Prijava

Ma da bas cu da ostavim internet LOL beskonacno muzike,filmova,informacija itd

Nisam ni ja za ukidanje totalno. Al sam skonto da zaista previše gubim vremena na njemu.

I čak to nije klasična zavisnost, jer ja u suštini mogu biti bez interneta koliko god hoćeš i to mi uopšte nije problem.

Npr. znam ljudi odu na more, cimaju se ako nema vaj-faj, moraju ujutru pročitati portale, moraju ovo, moraju ono... meni to ništa... opušteno... Mogu biti cijeli dan bez, nemam POTREBU za tim.

Ali je problem u tome što jednom kad zajašim na kompjuter, e onda se slabo kontrolišem. Tj. izblejim mnogo, baš mnogo vremena na netu, i često bez ikakvog jasnog cilja...

Drugi problem je kad ti net postane difolt aktivnost u slobodno vrijeme, jer
1) ništa ti drugo ne pada na pamet
2) ono što ti padne na pamet, a da nije net iziskuje više napora... onda mozak gleda da štedi energiju i ti ideš na net

Onda dolazimo opet na tačku, jednom kad zajašiš, teško je sjašiti... :D

A isto tako sam skonto da se tu teško kontrolisati... već je situacija poprilično ILI-ILI.

Ako nisam na netu, ne nedostaje mi i nemam nikakav problem s tim što nisam.
Ali ako jesam, teži da uzurpira svo moje vrijeme i teško sa njega silazim.

Kontam da je jedan način kontrole, da se odredi recimo neko vrijeme u toku dana kada je dozvoljena neobavezna bleja na internetu, aka surfovanje.

A mimo tog perioda da se net može koristiti samo namjenski ili strogo po potrebi... Znači samo tražiš informacije koje su ti realno potrebne... za ono što radiš. Naravno dopisivanje bi bilo izuzetak, jer neću da budem asocijalan... dopisivanje preko vajbera, whatsappa i slično, to i ne računam u Internet, iako to tehnički takođe ide preko Interneta.

Tako nastade izraz doomscrolling.

Meni je dijagnostikovan poremećaj prilagođavanja.
Rečeno mi je da od toga pati bar 90% stanovništva u bivšoj Jugoslaviji. Intenzitet se razlikuje od osobe do osobe, neko oseća blagu napetost, neko frustraciju srednjeg intenziteta, neko tugu, neko jednostavno nema motivaciju, i tako dalje...
Kod mene je to izraženo u najmanjoj mogućoj meri tj. sve je "simbolično" i prolazno.
Ja sam zbog (povremenih i minimalnih) problema sa prilagođavanjem na primer umereno skeptičan, suviše introvertan i "zvaničan" u komunikaciji (spontanost mi u zadnje vreme ne ide od ruke).
https://www.danas.rs/zivot/poremecaj-prilagodjavanja/

I meni je kurac u zadnje vreme blago napet, šta misliš da mi ga spontano popušiš?

pa mora li baš taj kurac, misli malo šta ako škody vidi taj post

Pa nisam mater spominjao, nisam znao da Hank Škoody kažnjava i za felacio

Dosada nekad izaziva frustraciju i može se nazvati teško uhvatljivim mentalnim problemom.
https://www.danas.rs/zivot/kako-nastaje-dosada-i-zasto-je-osecamo/

Meni je dijagnostikovan poremećaj prilagođavanja.
Rečeno mi je da od toga pati bar 90% stanovništva u bivšoj Jugoslaviji. Intenzitet se razlikuje od osobe do osobe, neko oseća blagu napetost, neko frustraciju srednjeg intenziteta, neko tugu, neko jednostavno nema motivaciju, i tako dalje...
Kod mene je to izraženo u najmanjoj mogućoj meri tj. sve je "simbolično" i prolazno.
Ja sam zbog (povremenih i minimalnih) problema sa prilagođavanjem na primer umereno skeptičan, suviše introvertan i "zvaničan" u komunikaciji (spontanost mi u zadnje vreme ne ide od ruke).
https://www.danas.rs/zivot/poremecaj-prilagodjavanja/

To se u moje vreme zvalo stidljivost.

poremećaj prilagođavanja

zamisli da si

- Srbin u Splitu devedespete
- gej u Iranu
- prosečan radnik u Srbiji...I da ti lupe dijagnozu poremećaj prilagodjavanja :D Pitanje je da li uopšte želiš da se prilagodiš sredini u kojoj si se, sticajem okolnosti, zadesio, i koliko to ima smisla. Ja sam stava da čovek treba da se prilagodjava samo onome čemu baš baš mora, dobrim i normalnim stvarima nema smisla da se prilagodjavaš jer ti već odgovaraju. Prilagodjavanje je u neku ruku trpljenje.

To se u moje vreme zvalo stidljivost.

Logično. :)
Kod mene nije u pitanju stidljivost (naprotiv), već kreativna mašta zbog koje tačno mogu da procenim gde nedostaje dobra volja koja vrlo lako može da poboljša živote.
Dobra volja kao inicijativa često nailazi na omalovažavanje jer se smatra obavezom onih koji rizikuju da budu ili zloupotrebljeni ili neshvaćeni.

Mislio sam na to što si rekao da si previše formalan i tako. To mi liči na stidljivost. Dok se čovek ne opusti, stegnut je, formalan, ustogljen i slično...

Au pa to su i jako škakljive stvari. Ne kažu džaba da je put do pakla popločan dobrim namerama; i hića je mislio da radi dobro kada je spaljivao Jevreje i gledao da proširi svoj lebensraum. Skinhedi veruju da su Romi npr najveće štetočine ovog društva, i rado bi ih odstranili. I očevi koji drže ćerke po 30 godina zaključane u podrumima veruju da ih čuvaju od zlog i opasnog sveta...Itd.

Zdruge strane "dobar i glup su braća", rekli bi ljudi koji znaju samo za ovaj svet i ponašaju se shodno tome, gledajući da opstanu i prosperiraju što je moguće bezbolnije.

Nisam imao predstavu da je Šinejd Okonor imala onaj apsolutni slom koji je okačila na mreže, a najmanje zbog čega tačno. Jebote. Horor od života totalni; priroda emisije je takva kakva je, jbg, ali vredi pogledati u svakom slučaju https://www.youtube.com/watch?v=h6-sgGmRcxU&ab_channel=Dr.PhilShow

Ja samo ocekujem da mi daju sertifikat o normalnosti, svi vi, posto se svi vodite u instituciji normalnosti kao normalni... elektronski sertifikat odma na mejl....