Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Халил Џубран - Пророк
pusac kurca - pusenje kurca
https://www.delfi.rs/knjige/105236_drama_darovitog_deteta_knjiga_delfi_knjizare.html
https://www.delfi.rs/knjige/163542_budjenje_tigra_knjiga_delfi_knjizare.html
Kristi Braun - Moja leva noga. Postoji i film koji je svakako odličan.
Bertrand Russell - The Conquest of Happiness
Jeste da zvuči kao self-help, ali to je Rasel.
Pozdrav
Sve je self-help.
Da li je sVjesna vjesnik Tibora?
____
Inače, Dostojevski priče vol 2 čitaju se, poteško štivo.
I "Transatlantik", relativno pitko
I Pekić "Godine koje su pojeli skakavci", to čitam već jedno 6 meseci po malo
Etgar Keret- Iznenada neko pokuca na vrata
Šusaku Endo - Tišina. Ali mislim da ću da batalim i pogledam film, pošto obećava. https://www.youtube.com/watch?v=IqrgxZLd_gE&ab_channel=ParamountPictures
Skorceze ja mislim da je radio taj film, ono, 3.7 od 5 ocena
Aha, kupio je bio prava na njega još pre tipa 30 godina. Knjiga je sama po sebi sjajna, tu nema šta - šteta što je jedino Endovo delo prevedeno na srpski. Hvala, pogledaću ga.
dripačku rapsodiju
citam carobnjak-dzon fauls.stigao do 200str ima preko 700.dosta dobra knjiga.malo me podseca na 2666 od bolanja ima neke misticne atmosfere a to je kod bolanja jos vise izrazeno.2666 je remek delo koje preporucujem svima.kazu-citanje bolanja je kao da slusamo o nekoj tajni.
Završio “Dezorijentisani” od Amina Malufa. Priča je polu-autobiografska, o čoveku koji je kao student sedamdesetih pobegao od gradjanskig rata u Libanu u Pariz. Dvadeset godina kasnije dobija poziv od prijatelja koji umire i primoran je da se teškog srca vrati u svoju zemlju po prvi put. Tamo otkriva šta se desilo sa njegovim starim društvom s faksa.
Neverovatno je koliko paralela može da se povuče izmedju Libana i Jugoslavije.
Inače knjiga ima preljubazan ton, što je pravi melem nakon 4 knjige Marka Vidojkovića za redom. “Kandže” mi se najviše svidela, a “E baš vam hvala” me iznenadila, interesantan koncept. “Djubre” je isto veoma čitljiva ako imate stomak za gadosti.
Marko Vidojković. Zvanicno je: Che-vu je curica od 17 godina. To bi dosta toga objasnilo.
A jebi ga, ne dopadne mi svaki dan u ruke knjiga na srpskom. Jeste malo infaltilan ali nije sranje pisac.
Jedino one “nije se desilo” spike kako kara 7 sati dok riba svršava 35 puta su malo ofsajd.
Čevulijan, jesi li čitao šta od ovog dobrog čoveka? https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B5%D0%BD_%D0%91%D0%BE%D0%B6%D0%B8%D1%9B
Pročitaj ceo članak, jer čovek je imao nesvakidašnje trnovit put.
Devil in the White City, Erik Larson
Nisam Melk. Poručiću kad sledeći kanu bude dolazio.