
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
Pre neki dan se probudim( a ne sećam seda sam spavao), i vidim na stolu pored kreveta dva mala zelena, ona klasična filmska - sićušni, siva hajtek odela, ogromne oči na još većim glavama. Samo sam promormljao: "Dal je moguće", onda sam jedno dvadeset minuta blenuo u njih. Posle tih dvadesetak minuta sam se usudio da ustanem da upalim svetlo, i negde na putu do prekidača sam se probudio. Kad sam se okrenuo, nije ih bilo.
Znam da je ovo softkor u odnosu na moje starije boleštine odavde, al' da s' ne zaboravi
Imam i ja sličnu priču. Legnem da spavam i posle dva sata se budim, bilo je negde oko 3 ujutru, i gledam oko sebe i vidim da spavam u savršeno urednom krevetu, radni sto mi je prazan i cela soba je čista. Ja se probudim ujutru, kad ono u sobi nikad gore stanje, ko da je bomba pala.
To je san u snu.
Najteži snovi su ti. Kad sanjaš da sanjaš.
Noćas sam sanjala da mi je leva strana tela sačinjena od ljudskih organa tipa srca, bubrezi, creva, iznutrice. Samo mi je lice bilo čisto i sjajno. Idem tako po svetu i doniram organe - kome šta zatreba. Kad se sve razuzelo ostalo je pola mene. Bez leve strane. Nestalo mi je i pola lica. Takva stižem do nekog prozora sa kojeg vidim sunčev sistem. Otvaram ga i skačem, osećam kako isparavam, nestaje me, pufff! I tu se budim . .
Ovo je malo bolesno ali sanjala sam da jednom od svojih omiljenih pevaca "mazim" oko, verovatno je san posledica toga sto sam mu na koncertu mazila kosu.
Нисам ја сањао, али ми се ортак клео у све живо да је сањао следеће:
Као тучемо се он и ја на некој пољани и пичи нека техно-дапстеб-нека која већ звучи ко кад цркне штампач, и ја му као поломим нос. И сад неам појма, долази неки хелиш од болнице и возе нас на операцију његову за нос. Каже стигнемо ми тамо, кад ја уђем тамо уместо њега, а он седне у чекаоници и чека фазон сат времена и смори се на крају и уђе, и пита:
- Где је (убацити моје име у вокативу овде)?
- Ко?
- Па (убацити моје име у вокативу овде)?
- Господине, ви сте овде дошли сами, да ли сте Ви свесни тога?
И фазон на крају чује мене како се смејем... како бих то сад рекао... да чује мој глас како се смеје.
kad smo vec kod ortakovih snova, jedan ortak je sanjao da me jebe. u guscu. ajd sto je sanjao nego mi sutra dan salje poruku u fazonu, "tebra ja sanjao da te jebem!" i jos kaze ON MENI, "koji si bolesnik pizda ti materina...."
Ахаха, шаљеш му подсвесне сексуалне сигнале, пичко поремећена лололо.
hahaha garant je to u pitanju!
Ahahahaha jedan moj ortak je sanjao da ga drugi ortak oralno zadovoljava hahahaha umrem od smeha kad se setim, što je najgore prepričao je san svima na igralištu, kad je ovaj došo svi smo se valjali, verujem da on ima traume od Sanjača hahahaha
Sanjala sam kako se vozim na točku traktora s razrednom iz osnovne škole, i odjednom krenemd a surfujem po putu, razredna spadne s traktora i udari u drvo, pa traktor stane, i ja se srgam u blato, pa skidam vrh lobanje da istresem blato iz glave, i odjednom se stvorim na faksu i ubijem od batina neku koleginicu što me nervira i ovako, pa završim u zatvoru koji je portirnica faksa.
Колико се год трудили, нећете никад имати овакав трип: http://en.wikipedia.org/wiki/Seven_sleepers
Ja svaki put sanjam isti bolesni san kad imam temperaturu. U nekoj šumi gde rastu velike i debele sekvoje,ja i moj otac šetamo pored nekog kanala. U jednom trenutku debla počinju da padaju a on i ja padamo u kanal a teška debla preko nas.Onda se ja smanjujem i ulazim u tunel koji je iskopala kišna glista i putujem kroz njega. Posle toga se izdižem u plavetnilo neba gde je sve okolo beskrajno plavo i prostrano bez oblaka a ja stojim na jednom umršenom,suvom čokotu vinove loze.Na tom čokotu je vezana jedna zlatna žica koja je bolesno prava, dugačka i jako zategnuta. Ja krećem preko nje na drugu stranu i svaki put padnem i budim se. San je totalno nebulozan ali uspeva da me izbezumi iznova i iznova...
Ово је најбоља тема на свету. Јеботе шта наш мозак све избаци током сна.
ја сам ко клинац често сањао да ме јуре швабе са све шлемовима, шмајсерима и оним ланцима са плочом на грудима, ваљда су то били есесовци, јебем ли га, и како бацачем пламена пале дедину стару кућу у селу мом драгом и сећам се да ми је срце лупало у грлу при буђењу. тај анимозитет према немцима је испао користан тек 2010. кад сам ставио 100 јевреја да ће да их бијемо на СП у ЈАР, на квоту 5.
Од онда често, а има томе већ две године, строго током поподневне дремке сањам како Тозовац гузи Меркелову и пева:'' ... а од Раље, курац даље'' и срце ми је на месту.
Ja svaki put sanjam isti bolesni san kad imam temperaturu. U nekoj šumi gde rastu velike i debele sekvoje,ja i moj otac šetamo pored nekog kanala. U jednom trenutku debla počinju da padaju a on i ja padamo u kanal a teška debla preko nas.Onda se ja smanjujem i ulazim u tunel koji je iskopala kišna glista i putujem kroz njega. Posle toga se izdižem u plavetnilo neba gde je sve okolo beskrajno plavo i prostrano bez oblaka a ja stojim na jednom umršenom,suvom čokotu vinove loze.Na tom čokotu je vezana jedna zlatna žica koja je bolesno prava, dugačka i jako zategnuta. Ja krećem preko nje na drugu stranu i svaki put padnem i budim se. San je totalno nebulozan ali uspeva da me izbezumi iznova i iznova...
jebote i meni se isto dešava. I to samo kad imam visoku temeraturu, isto se smanjujem a ispred mene nego zlo, užas, ne sjećam mu se face ali znam da je gadno i tako kroz šumu prilazim tome a na kraju vidim kovčege. Budim se u totalnoj panici i treba mi vremena da dođem sebi. Al' impozantno je što sanjam isti san svaki put kad sam bolestan.
Синоћ сам сањао неке вукајлијашице, кеве ми.
Ja sam pre par dana sanjao da sam kupio duboke crvene starke i onda ih nosio kroz grad kao da je to najnormalnija stvar...
Што и јесте..
Ja retko sanjam cudne snove, ali skoro sam citao nesto o snovima i psihoanalizi i bas legnem i tu noc sam mnostvo gluposti sanjao, ali jedna se izdvaja.
Sanjao sam kao odgore gledam kako se vuce po podu Ana Ivanovic, a kroz ledja joj idu 3 velike futuristicke cevi sa nekom kao strujom, i kao neko mi prica ona ima neku neizlecivu bolest, pa pominje onda fiziku cestica i jos neke nerazumljive termine i da je ona kljuc za sve to. Odjednom ja se tusiram kao u toj sobi, a pored mene je neko (ne secam se) i kaze mi ajde kao da vidimo Anu da li je jos ziva, a ona je kao u nekoj komori onako sklupcana, ali na otvorenom tu u istoj prostoriji samo iza zida.
Strašno mi je žao, ti očito proživljavaš horor svakodnevno.