Ne tvrdim za sebe da sam neki svetac. I ja imam sve iste poroke i sklonosti kao i ateisti.
Samo što vjernik bar nastoji to da izbjegava i osjeća grižu savjesti zbog tih stvari.
A ateista kao nešto nemoralno možda smatra samo ono gdje se direktno nanosi šteta trećim licima, a možeš slobodno da se samouništavaš do mile volje i da bludničiš s kim god oćeš kolko god oćeš, samo ako je sve konsenzualno.
Zato sto ne mogu izraziti ovde svoje misljenje a da pritom ne kazem sta zapravo mislim o svemu sto si napisao ovde. To se takodje odnosi i na tvoje poslednja dva pasusa.
Pretpostavljam da hoćeš da kažeš kako su vjernici licemjeri zato što propagiraju neke zapovijesti i neka načela kojih se ni sami ne pridržavaju uvijek (što sam ja i sam priznao).
E pa sad ću ti ja to objasniti. Svi ljudi imaju svoje slabosti. Nijedan čovjek osim Isusa Hrista nije bio na ovom svijetu, a da nije učinio ni jedan grijeh. Ni jedan čovjek nije bio a da nije podlegao nekim iskušenjima.
Jedina razlika između vjernika i ateiste je ta što vjernik prizna da su te stvari grijeh i nastoji koliko je u njegovoj moći da ih izbjegava, a kad podlegne iskušenju svjestan je svoje nemoći i odgovornosti pred Bogom, i kaje se.
A ateista s druge strane, uopšte ne prizna da su te stvari grijeh, i onda smatra da može slobodno da ih upražnjava do mile volje.
Ja se divim ljudima koji su uspješniji od mene u odolijevanju iskušenjima.
Inače, pogrešno je shvatanje po kome se duhovni preobražaji dešavaju trenutačno.
Mnogi hrišćani se cijeli život bore protiv grijeha i iskušenja, i pokleknu, pa se opet dignu. Neki se razočaraju u taj put, pa odbace hrišćanstvo. Neki padnu u očajanje i smatraju da su im grijesi preveliki i neoprostivi. To su sve đavolje zamke. Đavo želi da mi mislimo kako je hrišćanski put pretežak i neostvariv i kako su naši grijesi neoprostivi.
A istina je da ma koliki naši grijesi bili, oprostivi su, i Božja je milost bezgranična, tako da uvijek ima nade.
Ali opasno je i u tome se uljuljkati i to koristiti kao izgovor za činjenje grijeha.
Bog mrzi grijeh, ali voli grešnika. Bog želi da svi grešnici u konačnici dobiju bitku protiv grijeha i đavola, i da postanu Bogoliki, Hristoliki.
vako na primer ja...ja mislim da je meni i vakima ko ja generalno najlakše...
duboko sam ubeđen da Bog postoji...i onaj drugi, rogonja...i sve što ide uz njih...znači nisam ateista...al sam nikakav vernik...nikakav..pijem, pušim, kockam se..ne sećam se kad sam zadnji put postio...ove godine sam mrsio i na veliki petak..greškom ali jesam..i ič se nisam uzbuđavao zbog toga...
valjda sam već par puta napisao al evo još jednom..da sad umrem pakao mi ne gine..sto posto..ma milion..ma iljadu...ali imam tu u mozgu činjenicu da mogu da se promenim i pokajem..u nekom trenutku svog života..da ostavim sve iza sebe....sve loše i da budem bolji...bolji čovek, bolji otac, bolji...
sad, neki kažu da je to licimerno, da svesno varam Boga u koga verujem...moguće...ali licimernije mi je da ja glumim vernika a radim sve u kontri..ili glumim ateistu a plašim se Boga...
I još nešto. Zabluda je da se mi možemo sami izboriti protiv grijeha. Čovjek je nemoćan u odnosu na grijeh, i protiv grijeha se može izboriti jedino Božjom milošću, dakle uz Božju pomoć. Otuda i značaj molitve u borbi protiv grijeha i iskušenja.
Ako čovjek misli da može da pobjedi grijeh bez Božje pomoći, i samo snagom svoje volje i discipline grdno se vara.
ali imam tu u mozgu činjenicu da mogu da se promenim i pokajem..u nekom trenutku svog života..da ostavim sve iza sebe....sve loše i da budem bolji...bolji čovek, bolji otac, bolji...
Ali pazi, i ateista ovo moze uraditi, samo ne iz niskih pobuda i iz straha za sopstvenu guzicu, jebote.
A ček, jovičiću, šta kad ti bog oprosti što si drkao? Šta se onda dešava? Oćeš opet da drkaš, pa da tražiš oprost il šta već?
O ovome bi mogao dugačak esej da se napiše. Što ću i učiniti kad budem imao malo više vremena i energije. Ali iskren da ti budem, to su vrlo teška i nezgodna pitanja.
E ne seri mnogo, kad moram tako da kazem. Ti cinis greh u svojoj glavi, pa se pokajes, pa opet cinis. To je meni licemerno i pateticno. Ako je neko vec sa druge strane deista i ne smatra nesto grehom- to je druga prica. ALi ti si licemer najgori i veci si gresnik od ateiste koji drka, jer to njemu nije greh. Drkadzijo.
OK, prihvatam da sam licemjer i drkadžija. Rekao sam da to nisu jednostavne stvari i o tome može čitav esej da se napiše. Pa kad ga napišem, a ti pročitaš, onda ćemo nastaviti o ovome.
A ček, jovičiću, šta kad ti bog oprosti što si drkao? Šta se onda dešava? Oćeš opet da drkaš, pa da tražiš oprost il šta već?
Blek mislim da grešiš. U drkanju nema greha pa tu i nema šta da se oprosti. Grešno je što misliš da je to greh. Doduše mali ti je greh te će ti Bog to lako i oprostiti. Dakle drkajte slobodno. To nije greh. I ne zezam se.
mogu..ali ne veruju...pa onda nemaju potrebu, nemaju motiv...čemu ako je posle prah?
i ne radim to zato što se plašim, da se plašim verovatno bi se trudio više i sad u ovom trenutku....ja kako živim mogu da zveknem sutra...brez problema...i ako treba u pakao, jeb ga, sjebo sam se...
ja sam sve sam to već prošao, bio sam skroz na liniji vere...do kostiju...svaki post, Božićni, Uskršnji, sreda i petak...stalno držao Bibliju kod kreveta..i onda otišao u drugu krajnost...
slab sam i svestan sam da sam slab..al se bar ne foliram...
Izvini, ne mogu. Neko drugi ce ti odgovoriti. Ne mogu.
Zašto ne možeš?
Ne tvrdim za sebe da sam neki svetac. I ja imam sve iste poroke i sklonosti kao i ateisti.
Samo što vjernik bar nastoji to da izbjegava i osjeća grižu savjesti zbog tih stvari.
A ateista kao nešto nemoralno možda smatra samo ono gdje se direktno nanosi šteta trećim licima, a možeš slobodno da se samouništavaš do mile volje i da bludničiš s kim god oćeš kolko god oćeš, samo ako je sve konsenzualno.
Zato sto ne mogu izraziti ovde svoje misljenje a da pritom ne kazem sta zapravo mislim o svemu sto si napisao ovde. To se takodje odnosi i na tvoje poslednja dva pasusa.
Pa reci! Slušam te!
Pretpostavljam da hoćeš da kažeš kako su vjernici licemjeri zato što propagiraju neke zapovijesti i neka načela kojih se ni sami ne pridržavaju uvijek (što sam ja i sam priznao).
E pa sad ću ti ja to objasniti. Svi ljudi imaju svoje slabosti. Nijedan čovjek osim Isusa Hrista nije bio na ovom svijetu, a da nije učinio ni jedan grijeh. Ni jedan čovjek nije bio a da nije podlegao nekim iskušenjima.
Jedina razlika između vjernika i ateiste je ta što vjernik prizna da su te stvari grijeh i nastoji koliko je u njegovoj moći da ih izbjegava, a kad podlegne iskušenju svjestan je svoje nemoći i odgovornosti pred Bogom, i kaje se.
A ateista s druge strane, uopšte ne prizna da su te stvari grijeh, i onda smatra da može slobodno da ih upražnjava do mile volje.
Ja se divim ljudima koji su uspješniji od mene u odolijevanju iskušenjima.
Inače, pogrešno je shvatanje po kome se duhovni preobražaji dešavaju trenutačno.
Mnogi hrišćani se cijeli život bore protiv grijeha i iskušenja, i pokleknu, pa se opet dignu. Neki se razočaraju u taj put, pa odbace hrišćanstvo. Neki padnu u očajanje i smatraju da su im grijesi preveliki i neoprostivi. To su sve đavolje zamke. Đavo želi da mi mislimo kako je hrišćanski put pretežak i neostvariv i kako su naši grijesi neoprostivi.
A istina je da ma koliki naši grijesi bili, oprostivi su, i Božja je milost bezgranična, tako da uvijek ima nade.
Ali opasno je i u tome se uljuljkati i to koristiti kao izgovor za činjenje grijeha.
Bog mrzi grijeh, ali voli grešnika. Bog želi da svi grešnici u konačnici dobiju bitku protiv grijeha i đavola, i da postanu Bogoliki, Hristoliki.
vako na primer ja...ja mislim da je meni i vakima ko ja generalno najlakše...
duboko sam ubeđen da Bog postoji...i onaj drugi, rogonja...i sve što ide uz njih...znači nisam ateista...al sam nikakav vernik...nikakav..pijem, pušim, kockam se..ne sećam se kad sam zadnji put postio...ove godine sam mrsio i na veliki petak..greškom ali jesam..i ič se nisam uzbuđavao zbog toga...
valjda sam već par puta napisao al evo još jednom..da sad umrem pakao mi ne gine..sto posto..ma milion..ma iljadu...ali imam tu u mozgu činjenicu da mogu da se promenim i pokajem..u nekom trenutku svog života..da ostavim sve iza sebe....sve loše i da budem bolji...bolji čovek, bolji otac, bolji...
sad, neki kažu da je to licimerno, da svesno varam Boga u koga verujem...moguće...ali licimernije mi je da ja glumim vernika a radim sve u kontri..ili glumim ateistu a plašim se Boga...
meni je najlakše..budite kao ja...:))
I još nešto. Zabluda je da se mi možemo sami izboriti protiv grijeha. Čovjek je nemoćan u odnosu na grijeh, i protiv grijeha se može izboriti jedino Božjom milošću, dakle uz Božju pomoć. Otuda i značaj molitve u borbi protiv grijeha i iskušenja.
Ako čovjek misli da može da pobjedi grijeh bez Božje pomoći, i samo snagom svoje volje i discipline grdno se vara.
NECU, jer cu popizdeti i reci ti svasta i samo cu se iznervirati. NECU.
A ček, jovičiću, šta kad ti bog oprosti što si drkao? Šta se onda dešava? Oćeš opet da drkaš, pa da tražiš oprost il šta već?
Ali pazi, i ateista ovo moze uraditi, samo ne iz niskih pobuda i iz straha za sopstvenu guzicu, jebote.
Ja imam dosta sličan duhovni doživljaj kao zavisnik. Vjerujem u Boga, a svjestan sam svoje grešnosti. A s tim se nije baš lako nositi.
O ovome bi mogao dugačak esej da se napiše. Što ću i učiniti kad budem imao malo više vremena i energije. Ali iskren da ti budem, to su vrlo teška i nezgodna pitanja.
E ne seri mnogo, kad moram tako da kazem. Ti cinis greh u svojoj glavi, pa se pokajes, pa opet cinis. To je meni licemerno i pateticno. Ako je neko vec sa druge strane deista i ne smatra nesto grehom- to je druga prica. ALi ti si licemer najgori i veci si gresnik od ateiste koji drka, jer to njemu nije greh. Drkadzijo.
AJ otvori temu
Krik moje duse dok drkam.
Ja bih voleo da se Doter predomisli i da mu ne bude smor da se zamlaćuje pa da iskuca ukratko šta misli o ovome. Zanima me. :)
OK, prihvatam da sam licemjer i drkadžija. Rekao sam da to nisu jednostavne stvari i o tome može čitav esej da se napiše. Pa kad ga napišem, a ti pročitaš, onda ćemo nastaviti o ovome.
Izvoli. Ako neces da otvaras temu mozes meni u pvt. Rado cu citati o tvom drkadzijskom iskustvu, jako me zanima.
Blek mislim da grešiš. U drkanju nema greha pa tu i nema šta da se oprosti. Grešno je što misliš da je to greh. Doduše mali ti je greh te će ti Bog to lako i oprostiti. Dakle drkajte slobodno. To nije greh. I ne zezam se.
mogu..ali ne veruju...pa onda nemaju potrebu, nemaju motiv...čemu ako je posle prah?
i ne radim to zato što se plašim, da se plašim verovatno bi se trudio više i sad u ovom trenutku....ja kako živim mogu da zveknem sutra...brez problema...i ako treba u pakao, jeb ga, sjebo sam se...
ja sam sve sam to već prošao, bio sam skroz na liniji vere...do kostiju...svaki post, Božićni, Uskršnji, sreda i petak...stalno držao Bibliju kod kreveta..i onda otišao u drugu krajnost...
slab sam i svestan sam da sam slab..al se bar ne foliram...
a u Boga verujem...
"o kako je lepo biti glup" toliko.
Imaju motiv- da budu bolji ljudi. Zbog sebe i voljenih, a ne da im ne bi goreli papci u paklu.