
41% svetskog tržišta pre 9 godina, a danas manje od 3%.
Neočekivani i potpuni sunovrat.
Jedan pogrešan potez koji vodi ka samouništenju.
Nedodirljivost koja se pretvorila u veštačko održavanje u životu i na kraju čupanje aparata iz struje (prodaja Majkrosoftu).
- Znaš koga sam sreo danas, jebote, MARETA!
- Mareta iz osnovne??
- Da, bre, Mare što je zapalio u Švecku u sedmom!
- Auuu kako je on đulao fudbal... Pa šta kaže kako ide fuca??
- Ma znaš na šta liči, propao skroz! Kaže bio najbolji strelac druge lige, otišao u Djurgarden na probu, prođe, sve išlo do jaja... I onda degen oženi čamugu striptizetu...
- Daj ne seri...
- Tako kaže... Sve je imao, i lovu i kola i gajbu... Namesti mu ova prevaru, dobije sve na razvodu i ćao... Živi s kevom u 30 kvadrata, nemaju struju već dva meseca...
- Ma idi... Nokia trip...
Strah i horor ulaze na mala vrata, mada to nije čist strah to je više jedno začuđenije, jedan znak na putu za tamnu ogromnu šumu na kome su nalepljene te crno bele fotografije bolesnih ljudi: traže se, poslednji put viđeni u udžbeniku za bilogiju, osmi razred. Koja je svrha njihova bila: da razore dotad jasno podeljen svet da ubace crva sumnje u dečiji um, pa kao što će na jednoj strani poprečni presek na kome se slučajno naziru i pubične dlake otkriti svu sladost utrobe iz koje su skoro izašli i u koju će se uskoro vratiti tako ih na sledećoj strani već, žlezdanoj, čeka hladno crno belo otrežnjenje i više od toga: jezovita hladnoća slika fotografisanih kao u ambulanti pri radnom logoru slovenskog imena otuđenog nemačkim natpisom: Smertzovitze: buljava žena, kratke kose, izbezumljenih očiju, koje kao da nikad nisu trenule, koje gledaju iz srca te sive zamagljene opne loše kopirane slike i pored nje, do pojasa goli čovek uvećanih nesrazmerno delova tela, ogar, golem, jeti, iskopan iz sibira na mesto gde je udario meteor: slika a 1 slika a2: osobe obolele od Bazedovljeve bolesti, čak su i na ime naučnika mislili jebeni Bazedov, Karl Adolf fon: kamera koja zumira ovu pločicu se odaljava i mi ga vidimo celog, sa naočarima crnog okvira, kako sedi, bez mogućnosti osmeha, oko njega psi u kavezima u podrumu crnog svetla, on, smiren ledenog lica provodi eksperimente dalje: zamagljeno, u durgom planu, dva poveća kaveza u kojima se naziiru lica čoveka i žene. Bazedov drži medicinu u malom prstu s tim što je na početku igrice kada se biralo opredeljenje on birao neutral evil: na kraju sasvim hladnokrvno dok topovi sve jače gruvaju, ubrizgaće sebi otrov, bez trunke straha, prepoznaće simpotme i crći – to je tako logično i smisleno da on skoro uživa u tome mada je i uživanje samo jedno obično lučenje sokova - beda dakle materijalna i to je poslednja misao pred ništa.
A može i ovako, ja u školu idem i dobar sam đak slažem travke mirišljavke tri od četri ostalo sam uzeo od brata cepam knjigu na kraju godine uvežbavam psovke s Rogozne kušam gorku matorost izvlačenjem zrelog šlajma: zalepi se dobro u čopor ko balegom kad šljiskaš kolibu dok listići pocepane knjige odoše u junski topao vazduh a na jednom delu iscepanom i te dve slike ulepšane brkovima i bradom osobe obol.. pa na krov pa u oluk pa kroz oluk julskom kišom na ulicu pa dole u još jednu pa sve dole do potoka košutnjaka cigana smetlišta i do kraja sveta, van.
Опростити. Издржати све недаће које нам је (не)пријатељ задао, а притом остати смирен и не искаљивати се ни над ким. Али, немој заборавити све што ти је исти урадио, најебаћеш.
-Ђе ли је она проситутка, јебем јој мајку...
-Еј бре, на којим си дрогама? Ку'ћеш?
-У праву си. Нека, нека, прежвакаћу ја то, али само нек ме још једном понуди... Заразила ме хивчином, семе јој се огадило...
_________________________________________________________________________
-(чита поруке) :ТРШШШШШ:
-Драги, па шта си то урадио?! :шмрц:
-Вараш ме са петорицом, фуксо! Марш напоље!
-То су ми другари из средње...
-Ма не занима ме... Чекај, чекај, имам бољу идеју. Иди лези у кревет и чекај ме, ако хоћеш да прежваћем ово што си ми нанела...
То је ретардиран начин да методом ''шта би било кад би било'' натераш неког да призна нешто што иначе не би никад признао и тако откријеш неке његове скривене, крајње сумњиве пориве.
Ко је гледао ''Догму'', ''Џеј и Тихи Боб узвраћају ударац'' и остале филмове где се они појављују, зна о каквим се мајсторима изнуђивања ради. (тачније, Џеј изнуђује признање, а Тихи Боб клима главом, јер иначе не би био тихи)
Но. примери говоре више од хиљаду речи (прва два из филма, трећи из живота):
- Је ли, је л' би се јебала ти са мном?
- Не бих.
- Их, сад! Баш никад?
- Никад!
- Никад, никад?
- Ама, никад, пусти ме.
- А замисли, дође судњи дан и остало ти је још два сата живота и хоћеш да их искористиш на најбољи начин. Је л' би се онда јебала са мном?
- Па, шта знам... Бих, вероватно.
- Ха-ха! Видиш да би се ипак јебала са мном.
----------
- Синак, је л' би јеб'о ти овцу?
- Не бих.
- Никад, никад?
- Ма, бежи, бре, јеси луд?
- А замисли да си ован!
- Ма, иди, бре!
- Замисли да си ован и да налетиш на усамљену овцу у пољу и да те погледа онако похотним окицама!
- Хм... Па, бих онда.
- Ааааааа! Јебао би овцу! Манијак болесни!
----------
- Је л' би појео говно, да га сад неко исере?
- Не. Што?
- А замисли сад, неко ти каже да живот неке особе до које ти је стало зависи од тога да ли ћеш да поједеш говно, петсто грама. Ако поједеш, све океј. Је л' би га припремио онако лепо, и гурмански га смазао?
- Па, шта знам... Бих онда.
- Како би га припремио?
- Прво бих га добро издинстао... У ствари, исецкао бих ситно црног лука и ставио да се пече, али да не изгори скроз. Да буде хрскаво. А ако је псеће онда га измрвити и пошмркати искусно. Треба ставити и зачин који има јак укус и који ће доминирати над укусом говнета. Него, не знам да ли бих га после јео кашиком или рукама. Вероватно кашиком, онако из чинијице, као сладолед. Па га прелијеш чоколадом или топљеним качкаваљем. Мммммм... Једино би ми било мало много 500 грама, на дијети сам.
- Човече... 'Ладно би јео говна! Ха-ха!
Татко на интернет. Виртуелни надчовек. Своју натпросечну интелигенцију потковао широком ерудицијом, а усавршио коришћењем нових технологија и адвенсд скилом претраживања. Лик који ће својим бритким стилом непогрешиво анализирати било коју појаву, у било којој сфери, у било које време. Са изузетним задовољством ће поделити своја знања и искуства са васколиким дигиталним живљем и можда већ ове године добити трећу награду за твит недеље из области ''Мањинска права у Србистану''.
Обично бубуљичави штребер жељан пажње, са хипстерским ђозлуцима диоптрије еквивалентне сибирској температури у рано пролеће.
Млад месец: Драги Маже, интересује ме Ваше цењено искуство са узимањем ајса?
Маг: О, Млад мјесече у првој четвртини (гледано у тепсију бурека у смеру казаљке на сату, хњо, хњо), у зао час одлучи се ти конзумирати ваки дспи! Но, рећи ћу ти да одговор крије се у посту од 12Кб на једном серверу лоцираном у граду Катмандуу, на два дана гуглања вирусним пољима фајерволовима заштићеним, дакако. Тамо један јога-шаман-нирвана-гуру-шести-дан написа ситну књигу инџијелу која тебе интересовати би могла. Ако, пак, неуспешан будеш у мисији овој, врати се к мени и Маг просветлити тебе ће! Хауг.
- Ало, Уки, имам неке клинце пунишиће овде у крају, радили би ајс. Је л' имаш ти то на лагеру и как'е су халуџе?
Квалитет превода неке стране песме. Ако је песму, на пример, француског симболизма превео поменути песник, песма неће изгубити ни трунку своје уметничке вредности коју има оригинал. Имаће риму, динамику, исте стилске фигуре, просто се никад не би рекло да ју је писао неки француски боем.
-Торима, шта то читаш?
-Неке песме, вероватно те не занима.
-Па добро, реци које песме...
-Ма нешто од Малармеа, ако знаш ко је то.
-Знам, како не бих знао. Лабуд и слично...има нека добра што сад читаш?
-Ево једне која ми је запала за око:
"Сунце звонце сија убија
мене жене камуфлажа ража
скокови токови смрт крт
сјебано знано птице жице..."
-Дај бре, Авраме, какав ти је то курчев превод? Ништа се живо не разуме, тај зна француски као ја свахили...
-Немој тако, ипак је ово превод Ивана В. Лалићa.
-Аха, па што не кажеш. А добро, ипак је Маларме тежак песник, можда ја нисам разумео...
Desetobojci su najbolji sportisti sveta, napisaće prosečni komentator sportskih vesti na sajtu HRT 3. Desetoboj je najzahtevnija atletska, pa čak i sportska disciplina, kazaće Duško Korać. Desetobojac je ljudina, najsvestraniji sportista, primetiće prosečni poznavalac sporta. Desetobojac je atletičar kojeg su bacači kugle šurili u plinaru proletos na pripremama u Baru. :zvučni efekat: Ček', šta?!?
"Mama, mama, hoću da budem sprinter", bile su reči koje su navele kevu da ubedi ćaleta da ga povede na najbliži stadion sa atletskom stazom. Razočaravajuće informacije od strane trenera su se nizale kao na traci. Brz je, ali ima i bržih. Fino skače, ali ga malo jebu teške kosti. Solidan je u bacanjima, ali ima male šake i uska ramena. Prepone? Izgleda da je nešto ostavio na preponama prvi put kad je probao da ih preskoči.
Ali je zato bio uporan, jebi ga. Postao je desetobojac. Obična nabildovana vreća od deset porcija proseka spakovanih u jednu celinu, koju će ljudi radi reda da štuju, iako ih u suštini zabole za neki tamo desetoboj, jer gledaće s familijom Jusu Bolta i Darju Klišinu.
Upornost upravo i jeste osobina koja će mu najviše trebati za zvanična takmičenja, dok trči, skače, baca kojekakve naprave, preskače prepone, ispušta dušu na nos i sve to u čitava dva dana, neprekidno, dok onaj sprinter, na čijem je mestu u startu želeo da bude, već uveliko odmara od svoje trke na kojoj se nije ni oznojio, češe muda na tribinama i uživa u društvu ruskih i ukrajinskih skakačica s motkom.
Treninzi su mu tek frustrirajući, perfektni za izgradnju luzerskog mentaliteta. Gadan je to trip. Odeš malo da trčiš, najsporiji si. Prebaciš se kod "daljaša", a svi skaču više od tebe. Bacaš kuglu, a ona se i ne dokotrlja tamo gde su ostali ostavili prvi trag. Manjak samopouzdanja prouzrokuje i manjak testosterona, što je uzročnik plot tvista iz prvog pasusa. I bacači kugle ga nisu posedovali zato što su homo, nego zato što mogu.
Da rezimiramo, desetobojac je lik koji nije dovoljno dobar ni u jednoj disciplini u kojoj se okušao, ali mu je bilo teško da to prizna i pređe na vreme na skvoš, ili tako neki kurac. Najbolji sportista dupe moje!
- E, Dudlaš, oslobodi mi zaletište, ovaj skok ti je poslednji, je l' da?
- Pa nije, nisam još nijednom skočio, tek sam izmerio zalet.
- Jeste, jeste, poslednji je. Skoči jednom i deder izvadi te rolere iz peska i izravnaj ga malo pre nego što odeš da vežbaš skok u vis, ljubi te brat.
--------------------------------------------------
- Ćero, čime reče da se bavi onaj tvoj?
- Lekar opšte prakse, tata.
- Au, dete, pa znaš li da smo i mama i ja hirurzi? Pih, to bre kao desetobojca da si našla. Bez neke normalne specijalizacije u kuću da mi ga ne dovodiš, je l' jasno?!?
--------------------------------------------------
- Hej, Slobo, šta će ti ta ronilačka oprema? Snimaš neki novi pornić?
- Zvanični sam dobavljač radnih odela za zaposlene u "JKP Venecija put". Pa naravno da je za pornić, jebogati.
- Pa što sad taj sado-mazo fazon? Pre toga su bili midžeti. Šta je sledeće, gej pornjava?
- Pa moram zadovoljiti sve ukuse.
- Loš ti je taj "desetobojac zonfić", jer onda budeš u svakom žanru prosek. Treba lepo da nađeš svoj stil i usavršavaš ga. Jedino tako se od amatera postaje Brazzers.
*Definicija je napisana za MizanTrophy.
Reč kojom se opisuje kao prut vitka pripadnica ženskog pola, u narodu zvana još i vita jela. Njen obim struka stvara osećaj da bi je ker u čeljustima mogao nositi a najslabiji vetrić precvikao napola.
Pored sočnih lubenica (ili kruškica, šta ko preferira) i zategnutih, celulita-bez kriškica, lomni struk je jedna od najpoželjnijih telesnih karakteristika koje jedna žena može da poseduje. Zajedno oni čine ženski Bermudski trougao koji u svom najboljem obliku dostiže idealnu 90-60-90 meru, a u čijim se prostranstvima gube mnogi muškarci... Takvi sočni, vočni i egzotični, bezobrazno lomni komadi su nam raspaljivali maštu i bildovali desnicu, kako to Bora u onoj pesmi kaže... I nastaviće činiti to sve dok je kuraca da se dižu.
Sa druge strane, lendskejpare i mišelinke za njih imaju samo reči pokude, nazivajući ih Kosturkama devojkama, grisinama, anoreksičarkama i sličnim gnusnim nakaradnostima. Najobičnije ljubomorne nizačice epiteta sve odreda, eto šta su.
- A vidi onu što se skockala, uf kak'a je lomna!
- Pravo veliš, lomna: izlomio bih je otkurca!
- Razumem šta hoćeš da kažeš Baršunasti, samo bez detaljisanja ka' te molim...
- A šta, ti kao ne bi? Lomikurka prava! Idem da je priupitam neke stvari, možda ima gorući problem...
__________________________________________________________________________
- Vidi šta pišu novine: Muž terao ženu da nosi korset dvaes' godina, imala obim struka 35, ušla u Ginisa...
- E kad bi mene ugrejalo sunce, pa da mi žena bude lomna u struku. Ovako ja moram da se lomim sa koje strane da joj priđem kol'ka je!
- Ako, ako, i treba da se lomiš... Bolje da ljulja nego da žulja!
__________________________________________________________________________
- Doktore, doktore, kako mi je žena?!?!?!
- Pa, za početak Vam moram priznati, veoma je lomna...
- Što pušiš vnugo doktore, 'el ja za tvoju kažem da je pička i po!?
- Ma neee: Ima osteoporozu, lomne i krhke kosti. Moraće da se čuva preloma...
--------------------------------------------- SK 2o!6 -----------------------------------------------
Majmun koji kmeči.
-Snime kmejmune prestani da kmečiš za forumom mejm!
-Kmejmune kozofilski što klikćeš u niziji, kmečaćeš kad dođe Putin može nešto kuvano na salašu!
-Jesi se vaciniso kmejmune pa se kmejmunišeš da ti nije ništa, važi važi!
-Galaktikose mejmune uzo si hotel sa malom decom pa se kmejmunišeš da ti je buka u hotelu!
-Kmečali ste na linkove dobili ste Ejdusa kmejmuni.
-Novax se nije vacciniso a vidiš sada cepa nove slemove, i ko je na kraju ispao kmejmun jeli!?
Jedna od omiljenih letnjih aktivnosti mnogih srpskih devojaka koje im srozavaju personaliti u minus beskonačno, svaku predstavu o njihovoj inteligenciji konvertuju u status fiziološke tuposti, a eventualni sertifikat Mense im se samozapali.
Jer je Stavros, barmen lokalnog kafića na plaži, a inače sin vlasnika tri apartmana, šesta zgrada od glavne ulice levo ka brdu, u 13. redu od plaže Pefkohorija, baš samo na nju čekao da se pojavi tog vrelog leta i samo njoj je poklonio svoje srce, vrlo rešen da joj potpuno ostane veran i čim se sezona završi doputuje u Srbiju. Pošto je sasvim logično da o tome razmišlja dok je šesnaesti put u tri dana jebe, a zapravo izbedačen što je ostalo još čak sedam dana do sledeće smene, kad će doći naredna tura busom iz Srbije u kojem će se možda naći neka koju je za nijansu teže manipulisati, jer smorio se i on čovek da laže nekog ko tako lako poveruje u sve što izgovori, a sve na onom njegovom retardiranom poluengleskom-polugrčkom, pritom naučivši i tri reči na srpskom gratis, tek da bi joj dokazao kako je zauvek njen.
- Jako mi se sviđaš.
- I ti meni, stvarno nemoj da se opterećuješ zbog svoje prošlosti, meni je to potpuno nebitno.
- Zaista si divan, ja sam samo bila stava da sve treba probati dok si mlad, pa sam malo eksperimentisala.
- Ma jasno, trojke, četvorke, sve mi je to kul, ja sam probao svašta, a sad želim da se skrasim.
- Okej ti je što sam bila sa tvojim najboljim drugom i tvojim bratom u trojci na onoj žurci?
- Ej, okej mi je da su sa tobom bili svi koje poznajem, da sam te zatekao u četvorci između dva finska kepeca i maorskog vrača, da su se svi sveštenici parohije ređali na tebi dok istovremeno vrše satanistički ritual uništenja. Baš sve mi je okej. Mislim, možda jedino… jesi li bila sa Grkom nekad u vezi?
- Jao, jesam, zaljubila sam se u Janisa u Paraliji pretprošle god…
- Završili smo.
Stav o istoriji zbog kojeg ćete se iduće godine bez ikakve sumnje družiti sa godinu dana mlađom generacijom.
- Pavloviću, ustaj!
- Gde baš ja, nastavnice?
- Drugi svetski rat?
- To je bilo kada su nas bombardovali Nemci.
- Kada je počeo?
- Odavno.
Ceo razred se smeje
- Tišina! Koje godine, Pavloviću?
- A ne znam, znam da je tada sve bilo crno-belo i da su Prle i Tihi spasili Jugoslaviju.
- Sedi, jedan.
- A zašto su toliko bitni ti datumi i godine? Kada vas neko pita koliko imate godina, vi kažete da se dama ne pita za godine. Ne znate ni sami kad ste rođeni, a znate da pitate kada je bio Drugi svetski rat.
Idealan trenutak da i roditelji malo priteknu u pomoć i podsete se davnih školskih dana.
- Trojka, Đorđeviću, moglo je to puno bolje. Pavloviću, donesi svesku! Da vidimo... lepo. Pavloviću, ko ti je ovo pisao?
- Ja, nastavnice.
- Baš si prolepšao rukopis i obogatio rečnik u poslednja dva dana.
- P...
- Evo, recimo, ova rečenica: "Nikolica je bio jako privržen za Žuju." Šta je to privrženost, Pavloviću?
- U... pa to je kad je neko privržen.
- Pavloviću, hajde ti nama da usmeno prepričaš "Orlovi rano lete"!
- Pa to je... Nikoletina Bursać, Nikolica s prikolicom, Lunja... Đoko Potrk... Lunja...
- Na mesto, Pavloviću! Petica onome ko ti je ovo napisao, a tebi jedinica dok sam ne pročitaš i prepričaš mi!
Najdiplomatskiji mogući odgovor ukoliko nemate pojma sa modom, a od vas se očekuje neki pohvalan kompliment za novu odevnu kombinaciju drugarice ili metroseksualnog druga. Ne može da se pogreši, ne može da se uvredi. Jer moda je ogledalo duše, kako kažu kreatori, a i oči su, kako kažu pseudoinspirativni statusi, pa sad tu sigurno ima neke konekcije.
-Jao, dušo, kako ti se sviđa moja nova haljina? Ove ogromne kragne su danas totalno in.
-Baš ti ističe oči, dušo.
-A, pa znala sam, to mora da je zbog ove grimizne bretelice iznad?
-Pa, više mi se čini da je zbog toga što te je ta kragna toliko stegla, da izgledaš kao da si progutala tanjir, pa si iskolačila oči.
______________________________________________________________________
-Šta kažeš za moje nove naočare?
-Pa... ističu ti oči.
-Toliko loše?
-Pa... šta ja znam, meni je još i simpatičan tvoj Kalrk Kent stil, ali nešto mi se čini da ja sa Digimon majicom i nisam najbolji autoritet za te stvari. Pitaj one likove sa šalom koji nose na deset stepeni, čula sam da su oni današnji modni autoriteti.
Риба у покушају. Мисли да је риба. Шабани Бадурци такође се ложе да је она риба Прави лајв на Badoo-у има 16 ликова који је гледају, који притом имају измађу 38 и 62 године те је умислила ја де утицајна, позната и надасве прихваћена. Углавном је ђембела до зла бога, али на себи има пудера и свега тога што имају топ кварцоване пичке да би сакрила бубуљчине, те јој уопште не смета парче чипса које јој се заглавило у превоју два подваљка на граонику.
Свој мањак општеприхваћене лепоте надомештава форсирањем неке интелектуалне приче, свакако јој на Баду налогу стоји опис:
Ne pisi mi poruke ako si nepismen. Molim nize od 180 cm, da mi se ne javljaju. Jaka kao lavica..komunikativna...duhovita...fina.. mrzim nepravdu, kretene..ženskaroše...psihopate...lako je biti muškarac, teško je biti žena...žene su opasnije od muškaraca....definitivno..pazi kako se ponašaš prema ženi...možeš da nastradaš...
- Брате провали ову Милку, сатире ону мрежицу печеницу као Ливерпул Звезду на Енфилду.
- Коју Милку?
- Брате Милку трећа до прозора, ено је тамо на станици преко, мислим јеботе види је каква је, капирам да је Бадурка класична.
- Бадурка?
- Шоми брате не вреди теби причати, и ти ко да си Бадурац, само немаш 45 и у опису леп згодан неопходан.
- А брате извини, нешто сам се сетио Снеже, све ми се срце стегло, већ пар дана само о њој мислим.
- Јел има Баду?
- Нема она ни инстаграм. Она је пјур енџел, мало ко је видео шта је испод хаљине.
Provodadžija. Treći član, ali ne prosti držač sveće, već aktivni posrednik, asistent koji sugeriše, vešto diže atmosferu, dozirano doliva ulje i ubrzava određenu reakciju, ostvarivanje veze.
Palivatra, trol zadužen za nemir i kontinuirano odvijanje. Iz cele priče na kraju izlazi nepromenjen, najčešće bez ikakvog benefita osim onog duševnog zadovoljstva proisteklog konzumiranjem spletki i intriga.
... random čekaonica, neka tetka iz komšiluka...
- Je l' znaš ti sine moju unuku Veru?
- Kako ne znam, pa išli smo zajedno u osnovnoj. (Auuu...)
- Eto moja Vera sama, ne udaje se, a godine prolaze... Ti isto lep momak, obrazovan...
- Izvinite tetka Smiljana, izgleda da su me upravo prozvali.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Ha, gledaj ga! Opet će da zasere.
- Stvarno, već treću turu obrće a ništa ne pokušava.
- E idem da pomognem čoveku.
- Kako da mu pomogneš?
- Pa da provodadžišem malo.
- Čekaj, a ja?
- Pa izbleji tu okolo, brzo se vraćam!
...
- Pa je l' se onako provodadžiše?
- Brate morao sam da smaram malo drugaricu od ove, blokirala ih, taman da ostanu jedan na jedan... veruj mi to je najbolja pomoć.
- Ma šta mi reče!?
-----------------------------------------------------------------------------------------------
popio batine: E momci, eno ih ona dvojica što sam vam pričao.
pufer: Daj brate, mani se više toga, bilo šta bilo i kraj. A i znaš da si na uslovnoj.
katalizator: Šta da se mane bre? Idemo da im se najebemo keve!
Definicija pisana za takmičenje: ''Ja u školu idem i dobar sam đak''
Ne može svaka žena biti "Femme Fatale". Ne, ona mora imati nešto posebno, iz nje mora izbijati neki "sexality", neka životinjska, primalna snaga, a u isto vreme se davati na znanje da je u pitanju jedna fina, nežna dama, sa gospodskim manirima. Ta žena može glavu zaludeti svakome, makar taj neko imao i srce od kamena. Ona je ubojito oružje, veoma efikasno i nikada ne zakaže. Njena lovina uvek postane njen plen. Ona se prilagođava svakoj situaciji i svakom ambijentu. Ona je kameleonski predator. Na oko krhka, ali iznutra je vatra paklena.
Ah, ta fatalna žena uvek mora živeti tu ulogu. Čuj - ulogu! To nije uloga, to je stav, to je način života. Ona kada je vulgarna, to nije vulgarnost neke cave sa štajge, to je viši, erotski nivo. To je nešto iz čega izbija erotski naboj, čije iskre mogu da zapal sve oko sebe. Ta žena je Jelena Trojanska 21. veka. Oko nje se ne vodi jedan, već desetine ratova. Njen miris je otrov, prijatan i opijajuć. Njeni su pokreti magija, oni hipnotišu sve oko sebe. Njen glas je najlepša Panova arija. Ona je sirena i na njenim su obalama čitave horde ostale nasukane. Nabori njene haljine su živo blato koje guta sve te nabeđene LEGO prinčeve. Ona je ta.
Definicija je napisana za revijalni deo takmičenja "Tvoja definicija zvuči poznato".
Božji blagoslov, preduslov za pojavu i razvoj ljudskog razuma, bez kojeg bi čovek još uvek služio kao tegleća marva.
- Radamese, na noge lagane, treba tegliti balvane, ove džinovske kocke neće same od sebe da se slože u piramidu, znaš?
- Ali mrrrrrrzi meeeeee, gospodaruuuu...
- Šta bre mrzi, stoko robovska, ustaj da ne bi radio bič preko leđa!
- Al, gospodaru, ja to stvarno ne volim... I oduvek mi je bila ambicija da postanem haremski rob. Zato sam nešto sinić razmišljao...
- A ti baš oćeš da te bacim šakalima, a?
- Ne, ne, čekajte da kažem šta sam hteo... Zaboravite na hiljadugodišnji mukotrpan građevinski proces u pustinji! Vaša piramida biće gotova dok udarite dlanom o dlan! Za neverovatnih sto godina, deceniju gore-dole! Ne moramo da teglimo kocke na balvanima! Smislio sam nešto sjajno. Nazvaću ga... Vrt.. Kotrlj... Kot... Toč... Točak!
Definicija pisana za http://vukajlija.com/forum/teme/68329-svi-putevi-vode-u-pakao-blesavo-takmicenje
Osobe koje uđu u autobus i od tog trenutka prestaje lagana, normalna vožnja, ruka sve jače steže šipku i počinje divljačko ceđenje raspale kante od autobusa, sa ciljem da se majstor pred prijateljem pokaže kao šmeker, baja i lik koga boli kurac za sve.
Počinje vožnja jednom rukom, više ne sedi kao da mu je motka u dupetu, nego se izvaljuje unazad sa nekim kul izrazom lica. Sledi tura pametovanja o politici, pljuvanje njegovih šefova, kasno kočenje, psovanje drugih učesnika u saobraćaju, preskakanje stanica, trubljenje pičkama i sve što nije do tada radio. Ako ima muziku unutra, pojačaće je do tačke krčanja, jer može mu se. On je gazda tu. Kakav direktor, Vučić, Dačić, policija, kurac-palac.
Sve zna u tom trenutku. Ima odgovor na svaki problem koji postoji u državi, a naravno da je rešenje uglavnom streljanje nekoga, jer on bi to po kratkom postupku. Ne ulazi u dublje neke stvari zato što prijatelj izlazi za par stanica, pa mora da žuri sa time da ga impresionira. Stvari postaju još gore ako je prijateljica u pitanju. Onda ni ne gleda na put. Gleda u nju i vozi po rupčagama, dok putnici poskakuju po autobusu i sudaraju se kada god legne na kočnicu.
Najgore od svega je što se i prijatelj odjednom oseća kao neki gazda, pošto ipak on poznaje lično tu uber-nadrkanu personu od vozača, koja gospodari tim prostorom i umesto da mu kaže da je indijanac i da iskulira malo, u većini slučajeva ga prži da bude još gori. A ovom malo treba. Već je dovoljno naprženi džiber i seljak i ovako.
- Ma ja da ti kažem, jeb'o bi ja mamu onom Dinkiću. Pedeve dvaes posto. Mamu li mu lopovsku jebem, strelj'o bi ga na licu mesta.
- Jašta bre. Opa, vidi onu pičku tamo.
- Uf što je dobra, ček da joj otpozdravim.
- Kakva guzica. Kako meša dobro bre uf.
- Sad bre mogu da izađem iz autobusa, da joj objasnim par stvari i da je privedem, nego žao mi ovih ljudi što idu na posao.
- Prošao si na crveno.
- Ma bole me kurac bre za crveno.
- A je l' smeš ovako stanicu da propustiš?
- Ma kako ne smem bre. Ko će šta da mi kaže. Šef. Neka izdrkana kontrola. Ma idi bre. Gle'j sad ovo. Ovo mi je omiljena krivina. Opaaaaa!
- U jebote, posudarali se ljudi. Vidi ih kako te gledaju bre.
- Ma neka, nek se razbude malo. Da neće neko da kaže nešto?
- Gospodine, je l' može to malo sporije?
- Izvini, ne čujem te od parfema.
- Al si mu šukn'o.
- A ne nisam.
- Ima izlaz!
- A sad je baš našao da siđe, taman volim ovde da ga zaletim.
- Jebiga i ja silazim ovde.
- Ajde, javi se da odemo na pivo neko.
- Važi Fanđo. Vidimo se.
- Pozdravi sestru od žene. Onu crnu, guzatu hehehe
- Hoću, hoću. Ubiće te žena jednog dana.
- Ma koja žena. Pere, čisti, puši i to je to.
Definicija je napisana za Mizantrophy
Жена која иде по селу и оговара. Сокачара.
- Па сунце ти јебем детиње, шта направи?
- Шта сам урадио?
- Што се напи синоћ?
- Како знаш да сам се напио?
- Цело село зна. Свраћала ми је Рада Поселуша, све ми испричала. Цело село чуло да си се напио па украо трактор Божи Јазавцу да са оним твојим гилиптерима идеш до вароши у пекару, па да вас јурила полиција, па да си им побег'о кроз њиву Раје Кобца, па да сте упали у Душанов рибњак, па да си ишао код Столетове Маре под прозор, па да си онда го голцијат јахао Милетовог вепра кроз Милетину ливаду! Јао Боже, што ме не убијеш, па зар моје дете ово да ми направи?
- Јеби га, пили неку Ајаксовачу. Не поновило се.
Uzdizanje čoveka u epu o Gilgamešu je opisano scenom gde Moldavka neukom divljaku imena Enkidu uz komad hleba tutka hladno vopi. Nije to zabadava tako napisano. Još od mitske planine Olimp, najveće birtije i jebarnika antičkog sveta, gde se Zevs sa ekipom bogovski unezverivao kraj vesele mašine za destilaciju nektara, preko hrišćanskih apostola koji su se bogougodno malo-malo pričešćivali rujnim vinom, modernih literarnih divova Džojsa i Hemingveja koji su voleli i popit', a i zagalamit', pa do veličina moderne poezije dvadesetprvog veka – gospode Žareta i Gocija. Kroz milenijume, tendencija ka dobroj kapljici i prkosnom hedonizmu se prepliće kroz životne priče velikana svog vremena...
Kad obrneš krug i skapiraš neke stvari, prateći neko nepisano pravilo, izmigolji se neki poriv koji pojačava želju za cugom i celivanjem ženske čeljadi, kvalitet u oba slučaja nije prioritet. Nije to autodestruktivna rabota nikad bila, i pored toga što su horde reumatičnih baba i bezmudih sivih ziceraša vazda tvrdile – to je samo inat, seljačka šamarčina po faci, ionako apsurdnog, života. Poslednji slobodan potez koji možeš da uradiš da bi skončao život dostojanstveno. Posle par čaša žestine dok zakopščavaš dugmad košulje i ljubazno se zahvaljuješ nepoznatoj devojci, lepog lica obasjanog crvenom lampom, shvataš – u sobi dva sa dva te radnom javne kuće, u random čaršiji gde su te bačene kockice života odvele, krije se maltene sva istina koju bi trebalo da ikad da spoznaš o životu. Madam sa ulaza, koja te odmerila od glave do pete kad si smušen dolazio da obaviš pos'o, zna verovatno više od životu od bilo kod živog, akademski uokvirenog mislioca.
Jebaji ga, na kraju i početku, svi se mi rodimo upišani i usrani, progmižemo crnicom sve vreme bojeći se neminovnosti koju niko nije izbegao: smrti. Jednom i nezbežno dođe, mandrknemo. Neretko upišani i usrani. Posmatrano sa neba, između groba doktora nauka i turskog kamiondžije nema neke razlike: mrlja jedan, mrlja drugi. Jedinu razliku čini samo jedna istina: da li si živeo i umro kao uplašeni glodar, ili si se nasmejao smrti u lice. Probuditi se mamuran u krevetu nepoznate punačke sredovečne konobarice – neuporedivo dostojanstvenija opcija nego štekati kintu sebi za spomenika na kome će pisati “Dr.dipl.ing. Isidor Hadži-Komazec”... Biti prevaren pićem i nije tako loše.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.