Prijava
  1.    

    Raklja

    Šo reče Stankela, mesto randevuja prečke i stative. Ono, sigurno da ima neku čar kad daš evrogo u raklju na primer dropkom, a goša neverue.

    Evo recimo kacam igro za Parisen Žermen protiv nekih Mađarština, misim da se zovu Videoton ( zipa slučajeve šo su dali ime klubu, mogli su ga nazovu Ulicakrov, nevera)
    Nači prolazim jednog, okrećem se kažem čmokaj ga Husaru, i onda znači sigurno lomim još jednog metodom biciklica i već sam negde ispred šesesterca. E pazi sad ovo, saću vam pokažem, samo ne mogu sad u Paćotiju, tad sam nosio novu kopu - Najku, naš kaka kopa lagana ko čarapa i još blista, očetko Pantela pre meča.
    I stojim ti ja na ivici šesesterca, sigurno nek to bude ivica ove Diana unikatne tapiserije, rolnem loptu Adidas Fivernova i uvatim je spoljnom - udarcem vrste efe i pravo u raklju. Goša u faznu stoji pomičnosti bez. A sutra u Lekipu naslovi tipa: “Pantela pokvario Video(ton)”, “Pantela, što opet u raklju? ” i tako, al neće Pantela da se hfališe. Evo, nek novine pokažu, slučajno pono.
    A naače šo mi došo posle poslednjeg sudijskog zvižduka njihov levi bek, neki covpa mali prljavi zbrčićima smešnim nekim i kao: Pantela aj daj dres. Ja ga gledam, de da dam original od Najkea broj desetka razumeš za Homu neku il neki takav kurac. Al aj dao sam, Pantela je dobar čovek.
    Aj sad Sveti otac, duhovi i braćala sigurno. Ameno!