte ma koliko one bile besmislene.
Razmišljanja:
Na 100. spratu neke zgrade možeš dodirnuti oblake.
Sa 100 merdevina se možeš popeti na mesec.
Papirne novčanice su uvek veće vrednosti od metalnih.
Čokoladno mleko se dobija od braon krave.
Lanac ishrane je: Pas - Mačka - Miš - Sir
Kada pada kiša, Bog zaliva cveće.
Kada jedemo hrskavu hranu kosa nam se ukovrdžava.
Lepljiva traka je najbolji lek za ispucala usta.
Kišobran je bolji od bilo kakvog padobrana.
Mesec nas neprekidno prati.
Gutanje semenki će prouzrokovati rast lubenica u našem stomaku.
Roditeljske zavere:
Ako budemo razvlačili usta ostaće nam takva zauvek.
Ako nastavimo da čačkamo nos ostaće nam rupa u glavi.
Ako budemo plazili jezik da će neko nas udariti u potiljak i jezik će nam ispasti.
Ako ne peremo zube da će nam paukovi pojesti svu hranu sa zuba.
Da će nas odneti ciganka/babaroga/neka jeziva komšinica ne budemo li spavali...
Vrlo optimističan narod. I kad im je vanredno stanje, njima je izvanredno.
Razočaravajuće pomirenje sa činjenicom da su na akciji rasprodati svi LCD televizori.
Takva osoba je izuzetno dobra. Gud gaj Greg je naspram te osobe onaj lik što je pobio ljude u Norveškoj. Dakle, dobričina do kosti. Uvek je pošten i nikada nije ispao pička, naprotiv. Čak i u situacijama u kojima bi svako normalan postupio oštro, on je smiren i dobar. Još te i ponudi vopsom jer se istripovao da si ljut na njega. Toliko je dobar da je to ponekad jezivo.
I pored svojih obaveza uvek će ti rado pomoći, iako si ga sinoć ismevao, gađao limenkama piva, slao u prodavnicu po deset pakovanja trouglastog ''Biser'' sira, koga je sam trebao da plati, i terao da skida gaće pred gomilom pičaka. On sve to zaboravi vrlo brzo i ponaša se kao da nije ništa bilo. Nekada ti bude sranje zbog toga što iskorištavaš njegovo dobro ponašanje, ali te taj filing prođe kada se on vrati i saopšti ti da je upravo završio sa peglanjem veša.
- Ej, završio sam ti izveštaje iz fizike što si me zamolio da uradim, fotokopirao sam ti onu knjigu, sutra najkasnije ćeš dobiti beleške iz istorije. Sam sam ih izvukao iz knjige i iskucao u Vordu. Samo da prebacim na fleš i da odštampam. I kupio sam fleš jer si rekao da nemaš svoj.
- Daj, zajebavaš me? Ju, do jaja brate. Hvala ti, pravi si. Kapiram da igraš GTA bez čitova.
- Ništa, i drugi put.
- Sve je to lepo, ali, nestalo nam je hrane. Aj kupi neku salamu, nema veze i da je podriguša, i govno bi pojeo koliko sam gladan.
Besprekorna ambalaža koja savršeno čuva ukus piva.
Spakovano u staklenu flašu od 0.5 litra, prepoznatljivog i jednostavnog dizajna, predstavlja autentični Balkanski proizvod. Od ogromne milošte još nazivana i „staklić“. Svojevremeno je bilo moranje vratiti ambalažu, što samo po sebi potvrđuje njenu realnu vrednost i kvalitet. Pivo koje se u frižideru najlepše znoji, kažu stariji. Takođe kažu da je ambalaža tako osmišljena i proizvedena da možeš mokraću popiti iz toga, a tek da trepneš poneki put. Etiketa predstavlja statusni simbol ove ambalaže, a što se lakše skida sa nje, to je bolje, jer što je pivo hladnije, to je više oznojeno, a što se više oznoji, to se lakše skine etiketa. Prosta matematika.
Pravi tru sladoukusci imaju priliku i privilegiju da iskuse realnu multifunkcionalnost i bonus dodatke kupovine cele gajbe ovih čarobnih flašica, jer ista kasnije, pošto je celu u slast popiješ, služeći se svojom SFRJ izdržljivošću koristi kao gajba za drva, stepenik za predmete koji su visoko, ili pak kao plastični tabure za podmetanje ispod dupeta dok piješ još jedan staklić Zaječarskog, u pauzi između malterisanja česme u dvorištu i košenja trave.
Staklići nestaju, zamenjeni pivima životinjskog porekla, takmičara komercijalnih trka i obrnuto proporcionalnih kvaliteta. Jedino ti preostaje da pitaš ćaleta i dedu o korenima staklića koji sežu još od starog dobrog BiP-a pred zadrugom. Drugo što ti preostaje je da u kafani, inače retkom mestu gde se ova ambalaža i danas nalazi, naručiš „STAKLIĆ PA MAKAR BILO KOJI“, što potvrđuje činjenicu da je ova ambalaža genijalna. Ili pak, nađi privatnu prodavnicu koju drži vlasnik 60+, pakuj se i seli u taj komšiluk.
Neoborivi stepen jačine nečijeg nadimka. Većina poznanika ga zna samo po nadimku, niko nije siguran oko pravog imena.
Brate kako se zove onaj lik što ga zovu Lepinja?
Veruj mi pojma nemam, a znam dečka još od osnovne. Njega i keva zove Lepinja.
Skraćenica za:
1. Ajde što je ovo prethodno, nego i naredno.
2. Ne znam tačno da odgovorim na vaše pitanje.
1. Em piješ, em ništa ne radiš, em si na taj kompjuter po ceo dan. Kad ćeš da učiš malo?
2. Emmmmmm...
Oni kojima je mozak manji od muda, a muda kao nedozrele ribizle u zadnjem dvorištu babine kuće. Oni koje je evolucija preskočila pa genetika sačekala, matori davao primer iz prve ruke, uglavnom desne, pa šutnuo potomka nogom u dupe da produži lozu i nastavi tradiciju. Oni koje treba štrojiti da se ne razmnožavaju, direktno na javnom servisu, izmedju slagalice i drugog dnevnika.
Ovako, pijan priča po kafanama i trezan po pijaci, kako on onu svoju malo ćušne koji put, čisto da se zna. Da pusti krv! Da joj se ne ponovi. Potomci tog istog ili sličnog plemena ga slušaju, mršte čelo i klimaju glavom. Batina je iz raja izašla, neće joj ništa biti. To prodje! Kad prodje što si zvao muriju na brata one klinke kojoj si zalepio šamar i psovao sve po spisku kad ti je na parkingu udarila Opela iz osamdesetneke. Što si kumio, lagao, plakao i usr'o se u gaće kad te je sačekao sa palicom na tom istom parkungu. Ljudi te gledali usranog! Zašto njega nisi ćušnuo, čisto da se zna?! Gde je bilo pleme da ti pomogne?! Nije vredelo, sad si još gori!
Gori si jer ti je to fetiš, to je ono što ti daje moć. Moć koju u seksu nemaš, jer si u njemu oduvek bio loš. To i sam znaš, a znaš i da one znaju. To te boli! Bolestan si monstrume, jer si se sa tim rodio i godinama si to gajio. Ne kao cvet, nego kao koprivu, kao korov, a korov je teško istrebiti. Potrebne su radikalne mere, potrebno je duboko oranje. Samo da znaš, plugovi postoje, jednom će ih neko iskoristiti!
Ljudi na koje malo ko obraća pažnju, osim kada im se nađu na putu. Većinom ostavljeni sami jer porodica nema vremena da se brine o njima, sve svoje prijatelje su odavno nadživeli, i više ni sa kim nemaju da podele ono što im je na srcu. Njihove uspomene nikom ništa ne znače, njegovo vreme je za druge pradavno prošlo, i ostavljeni su da dočekaju kraj kako nam ne bi više zauzimali mesto.
U mom mestu je postojao čovek koga su svi znali, a malo ko je išta znao o njemu. Svakog dana taj dedica bi stajao u blizini gradskog Doma kulture, sakoa nagrnutog na ramena, i gledao ljude kako prolaze svojim poslom, svakom se uljudno i sa smeškom javljajući, čak naklonivši šešir ukoliko bi ga nosio. Zbog toga su ga klinci prozvali "Čiča što stoji pored puta", stariji su govorili da je lud, ali on nije odustajao od svoje razonode, i godinama je predstavljao neku vrstu gradske znamenitosti, dostojanstveno provodeći dane radeći ono u čemu je uživao - gledao mlade ljude pune života, dok je puštao da ga misli vode ko zna kuda i u koje vreme. Povremeno bi nastojao da započne razgovor sa tim mladim ljudima, ali niko nije imao vremena za to, i ono što je imao da kaže pokrila bi gradska vreva. Kada se jednog dana nije pojavio na svom mestu, svi su znali šta se desilo, ali niko nije znao gde živi kako bi ga našli i sahranili. Tek posle nedelju dana smrad ih je doveo do stančića u kome je dedica živeo onaj deo svog života o kome niko ništa nije znao. Tada su saznali da se zapravo zvao Milenko, da ima još uvek živog brata u drugom gradu, da je kao mlad bio glumac u pozorištu, da se iza ostarelog izboranog lica nekad krio stasit markantan mladić, našli su njegova pisma, knjige, hartije koje su sadržale sve ono što je drugima godinama hteo da ispriča, ali nikog jednostavno nije zanimalo. Na sahrani su bili samo pop i njegov brat, niko drugi nije imao vremena da dođe. I svi su nastavili dalje...
Vrhunac koncentracije. Pogoditi pljuvačkom mlaz pišaćke iziskuje ogromne mentalne napore. Izraz opisuje osobu koja je veoma usresređena na ono što radi.
-Jebote šta se Čomi udubio u rešavanje skandinavke, kao nuklearni reaktor da sklapa..
-Ma pusti mandrila, vidiš da se utripovao k'o da seče mokraću dok piša.
Lajtmotiv pripovetke Petra Kočića „Kroz mećavu“ koja je svojim gotovo lirskim prikazom besmislene i neshvatljive tragedije što zadesi dobrog čoveka opasno smorila generacije đaka tokom čitavog XX veka. U nacionalnu svest ostao je urezan ovaj više puta ponovljeni zov starca unuku koji za njime tetura, je li, kroz mećavu, kao i unukov odgovor „Idem, idem“ – idealno za svaku priliku gde neko u grupi zaostaje, a neko drugi želi da se tako duhovito izrazi. Čak se i Branko Ćopić zezao s time u „Magarećim godinama“.
Probijanje kroz masu na Exitu:
- Ideš li, rode?
- Idem, idem...
- E, idete mi na kurac više vas dvojica, šta stalno to ponavljate?
Gejmer svih gejmera, misteriozna faca koja je harala devedesetih godina u svetu 2D igara. Niko zapravo sa sigurnošću ne može da tvrdi kako se zvao i kako je izgledao, niti šta je tačno predstavljalo ono AAA. Kruže razne priče koje vuku u legendu, neki tvrde da je fliperdžijama ostavljao bogatstvo, drugi da je igrao za džabe. Pričalo se da nikada ne spava i da je nenadmašan na pangu, Mustafi, Panišeru, avionima, fudbalu..A onda je nestao. Pojavile su se 3D igre, kompjuteri, plejstejšni, i početkom novog milenijuma gubi mu se svaki trag, u svakoj zemlji. Kažu da se penzionisao, da je sada mator, da je iz bezbednosti promenio nik..Kao i da je umro i postao duh video igara. Nikada nećemo saznati, ali da nedostaje - nedostaje. Umro je zajedno sa fliperima i vašardžijama, i otišao u raj za virtuelne heroje.
HIGH SCORES
AAA.....................1.349.800
BOC................... ....758.200
KRV........................545.000
ROT........................530.400
MIK.........................378.000
NOL.........................290.400
DEH.........................247.500
NIK..........................194.400