Скоро сам сањала да оперишем ћалету глисте из плућа и сконтам да сањам и пробудим се, и иста сцена, опет га оперишем, и тако сам се "будила" пешес пута, е то последње буђење је било стварно.
Evo sna koji me je pratio, pa sigurno 10-tak godina. Dolazio je otprilike jednom, dvaput mesečno, i baš mi posle išo na jaja.
Skočim u more i zaronim. I ronim, ronim ja tako recimo 10tak m u dubinu. I onda krenem da se opuštam i voda počne da me onako podiže ka površini. I sad to izbacivanje na površinu traje onako pešest sekundi. U trenutku kad sam izronio dostigo sam brzinu od nekih 5 - 6 banke i izleteo u vazduh. Tu ja oslobađam pluća starog vazduha i lakne mi skroz, ali ne lezi vraže, nastavljam da pičim na gore. Uzlećem jbt nekontrolisano opet celih 5-6 sekundi, pa krenem da usporavan na nekih 20 - 30 metara. U trenutku kad dostignem tu najvišu tačku, gravitacija najzad počinje da odrađuje svoje i ja se onako na tren obradujem što je prestao onaj osećaj u stomaku ko kad se lift brzo počne penjati. E sledećeg trenutka počinje moj pad na dole, ja tek tad vidim da ima mnooogo da se pada, i što je najgore počinje onaj osećaj u stomaku ko kad sam bio klinac pa kad ljuljaška počne da se spušta na dole. To traje sekundu - dve (to je u tom momentu jako dugo), i tu se sav isprepadan budim. Eto.
Ja sam 2 puta do sad doživeo lucidan san, i oba puta mi se ista stvar desila. Provalim da je san, i kao aj da letim i skočim i umesto da poletim ja skočim kao hulk i padnem i opet skočim i probudim se, valjda od uzbuđenja.
Hm. Ponekad spavam na pola očiju, što kažu. Spavam i sanjam, a paralelno čujem sve što se dešava po kući, kao budna. Jeste da nisam normalna što je utvrđeno još kad bejah u pelenama, ali škk?
No dobro. Bar mi meskalin ne treba.
Šta sve ne sanjam ...
''To što te vidim - je li moja ili tvoja moć?!" p)
Kao guram bajs sa drugarima, i pricamo o tome gde cu ja da serem!
Dodjemo mi do nekog filmskog studija, kad kurac, ne daju da se ulazi tu. I ja predlozim da odemo do nekog mog apartmana i da tamo ljosnem keramiku. Usput, jebeni Pol Voker mi nosi laptop u torbi i govori mi da me trazi riba na skajpu.
I udjemo mi u zgradu, nakaradim bajs na ogradu i penjemo se gore. Tu se odjednom stvara buksna i pravi se krug. Silazimo polako niz stepenice i ja pijem jogurt, valjda sam i picu neku hasao. I vidim da se drugar uzmuvao, kao 'oces ti malo brate? I dam mu cim jogurta. I hoce i drugi. I tako nas cetvorica (mislim) podelimo samo jedan jogurt u casi. I STA JE POENTA JOGURTA. Pajsad!
Jedan mrsavi ortak, zovemo ga Redak (selfeksplejnatori), pije gurtjo i isti mu curi na nos i kroz oci, zagrcn'o se valjda. Mi ostali koma, i on se isto smeje. Opet se vraca ona buksna, svi rivamo i sledecem drugaru ide jogurt iz ociju, nacinevera, ali ne malo k'o onom ortaku, nego cela faca jebena kao da mu konj isvrsavao po licu jebote! :D I tu mi jos veci patos napravismo, bukvalno me boleo stomak u snu i bas se osecas kako te radi vutra, a ortak pored mene se smeje k'o Draguljce i to me dotuklo i jebemumater tu se probudim!
Sanj'o ja jedne noći, 'vako... Blejim ja kao gajbi, kao igram super marija, onog na Nintendou 64 i sad, dolazim do nekog dela, gde trebaš da skočiš onako kroz vodu i ja hop, kad vidiš, ja se odjednom stvaram na Adi Ciganliji (znači ne super mario nego ja, onako baš ja, kao ja, ako me razumete) počinjem da trčim kao lud, kao ne znam šta se dešava, želim nazad... Uskačem u jezero, preplivam pola, kad vidiš iskače mario i kreće da me gađa onim crvenim pečurkama za rast... Ja se kao nešto derem : ne, mario, nemoj... a on samo nastavlja i smeje se onim njegovi smehom i odjedared : Sorry amigo, ali previše ti je mali, mora da poraste ! Ja pogledam dole, kad ono svaki put kad me pogodi, čuje se onaj zvuk :trntrntrrr: i meni poraste ćune za 1 cm... Tad sam se probudio i plakao sam od smeha... nevera... (nažalost nije stvarno porast'o)
To sam i ja imao, zove se polusan, neki poremećaj, meni se javlja kad sam premoren i mnogo je nenormalno! Mešaš san i javu, samo što sam ja imao ekstremne slučajeve. Imao sam to što čujem glasove oko sebe i to glasove ljudi koje znam i svako priča nešto za sebe ali je tolka graja da se ne čuje ništa, onda popizdim tako i kažem dosta bre! Onda se probudim i vidim da je tišina u sobi. Ali mnogo, mongo zajebanije je to kad doživiš da u tom polusnu vidiš sobu jer su ti oči poluotvorene ali vidiš nešto još čega tu nema. Naravno nikad ništa dobro, a uvek se završavalo tako što se konačno probudim od adrenalina i lupa mi srce brzo u pm. E od toga ja jedno vreme sam jedva čekao jutro, jer znam da ima još puno do mraka. Nenormalno znam! :)
Ја синоћ сањао да играм утакмицу за Звезду, али на неком ненормалном терену. Фазон терен је као онај за мали фудбал на вештачкој трави са оградом, а може да се игра и ван тог терена. Значи спичиш лопту играчу напоље, он прескочи ограду и иде на центаршут. Играли против неке европске екипе. Није болестан сан, ал јебига, чудан ми је некако.
Naime, sanjam ja da se igram napolju, i prolazi đubretarski kamion bez ljudi u njemu, diže se na zadnje točkove, počinje da me juri trčećim korakom da bi me pojeo, i kada me je pojeo ja sam se probudio.
Lafo ja spavam na krevetu, prozor mi otvoren. Čujem ja neku halabuku negdje i to me budi. Uzmem daljinski, prebacim na RTRS kad tamo udarna vijest, vanredno stanje. Kraj svijeta! Kaže onaj spiker Čkaljinim glasom: "I onda su se vr' Bosne vrgle čudne prilike po nebu bijelu!" Pogledah kroz prozor kad ono iz neba se spustio leteći tanjir, jajastog obliga, nebo je apokaliptično crvene boje, munje sijevaju a to jaje samo stoji i svijetli. Uhvati me panika, zgrabih torbu za preživljavanje (koju stvarno imam okačenu na vješalici) i potrčim ka dnevnoj sobi, adrenalin drma i tu se probudim.
Naime, sanjam ja da se igram napolju, i prolazi đubretarski kamion bez ljudi u njemu, diže se na zadnje točkove, počinje da me juri trčećim korakom da bi me pojeo, i kada me je pojeo ja sam se probudio.
Ja sam sanjao tako kao klinac da me jure bageri jebeni. Ja bež' u kanal, oni za mnom, ja u neku uličicu, oni me nanjuše k'o kerovi. Odvratan osećaj, onako bruje i drma te najgori adrenalin dok idu prema tebi..... :S
Шта ти фора са старкама ПУВе?
Скоро сам сањала да оперишем ћалету глисте из плућа и сконтам да сањам и пробудим се, и иста сцена, опет га оперишем, и тако сам се "будила" пешес пута, е то последње буђење је било стварно.
Fora sa dubokim starkama, pogotovo crvenim je to da su produkt nacističkog stiliste iz pakla koji pokušava da nas pobije svojim ogavnim kreacijama.
брр
Evo sna koji me je pratio, pa sigurno 10-tak godina. Dolazio je otprilike jednom, dvaput mesečno, i baš mi posle išo na jaja.
Skočim u more i zaronim. I ronim, ronim ja tako recimo 10tak m u dubinu. I onda krenem da se opuštam i voda počne da me onako podiže ka površini. I sad to izbacivanje na površinu traje onako pešest sekundi. U trenutku kad sam izronio dostigo sam brzinu od nekih 5 - 6 banke i izleteo u vazduh. Tu ja oslobađam pluća starog vazduha i lakne mi skroz, ali ne lezi vraže, nastavljam da pičim na gore. Uzlećem jbt nekontrolisano opet celih 5-6 sekundi, pa krenem da usporavan na nekih 20 - 30 metara. U trenutku kad dostignem tu najvišu tačku, gravitacija najzad počinje da odrađuje svoje i ja se onako na tren obradujem što je prestao onaj osećaj u stomaku ko kad se lift brzo počne penjati. E sledećeg trenutka počinje moj pad na dole, ja tek tad vidim da ima mnooogo da se pada, i što je najgore počinje onaj osećaj u stomaku ko kad sam bio klinac pa kad ljuljaška počne da se spušta na dole. To traje sekundu - dve (to je u tom momentu jako dugo), i tu se sav isprepadan budim. Eto.
Ja sam 2 puta do sad doživeo lucidan san, i oba puta mi se ista stvar desila. Provalim da je san, i kao aj da letim i skočim i umesto da poletim ja skočim kao hulk i padnem i opet skočim i probudim se, valjda od uzbuđenja.
Jao sad je bilo gusto. Uvek sanjam bolestije kad spavam malo pa me neko brobudi pa posle nekog vremena opet legnem.imate li takva iskustva?
Hm. Ponekad spavam na pola očiju, što kažu. Spavam i sanjam, a paralelno čujem sve što se dešava po kući, kao budna. Jeste da nisam normalna što je utvrđeno još kad bejah u pelenama, ali škk?
No dobro. Bar mi meskalin ne treba.
Šta sve ne sanjam ...
''To što te vidim - je li moja ili tvoja moć?!" p)
hahah pazi ovo sto sam sad usnio
Kao guram bajs sa drugarima, i pricamo o tome gde cu ja da serem!
Dodjemo mi do nekog filmskog studija, kad kurac, ne daju da se ulazi tu. I ja predlozim da odemo do nekog mog apartmana i da tamo ljosnem keramiku. Usput, jebeni Pol Voker mi nosi laptop u torbi i govori mi da me trazi riba na skajpu.
I udjemo mi u zgradu, nakaradim bajs na ogradu i penjemo se gore. Tu se odjednom stvara buksna i pravi se krug. Silazimo polako niz stepenice i ja pijem jogurt, valjda sam i picu neku hasao. I vidim da se drugar uzmuvao, kao 'oces ti malo brate? I dam mu cim jogurta. I hoce i drugi. I tako nas cetvorica (mislim) podelimo samo jedan jogurt u casi. I STA JE POENTA JOGURTA. Pajsad!
Jedan mrsavi ortak, zovemo ga Redak (selfeksplejnatori), pije gurtjo i isti mu curi na nos i kroz oci, zagrcn'o se valjda. Mi ostali koma, i on se isto smeje. Opet se vraca ona buksna, svi rivamo i sledecem drugaru ide jogurt iz ociju, nacinevera, ali ne malo k'o onom ortaku, nego cela faca jebena kao da mu konj isvrsavao po licu jebote! :D I tu mi jos veci patos napravismo, bukvalno me boleo stomak u snu i bas se osecas kako te radi vutra, a ortak pored mene se smeje k'o Draguljce i to me dotuklo i jebemumater tu se probudim!
Naci na'aci san, u zadnjih pola godine, majke mi!
Ja sam sanjao pre neku noć da kao gledam Zvezde Granda, a da su u žiriju Ozi Ozborn i Lordi.
Sanj'o ja jedne noći, 'vako... Blejim ja kao gajbi, kao igram super marija, onog na Nintendou 64 i sad, dolazim do nekog dela, gde trebaš da skočiš onako kroz vodu i ja hop, kad vidiš, ja se odjednom stvaram na Adi Ciganliji (znači ne super mario nego ja, onako baš ja, kao ja, ako me razumete) počinjem da trčim kao lud, kao ne znam šta se dešava, želim nazad... Uskačem u jezero, preplivam pola, kad vidiš iskače mario i kreće da me gađa onim crvenim pečurkama za rast... Ja se kao nešto derem : ne, mario, nemoj... a on samo nastavlja i smeje se onim njegovi smehom i odjedared : Sorry amigo, ali previše ti je mali, mora da poraste ! Ja pogledam dole, kad ono svaki put kad me pogodi, čuje se onaj zvuk :trntrntrrr: i meni poraste ćune za 1 cm... Tad sam se probudio i plakao sam od smeha... nevera... (nažalost nije stvarno porast'o)
Hahahahahahhaha :)
Хомбре, не бих да те уплашим, ал неко ти се играо са пишом док си спавао. С ким живиш дома?
Ако немаш коме да се обратиш, можеш мени на пвт. Ти си храбар дечко, упамти то.
@ AvvI
To sam i ja imao, zove se polusan, neki poremećaj, meni se javlja kad sam premoren i mnogo je nenormalno! Mešaš san i javu, samo što sam ja imao ekstremne slučajeve. Imao sam to što čujem glasove oko sebe i to glasove ljudi koje znam i svako priča nešto za sebe ali je tolka graja da se ne čuje ništa, onda popizdim tako i kažem dosta bre! Onda se probudim i vidim da je tišina u sobi. Ali mnogo, mongo zajebanije je to kad doživiš da u tom polusnu vidiš sobu jer su ti oči poluotvorene ali vidiš nešto još čega tu nema. Naravno nikad ništa dobro, a uvek se završavalo tako što se konačno probudim od adrenalina i lupa mi srce brzo u pm. E od toga ja jedno vreme sam jedva čekao jutro, jer znam da ima još puno do mraka. Nenormalno znam! :)
Ако немаш коме да се обратиш, можеш мени на пвт. Ти си храбар дечко, упамти то.
Auuu, a možda je taj neko ti?! Pa kad sam se probudio, sakrio si se da te ne vidim...provalio sam te, sram te bilo Njari!
Ја синоћ сањао да играм утакмицу за Звезду, али на неком ненормалном терену. Фазон терен је као онај за мали фудбал на вештачкој трави са оградом, а може да се игра и ван тог терена. Значи спичиш лопту играчу напоље, он прескочи ограду и иде на центаршут. Играли против неке европске екипе. Није болестан сан, ал јебига, чудан ми је некако.
Moj najbolesniji san sa pešes godina:
Naime, sanjam ja da se igram napolju, i prolazi đubretarski kamion bez ljudi u njemu, diže se na zadnje točkove, počinje da me juri trčećim korakom da bi me pojeo, i kada me je pojeo ja sam se probudio.
Konjevi smanji transformerse olololo
Ja sanjo neki dan 21. decembar.
Lafo ja spavam na krevetu, prozor mi otvoren. Čujem ja neku halabuku negdje i to me budi. Uzmem daljinski, prebacim na RTRS kad tamo udarna vijest, vanredno stanje. Kraj svijeta! Kaže onaj spiker Čkaljinim glasom: "I onda su se vr' Bosne vrgle čudne prilike po nebu bijelu!" Pogledah kroz prozor kad ono iz neba se spustio leteći tanjir, jajastog obliga, nebo je apokaliptično crvene boje, munje sijevaju a to jaje samo stoji i svijetli. Uhvati me panika, zgrabih torbu za preživljavanje (koju stvarno imam okačenu na vješalici) i potrčim ka dnevnoj sobi, adrenalin drma i tu se probudim.
Ja sam sanjao tako kao klinac da me jure bageri jebeni. Ja bež' u kanal, oni za mnom, ja u neku uličicu, oni me nanjuše k'o kerovi. Odvratan osećaj, onako bruje i drma te najgori adrenalin dok idu prema tebi..... :S
Јебо вас аватар.