''Ne izlazite napolje bez maske. Izbegavajte velike skupove. Bliske kontakte. Perite ruke. Dugo i detaljno. ''
Ok. Primljeno k znanju. Ali, kad malo bolje porazmislim – mene i nije strah tog virusa. Ni visoke temperature. Ni tegoba gornjih respiratornih puteva. Ni nestašica sredstava za dezinfekciju. Ni panike. Ni praznih rafova u radnjama. Ne hodam unaokolo u strahu da će mi se neko nakašljati u lice.
Virus k’o virus, bude i prođe. Svakog čuda - tri dana. Ali hajde da se uozbiljimo i realno sagledamo situaciju - mi smo inficirani nečim mnogo gorim, nečim što ne prolazi. Godinama živimo u bunilu. Godinama buncamo. Plitko dišemo i teško se krećemo. Sve u strahu da se ne zarazimo – ljudskošću. Dobrotom, ako vam je tako milije.
Ne brinemo više jedni o drugima. Ne tiče nas se ako je onom pored nas loše. Umiremo da niko ne zna, pronalaze nas tek kad smrad počne da izbija ispod vrata. Zaziremo jedni od drugih. Nemoj s njim, vidiš da pas nema za šta da ga ujede. Vidi ga kakav je prljav, dronjav… Nemoj ni s njim, on nigde ne radi. Otpustili ga s posla. Kakve koristi imaš od njega…? Ko nije za sebe, nije ni za drugoga. U se i u svoje kljuse. Pa šta ako nema, nemam ni ja pa ne tražim ni od koga. Svoja posla gledaj. Ko zna, možda je drogiran. Ne diraj ga. Ima ko će da mu pomogne. Zaključaj se. Tri puta. Ne otvaraj nikome. Ne javljaj se na telefon. Skloni se od prozora. Sagni se dole. Ti si sledeći. Sledeća. Sledeće.
Deo smo eksperimenta. Menjamo se – u strogo kontrolisanim uslovima. Sve što smo godinama gradili, sve ono čemu su nas učili – propada preko noći. Nove okolnosti traže neke nove ljude. Lukave. Žilave, besramne primerke. Spremne na sve. Prilagođavamo se, kako ko zna i ume. Slabi i ranjivi propadaju. Što je pritisak veći, to smo mi manji. A strah… strah se širi brže od najbržeg virusa.
Situacija je daleko gora nego što želimo da verujemo. Neophodne mere smo već davno preduzeli. Izbegavamo jedni druge u širokom luku. Ne dodirujemo se. Ne grlimo se. Ne tapšemo po ramenu. Ne razgovaramo. Daleki smo. Otuđeni. Zatvaramo se u sebe. U svoja četiri zida. Ne spavamo zajedno. Ne ručamo. Dane provodimo u izolaciji. Na aparatima za disanje. Životi nam prolaze u indukovanoj komi. Karantin mozga, srca, svega.
Imuni smo na starije, slabe, bolesne. Decu. Maske nosimo odavno. Pretvaramo se da smo nešto drugo. Poričemo. Nismo dobro čuli. Nismo videli. Uostalom, šta se to nas tiče..? Izbegavamo svaki mogući kontakt. Ne prepoznajemo se više. Zatečeni smo vlastitim reakcijama. Razočarani. Peremo ruke. Dugo i detaljno. Od svega. Od svih.
Cilj ponovo opravdava sredstvo. Gazimo jedni preko drugih kako bismo prvi ušli u taj čamac za spasavanje. A vajde nema, jer - kad voda jednom uđe i brod krene nadole – sve će nas povući sa sobom. Čak i da uspemo da otplivamo dovoljno daleko i domognemo se tog nekog imaginarnog ostrva, šta ćemo učiniti kada shvatimo da je pusto…?
Da li je onda jedan virus, jedna Korona, zaista najgora stvar koja nas je mogla da nas zadesi..? U vremenu u kome devalviramo kao vrsta, izumiranje nije izuzetak, smrtni ishod koji se dešava nekom drugom. Izumiranje je logična posledica svih nas. Pre ili kasnije. Mislite o tome kada sledeći put budete prali ruke. Dugo. Detaljno. Od svega i od svih.
Pod zabranom je kretanja, što i dalje ne znači da ne bi uspela da odoli čarima te tvoje ružne, seljačke glave i generalno- komične pojave, kmetino. Samo ti fali onaj slameni šeširić i klas između zuba
Probaj da obezbediš sebi jednu vazektomiju, da ne širiš te paorske gene dalje, te tvoje kmetovske lajne ne bi trebalo da se prenose dalje, ugušićemo se u ružnim seljoberčićima.
Ovom treba pristupiti dakle budističkim ritualima. Pozdravljanje naklonom. Bezkontakno. I redovna molitva velikom Budi. I obavezno kašljite prema istoku
kako to da je obican grip smrtonosniji od korone.mislim da se nije desavalo nigde u svetu da nemaju gde da sahranjuju ljude kolko njih umire od gripa.i nije se dizala tolika frka.negde sam procitao da se zbog obicnog gripa ne dize frka jer nam je to poznato a korona nije pa se digla frka
10 000 ljudi je umrlo od novembra od korone. Mislim da jedan Visegrad moze sahraniti to komotno, a ne cotave zemlje.
S tim da je 10 000 ljudi do sada umrlo od prijavljenih slucajeva, ne znamo koliko ih ima pored toga, koliko se nije testiralo jer misle da je obican grip, koliko ih boli kurac.
Smrtnost na prijavljene slucajeve je 10%, s tim da je broj realnih slucajeva nekoliko desetina ili stotinu puta veci, jer 80% ljudi ne pokazuje simptome uopste, ili su to dnevni simptomi.
Ostaje pitanje da li je tih 10 000 ljudi umrlo bas od korone ili je bilo i drugih razloga, ali u ovoj trci frci ne moze se znati nikad.
Zar nije malo glupo da citav svijet ima za sada 240 i nesto hiljada prijavljenih, a to bi trebala biti realna cifra samo u Kini, i to ne u Kini vec u provinciji gdje je buknula ako je to virus koji se brzo siri?
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
DOK PERETE RUKE!
''Ne izlazite napolje bez maske. Izbegavajte velike skupove. Bliske kontakte. Perite ruke. Dugo i detaljno. ''
Ok. Primljeno k znanju. Ali, kad malo bolje porazmislim – mene i nije strah tog virusa. Ni visoke temperature. Ni tegoba gornjih respiratornih puteva. Ni nestašica sredstava za dezinfekciju. Ni panike. Ni praznih rafova u radnjama. Ne hodam unaokolo u strahu da će mi se neko nakašljati u lice.
Virus k’o virus, bude i prođe. Svakog čuda - tri dana. Ali hajde da se uozbiljimo i realno sagledamo situaciju - mi smo inficirani nečim mnogo gorim, nečim što ne prolazi. Godinama živimo u bunilu. Godinama buncamo. Plitko dišemo i teško se krećemo. Sve u strahu da se ne zarazimo – ljudskošću. Dobrotom, ako vam je tako milije.
Ne brinemo više jedni o drugima. Ne tiče nas se ako je onom pored nas loše. Umiremo da niko ne zna, pronalaze nas tek kad smrad počne da izbija ispod vrata. Zaziremo jedni od drugih. Nemoj s njim, vidiš da pas nema za šta da ga ujede. Vidi ga kakav je prljav, dronjav… Nemoj ni s njim, on nigde ne radi. Otpustili ga s posla. Kakve koristi imaš od njega…? Ko nije za sebe, nije ni za drugoga. U se i u svoje kljuse. Pa šta ako nema, nemam ni ja pa ne tražim ni od koga. Svoja posla gledaj. Ko zna, možda je drogiran. Ne diraj ga. Ima ko će da mu pomogne. Zaključaj se. Tri puta. Ne otvaraj nikome. Ne javljaj se na telefon. Skloni se od prozora. Sagni se dole. Ti si sledeći. Sledeća. Sledeće.
Deo smo eksperimenta. Menjamo se – u strogo kontrolisanim uslovima. Sve što smo godinama gradili, sve ono čemu su nas učili – propada preko noći. Nove okolnosti traže neke nove ljude. Lukave. Žilave, besramne primerke. Spremne na sve. Prilagođavamo se, kako ko zna i ume. Slabi i ranjivi propadaju. Što je pritisak veći, to smo mi manji. A strah… strah se širi brže od najbržeg virusa.
Situacija je daleko gora nego što želimo da verujemo. Neophodne mere smo već davno preduzeli. Izbegavamo jedni druge u širokom luku. Ne dodirujemo se. Ne grlimo se. Ne tapšemo po ramenu. Ne razgovaramo. Daleki smo. Otuđeni. Zatvaramo se u sebe. U svoja četiri zida. Ne spavamo zajedno. Ne ručamo. Dane provodimo u izolaciji. Na aparatima za disanje. Životi nam prolaze u indukovanoj komi. Karantin mozga, srca, svega.
Imuni smo na starije, slabe, bolesne. Decu. Maske nosimo odavno. Pretvaramo se da smo nešto drugo. Poričemo. Nismo dobro čuli. Nismo videli. Uostalom, šta se to nas tiče..? Izbegavamo svaki mogući kontakt. Ne prepoznajemo se više. Zatečeni smo vlastitim reakcijama. Razočarani. Peremo ruke. Dugo i detaljno. Od svega. Od svih.
Cilj ponovo opravdava sredstvo. Gazimo jedni preko drugih kako bismo prvi ušli u taj čamac za spasavanje. A vajde nema, jer - kad voda jednom uđe i brod krene nadole – sve će nas povući sa sobom. Čak i da uspemo da otplivamo dovoljno daleko i domognemo se tog nekog imaginarnog ostrva, šta ćemo učiniti kada shvatimo da je pusto…?
Da li je onda jedan virus, jedna Korona, zaista najgora stvar koja nas je mogla da nas zadesi..? U vremenu u kome devalviramo kao vrsta, izumiranje nije izuzetak, smrtni ishod koji se dešava nekom drugom. Izumiranje je logična posledica svih nas. Pre ili kasnije. Mislite o tome kada sledeći put budete prali ruke. Dugo. Detaljno. Od svega i od svih.
NEMOJ DA MEĆES NA ČITATE MALIŠA.
Hah, pa gledaj... Da uprostim... Rečnikom ovih seljoberčića tipa bohor i ini... GDE JE TANKO, TU SE KIDA
TANKA JE LINIJA IZMEĐU LUDAKA I GENIJA
Tanka ce linija biti izmedju mene i tvoje mame ako nastavis tako XD
ejduse, koja debilcina je pisala ovo
Pod zabranom je kretanja, što i dalje ne znači da ne bi uspela da odoli čarima te tvoje ružne, seljačke glave i generalno- komične pojave, kmetino. Samo ti fali onaj slameni šeširić i klas između zuba
Mogu i to da obezbedim samo ako je to pali.
Reci joj da ja nisam pod zabranom, danas mi stigla potvrda da mogu posle 20 h lagano
https://imgur.com/a/xs8bjRm
spaseni smo
treba neko kaze tadeju da ovo kineski, bezboznicki virus, jebe mu se za tamjan
mada, kapiram izjavu. ako se neko bas usrao, nek upali tamjan i malo razmislja o tome ako je vernik i bice mu bolje. ok je to
bice mu bolje kao psihicki, ne virusno
meni je vec bolje psihicki cim pomislim kakav je pakao onim kurvama koje su zivele na splavovima
И даље им је боље него теби.
Probaj da obezbediš sebi jednu vazektomiju, da ne širiš te paorske gene dalje, te tvoje kmetovske lajne ne bi trebalo da se prenose dalje, ugušićemo se u ružnim seljoberčićima.
Ovom treba pristupiti dakle budističkim ritualima. Pozdravljanje naklonom. Bezkontakno. I redovna molitva velikom Budi. I obavezno kašljite prema istoku
Кашљао оцу на курцу дабогда нубино
Reci, debeli?
kako to da je obican grip smrtonosniji od korone.mislim da se nije desavalo nigde u svetu da nemaju gde da sahranjuju ljude kolko njih umire od gripa.i nije se dizala tolika frka.negde sam procitao da se zbog obicnog gripa ne dize frka jer nam je to poznato a korona nije pa se digla frka
10 000 ljudi je umrlo od novembra od korone. Mislim da jedan Visegrad moze sahraniti to komotno, a ne cotave zemlje.
S tim da je 10 000 ljudi do sada umrlo od prijavljenih slucajeva, ne znamo koliko ih ima pored toga, koliko se nije testiralo jer misle da je obican grip, koliko ih boli kurac.
Smrtnost na prijavljene slucajeve je 10%, s tim da je broj realnih slucajeva nekoliko desetina ili stotinu puta veci, jer 80% ljudi ne pokazuje simptome uopste, ili su to dnevni simptomi.
Ostaje pitanje da li je tih 10 000 ljudi umrlo bas od korone ili je bilo i drugih razloga, ali u ovoj trci frci ne moze se znati nikad.
Zar nije malo glupo da citav svijet ima za sada 240 i nesto hiljada prijavljenih, a to bi trebala biti realna cifra samo u Kini, i to ne u Kini vec u provinciji gdje je buknula ako je to virus koji se brzo siri?
sad ce zapata da ti objasni kako lupas gluposti i zapravo cemo svi umreti